Redateljica Vlatka Vorkapić završila je montažu svog prvog igranog filma "Sonja i bik" za koji je napisala i scenarij, zajedno sa splitskim glumcem i uspješnim dramatičarom Elvisom Bošnjakom. U tom "vlaškom vesternu", koji će premijerno biti prikazan na Filmskom festivalu u Puli, glavne uloge tumače Judita Franković i Goran Bogdan, a ekipa filma se nada da će ta neobična ljubavna priča, koja se događa u Dalmatinskoj zagori usred borbi s bikovima, privući publiku. Vlatka Vorkapić dosad je bila najpoznatija po dokumentarcima ("Gabriel"), a drama "Judith French", koju je i režirala, još se igra u zagrebačkom Teatru Exit. Nedavno je u splitskom HNK-u režirala i predstavu "Tko se boji Virginije Woolf" po kultnom tekstu Edwarda Albeeja, koji je nakon broadwayske praizvedbe 1966. šokirao kazališni svijet.

"Sonja i bik" u fazi je postprodukcije. O čemu je riječ u tom filmu?
- "Sonja i bik" je vesela ljubavna romantična komedija u kojoj Judita Franković glumi Sonju, aktivisticu za zaštitu životinja, a Goran Bogdan Antu, sina glavnog organizatora borbi bikova. Za početak njihove ljubavne priče zaslužan je bik Garonja. Kako je radnja smještena u Dalmatinsku zagoru i u Zagreb, to je i komedija mentaliteta. U zadnjoj smo fazi montaže i Ivanka Mazurkijević, Stanko Kovačić i Damir Martinović Mrle pišu glazbu. Veseli me taj spoj njih troje. Kakav smo posao svi mi napravili, montažer Marin Juranić, direktor fotografije Dragan Marković, scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja i majstorica maske Slavica Šnur i cijela ekipa filma, moći će se vidjeti na Pulskom festivalu kad će film započeti život s publikom.

Budući da ste film snimali u Dalmatinskoj zagori, jeste li iz tog kraja radi autentičnosti angažirali i naturščike?
- Snimali smo tri tjedna u Zagrebu i tri u Zagori, najviše u okolici Radošića. Stanovništvo Radošića odlično je reagiralo, a mnogi su i statirali. Sudjelovali su i vlasnici bikova, kao svojevrsni "šaptači" bikovima, a neki se i sami pojavljuju u filmu. Sve to pridonosi autentičnosti. Podjela je spoj profesionalaca i naturščika. Uz glavne glumce, vlasnike bikova glume Dejan Aćimović i Elvis Bošnjak, a glavnog organizatora Ivo Gregurević. Ima i niz epizoda, Zlatan Zuhrić i Mila Elegović glume saborske zastupnike, a Csilla Barath Bastaić estradnu zvijezdu Niku Pofuk koja se angažira u kampanji protiv borbi bikova.

Čime vas je privukla ta priča?
- Ideju za film "Sonja i bik" dobila sam snimajući dokumentarac "Ćaća i braća" o bikijadi u Radošiću. Bikovi i njihovi vlasnici, sva ta događanja oko borbi vrlo su filmični i već na snimanju dokumentarca počela sam razmišljati o igranom filmu koji bih smjestila u taj milje. Na setu "Sonje i bika" šalili smo se da je naš film vlaški vestern. U taj opori svijet vlasnika bikova glavna junakinja upada poput kakve skvo.

Film je romantična komedija, ali i komedija mentaliteta. Je li to provjerena formula za uspjeh hrvatskog filma? Mislim na filmove tipa "Što je muškarac bez brkova" i "Oprosti za kung-fu".
- Nije bilo posezanja za provjerenim formulama. Scenarij sam napisala prije tih filmova koje, da ne bude zabune, smatram dobrima. Sve što radim, bio to igrani film, dokumentarac ili kazališna predstava, pišem i režiram tako da razmišljam što bi se meni svidjelo. Mislim da je to jedini ispravni način. U svakom slučaju, najiskreniji.

Scenarij ste napisali prije sedam godina s Elvisom Bošnjakom. Zašto je potrajalo toliko dugo do početka realizacije?
- Moj problem u realizaciji tog filma tijekom tih sedam godina ujedno je i problem mnogih mojih kolega - kako uopće dobiti šansu. A za svaku kinematografiju važno je da se stalno pojavljuju nova imena. Jedina dobra strana mog čekanja na priliku za snimanje debitantskog filma bilo je moje okretanje kazališnoj režiji. Jako sam zavoljela rad u kazalištu.

Kako ste uspjeli skupiti novac?
- Film je dobio financijska sredstva na natječaju HAVC-a. Producent filma je Interfilm, a i HTV je ušao kao koproducent. Financijska konstrukcija je zatvorena zahvaljujući mnogim glumcima i suradnicima koji su respektirali to što smo kao debitantski film dobili nedovoljno novca. Na kraju, i ja sam se zasad odrekla režiserskog honorara, potpisala sam ugovor da ću ga naplatiti od prodaje. Dakle, gledatelji, navalite u kina! Vjerujem da će romantična komedija u miljeu borbi bikova gledateljima biti zanimljiva.

Česti su komentari da redatelji ne mogu očekivati da će im država, pogotovo ova naša, u ovako teškoj situaciji, financirati filmove, nego da moraju i sami naći neke dodatne izvore novac za film. Što mislite o tome?
- Kao osoba koja je čekala godinama na svoju debitantsku šansu i snimila svoj film za puno manje novca nego što je to uobičajeno, mislim da na ove primjedbe ne trebam ja odgovarati ili to komentirati nego neki drugi.

Na koje ste probleme naišli snimajući film?
- Bilo je teških zadataka, koje smo trebali riješiti. Na setu smo imali bika, i to često ne samo glavnog, koji je "glumio" bika Garonju, nego koji put i pet-šest bikova. A da nam svima ne bude prejednostavno, u filmu se pojavljuju i mačak, psić, dvije zmije i zlatna ribica. O tapiru se, srećom, samo priča. U radu s bikovima imali smo veliku pomoć vlasnika bikova, jer to uistinu nije jednostavno. Oni su određivali tempo snimanja, što je jedini način da snimite takvu scenu. Tražilo je to strpljenja i živaca, ali je prekrasno kad životinja napravi baš ono što želite. Svi kažu da je najteže režirati djecu i životinje, ali mi smo zaista imali sreće. Meni je veliko otkriće i pravo zadovoljstvo na snimanju bio rad s malim talentiranim Frankom Jakovčevićem, koji se prvi put na filmu pojavljuje baš u "Sonji i biku".

Poznati ste po dokumentarcima. Kanite li ih i dalje snimati?
- Naravno da ću i dalje snimati dokumentarce. I to s veseljem. U dokumentarcima se bavim temama koje me i privatno zanimaju, poput kvalitete vode koju pijemo, štetnosti mobitela ili zakona o golfu. Često mi se dogodi da me na jednom projektu poput kazališne predstave nešto inspirira za neki dokumentarac i obrnuto. Volim to svoje "šetanje" iz jedne forme u drugu.

Može li se danas živjeti od snimanja filmova?
- Može se živjeti, ali ne kao tajkun. Mislim da je živjeti od posla koji te ispunjava i veseli uistinu svojevrstan luksuz. To je neprocjenjivo.

Koji su vam idući projekti?
- Kao slobodnjak, samostalna umjetnica, moram djelovati na "više fronta". To je okrutnost, ali i ljepota moje profesije. Čeka me realizacija novog dokumentarca u produkciji FADE IN-a. Završila sam scenarij za dugometražni animirani film za djecu "Oblak vila", koji sam napisala prema svojoj istoimenoj predstavi. Sada počinjem potragu za producentom. A privodim kraju i svoj novi kazališni tekst.