Objavljeno u Nacionalu br. 863, 2012-05-29

Autor: Srećko Jurdana

Kujundžić bi da bude Čačić u 'vladi u sjeni'

Karamarko bi mudro postupio da Jadranku Kosor i njezino društvo zadrži blizu oltara. Prepuštanje slobodnoga teritorija Kujundžiću i pasdaranima za njega je loša varijanta

Zadnji stranački izbori osigurali su HDZ-u, njegovu novom vođi, sljedbenicima i oponentima -
barnumsku reklamu. U normalnim okolnostima plaća se takav bombastičan "PR", no Karamarko i društvo dobivaju ga besplatno, već samom činjenicom da su medijima vlastite figure i ambicije ponudili kao motive za umjetnički doživljaj. Takav razvoj događaja udaljava HDZ od percepcije zločinačke organizacije i ozbiljno ga približava doživljajnoj legitimnosti, iako je bivši lider stranke na sudu, a pravna država ne bi mnogo pogriješila da uz njega tamo situira i sve one koji su se držali njegovih skuta. Sudski atributi HDZ-a ubrzano se, međutim, zamjenjuju ozbiljnije političkim. Protiv HDZ-a kao pravnog subjekta vodi se postupak zbog pljačke, ali to je sad u drugom planu. Informacija da je stranka dobila novog vođu, u javnom tretmanu kao da je na neki način relaksira od prošlih inkriminacija.


Jasno je da se gospodin Karamarko trudi stabilno jahati na toj impresiji, i pojačavati je po mogućnosti. Njegovo paušalno kritiziranje vladajuće koalicije - kojim već dulje vrijeme za sebe pokušava kupiti status političara - simptom je nastojanja da HDZ udalji od pojma kriminala i predstavi ga kao ozbiljnu opoziciju. Ti pokušaji ponekad ostavljaju infantilistički dojam, no treba ih tretirati s dozom opreza jer povijest je pokazala da se u hrvatskoj politici infantilizmom često postiže svrha. Karamarko nastupa u pozi kriznoga managera koji nudi vjerodostojnu alternativu za jednu neuspješnu vlast, iako se ta alternativa još uvijek definira kao organizirani suživot filo­ustaša, neprocesuiranih lopova, prodavača nacionalne patetike i promućurnih lovaca u žitu, i premda je ta vlast u mnogim sferama vidljivo naprednija od hadezeovske.

Rječnik domoljuba iz krčme

Osim toga, primjećuje se na gospodinu Karamarku da je lišen oratorskih vještina i specijalnih ekonomskih znanja koja bi davala uvjerljivost njegovoj kritici svega postojećega. On napada u prvome redu zato što na sceni grčevito želi prebaciti HDZ iz defenzive u ofanzivu, i pokazati se kao uspješniji taktičar od Jadranke Kosor, a ne zato što bi napad imao neko ozbiljno sadržajno utemeljenje. I njegovu najavu osnivanja "vlade u sjeni" treba promatrati u svjetlu taktike pretvaranja krivca u spasioca, pomoću medijskih opsjena. Do jučer je HDZ bio sinonim za krizu, a već danas ga Karamarko - djelujući po načelu da papir i mikrofon podnose sve - pretvara u hrvatsko svjetlo na kraju tunela. Može se pretpostaviti da će on biti "premijer" u toj "vladi". Tko je njegov "prvi potpredsjednik"? Kao kandidat za Karamarkova Čačića dramski bi odgovarao Milan Kujundžić, tribun hadezeovskih fundamentalista i nova zvijezda hrvatskih glasila.

Može se zaključiti da su mediji euforično reagirali na euforiju koju je Kujundžić u HDZ-u proizveo svojim kandidatskim nastupom. Malo tko je, međutim, njegovu napadačku verbalistiku podvrgnuo ozbiljnijoj etičkoj procjeni. U pozadinu je potisnuta činjenica da je čovjek svojedobno hodočastio na Pavelićev grob u Madridu, što je naknadno opravdavao "intelektualnom znatiželjom", i Pavelića usput obilježio sjetnim atributima ("radi se o hrvatskoj povijesnoj osobi, nažalost, nesretnoj"). Pavelićeve žrtve bile su valjda povijesno sretnije od njega. Kao liječnik i šef bolnice, Kujundžić se stručno usavršio u rudimentarnome vokabularu i aktualnoga predsjednika države nazvao "bezbožnikom" ("obećajem da Hrvatska nikada više ne će imati predsjednika bezbožnika"). To je prepoznatljivi rječnik domoljuba iz krčme ili fanatiziranoga popa, i on, kako smo vidjeli, na hrvatskoj javnoj sceni uglavnom prolazi bez većih stilskih primjedbi.

Potreba za prividom ravnoteže u HDZ-u

Kombinacija romantičnoga odnosa prema Anti Paveliću i ustašama i fundamentalističkoga pristupa pojmu vjere, uz vulgarno degradiranje svih onih koji se izjašnjavaju kao nereligiozna bića, supstrat je hrvatske ekstremističke stereo­tipije i doktoru Kujundžiću širom otvara put prema preostalim emigrantskim pivnicama. Osim toga, otvorila mu je i ulaz u hadezeovski tabernakul ili sjenicu sa zavjetnim moćima, gdje će Kujundžić sad nesumnjivo čuvati ultradesničarsku ostavštinu od građanske infiltracije. Gospodin Kujundžić i njegov krug funkcionirat će, dakle, kao neka vrsta ideološkoga kontrolnog mehanizma za Tomislava Karamarka i njegove maglovite programe. Da neutralizira ambicije tih čuvara vjere, morat će se Karamarko počešće s njima natjecati u radikalizmu i ortodoksnosti. To mu zacijelo ne će teško pasti, u svjetlu njegove predizborne trans­formacije u smjeru militantnoga antititoizma, a i podatka da je zadnjih dana novinarima prodao pravovjernu "duhovitost" kako bi na zid ureda mogao objesiti svoju sliku s prve pričesti ili krizme.

Taktički promatrano, Karamarko bi mudro postupio da Jadranku Kosor i njezino društvo zadrži blizu oltara. Prepuštanje slobodnoga teritorija Kujundžiću i pasdaranima za njega je loša varijanta. Po Tuđmanovu vjeronauku, uz bučnu desnicu uvijek mora biti i nekakva ljevica, pa makar i glumljena ili umjetno konstruirana, kako bi pokret, nacija, država nastavili živjeti u prividu ravnoteže i harmonije. HDZ je od prapočetka determiniran nacionalističkim desničarenjem i antigrađanskim folklorom, ljevice u njemu zapravo i nema, a krug oko gđe Kosor jedini je koji bi danas mogao nastupati kao nekakav njezin supstitut.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika