Za političara s velikim ambicijama, mali Sloba Ivica Dačić pokazao je zavidno neznanje i nesposobnost procjenjivanja, objavljujući između dva kruga predsjedničkih izbora u Srbiji da ne zna tko će biti novi predsjednik, ali zna da će njegova SPS-ovska glava i brada biti premijer. Dotadašnjem šefu države Borisu Tadiću presudili su srpski desničari i demokratski deficiti u vođenju države i stranke, klijentelistički pristup politici, korupcija, ali i bijeli listići, zbog kojih se na tamošnju inteligenciju digla kuka i motika.

Premda je odmah nakon gubitka izbora objavio kako neće biti premijer, nakon što je polizao rane, Tadić se ipak od svoje stranke, nakon nešto nećkanja poput seoske mlade, dao nagovoriti da zasjedne na čelo vlade, premda je za njegovu nemalu taštinu silazak u objektivno niži rang ozbiljan udarac. Vjerojatni novi premijer u Nemanjinu 11 ulazi s aurom gubitnika, kao netko tko preuzima utješnu nagradu, što već u startu nagriza njegovu vjerodostojnost i uvjerljivost. Taj nacionalist u celofanu, demokrat i europejac s figom u džepu bitno smanjenog intenziteta bit će prisutan i u hrvatskom političkom životu.

Nema više čestog druženja s prijateljem Ivom Josipovićem i međusobnog priređivanja tuluma jer protokol kaže da više nisu ista razina. Zorana Milanovića ni Tadić ni Srbija ni regija ne zanimaju baš nešto, on se više voli igrati s velikim dečkima u Chicagu, pa će s "komšijom" odrađivati samo ono što ne može izbjeći. Rado bi tu uskočila Vesna Pusić s novim premijerom, ali ona, pak, nije njegova razina. Čini se, tako, da će zbog novog predsjednika i premijera hrvatsko-srpski odnosi pasti na razinu šefova diplomacija. Bude li joj novi kolega, kako se nagađa, Čedomir Jovanović, za Pusić će posao biti ugodniji. A Tadić, kada se poželi osjetiti važan, uvijek može lako skoknuti u Banja Luku do Milorada Dodika, jedinog koji mu je ostao.