07.06.2012. / 16:20

Autor: Deutsche Welle

Otpor kao životni stil

Prije 35 godina njemački su političari odlučili u Gorlebenu smjestiti skladište kompletnog njemačkog atomskog otpada. Od tada, građani tog dijela Donje Saske uporno prosvjeduju protiv visoko radioaktivnog smeća

IlustracijaIlustracijaEckhard Tietke više ne može odgledati niti jedan krimić: "Ovdje smo toliko često konfrontirani s policijom, plavim žmigavcima i zvukom sirene, da ja na televiziji više ne mogu podnijeti nikakvo nasilje." I njegov sin Fritz ima fobiju od djelatnika u policijskoj uniformi. A kad prema Gorlebenu krenu "Castori", e to je posebno teško, jednoglasno zaključjuju otac i sin. Jer tomu se ne možete oduprijeti. "Svi ti silni policajci, koji protiv prosvjednika koriste i nasilje, to je jako utjecalo na mene", priča 30-godišnjak.

Tada u Wendlandu vlada izvanredno stanje. Svaki put se na noge dignu deseci tisuća aktivista i policajaca, kako bi pratili tzv. "Castore", spremnike s radioaktivnim teretom na putu do njihova provizornog skladišta.

Otac i sin Tietke djeluju u jednoj seoskoj zadruzi. Eckhard svoje gospodarstvo u selu Groß Bresseu vodi već u sedmoj generaciji. Kad budu najavljeni Castorovi transporti s radioaktivnim otpadom, oni ispriječe svoja vozila da bi ga ometali.

Trošenje vremena, živaca i novaca

Castor je akronim koji dolazi iz engleskog za "cask for storage and transport of radioactive material", što znači rezervoar za skladištenje i prijevoz radioaktivnog materijala. Ovi su rezervoari do sad dolazili iz postrojenja za preradu atomskog otpada u francuskom La Hagueu na atlantskoj obali. Od 2014. bi u Gorleben, kao u privremeno skladište, trebao dolaziti i visoko radioaktivni otpad iz britanskog Sellafielda. I tada će ponovno demonstrirati deseci tisuća ljudi, blokirati što se blokirati bude dalo, lijegati između pragova željezničke pruge i tamo se zalijevati betonom da bi ih bilo što teže ukloniti odande. Prošlog studenoga je tamo u akciju smirivanja prosvjeda bilo upućeno 20.000 policijskih djelatnika. Transport je stajao ukupno 33,5 milijuna eura.

Obitelj Tietke kaže kako ne može samo tako pobjeći ili iseliti se. "Mi ovdje živimo od zemlje a nju ne možemo jednostavno zarolati poput tepiha", priča Monika Tietke i dodaje: "Osim toga, mi ovdje živimo u prelijepom krajoliku. Naježim se od užitka svaki put kad na putu kući iza posljednjeg zavoja ugledam svoj dom."

Tako seljaci reagiraju konstruktivnom kritikom, otporom i crnim humorom. Kao i u vrijeme kad su bili odlučili simbolično postati građanima "Slobodne Republike Wendlanda". Bilo je to 1978. kad su Irci iz Sjeverne Irske te Baski u Španjolskoj privlačili na sebe pažnju svojim težnjama za slobodom.

Sukob oko privremenog a možda i trajnog skladišta radioaktivnog otpada, izravno pred njihovim vratima, već tri desetljeća u zavadu dovodi čitave obitelji, priča otac Tietke: "Na obiteljskim svečanostima već se u prvih deset minuta stvore dva tabora." Jer ovo skadište nukelarnog otpada ima i svojih zagovornika.

Groblje atomskog smeća kao prilika za posao

"To su konzervativni, tradicionalni, demokršćanski (CDU) birači, koji su na tim postrojenjima našli posao", kaže Monika Tietke. Regija Lüchow-Dannenberg smatra se jednom od najsiromašnijih i najnerazvijenijih u Njemačkoj. Uvijek je bila slabo naseljena te je spadala u takozvano područje na granici. Iza Gorlebena se, naime, prostirao DDR (Demokratska Republika Njemačka, odnosno Istočna Njemačka).

A kad je 1977. tadašnji premijer savezne pokrajine Donje Saske Ernst Albrecht (CDU) najavio da će Gorleben postati mjesto gdje će biti središnje skladište nukelarnog otpada, u svijetu je vladao Hladni rat. S druge strane granice, 120 kiilometara od Gorlebena, vodstvo DDR-a je 1973. dalo dozvolu za otvaranje konačnog skladišta radioaktivnog otpada.

Politika Zapada se u potpunosti zauzimala za atomske elektrane, pogotovo nakon što su zbog naftne krize 1973. cijene benzina i lož ulja porasle do neslućenih visina. U SR Njemačkoj je bila planirana izgradnja 50 nukelarki. Na kraju ih je izgrađeno 17. Posvuda su se zbog toga organizirali prosvjedi. Političari su vjerovali da će na selu biti manje otpora.

Gorleben - kolijevka njemačkog otpora

Danas su svi stanovnici Gorlebena nuklearni stručnjaci. On je u međuvremenu postao središtem otpora atomskoj energiji za cijelu zemlju. Protivnici nuklearnih elektrana blokiraju pristup skladištu ili pak na treninzima za blokadu vježbaju kako pružati nenasilni otpor policiji. Dugogodišnje diskusije oko skladištenja atomskog otpada dovele su do toga da su se u Wendeland doselili intelektualci, pisci i umjetnici.

Žuti drveni križevi koji vise po mnogim kućama simboliziraju X, što je na engleskom simbol za radioaktivnost. Oni upozravaju na Dan X kad bi atomski otpad pod zemljom Wendelanda mogao konačno nestati.

35 godina otpora

"Ne vlada kod nas izvanredno stanje stalno. To se ne bi dalo preživjeti", kaže Monika Tietke. Sljedećih tjedana predstavnici saveznih i pokrajinskih vlasti namjeravaju postaviti temeljne smjernice zakona po kojima bi se istražile i druge mogućnosti skladištenja atomskog otpada, a ne samo ona u Gorlebenu.

"Mi želimo da se prema atomskom otpadu odnosi po znanstvenim kriterijima, na najbolji i najsigurniji način", kaže Monika Tietke i dodaje: "Gdje će to skladište na kraju biti, to se mora još vidjeti".

Deutsche Welle

Vezane vijesti

Radikalna rješenja

Radikalna rješenja

Prošlomjesečni studentski prosvjedi u Quebecu dali su do znanja, po tko zna koji put, da politika štednje može biti nametnuta jedino autoritarnim… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika