IlustracijaU kolumni napisanoj za francuski Le Monde, grčki ekonomist Yanis Varoufakis objašnjava zašto je „u europskom interesu da se Grčka odupre 'uvjetima' svog paketa otkupa istodobno ostajući u eurozoni". Iako se obično smatra da Grčka mora poštovati uvjete otkupa želi li ostati u eurozoni, Varoufakis smatra da to dvoje ne samo da nije međusobno isključivo već je, naprotiv, odbijanje sporazuma o otkupu jedina šansa Grčkoj za ostanak u eurozoni, a možda čak i preduvjet za opstanak same eurozone.

Četiri neoborive činjenice

Varoufakis argumentira svoju tezu uz pomoć četiriju „neoborivih činjenica":

1. Grčka je prije dva tjedna posudila 4.2 milijarde eura iz Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) i „smjesta ih proslijedila Europskoj središnjoj banci (ESB) radi otkupa grčkih državnih obveznica koje je ESB ranije kupila u propalom pokušaju da im podigne cijenu". Taj je zajam dodatno povećao grčki dug, ali je ESB-u donio dobit od oko 840 milijuna eura zahvaljujući popustu od 20% dobivenom pri kupnji obveznica.

2. Isti su tjedan španjolske banke primile obilan priljev novca od španjolske vlade. Istodobno, „kako bi pomogla u financiranju španjolske države, ESB je osigurala velike zajmove španjolskim bankama (po kamatnoj stopi od 1%) koje su one zatim iznova posudile svom 'spasitelju', tj. španjolskoj državi, po kamatnim stopama često i višim od 6%".

3.Kako bi grčka i španjolska vlada dobile zajmove potrebne za gore opisane operacije, ESB i Europska komisija (i, u grčkom slučaju, MMF) zahtijevale su od njih radikalne rezove u potrošnji koji će „reducirati nacionalni prihod iz kojeg se isplaćuju stari i novi dugovi".

4.„Prosječne kamatne stope u eurozoni ... barem su 1.5% više nego kod nacija s višim prosječnim stupnjem zaduženosti, npr. Velike Britanije."

Dug na dug

Točka 1, 2 i 4 tipičan su primjer „dodavanja duga na dug": insolventne države posuđuju novac kako bi platile ESB-u koja taj novac posuđuje insolventnim bankama koje dobivaju kapital od insolventnih država i posuđuju im dio novca koje su same posudile od Središnje banke. Varoufakis tu situaciju opisuje kao „ludilo na djelu", začarani krug koji vodi eurozonu sve bliže dezintegraciji. Francuski predsjednik Hollande mogao bi prekinuti taj krug, ali unatoč njegovoj dobroj volji planove bi mu moglo narušiti „stanje francuskih državnih financija", kao i optužbe da je njegovo kritiziranje politike štednje lukavstvo kojim nastoji navesti Njemačku da plaća za francusku rasipnost.

Tu bi kao drugi potencijalni spasiteljna scenu mogla stupitinova grčka vlada. Sljedeći grčki premijer trebao bi europskim partnerima otvoreno reći da će, koliko god se Grci strogo pridržavali obveza iz paketa otkupa, grčki omjer duga i BDP-a ostati na razini koja će zasigurno kad-tad dovesti do njezina „sramotnog izlaska iz eurozone".

Što bi novi premijer trebao reći

Premijer bi također trebao reći sljedeće:

„da Grčka neće više posuditi ni euro od troike dok i ukoliko se ne osmisli racionalan plan;

da se taj racionalan plan mora odnositi na sve države članice, a ne da Grčka bude povlaštena u odnosu na Irsku, Portugal, Španjolsku itd.;

da će se Grčka, dok se taj plan ne uvede, truditi živjeti od vlastitih bijednih sredstava unutar eurozone, privremeno obustavljajući sve isplate svim zajmodavcima."

Europa će na to trebati odlučiti: ili će ignorirati Grčku i narediti ESB-u da je izbaci iz eurozone, što će imati razorne posljedice za cijelu eurozonu, ili će odlučiti „europeizirati banke širom eurozone" direktnom rekapitalizacijom putem EFSF-a, „europeizirati projekte ulaganja" putem Europske investicijske banke i „europeizirati dio duga država članica" putem euroobveznica.

Poziv na povratak razumu

Varoufakis odlučno tvrdi da takav grčki zahtjev ne bi bio ucjena, već iskreni poziv na povratak zdravom razumu, zauzimanje principijelnog stava kojim će se Grčka iskazati kao „pošteni građanin Europe" i pomoći predsjedniku Hollandeu u zaustavljanju pogubnog procesa „koji danas proždire tijelo i dušu Europe".