Mateo Bernobić Foto: Mirko CvjetkoIzdašan koncertni ciklus ¨Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj 2011/2012¨, ove godine sačinjen od dvanaest nastupa na kojima je nastupilo četrnaest potencijalnih umjetnika, bliži se svome kraju. Djevojke i mladići zacijelo bi imali volje i energije još za dvanaest (ljetnih) koncerata, no pedagozima, organizatorima i medijskim djelatnicima potrebna je stanka u kojoj se obično sabiru dojmovi, očituje trenutna izvođačka i interpretativna razina, te ustanovljuju izvjesni kriteriji za predstojeću sezonu.

U ponedjeljak, 28. svibnja u 20 sati u dvorani Matice hrvatske, na predzadnjoj se koncertnoj večeri predstavilo dvoje đaka iz Osnovne glazbene škole Slavka Zlatića pri Pučkom otvorenom učilištu u Poreču; šarmantna flautistica Donata Vukadinović (1998) i vrsni harmonikaš Mateo Bernobić (1997). Po učenom redu prva se predstavila mlada glazbenica izvedbama Telemannove Sonate u G-duru, TV 41:G9, Chopinovih Varijacija na Rossinijevu temu, Polke de Bravoure, op. 201, Wilhelma Poppa (1828-1849) i Ohridskih bisera Nelloa Milottija (1927-2011). Gibak i raznolik flautistički repertoar u potpunosti je odgovarao Donati Vukadinović, glazbenici vrlo razvijenog osjećaja za ritam i primjerenog smisla za fraziranje čiji se izraz nije uspio u potpunosti osloboditi uglavnom zbog oštre, pomalo ukočene i nemotorične glasovirske pratnje inače istaknute solistice, komorne glazbenice i korepetitorice Andree Brajković. Unatoč tome, Donata je lijepo iznijela Telemannov pokušaj fuge u drugome (Allegro) stavku G-dur sonate, približila izvornu makedonsku 7/8 ritmiku ohridskog krajolika, a interpretativni maksimum uspjela je doseći u virtuoznoj Chopinovoj četvrtoj varijaciji i plesnoj Poppovoj Polki. Iznadprosječan nastup mlade flautistice publika je pozdravila srdačnim pljeskom koji se stopio s prvim trenucima kratke pauze koja je bila, kasnije se pokazalo, više nego potrebna u slučaju stilski i programski sasvim različitih nastupa.

Omanji Mateo Bernobić nastavio je večer tihim, donekle šaljivim dolaskom na pozornicu s velikim i nezgrapnim Pigini instrumentom (cca 12 kg) s kojim je, nedugo zatim, smješten na ugođenoj klavirskoj klupici i u elegantnom crnom odjevnom skladu, djelovao poput umjetnika spremnog za predodžbu najraskošnijih soničnih mogućnosti velike koncertne harmonike. Pretežno suvremeni repertoar Bernobić je započeo Sonatinom Piccolom Torbjörna Lundquista (1920-2000), švedskog skladatelja i dirigenta koji je ostavio, između ostalog, i bogat opus skladbi za (klasičnu) harmoniku. U prvome je stavku (Vigoroso) prezentirao većinu registara melodijskog dijela instrumenta, potom, ravnopravnije uključivši basove i akorde, impostirao dojmljivu melodiju Cantanda (II), a zahtjevni je ritamski test s lakoćom savladao u britkom, završnom Ritmicu (III). Guste harmonijske boje Lisztovog koralnog Adagia u Des-duru, inače orguljske transkripcije četvrtog stavka šesterodijelnog pijanističkog ciklusa Consolations, zvukovno su napele ozračje nemale koncertne dvorane poput indijanskog luka koji je u svom elastičnom povratu, za koji čas, odapeo zvonke clustere hirovitog djela ¨Oluja¨ (iz Suite mjeseca Veljače) domaće harmonikašice, pijanistice i skladateljice Đeni Dekleve Radaković (Pazin, 1949). Neobične akorde Bernobić je izvodio svim dijelovima desne šake i podlakticom, stapajući ih sa zračnim, asocijativnim huktanjem mijeha harmonike u svojstvene i jasne zvukovne progresije. Varijacije na Paganinijevu temu iz Capriccia op. 1, br. 24, u obradi glasovitih harmonikaša i skladatelja Billa Palmera i njegovog učenika Billa Hughesa, na kraju su silovitog i iznimno kvalitetnog nastupa zvučale kao početničke etide za nedvojbeno najimpresivnijeg izvođača ovogodišnjeg ciklusa u Matici hrvatskoj.

I faktografski materijal koji ću u cijelosti iznijeti sugerirao je na posebnu večer u kojoj se sasvim nenadano i na neočekivanom instrumentu, uz nepodjeljenu naklonost kompletne publike predstavio Mateo Bernobić, istaknuti predvodnik mlađe generacije hrvatskih glazbenika.

Donata Vukadinović (Zagreb, 1998) upravo polazi 6. razred Osnovne glazbene škole Slavka Donata Vukadinović Foto: Mirko CvjetkoZlatića pri Pučkom otvorenom učilištu u Poreču u razredu prof. mentorice Samante Stell. Na regionalnom natjecanju osvojila je 1. nagradu i 1. mjesto 2008, a na državnom natjecanju 2. nagradu 2008. godine. Na Malom Histria Festivalu u Puli 2009. osvojila je 2. nagradu, a na Međunarodnom natjecanju Daleki akordi u Makarskoj 2009. 1. nagradu te 2011. 1. nagradu kao apsolutna pobjednica među drvenim puhačima. Na Međunarodnom natjecanju Davorin Jenko u Beogradu 2011. osvojila je 3. nagradu. I u komornim sastavima zabilježila je zapažene rezultate: na državnom natjecanju 2. nagradu u sekstetu flauta 2009., 2. nagradu u kvintetu flauta 2010. te 1. nagradu i 1. mjesto u I. kategoriji u triju flauta 2011. godine. Godine 2011. u kvintetu flauta osvojila je 1. nagradu i 1. mjesto na natjecanju Davorin Jenko u Beogradu, te 3. nagradu na Lions Grand Prixu u Rijeci.

Andrea Brajković (Kopar, 1988) studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Područni odjel u Rijeci u razredu Vladimira Babina. Učiteljica je glasovira na Osnovnoj glazbenoj školi Slavka Zlatića u Poreču, Područni odjel u Vrsaru. Nastupa solistički i komorno, a osim što redovito korepetira školski zbor te učenike puhačkog i gudačkog odjela, surađuje i s Mješovitim zborom Zajednice Talijana u Poreču Mosaico.

Mateo Bernobić (1997) učenik je 6. razreda Osnovne glazbene škole Slavka Zlatića pri Pučkom otvorenom učilištu u Poreču u razredu prof. mentorice Ane Šterpin Zagoranski. Na Međunarodnom natjecanju Fisa...armonie u Trstu osvojio je 2. nagradu 2007, a na Međunarodnom natjecanju harmonikaša u Erbezzu (Italija) 1. nagrade 2008-2010. godine. Na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli primio je 2. nagradu 2007. te 1. nagrade 2008-2012. godine. Na Međunarodnom susretu harmonikaša u Murskoj Soboti (Slovenija) primio je 2. nagradu 2008. i 3. nagradu 2009. godine. Na Međunarodnom susretu harmonikaša u Beltincima (Slovenija) osvojio je 2. nagradu 2010., a na Hrvatskom natjecanju za harmoniku u Daruvaru 2. nagradu 2010. i 1. nagradu 2011. godine. Na Međunarodnom muzičkom festivalu u Aranđelovcu (Srbija) osvojio je 1. nagrade 2010. i 2011. godine. Ove godine osvojio je 1. nagradu na Međunarodnom festivalu harmonike u Istočnom Sarajevu. Na državnom natjecanju 2008. osvojio je 2. nagradu, a 2010. i 2012. 1. nagrade. Osam je puta bio apsolutni pobjednik u svojoj kategoriji. Svojim nastupima često predstavlja glazbenu školu i Poreč: Skup predstavnika UNESCO-a, svečane sjednice grada Poreča, dodjela nagrada Laurus Nobilis i dr. U dva navrata snimao je za HRT, za ciklus emisija Majstori svirači te za NIT i Radio Istru. Kao krunu osnovnoškolskog obrazovanja očekuje nastup na Međunarodnom natjecanju u Kligenthalu (Njemačka), kao prvi hrvatski predstavnik u povijesti toga prestižnog natjecanja.