08.06.2012. / 09:39

 

Zygmunt Bauman

Nezaposlenost, potplaćenost, podcjenjivanje

Mladi koji danas ulaze na tržište rada odgojeni su na visokim očekivanjima svojih roditelja, odrasli u uvjerenju da su predodređeni za životni uspjeh. Sada ta očekivanja bivaju grubo iznevjerena jer na scenu stupa „prva poslijeratna generacija suočena s izgledima za silaznu mobilnost" - dugotrajnu nezaposlenost, nestabilne i privremene poslove daleko ispod svojih kvalifikacija, potplaćenost, podcjenjivanje njihovih znanja i vještina

Zygmunt BaumanZygmunt BaumanSociolog Zygmunt Bauman piše za Guardian o autsajderskom položaju sve većeg broja mladih ljudi u Europi. Iako je određen postotak izopćenika uobičajena pojava u svakoj generaciji, ovo je možda prvi put da se ta etiketa može primijeniti na cijeli naraštaj. Mladi koji danas ulaze na tržište rada odgojeni su na visokim očekivanjima svojih roditelja, odrasli u uvjerenju da su predodređeni za životni uspjeh. Sada ta očekivanja bivaju grubo iznevjerena jer na scenu stupa „prva poslijeratna generacija suočena s izgledima za silaznu mobilnost" - dugotrajnu nezaposlenost, nestabilne i privremene poslove daleko ispod svojih kvalifikacija, potplaćenost, podcjenjivanje njihovih znanja i vještina. Što su njihove ambicije bile veće, to će im pad biti teži i bolniji.

U prethodnim desetljećima svjedočili smo strelovitom usponu visokog obrazovanja i porastu broja studenata za koje je diploma što elitnijeg fakulteta bila najbolji ulog za budućnost, jamstvo „prestižnih poslova, napretka i slave"; danas se među tim hordama „zavedenih" širi neumitan osjećaj frustracije i poniženosti. Poslova za visokoobrazovane sve je manje, a potražnja pada čak i brže od potražnje za radnom snagom niže stručne spreme. „Vrata se zatvaraju u lice" ne samo onima koji su podbacili u radu, zalaganju i žrtvovanju, već i onima koji su vjerovali da su poduzeli sve korake potrebneza „dobar život".

IlustracijaIlustracija„Društvena promocija kroz obrazovanje, prikazivana u jarkim bojama pod imenom meritokracije, mnoga je desetljeća služila kao smokvin list za golu nejednakost ljudskih uvjeta i izgleda": akademski uspjeh donosio je i društveni ugled te se obično smatralo da su oni neuspješnijisami sebi krivi. Sada je, s eksplozijom broja nezaposlene visokoobrazovane mladeži, san o meritokraciji razbijen. Udarni val pogodio je ne samo „manjinu u žustrom usponu", već i daleko širi sloj ljudi već odranije pogođenih krizom. Te dvije kategorije zajedno mogle bi sačinjavati „eksplozivnu smjesu" koja već ozbiljno uznemirava najmoćnije članove društva. William Cohan napisao je 16. ožujka 2011. u New York Timesu da Arapsko proljeće može poslužiti kao pouka kako „dugo potlačivana skupina visokoobrazovanih ali nezaposlenih ljudi može biti katalizator predugo očekivane socijetalne promjene".

Sociolog Louis Chauvel zapitao se nešto ranije u Le Mondeu koliko će dugo trebati da se ogorčenje francuskih baby-boomera zbog mogućnosti gubitka mirovina stopi s „bijesom, čak i mržnjom" diplomanata naraštaja 2010. kojima je uskraćeno pravo da uopće zarade mirovinu. Bauman se na to nadovezuje pitanjem što bi točno bio rezultat takvog stapanja. Novi generacijski rat, potonuće u okrilje „ekstremističkih frakcija koje okružuju sve malodušniji i odbačeniji srednjoklasni prekarijat", ili međugeneracijsko suglasje oko spoznaje da današnji svijet, sa svojim širenjem beznađa i „korištenjem dvoličnosti kao oružja preživljavanja", više nije održiv i da mu je već odavno nužna temeljita obnova?

Pripremila: Diana Robaš

Vezane vijesti

Zašto smo izgubili kontrolu?

Zašto smo izgubili kontrolu?

Sociolog Zygmunt Bauman piše za Social Europe Journal o idealu „dobrog društva" u kontekstu šire rasprave o „vraćanju izgubljene kontrole nad… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 30.06.12. 20:41

Imati ili biti


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika