25.05.2012. / 13:07

Autor: Hina

'Vukovar je bio i ostao grad Hrvata i Srba'

Vukovar je bio i ostao i grad Hrvata i grad Srba, izjavio je danas Milorad Pupovac (SDSS) reagirajući na izjavu novoga srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića da je Vukovar bio srpski grad te da se Hrvati tamo nemaju što vraćati.

Milorad PupovacMilorad PupovacVukovar je bio i ostao i grad Hrvata i grad Srba, izjavio je danas Milorad Pupovac (SDSS) reagirajući na izjavu novoga srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića da je Vukovar bio srpski grad te da se Hrvati tamo nemaju što vraćati.

"Vukovar je grad u kojem žive i Hrvati i Srbi i tako treba biti. Nalazi se na istočnoj granici Hrvatske i na zapadnoj obali Dunava, koji dijeli Hrvatsku i Srbiju i ta rijeka nas treba spajati“, rekao je Pupovac novinarima u Hrvatskom saboru.

Takve izjave ne mogu unaprijediti odnose između država i nema nikakve sumnje da odgovornost šefova država i Srbije i Hrvatske nalaže drugačiji vokabular i drugačije odnose posebno prema mjestima koja su mjesta groznog stradanja i bezumlja jedne politike koja je poražena i koja ne bi trebala dobiti prostora u bilo kojem smislu ili u bilo kojoj riječi, rekao je Pupovac.

Boro Grubišić (HDSSB) je Nikolićevu izjavu nazvao „bespredmetnom i bezveznom“.

"Opet imamo cirkus oko Nikolićeve izjave koja je bespredmetna i bezvezna. To je za njegovu unutardržavnu srbijansku upotrebu, a što se tiče nas Hrvata, o takvim izjavama ne trebamo previše brinuti", kazao je Grubišić novinarima.

"Što ste očekivali od četnika", zapitao je i poručio: "Neka proba to ostvariti, pa će imati ono što su Hrvati pokazali - da su vojnici i ratnici!."

Istaknuo je da je hrvatski državni vrh već trebao reagirati na Nikolićevu izjavu. "U mnogim drugim situacijama su kasnili, pa evo kasne i sada", rekao je Grubišić dodajući kako je državnom vrhu trebalo dva-tri dana i kada su u Novom Sadu tukli naše navijače.

"Valjda će se i sada nakon dva-tri dana netko oglasiti", dometnuo je.

Vezane vijesti

EU od Nikolića očekuje konstruktivnu ulogu u regiji

EU od Nikolića očekuje konstruktivnu ulogu u regiji

Predstavnici Europske unije pozvali su u četvrtak novog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da "riječima i djelima" igra pozitivnu i konstruktivnu… Više

Komentari

registracija
28/4/10

Zvonko, 25.05.12. 14:12

Eto kako razmišlja Srbin u Hrvatskoj! Vukovar nije hrvatski, jer je on i srpski i hrvatski!

Želi li Pupovac Distrikt Vukovar po uzoru na Brčko?


registracija
23/12/11

jebokomunjare, 25.05.12. 14:22

Srbi su Narod koji jer tu da PROVOCIRA druge narode a podrzavaju ih ZIDOVI i ZIDOVI vuku konce sa Srbima po potrebi ,kad im sranje zatreba......ehehehhehe


registracija
24/7/11

mrvek, 25.05.12. 16:27

Sad neka im ovi naši kumunisti idu u posjet. Što su rekli danas u saboru HDSSB-ovci neka opet krenu na Vukovar pa će opet osjetiti naš gnjev. Opet će traktori raditi.


registracija
24/7/11

mrvek, 25.05.12. 17:42

Sad i mi možemo reći da se srbi nemaju zašto vraćati u Zemun, Sremsku Mitrovicu, Rumu itd jer su to uvijek bili hrvatski gradovi. Trebamo krenuti prema tamo pa neka se onda misle.


registracija
30/12/08

csiki, 25.05.12. 23:13

Mrvek Srem nikad nije bila Hrvatska, slabo Vi znate istoriju bila je Madjarska a i Vi ste bili u sklopu Madjarske. Vi imate svoju nezavisnost od 1991 ne racunajuci sramotne godine NDH


registracija
20/8/10

McCoy, 25.05.12. 23:30

@csiki
Zvonku, mrveku i ovome sto voli komuniste ne vredi objasnjavati. Ni osnovnu skolu nisu zavrsili kako treba, istorija je za njih preozbiljna nauka....


registracija
20/12/11

YugoHrvat, 26.05.12. 23:25

Vukovar je grad u kojem zive i srbi i hrvati.
Vukovar je grad u kojem su uzaludno ginuli i srbi i hrvati.
Vukovar je grad srba i hrvata.


registracija
11/1/10

fluid, 27.05.12. 15:29

Nije točno preneseno kako je Pupovac rekao.Osobno sam gledao na TV-u kada je doslovno rekao sljedeće;"Vukovar je i srpski i hrvatski grad"! To i ovo kako je Vukovar grad u kojemu su živjeli i Srbi i Hrvati,nikako nije isto.Srpski znači da je srpski.!Dakle u Srbiji.Nemože nešto biti srpsko a sastavni je dio Hrvatske! Jel se ovdje netko pravi glup ili je stvarno glup?Posebno sa hrvatske strane! Pupovac je jasan;"srpski grad"! Tu nema dvojbe šta se pod tim podrazumjeva.Tako su i "srpska sela"u Hrvatskoj,"šahovnica " a ne hrvatski grb i tome sl.To je svjesna i namjerna manipulacija da bi se negiralo sve hrvatsko i to Pupovac jako dobro zna.Problem je hrvatska strana koja to,očiogledno ne kuži.Prave "guske u hrvatskoj magli"


registracija
22/6/10

Konstantinos, 27.05.12. 22:17

Stari hrvatski grad Vukovar je grad Hrvata, Srba, Mađara, Nijemaca, Rusina, i ostalih hrvatskih manjina koji u njemu žive u državi Hrvatskoj, na granici sa Srbijom! Nije nikada bio niti će biti srpski i ne znam kome treba ponovno otvaranje ovih pitanja s kojima smo rasčistili prije petnestak godina.


registracija
28/4/10

Zvonko, 27.05.12. 23:37

Srijem, hrvatska pokrajina koju sa sjevera i istoka međi Dunav, sa zapada crta koja ide okomito od Vukovara do Bosuta, pa njegovim tijekom do ušća u Savu, a s juga pak rijeka Sava, područje je na kojemu se već u neolitu razvila visoka kultura; dostatno je prisjetiti se nalaza iz Vučedola kod Vukovara, glasovite kultne posude od inkrustrirane keramike u obliku golubice.

I Iliri i Kelti ostaviše u Srijemu tragove svoje kulture, a navlastito Rimljani: iz Iloka, rimskoga Cucciuma, potječu njihovi natpisi i glava Dioskura, iz Sotina, rimskoga Cornacuma, tzv. Liberijeva ara, u Mitrovici, rimskom Sirmiumu, i danas postoje, otkopani, čitavi kompleksi ostataka rimskoga graditeljstva, iz Zemuna, rimskoga Taurunuma, potječu reljefi Herkula, Libera i Libere, brončani kipić Merkura, itd. Sav rimski sjaj nestao je u vihoru selidbe naroda, ali nestao je poslije, na žalost, u mongolskoj najezdi i u turskim ratovima, velikim dijelom i sjaj hrvatske srednjovjekovne kulture, koja je i na području Srijema naslijedila rimsku.
Hrvati su u Srijemu starosjedioci. Srijem je u sastavu hrvatske države od njezinih početaka sve do 1918. (izuzev razdoblje turske okupacije i vrijeme neposredno nakon njega), pa Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija ulazi u Kraljevinu SHS sa Srijemom u svom sastavu, jednako kao i s Bokom kotorskom. Danas je Srijem pod srpskom okupacijom. [oslobođen 1998.; D.Ž.]


Već je hrvatski vladar Trpimir, nadarujući splitsku nadbiskupiju, istaknuo u svojoj darovnici od 8. ožujka 852. godine da se područje splitske metropolije prostire "sve do obale Dunava i skroz po cijeloj državi Hrvata" ("usque ad ripam Danubii et pene per totum Regnum Chroatorum"). Srijem je bio, dakle, i sastavni dio srednjovjekovne hrvatske države, koja je ondje, uključujući i Mačvu, sve do XIII. stoljeća graničila s Bugarskom.

O srednjovjekovnoj hrvatskoj kulturi na području Srijema svjedoče romaničke i gotičke crkve u Lipovcu, Bapskoj, Moroviću i drugdje, fortifikacijska arhitektura Šarengrada i Iloka, dokumenti o benediktinskim samostanima u Mitrovici i Petrovaradinu, o cistercitskome također u Petrovaradinu, o augustinskome u Iloku, o premonstratskom u Zemunu, o franjevačkim samostanima u Iloku, Čereviću i o drugima, uz koje su se redovito nalazile škole i za duhovnu i za svjetovnu naobrazbu. Bilo je to područje Vukovarske županije, sa središtem u Vukovu, današnjem Vukovaru, koji se prvi put spominje godine 1131. Iz Vukovara, iz godine 1377. potječe i zemljišni spis, koji spominje imanje ťMartini ioculatoris vel fistulatorisŤ, dakle, posjed glumca i svirača Martina. Očito, hrvatska je kultura u Srijemu, prije turske okupacije, sudeći i prema ovim oskudnim primjerima, bila vrlo raznolika i razgranata. Cvat su joj omogućavali moćni hrvatski velmože iz Srijema. (Novija historiografija, doduše, tvrdi, da neki od njih nisu ni postojali, primjerice, Kres, Kupiša i Rak, pobjednici u ratu s Mongolima, te da je darovnica kralja Bele toj trojici srijemske braće - puka krivotvorina. Olako proglašavanje velikoga broja starih listina krivotvorinama nedvojbeno protuslovi činjenici da su se Hrvati uspjeli stoljećima održati na svome tlu i izgraditi na njemu vlastitu kulturu). Jedan od najmoćnijih srijemskih velmoža bio je Nikola Iločki, graditelj iločkih utvrda i unutar njih dvora, kojemu ni traga nema, kandidat za hrvatsko-ugarskoga kralja, hrvatski ban, a od 1471. do smrti 1477. i okrunjeni kralj Bosne, vladajući, doduše, samo njezinim sjeveroistočnim dijelom. Hrvatski su velmože u Srijemu nastavili ono što su već Rimljani bili započeli: isušivali su močvare, gradili ceste, podizali palače i sakralne građevine, sadili vinograde. (Srijemska su vina, uzgred, bila nadaleko poznata i za turske vladavine, jer su muhamedanci trgovali s "nevjernicima" i vinom, pa poljski renesansni pjesnik Jan Kochanowski spominje u svojim stihovima, kao znak bogatstva, i podrum sa srijemskim vinima). Srijem je zato, do turske okupacije, bio, kao i Slavonija, "cvatuća pokrajina", kako veli dr. Josip Buturac, s razvijenom i bogatom kulturom.

U razdoblju turske vladavine, od 1526. do kraja XVII. stoljeća, Srijem je opustio, a nakon izgona Turaka habsburška je monarhija šakom i kapom dijelila ili pak prodavala negdašnje posjede hrvatskih velmoža stranome plemstvu: Odescalchi su, primjerice, dobili Ilok u znak zahvalnosti što je papa Inocent XI. iz njihove obitelji, pružio veliku novčanu pomoć za ratove, u kojima su Turci protjerani iz Slavonije i Srijema. Brojne posjede dobili su i Srbi ili Rašani, koji su pod vodstvom pećskoga patrijarha Arsenija Crnojevića 1690. izbjegli iz Raše i naselili se u Srijemu, Slavoniji, Bačkoj i Banatu. Svi ti stranci nisu imali nimalo osjećaja za tlo koje su naselili, te su rušili i ono što je pod Turcima ostalo sačuvano: primjer za to neka bude tvrđava Gorjanskih, Talovaca i inih hrvatskih velmoža u Vukovaru, koju je sredinom XVIII. stoljeća srušila Vojna krajina, odnosno Austrija. Međutim, istodobno započinje barokizacija preostalih srednjovjekovnih crkava i gradnja baroknih i crkava, i samostana, i dvoraca, i palača. Unutar zidina baroknih franjevačkih samostana, u franjevačkim učilištima, počinju nicati književni i znanstveni spisi na hrvatskom i latinskom jeziku.


Zbog svoga položaja na skrajnjem istoku Hrvatske, kao i zbog turske okupacije koja je trajala više od podrug stoljeća, gotovo dva, uključio se Srijem razmjerno kasno u hrvatsku literaturu. Kada se u XVIII. stoljeću srijemski pisci pojavljuju na hrvatskoj literarnoj pozornici, zlatno doba hrvatske renesansne i barokne književnosti s velikanima poput Petra Hektorovića, Marina Držića, Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića i dr., već je duboka prošlost. Dvadesetak pisaca, koji u XVIII. stoljeću djeluju u srijemskim franjevačkim samostanima i učilištima (Vukovar, Ilok i Petrovaradin), malokad se spominju u pregledima hrvatske književnosti, jer njihova je umjetnička razina nevisoka, neznatna, no oni svjedoče o nemalenim pregnućima, o nastojanju da se u pustoši, koja je ostala nakon osmanlijskoga "vojnog tabora", kako bi rekao Stjepan Radić, uključe svojim književnim i teološkim djelima u europsku uljudbu, štoviše, da je upravo tim djelima promiču. Oni svjedoče također o neprekinutoj hrvatskoj nazočnosti na srijemskom tlu, jer polovica od njih su domaći sinovi iz Vukovara, Šarengrada, Iloka, Tovarnika, a drugu polovicu tvore pak došljaci, profesori na srijemskim franjevačkim učilištima, uglavnom Hrvati iz Slavonije, te stranci koji su pisali na latinskom jeziku.

Udio Srijema u hrvatskoj književnosti XVIII. stoljeća nije ni opsegom ni kakvoćom znatan, ali nikako nije zanemariv, jer pridonosi i raznolikosti hrvatske literature toga doba i bogatstvu njezina jezika i jer uvodi čitavu jednu regiju u hrvatsku književnost. Pojedini pak srijemski pisci XIX. stoljeća, i oni koji su to rođenjem i oni koji su to djelovanjem u Srijemu, doista su nezaobilazivi u povijesti hrvatske pisane riječi. Za razliku od prethodnoga stoljeća, to je vrijeme sekularizirane literature, koju pišu i duhovnici, to je vrijeme preporodnih strujanja, no unatoč tome ipak je didaktičnost u književnim djelima tih autora manje naglašena negoli u prošlom stoljeću, iako mnogi od njih još uvijek vuku neliterarno breme prosvjetiteljstva. Srijemske pisce XVIII. stoljeća možemo usporediti s onim njihovim suvremenicima, koji su u zapuštenom Srijemu krčili prašume, isušivali močvare, probijali kroz njih ceste, uspostavljali diližansne i brodske pruge, a pisce XIX. stoljeća s onima koji su u njihovo doba osnivali već bolnice, brzojavne urede, tiskare, listove, kulturna društva itd. Prvi su stvarali utrenike, potonji su na njima gradili.
Zamjećuju se u stvaralaštvu srijemskih pisaca stanovite crte, samo njima svojstvene, kojih nema u drugih hrvatskih književnika; naravno, to su prvenstveno srijemska motivika, tematika i problematika, zatim jezične posebnosti glede lokalizma, no u srijemskih pisaca, motreći ih u cjelini, ima i nekih drugih osobitosti: jedna je od njih humoristična i satirična crta, koju uočavamo kod Korajca, Adalberta Kuzmanovića, Inhofa, Ante Benešića, Ise Velikanovića, Matoša, Ferde Stražimira Kulundžića, Bertića i još ponekih, tako da su satira i humor izrazita obilježja ponajboljih srijemskih pisaca XIX. i XX. stoljeća, poglavito onih koji su pripadali širem krugu Hrvatske moderne.
Jednako kao i pisci XVIII. i XIX. stoljeća, i književnici našega vremena, uglavnom potpuno uključeni u suvremena literarna htijenja, no različitih svjetonazornih i izražajnih tendencija, obogaćuju hrvatsku književnost u cijelosti i svjedoče hrvatsku prisutnost u Srijemu, njegovo neosporivo hrvatstvo, njegov hrvatski duh.


registracija
1/4/07

ulomax, 28.05.12. 00:47

pupavce gubo srpska-sta se drugo moze od tebe ocekivat


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika