Bio sam u pravu kada sam u fazi opće depresije koja je zavladala nakon poraza od Meksika tvrdio da će Hrvatska ući u osminu finala Svjetskog prvenstva. Mislim da u našoj zemlji nema ni jednog navijača koji pobjedu nad Italijom nije doživio iznimno emotivno. Dodatni razlog je to što su Talijani poveli, a naši odličnom igrom preokrenuli rezultat, i to u samo tri minute, što se u vrhunskom nogometu događa vrlo rijetko. Budimo realni, možda je jedna sudačka odluka bila u našu korist, ali hrvatska reprezentacija je bila bolja, držala je visok ritam igre i zato je pobjeda zaslužena.
Jako mi je drago i zato što sam u hrvatskom stožeru zadužen za praćenje Italije, tako da vjerujem da su i moje opservacije pridonijele velikom trijumfu. Našom pobjedom potvrdile su se moje teze da Italija nije nepobjediva kao što su neki mislili. Gledao sam ih čak četiri puta u zadnjih mjeseci i uočio određene probleme u njihovoj igri, znao sam da, ako odigramo pametno, možemo pobijediti. Prije svega mislim na talijanske bočne igrače Panuccija i Maldinija koji su izvan potrebne forme. Vidjelo se to i na utakmici s Ekvadorom gdje su na oba boka imali doista propusta, desno Panucci i Zambrotta, a posebno lijevo Maldini i Doni nikako nisu uspijevali spriječiti napade protivničke ekipe. Bilo je očito da na bokove trebamo staviti brze igrače koji će stvoriti probleme talijanskoj obrani. Sve sam to sugerirao Mirku Joziću i mislim da je izbornik dobro postavio igru.
UDARNA TROJKA HRVATSKE REPREZENTACIJE Ekvadorovu sporu obranu najlakše može razbiti Ivica Olić: a ako od početka zaigramo agresivno, vjerujem da Olić, Bokšić i Rapaić mogu postići dva zgoditka potrebna za siguran prolaz u drugi krug RASPOLOŽENJE U HRVATSKOM KAMPU U hrvatskom kampu nema sukobljenih klanova: posljednja pobjeda ih je nanovo ujedinila i homogenizirala. Stariji igrači poput Solde, Šukera, Prosinečkog se ponašaju korektno i ni na koji način ne stvaraju probleme NEMA VIŠE VELIKIH I MALIH REPREZENTACIJA Poslije tjedan dana čak tri jake ekipe, francuska, argentinska i talijanska, moraju u zadnjem kolu iščupati pobjede da uđu u doigravanje: to pokazuje kako nema više velikih i malih reprezentacija, ovdje u Japanu i Koreji vidimo da svatko može svakoga pobijediti lead Iako se postava koja pobjeđuje u pravilu ne mijenja, čini mi se da bi bilo dobro od početka uvrstiti i Vranješa koji je vezni igrač koji može kvalitetno namještati prilike našem napadačkom trojcu Vidjelo se to već u prvom poluvremenu kad je Vugrinec imao dvije dobre prilike koje je Buffon obranio, dobro su se otvarali Bokšić i Rapaić i bilo je očito da stvaraju mnogo problema talijanskoj obrani. U situaciji kad smo bili bolji, Italija je povela, što je i nas na tribinama deprimiralo, ali Olićev gol ponovno je podigao moral i među igračima i kod navijača.
Hrvatsku je do pobjede doveo Ivica Olić koji je napadajući po desnom krilu razbio talijansku obranu i ujedno omogućio Milanu Rapaiću da sličnu stvar napravi na lijevom krilu. Među najzaslužnije za pobjedu uvrstit ću i Juricu Vranješa koji je ulaskom u igru unio mir u obrani, a istodobno podijelio nekoliko odličnih pas-lopti. Zato Olića i Vranješa treba zadržati u prvoj postavi i protiv Ekvadora, posebno uzme li se u obzir izrazito profesionalan odnos Prosinečkog i Šukera koji su korektno prihvatili Jozićevu odluku da ih premjesti među rezerve. Ni jedan igrač, a posebno stariji, ne voli sjediti na klupi, ali njih dvojica su to mirno prihvatili. Pretpostavljam da će Jozić ostati pri sadašnjoj koncepciji, posebno pri obaveznom liberu u prvoj postavi. Protiv Meksika nismo imali libera i bili smo loši, s Italijom smo ga imali i dobili velikog protivnika. Zahvaljujući trijumfu nad Italijom sada smo vrlo blizu ulasku u drugi krug SP-a jer sami odlučujemo o budućnosti ove selekcije, što je najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi.
Sada treba pobijediti Ekvador, koji ima sporu obranu, kakvu najlakše može razbiti Ivica Olić. Objektivno gledano, Hrvatska je bolja od Ekvadora, a pobijedit ćemo zahvaljujući tempu i brzini, što su naši glavni aduti. Hrvatska je kvalitetnija od Ekvadora, i ako od početka zaigramo agresivno, vjerujem da Olić, Bokšić i Rapaić mogu postići dva zgoditka prijeko potrebna za siguran prolaz u drugi krug. Iako se postava koja pobjeđuje u pravilu ne mijenja, čini mi se da bi bilo dobro od početka uvrstiti i Vranješa koji je vezni igrač koji može kvalitetno namještati prilike našem napadačkom trojcu.
I još nešto o Oliću. Gotovo je sigurno da će napustiti Zagreb, a čini se da je blizu odlaska u Italiju. Imao je sreću da ga je gledao Fabio Capello, tako da nisu neosnovane priče kako je za njega zainteresirana Roma. Igrati u Seriji A velik je izazov, ali nisam siguran je li to najbolja opcija za nogometaša njegova profila. U Italiji se jako puno polaže na obranu i ako završi u tamošnjoj ligi, i Olić će se morati izrazito angažirati i u defenzivnim zadacima, što će ga u dobroj mjeri limitirati u napadačkom dijelu. Zato bih mu radije preporučio odlazak u španjolsku ligu, gdje se igra lepršavije i igrač poput njega ima više mogućnosti za dokazivanje. No u današnjem nogometu takve su stvari sekundarne, odluku o budućem klubu donose menedžeri, a to znači da će i Olić završiti u klubu koji mu ponudi najviše novca, a ne tamo gdje bi najbolje mogao razviti vlastite igračke kvalitete.
Nadam se da će sada prestati i teorije o sukobima u reprezentativnom kampu. Nakon Meksika zavladala je među igračima izvjesna apatija, ali živeći nekoliko dana s njima, nisam primijetio nikakve veće sukobe. Treba uzeti u obzir da su prvu utakmicu izgubili kad su više od trideset dana bili zajedno, a u takvim okolnostima uvijek zna biti i međusobnih prigovora. Ali nema nikakvih sukobljenih igračkih klanova, dapače, pobjeda protiv Italije nanovo ih je ujedinila i homogenizirala. Stariji igrači poput Solde, Šukera, Prosinečkog ponašaju se korektno i ni na koji način ne stvaraju probleme.
Slično je i s teorijama o podjelama u stručnom stožeru. Da je unutar njega postojala podjela, sigurno ne bismo isplanirali ovako dobru taktiku protiv Italije. Nogometni treneri imaju često drukčije zamisli o igri, tako je i Ivan Katalinić iznio svoju ideju kako treba igrati hrvatska selekcija, ali nije istina da se pritom posvađao s izbornikom Jozićem. Razumljivo je da nastaju napetosti u ovako sporom ritmu kakav postoji u kampu. Treninzi su tek poslije podne ili predvečer i dani prolaze sporo. Igrači su ili na šetnjama ili u hotelu, pritom odlično čuvani od japanskih policajaca. Unatoč pažnji domaćina, vrijeme prolazi sporo tako da svi jedva čekamo početak utakmica.
Ovo je svjetsko prvenstvo doista vrhunsko, a natjecanja u grupama neizvjesnija su nego ikad. Prije početka izdvojio sam pet favorita za prvaka: Francusku, Englesku, Italiju, Argentinu i Brazil. Poslije tjedan dana čak tri ekipe, francuska, argentinska i talijanska, moraju u zadnjem kolu iščupati pobjede i tako ući u doigravanje. Sve to pokazuje kako nema više velikih i malih reprezentacija, ovdje u Japanu i Koreji vidimo da svatko može svakoga pobijediti. Samo je Brazil opravdao ulogu favorita. U prilog im ide i tradicija koja govori kako nikada dosad neka europska reprezentacija nije osvojila titulu prvaka svijeta na prvenstvima koja su se igrala izvan Europe. Japan i Koreja mogli bi biti nova potvrda tog pravila.
Gledatelje je vjerojatno najugodnije iznenadio Senegal, ali mi koji pratimo nogomet znamo da u francuskoj ligi nastupa dvadeset senegalskih igrača koji su skupili veliko iskustvo. Nakon dosta godina ponovno odlično igra Danska, a opasni su Koreja i Japan. Zato vjerujem da će zadnje kolo u skupinama donijeti mnoga iznenađenja. Kad je riječ o igračima, rijetka su nova imena koja su se pokazala. Iako ga je naš Tomas dobro čuvao, Totti je i protiv Hrvatske i protiv Ekvadora pokazao da je vrhunska klasa. Ima odličan pregled igre, dobar je dodavač, sve u svemu, jedan od najboljih svjetskih nogometaša. Svidjeli su mi se još Beckham i Owen iz engleske momčadi, te tri glavna igrača Brazila – Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho. Bilo bi dobro da i neki manje poznati igrači naglo izbiju u prvi plan, a od takvih dosad su mi se svidjeli samo japanski reprezentativci Inamoto i Nakata.