Foto: Wikipedia28. svibanj 1987. godine. Mathias Rust preletio je bez dozvole ondašnju granicu Sovjetskog Saveza i sletio ni manje ni više nego ispred Kremlja, na Crveni trg u Moskvi. Iako je njegovo slijetanje bio ne samo događaj dana ili mjeseca već najvjerojatnije i godine, ruske vlasti i mediji, odlučili su cijelu priču prešutjeti i ne objaviti. Šok, nevjerica i prije svega blamaža bili su preveliki. Kako je uopće bilo moguće da jedan mladić jednostavnom sportskom letjelicom tipa "Cessna 172" preleti od Hamburga preko Islanda u samo srce ondašnjeg sovjetskog imperija bez da to itko primjeti? Što su radili kontrolori leta? Vojna obrana? Jesu li toga dana ruski vojnici doista bili prepijani (28. svibnja je ondašnji SSSR slavio Dan granične policije) te tako nisu ništa primjetili? Ili je došlo do običnih "rupa u komunikaciji?"

Bivši general sovjetskog vojnog zrakoplovstva Gvozdenko još uvijek se dobro sjeća toga dana. "Rust nam je ukazao na takozvane "bijele mrlje", na mogućnosti koje smo nehotice ostavili našim neprijateljima", kaže Gvozdenko.

"Ne brinite se, snima se film!"

MathiasRust preletio je u rano jutro 28.svibnja 1987. godine finsko-sovjetsku granicu u smjeru ondašnjeg Lenjingrada (današnji Petrograd) i svoju putanju nastavio jednostavno prateći željezničku prugu u smjeru Moskve. Ovakvom jednostavnom akcijom koju su zapravo svi mogli primjetit, ovaj je 18-godišnjak uspio nadmudriti i zaobići kontrole tadašnje svjetske atomske velesile. Njegova jedina namjera, odnosno cilj je bio, kako je sam objasnio - da " s gospodinom Gorbačovom popriča malo o svjetskom miru...".

Do razgovora nije došlo, a sam ondašnji glavni povjerenik Komunističke partije Sovjetskog Saveza, Mihail Gorbačov osvrnuo se tada samo na pitanja vezana za očigledan manjak sigurnosti. “Ako jednom zrakoplovu uspije preletjeli preko naših granica bez da ga itko zaustavi, odnosno čak niti ne primjeti, to jasno ukazuje na nesposobnost naše obrane”, rekao je Gorbačov.

No, to baš i nije bilo sasvim tako. Snimke koje su se nedavno pojavile jasno pokazuju da su dva vojna aviona tipa MIG-23 jedno vrijeme pratila, odnosno, letjela iza Cessne, no nitko nije izdao naredbu za obaranje uljeza. Sovjetski avioni su se tako nakon nekog vremena jednostavno udaljili a Rust je nastavio svoj let. “Rekli su nam da se ne moramo ništa brinuti jer da mašina ima dozvolu leta. Rečeno nam je kako je riječ o snimanju filma!“, prisjeća se danas jedan od nadležnih u ondašnjem Kremlju.

Genscher se založio za njega

18 sati, Rustova letjelica se pojavila iznad Crvenog trga u Moskvi, nekoliko puta ga je obletjela i malo potom se spustila u blizini velikog Moskovskog mosta pored katedrale Sv.Bazilisa. Ovdje su je odmah okružili znatiželjni prolaznici. Većina se odmah njime oduševila – za razliku od Gorbačova. No i on je let mladog Nijemca iskoristio u svoje svrhe. Odmah je otpustio ondašnjeg ministra obrane i šefa sovjetskog vojnog zrakoplovstva kao i 300 časnika koji njemu (Gorbačovu) nisu bili skloni. Ako su Sovjeti Mathiasa Rusta odmah strpali u zatvor, uskoro je i njima postalo jasno kako su njegove namjere doista bile samo – razgovor s Gorbačovom o svjetskom miru.

Odnosi s Njemačkom uslijed toga nisu bili ugroženi. Tijekom sudskog procesa, kako se prisjeća jedan od ondašnjih prevodioca, zaključeno je jedino da „nešto s mladićem nije kako bi trebalo biti“. „Primjerice, pitali su ga:“Gospodine Rust, nije li vas bilo strah da će pucati na vas?“, na što je on jednostavno odgovorio:“Ne, pa imao sam na glavi kacigu!“. Odašnji njemački ministar vanjskih poslova, Hans-Dietrich Genscher založio se Rusta tako da je već nakon 18 mjeseci boravka u zatvoru bio pomilovan i pušten kući.

Njegov let je i danas, 25 godina kasnije, nešto što Rusi ne samo da nisu zaboravili, nego se i danas rado prisjećaju i čemu se na neki način čak i pomalo dive.

Autor Hermann Krause / Željka Telišman