Nerijetko se danas riječi “ako nisi na Fejsu kao da ne postojiš” vrlo doslovno shvaćaju jer trenutno oko 850 milijuna ljudi diljem svijeta ima otvoren Facebook profil, a pritom ne govorimo o mlađoj populaciji, već i o ljudima srednjih godina, bakama, djedovima, poslovnim ljudima. Koliko puta u tramvaju, na ulici, u kafiću, čujete kako u odlasku netko nekome dovikuje: “Poslat ću ti na Face”, ili “Čujemo se još preko Facea”?

Ta megapopularna društvena mreža postala je platforma za druženje ”na neviđeno”, ali i za marketinške pothvate. Svakodnevno ljudi na toj mreži objavljuju svoje statuse, mišljenja o pojavama u društvu, stavljaju svoje fotografije, omiljene pjesme, dogovaraju sastanke, razgovaraju. Facebook je dobar izvor različitih informacija, a to je itekako odlučio iskoristiti i poslovni sektor.

Nas ne zanima toliko taj dio priče o Facebooku već činjenica da su prije nekog vremena strani istraživači, točnije sociolozi Hui-Tzu Grace Chou i Nicholas Edge s Utah Valley Universityja objavili rezultate istraživanja provedene na uzorku od 425 studenata prema kojima postoji veza između njihovog nezadovoljstva kvalitetom života i vremena koje provode na Facebooku.

Jednako je tako, nedavno i Američka pedijatrijska akademija, točnije dr. Gwenn O'Keeffe upozorila da Facebook, točnije statusi i događanja u tuđim životima, još više negativno mogu utjecati na loše samopouzdanje djece. O, da, čini se da imamo još jedan razlog potencijalnoj depresivnosti, a više o tom problemu porazgovarali smo s mr. sc. Velimirom Dugandžićem, certificiranim psihoterapeutom i vlasnikom varaždinske tvrtke Dugan d.o.o specijaliziranoj za poticanje osobnih, obiteljskih i organizacijskih potencijala. Dugandžić je također korisnik te društvene mreže i smatra da se Facebook savršeno uklapa u digitalno doba, u kojem živimo.

mr. sc. Velimir Dugandžić, certificirani psihoterapeut i vlasnik varaždinske tvrtke Dugan d.o.o “Facebook omogućuje korisnicima kontinuirani brzi pristup novim informacijama o ljudima iz naše društvene mreže i onome što oni prezentiraju na svojim profilima. Također nudi, na neki način, unificirane uvijete za prezentiranje svog imidža ili kreiranje slike o sebi koju želimo da drugi kroz dolaženje u kontakt s našim prezentacijama vide, zaključe i na to reagiraju – s nama komuniciraju. Nudi ogromne mogućnosti za razmjenu podataka i informacija, a o nama prvenstveno ovisi što doživljavamo u toj komunikaciji, kako mi pristupamo tim informacijama i kako ih doživljavamo i procesuiramo”, priča mr. sc. Dugandžić te ističe kako je važno napomenuti, ali i zapamtiti da je komunikacija ovom mrežom digitalna, a samim time i površna: “Facebook je snažan je jer osim što je usmjeren na vizualne kanale nudi i audio podražaje. Pravilo u komunikaciji govori nam da je komunikacija jača i autentičnija, a samim time i kontakt između dvije osobe, ako je što više naših perceptivnih kanala uključeno u komunikaciju, ako smo ih svjesni. Samim time komunikacija uživo je najjača, najdojmljivija i najautentičnija. No danas imamo mogućnost komunicirati i bez da se vidimo s ljudima s kojima smo u kontaktu, putem spomenutog Facebooka, a to daje i osjećaj zaštićenosti i sigurnosti u nekim slučajevima.”

OD STAVA” NIŠTA NE VRIJEDIM” DO DEPRESIJE

Što se pojma Facebook depresije, odnosno osjećaja manje vrijednosti koje vodi ka depresivnosti tiče, Dugandžić kaže da se ono pojavljuje zbog uspoređivanja svog Facebook profil imidža kojim se svatko ponaosob prezentira ljudima, s Facebook imidžom i profilima ostalih ljudi na toj mreži s kojima su prijatelji.

“Kad krene uspoređivanje na temelju Facebook kriterija, često se nalazimo na području osjećaja manje vrijednosti i donosimo zapravo pogrešne zaključke na temelju prezentiranih informacija kroz Facebook profile koji su, u pravilu, vrlo površni jer ljudi na toj mreži dijele samo ono što žele da drugi vide. A svi znamo da se o vlastitim teškim životnim iskustvima rijetko tko želi izjašnjavati na Facebooku. Uglavnom se želimo prezentirati na način na koji mislimo da ćemo se ljudima više sviđati, biti prihvaćeni i zanimljivi. Što je i razumljivo jer je emotivno lakše komunicirati o ugodnim iskustvima i stvarima sa kojima smo u vlastitom životu zadovoljni. Upravo takve informacije i slike se na Facebooku najčešće prezentiraju. Osobe koje su prema američkim istraživanjima sklonije ovakvom obliku depresije su uglavnom adolescenti, iako ima i ljudi starije dobi koji radi intenzivnog kontakta sa drugima (površnog) putem Facebooka, mogu postati depresivni”, smatra mr.sc. Dugandžić, te nastavlja: ”Kronološka i psihološka dob svake osobe ne mora nužno biti usuglašena. Uglavnom je riječ o osobama koje nisu sigurne u sebe ili se još razvijaju – što je normalna karakteristika kod jednog dijela adolescenata i karakteristična je za dob puberteta i adolescencije. Razdoblje adolescencije i puberteta je specifično i radi slabljenja roditeljskog utjecaja i jačanja utjecaja vršnjaka i vršnjačke grupe te težnje prema samostalnosti. Facebook kao društvena mreža idealno pomaže u povezivanju sa vršnjacima i kreiranje vršnjačkih grupa, pa sa time i traženja svog mjesta unutar grupa. Komunikacija putem Facebooka, slanjem poruka u inbox, može biti važna za osjećaj pripadnosti i dobivanje potpore od grupe ljudi s kojima smo u kontaktu. Svi želimo biti prihvaćeni kad smo adolescenti, pa i kasnije u životu nam osjećaj da nismo prihvaćeni može jako teško past. Naročito ako doživljavamo da nismo na „visini zadatka“ radi malog broja Facebook prijatelja u odnosu sa nekim tko ih ima puno ili učestalost reakcija na naše postove - lajkova to može biti i emocionalno bolno.

“
Facebook je kontekst realnosti koji ako se doživljava kao puka i jedina istina može postati otežavajući za neke ljude, posebno ističe psihoterapeut Dugandžić.

POVRŠNOST DIGITALNE KOMUNIKACIJE

Nije samo Facebook medij kroz koji se može “živjeti i komunicirati” s ostalima, svakako treba dodati i Twitter, Google +, razne chatove ,a psihoterapeut Dugandžić ističe kako je svaki oblik te vrste komunikacije uglavnom površan te omogućava niz komunikacijskih „grešaka“ i pogrešnih zaključaka - nedostaje iskustvo bivanja u uživo i neposredan kontakt sa drugom osobom.

“Samo u odnosu uživo moguće je stvarno zadovoljavati autentične potrebe i rješavati emocionalno psihološke probleme, tj. stjecati nova iskustva i mijenjati odnos prema sebi i drugima. Digitalna komunikacija tome ne doprinosi na taj način, ali kao isključiva potencijalno doprinosi održavanju svijesti o odnosu kao nečem što je površno i vezano uz površni vizualni aspekt iskustva – čitanje slova s ekrana ili gledanje slika te poistovjećivanje slova i slika sa iskustvom osobe sa kojom se dopisujemo. Prema mom mišljenju Facebook je u redu, no pitanje je koliko ga ozbiljno i ultimativno doživljavamo te koliko smo emotivno vezani uz informacije koje izmjenjujemo putem njega. Tu je potencijalna opasnost. Kao većina pojava ili medija moguće ju je rabiti i zlorabiti. Facebook je odličan medij za širenje važnih informacija koje nam mogu pomoći u rješavanju problema, širenju svijesti o načinima na koje možemo kvalitetnije i zadovoljnije živjeti ili primjerice kod pokretanja medijskih kampanja koje imaju neki pozitivan, koristan cilj”, objasnio je mr.sc. Dugandžić.

POMOĆ “PREFEJSBUKIRANIMA

”

Nema univerzalnog odgovora na pitanje kako pomoći onima koji kvalitetu svog života mjere prema “životu s Facebooka”, objašnjava Dugandžić, no ističe kako pomoći može informiranje o svim karakteristikama i površnostima takve komunikacije u usporedbi s komunikacijskom uživo: “Također, s druge strane, poticanje ljudi na provođenje vremena s drugim ljudima uživo. Komunikacija je nešto što se uči i čemu težimo kao što težimo ostvarivanju sigurnih, iskrenih i otvorenih odnosa licem u lice. Komunikacija o doživljavanju komunikacije pomaže ako je vodimo s ciljem da se međusobno što bolje razumijemo i upoznamo. To doprinosi kvalitetnijim odnosima jer ustvari na taj način dajemo smisao vlastitim iskustvima bivanja u odnosu.”

Dosad se, kaže, nije susreo s nekim kome je psihološka pomoć trebala baš zbog toga što je postao depresivan radi Facebooka. “Iz vlastitog psihoterapijskog iskustva mogu reći da se često susrećem s ljudima koji su aktivni sudionici na društvenim mrežama, ali bilo bi vrlo neoprezno i površno govoriti o Facebooku kao generatoru depresije ili uzročniku. Kod problema depresije uzroci su kompleksni i vrlo individualni tako da ih treba gledati u kontekstu sadašnjeg iskustva cjelokupnog življenja svakog klijenta i kako prošlost svakog klijenta utječe na to kako sada žive i održavaju kontakte sa sobom i okolinom.”

Bilo koja ovisnost potencijalno ili jasno i direktno upućuje na pad kvalitete života i narušava način na koji živimo i djelujemo, nastavlja Dugandžić te dodaje: “Kada je riječ o ovisnosti o internetu i Facebooku važno bi na početku bilo osvijestiti i prihvatiti (sebi priznati) da smo ovisni, a tada možemo pokušati prvo sami pronalaziti zdravije i adekvatnije načine provođenja svog vremena uz namjeru da se osjećamo dobro sami sa sobom. A ako nam to ne polazi za rukom dobro bi bilo potražiti pomoć stručnjaka – psihoterapeuta. Kad je depresija u pitanju poznato je da su za to stanje karakteristične emocije i stanja kao što su ljutnja, sram, krivnja, ozlojeđenost, negiranje, ljubomora. Navedene emocije ponekad svi osjećamo i one su gdjekad sastavni dio našeg funkcioniranja i osjećanja sebe u okolini ili u odnosu prema drugima. One su, međutim, prisutnije kod ljudi koji imaju poteškoće u funkcioniranju u smislu depresivnosti i anksioznosti ili nekontroliranih izlijeva ljutnje."