IlustracijaGlasoviti istraživački novinar i dokumentarist John Pilger objavio je na svojoj službenoj stranici kritički osvrt na aktualnu istragu lorda Briana Levesona koja je malo koga uistinu šokirala svojim uvidom u „moć i sitni gangsterizam britanskog tabloidnog tiska". Nitko ne sumnja da su Rupert Murdoch i njegov sin James negativci, kao i Rebekah Brooks, bivša glavna urednica tjednika News of the World u vlasništvu Murdochove korporacije News International, ugašenog nakon izbijanja skandala s prisluškivanjem telefona. Poznato je i da je britanski premijer David Cameron nastavio tradiciju „puzanja" svojih prethodnika pred medijskim moćnikom, kao što je pokazao slučaj neuspješnog Murdochova preuzimanja televizijske kompanije BSkyB.

Uhitite ga zbog ratnih zločina!

Prošle godine započeta Levesonova istraga ubrzo je prerasla u prilično dosadnu sapunicu čija su „amoralna samodopadnost" i zaštitnički odnos prema sudionicima afere postali očiti i za vrijeme svjedočenja bivšeg premijera Tonyja Blaira. Dok se on žalio na nemilosrdni tretman koji je njegovoj supruzi Cherie priuštio dnevni tabloid Daily Mail, iz publike ga je prekinuo filmaš i antiratni aktivist David Lawley Wakelin povikom: „Ovaj čovjek trebao bi biti uhićen zbog ratnih zločina!" Izgrednik je smjesta udaljen iz sudnice, a lord Leveson ispričao se Blairu.

Samog Murdocha ispitivao je Levesonov glavni savjetnik Robert Jay čija su se „opširna, samozadovoljna pitanja" uglavnom odbijala od debele kože ciničnog medijskog tajkuna. Pilger se pita kako to da se Murdoch tako voli žaliti na britanski establišment kada je oduvijek bio njegov sastavni dio. Sama riječ „establišment" prvi se put pojavila u konzervativnom britanskom tjedniku The Spectator 1955. godine; skovao ju je Henry Fairlie, definirajući je kao „matricu službenih i društvenih odnosa u sklopu koje se provodi vlast u Britaniji". Murdoch je desetljećima bio uvaženi član te iste „matrice" čiji je moto „dajem javnosti ono što traži" nadahnuo brojne novinare, među njima i one koji ga sada odbacuju kao pokvarenjaka.

Ugledni propagandisti ilegalnih ratova

Tog su se slogana osobito čvrsto držali nakon tajne selidbe Murdochove kompanije u nove modernizirane pogone u Wappingu 1986. koja je tisuće radnika u tiskarama preko noći ostavila bez posla, rezultirajući sindikalnim prosvjedima, sukobima s policijom, razorenim obiteljima pa i samoubojstvima. Manevar su Murdochu omogućili premijerka Margaret Thatcher, londonska policija i izvjestan broj novinara koji su napustili svoja načela i dojučerašnje kolege da bi širili njegovu korporativnu propagandu. Uz Murdocha su bili i liberalni pripadnici tzv. „'novog establišmenta': medijska menadžerska srednja klasa" koja će kasnije neumjereno slaviti i njegova sljedećeg političkog poslušnika, „budućeg ratnog zločinca" Tonyja Blaira.

Levesonova istraga nije postavila nijedno pitanje o uglednim medijima koji su se skladno nadopunjavali s Murdochovim „sustavnim promicanjem korumpirane, podmukle, često nasilne političke moći pokraj čijih se zločina hakiranje telefona doima kao sitan prekršaj". Dok je BBC-jev novinar Jeremy Paxman svjedočio o vještinama prisluškivanja koje mu je demonstrirao bivši urednik Daily Mirrora Piers Morgan, Levesonov čelni „inkvizitor" Jay nije ga ništa pitao o „ključnoj ulozi BBC-a i njegovih perjanica kao državnih propagandista ilegalnih ratova koji su ubili, osakatili i bez domova ostavili milijune" dok je prokazani Morganov Daily Mirror u to doba bio jedini srednjostrujaški list koji se otvoreno protivio napadu na Irak.

Interna klupska stvar

Svjedočio je i BBC-jev bivši urednik političkog programa Andrew Marr, koji je svojedobno navukao na sebe optužbe za licemjerje nakon što je sudskim putem pokušao spriječiti da u medije dospiju vijesti o njegovoj izvanbračnoj aferi. Pilger podsjeća na njegove hvalospjeve Blairu u povodu bombardiranja SRJ i iračkog rata, tonom vrlo slične onima u Murdochovim novinama, kao i na podatak da ga je Blair osobno odabrao za ekskluzivni televizijski intervju u povodu objavljivanja svojih memoara „Putovanje". WikiLeaks je objavio savjet američkog veleposlanstva u Londonu upućen Hillary Clinton da svakako dogovori intervju s Marrom jer on određuje „politički program nacije". Jay ni za što od navedenoga nije pokazao ni najmanji interes.

Ispitujući Blairova šefa komunikacija Alastaira Campbella, kojeg je bivši premijer u svojoj autobiografiji opisao kao „genija", Jay se pokušao trivijalno našaliti na račun tog detalja, no umjesto smijeha dočekala ga je tek „tišina 780,000 iračkih udovica". Istraga je povremeno zadobivala i elemente farse, kao što je bilo svjedočenje vlasnika tabloida Daily Express i nekolicine pornografskih TV kanala Richarda Desmonda, koji je svog glavnog konkurenta Daily Mail proglasio „najvećim neprijateljem Britanije". Prisutnost takvih karaktera i izjava samo je dodatno naglasila činjenicu da u istrazi nije saslušan „ni jedan jedini protivnik institucionalne moći medija". Levesonova istraga pokazala se tako kao interna „klupska stvar" - član koji je izazvao skandal proglašen je nepoželjnim i svi ga se javno odriču, a sve s ciljem da se ništa uistinu ne promijeni.

Autor: John Pilger

Pripremila: Diana Robaš