Vladimir PutinTo što će se ruski predsjednik Vladimir Putin 1. lipnja sresti sa njemačkom kancelarkom, trebalo bi označiti važnu ulogu Njemačke u ruskoj vanjskoj politici. Ali, njemački političari ne bi trebali misliti kako će to značiti da će Putin nastaviti sa Medvedovljevom politikom, ili pak s njegovom politikom iz 2008: Za novog šefa Kremlja značaj Zapada, a također i Europe će sljedećih godina opadati.

Europa važnija od SAD

Europa, a posebno Njemačka, odnosno cijela Europska unija su doduše za rusko gospodarstvo najvažniji trgovinski partner. I upravo zbog toga Putin neće 1. lipnja posjetiti samo njemačku kancelarku, već i francuskog predsjednika Francoisa Hollanda u Parizu. A dva dana kasnije, 3. i 4. lipnja, Putina u rodnom Sankt Petersburgu očekuje 29. Summit EU-Rusija sa čelnim ljudima EU, Hermanom van Rompuyem i Joseom Manuelom Barrosom.

Ovaj sastanak sigurno govori i o tome koliki značaj Europa ima za Putina, ako se usporedi sa Sjedinjenim Državama do kojih baš više ni ne drži. Jer, na Summitu G8 u Camp Davidu Putin je grubo i na prečac otkazao sastanak sa američkim predsjednikom Barackom Obamom. Njegovo nezadovoljstvo bilo je nemoguće jasnije pokazati. Iza toga se krije razočaranje zbog činjenice da SAD i pod vodstvom Baracka Obame insistira na antiraketnom štitu u Europi što ruskoj strani i nije omiljen potez. Istodobno Putin zna da se Obama nalazi usred predizborne kampanje i da vrijeme nije povoljno za neophodne kompromise.

Međutim, do samih američkih predsjedničkih izbora neće biti promjene u rusko-američkim odnosima. Ali, ovakav razvoj situacije ne bi trebalo promatrati samo kao taktiku.

Putin će povećati distancu prema Zapadu. Ali, ne samo zbog kritika Zapada na njegovu autoritarnu vladavinu i nedostatak demokracije u Rusiji. Umjesto toga on će se okrenuti post-sovjetskom prostoru, a i Kina je sve više u centru pažnje ruske vanjske politike.

Povoljan trenutak za Moskvu

Putin u posljednjih nekoliko mjeseci propagira koncept Euroazijske unije na post-sovjetskom prostoru. No, do sada su pored Rusije u ovoj uniji samo još Bjelorusija i Kazahstan. A da su ovo ponovo prioriteti u vanjskoj politici Rusije bilo je jasno odmah po Putinovom ponovonom dolasku u Kremlj. Jer, dok je još uvijek bio zauzet poslovima kao premijer i zbog toga otkazao sudjelovanje na Summitu G8 u Sjedinjenim Državama, našao je vremena da se sastane sa predsjednicima Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, Bjelorusije i Ukrajine.

Putin želi bivše sovjetske republike politički i ekonomski jače vezati za Moskvu. A slabljenje Sjedinjenih Država i Europske unije koju pogađa ekonomska i financijska kriza mu ide na ruku. S obzirom da su Amerikanci umorni od borbe protiv terorizma, a europska ideja zbog krize eura izgubila na snazi, ovo je najpovoljniji trenutak za Moskvu.

Faktor Kina

Zbog ovih razloga u vanjskoj politici Rusije raste uloga Kine. S jedne strane se u Rusiji vidi potencijal za izgradnju rusko-kineskih odnosa kada je riječ o gospodarskim i trgovinskim vezama. A s druge strane Kina za Moskvu igra po mnogo čemu sve veću političku ulogu. To se prvenstveno odnosi na globalne izazove kao što je pitanje situacije u Siriji, ali i kada je riječ o projektu jačanja veza na post-sovjetskom prostoru u okvirima euroazijske unije.

I onda nije slučajno to što će Putin odmah nakon "europskih" sastanaka otputovati preko Uzbekistana za Kinu gdje će se 5. i 6. lipnja sastati sa kineskim predsjednikom Hu Jintaom. A u povratku za Moskvu Putin će posjetiti Kazahstan.

Sam politički kalendar Putinovih posjeta upadljivo govori o njegovim promjenama u vanjskoj politici posljednjih mjeseci. Iako je prerano za bilo kakve procjene, ipak izgleda da Putin ne očekuje previše od Zapada. A time bi mogla propasti i europska politika prema Rusiji pod motom "promjena preko približavanja".

Autor: Ingo Manteufel