IlustracijaNew York Times otkrio je prošli tjedan da predsjednik Obama osobno nadgleda "tajni popis za odstrel" s imenima i fotografijama pojedinaca koji su mete atentata u američkom ratu bespilotnim letjelicama. Prema Timesu, Obama odobrava svako ciljano ubojstvo u Jemenu i Somaliji te složenije ili rizičnije udare u Pakistanu. Među pojedincima na popisu su i američki građani, kao i tinejdžerice stare tek 17 godina. "Predsjednik Sjedinjenih Država vjeruje da ima moć narediti ubijanje drugih ljudi u potpunoj tajnosti, bez ikakvog zakonskog procesa, bez ikakve transparentnosti ili nadzora", kaže Glenn Greenwald, stručnjak za ustavno pravo i političko-pravni bloger za Salon.com, u razgovoru za Democracy Now!. "Uistinu vjerujem da je to doslovce najradikalnija moć koju vlada i predsjednik mogu prisvojiti, pa ipak je Obamina administracija prisvojila tu vlast i agresivno je provodi uz vrlo malo kontroverzi."

Svi ste militanti

Detalj u Timesovu članku koji najviše zabrinjava, prema Greenwaldu, službeno je umanjivanje broja civilnih žrtava napada bespilotnim letjelicama jer je Obamina administracija naprosto redefinirala pojam militanta. Ta riječ za nju označava "svakog muškarca sposobnog za ratovanje, u dobi od 18 do 40 godina, koji se nalazi u zoni udara projektila". Dakle, svaki poginuli koji ispunjava te kriterije automatski se briše s popisa nevinih žrtava isključivo na temelju svoje fizičke prisutnosti. Logika administracije glasi da svatko tko se zatekne u blizini poprišta terorističkih aktivnosti "vjerojatno ima zle nakane". Istu je frazu upotrijebio George Zimmermann, ubojica tinejdžera Trayvona Martina, opisujući ga u telefonskom pozivu policiji.

Greenwald se zgraža jer američki mediji rutinski i nekritički koriste riječ "militant" izvještavajući o žrtvama američkih napada bespilotnim letjelicama, iako im identitet ubijenih nije poznat i iako danas svi znaju da "Obamina administracija koristi tu riječ na nevjerojatno prijevaran i propagandistički način". Spoznaja da "sam Obama sjedi na vrhu te piramide, donoseći odluke o životu i smrti, donoseći smrtne presude" samovoljno i bez nadzora trebala bi izazvati skandal širom nacije, ali se to iz nekog razloga ne događa, što je samo po sebi skandalozno.

Moralni ponor američke javnosti

Bivši šef kabineta Bijele kuće William Daley izjavio je za Times da je Obami bilo posve lako donijeti odluku o ubojstvu islamskog klerika Anwara al-Awlakija, inače američkog državljanina, u Jemenu 2011. I Obamin savjetnik za nacionalnu sigurnost Tom Donilon ponosno je naglasio da se predsjednik "lagodno" služi silom, očito, čak i protiv građana vlastite zemlje. Greenwald smatra da to govori mnogo o Obaminu karakteru, kao i činjenica da su njegovu "ekstremističku i radikalnu" politiku pohvalili i neki ugledni službenici Busheve administracije. Obama je počinio nešto najkontroverznije "što predsjednik može napraviti: naredio je da CIA izvrši atentat na američkog državljanina u potpunoj tajnosti", bez suđenja i bez dokaza o njegovoj krivnji. To što se njegovi suradnici u medijima hvale da je to bila "laka" odluka cijelu stvar čini još gorom - ne samo da prakticira radikalnu upotrebu moći, već oko toga nema ni ikakvih moralnih dvojbi.

Greenwald je preporučio članak Aarona Davida Millera u magazinu Foreign Policy čiji sam naslov "Barack O'Romney" šalje jasnu poruku o općoj suglasnosti republikanaca i demokrata po pitanju vanjske politike, koliko god se možda ne slagali oko unutarnje. Iako neki demokrati tvrde da republikanci Obami nikada ne odaju priznanje ni za što, Greenwald se s time ne slaže, govoreći o bezbrojnim primjerima u posljednje tri godine da su "ne samo republikanci, već i najradikalnije desni neokonzervativci i državni dužnosnici za nacionalnu sigurnost Busheve administracije obasipali predsjednika Obamu pohvalama" za njegove najkontroverznije poteze, što je po njemu odraz upravo tog konsenzusa o kojem govori Millerov tekst.