Objavljeno u Nacionalu br. 865, 2012-06-12

Autor: Erol Avdović

Summit u Brazilu

Rio+20 nije mjesto za političku romansu

Od 20. do 22. lipnja u gradu karnevala održat će se najveća međunarodna konferencija koju je UN ikad sponzorirao na kojoj će sudjelovati više od sto svjetskih lidera

Za Rio 20 prijavilo se između 40 i 50 tisuća sudionika iz 150 zemaljaZa Rio 20 prijavilo se između 40 i 50 tisuća sudionika iz 150 zemaljaIzuzimajući u svooj raskoši neke nedostižne međunarodne konferencije koje je posljednjih godina organizirao Katar u svojoj prijestolnici Dohi, skup Rio+20 koji će u Rio de Janeiru uz Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) organizirati brazilska vlada bit će sigurno najveća međunarodna konferencija koju je svjetska organizacija ikad sponzorirala. U sjedištu UN-a u New Yorku priopćeno je da se za Rio+20 prijavilo između 40 i 50 tisuća sudionika iz 150 zemalja. U Rio de Janeiro putovat će više od 100 svjetskih lidera. Prvi sastanci u Riju će se održati već idućeg tjedna uoči velikog finala od 20. do 22. lipnja. Glamuroznost konferencije su svojom globalnom slavom podržali španjolski glumac Antonio Banderas, njegov francuski kolega Lambert Wilson, brazilska nogometna zvijezda Marta Vieira da Silva, te talijanska glumica Laura Morante. Svi oni su proteklih dana na edukativnom videu “Budućnost koja je počela” objašnjavali globalnom auditoriju što je to zapravo “samoodrživi razvoj”, čemu je konferencija Rio+20 i posvećena. I dok umjetnici i sportaši na popularan način objašnjavaju kako treba mijenjati ustaljenu ekonomsko-političku paradigmu ovog svijeta, birokratima opet manjka jasnoće. A kako u konačnici živimo u eri socijalnih medija i interneta – masovne komunikacije kao da prenapuhavaju birokratske ambicije, iako se ponegdje nije odmaklo od političke reciklaže starog dnevnog reda.


Dvadesetak godina od prvog Summita zemlje (Earth Summit), koji se također održao u Rio de Janeiru, opet razgovaraju o vodi, zaštiti mora i oceana, te dodatno o sigurnosti hrane i sveopćoj ekonomskoj krizi iz 2008. No doista je novost što će se putem socijalnih mreža, prije svega preko web adrese riodialogues.org provjeravati snaga “internetske demokracije”.
“Koristimo snagu socijalnih mreža kako bismo Rio+20 pretvorili u prvi globalni skup na kojem će svatko imati pravo glasa, osobno ili virtualno preko weba”, najavio je ministar vanjskih poslova Brazila Antonio de Aguiar Patriota. Organizatori tvrde da je “sve spremno” za summit Rio+20 koji će se održati pod formalnim imenom – Konferencija o samoodrživom razvoju (UN Conference on Sustainable Development), ali puno toga još treba dogovoriti. Fino sročeni “blue print” – kao mozaik političkih izazova za svjetske lidere, socijalne aktiviste, istraživače, filozofe, sve do medijskih “poštara” koji će vijest i o mogućem novom etičkom dogovoru u Riju prenositi ostatku svijeta – uoči konferencije je predstavljen u najboljem svjetlu. Ideja je da se pod povećalo stave investicijske odluke i politika – te da im se pridoda planetarna savjest: donosioci odluka bi morali uzeti u obzir ne samo ekonomski i socijalni interes, nego i zaštitu okoliša. To znači da odgovorne vlade, ali i privatni sektor, moraju ubuduće voditi računa ne samo o lokalnom interesu ili profitu, nego o ciljevima koje je UN postavio kroz paletu milenijskih razvojnih zadataka (MDG – Millennium Development Goals), od kojih bi se neki trebali, kako je zacrtano još 2000., ostvariti već 2015. Putem stalnog “medijskog titranja” do najdaljih djelova planeta dostavljeno je 100 preporuka kako se nositi sa svakodnevnim životnim problemima: od borbe protiv siromaštva do zaštite okoliša. Očekuje se da bi na te preporuke, do početka summita u Riju, trebalo reagirati na desetine milijuna ljudi sa svih meridijana. U kampanju animiranja što većeg dijela čovječanstva osobno se uključio glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. Pozvao je “cijeli planet”, a to je moguće gdje god je dostupan internet i ima računala, da do 15. lipnja glasuje u globalnoj anketi o tome koje su najprihvatljivije solucije. “Glasujte na vote.riodialogues.org. Recite nam što vi mislite”, poručio je Ban Ki-moon, najavljujući gotovo utopistički kako će glasovi pridonijeti izgradnji “prosperitnog, ujednačenog, stabilnog i održivog svijeta”.

Sve oko summita zvuči transparentno i lijepo, ali u New Yorku su skeptični novinari, uoči preseljenja velike konferencijske karavane u Brazil, mnogo toga okarakterizirali kao klasični medijski spin. Glomazni pripremni (PrepCom) komiteti za megakonferenciju u Riju u New Yorku nisu uspjeli usvojiti zajednički stav za spomenuti akcijski plan “The Future We Want”. Glavni tajnik UN-a izgledao je vrlo zabrinut što se posao ostavlja šefovima država i vlada, da oni svojim autoritetom izglade razlike koje s predstavnicima nacionalnih delegacija nisu uspjeli izgladiti zaduženi UN-ovi eksperti. Finalni tekst, kako je za Nacional izjavio Thalif Deen, analitičar UN-a iz New Yorka, svjetski će lideri “teško endorsirati”, jer je taj dokumenat “kompletno manjkav u detaljima koje su uklađivali njihovi diplomatski opunomoćenici”. To dovođenje svjetskih lidera pred svršen čin, da u Riju usvajaju dokument pun “općih mjesta”, ono je čega se Ban Ki-moon najviše boji i želi izbjeći po svaku cijenu, rekao je Deen. I na tiskovnoj konferenciji u UN-u čelnik Svjetske organizacije slikovito je opisao svoj strah od izostanka sadržajnog dogovora. “Moramo biti odlučni da se konfrontiramo sa 100 posto pitanja, umjesto da šutnemo konzervu u Rio”, rekao je Ban Ki-moon, dodajući da se finalni dokument mora dogovoriti upravo u New Yorku. Posljednji pokušaj dogovoren je na novoj pripremnoj konferenciji od 13. do 15. lipnja.

Veleposlanik Južne Koreje u UN-u Kim Sook, supredsjedatelj pripremne konferencije u New Yorku, obznanio je nešto pesimističniju matematiku. Priznao je da je “usklađeno samo 6 posto” od završnog teksta dokumenta za Rio, ali da je taj broj “skočio na 20 posto” već prošlog tjedna. Dakako to je mnogo manje od traženih 100 posto koje je spominjao Ban Ki-moon. Prilično optimistično, glavni tajnik summita Rio+20 Sha Zukang, najavio je: “Mi možemo dostaviti dokument vrijedan šefova država i vlada koji će ga potpisati.”
Jedno od otvorenih pitanja je način dosezanja modela za razmjenu znanja i iskustava oko političkih opcija za instrumentalizaciju “green ekonomije” u iskorjenjivanju siromaštva. Još nema odgovora na pitanje kako dovoljno jasno za sve artikulirati glavne odluke o ključnim elementima međunarodnih institucija potrebnim za potporu samoodrživog razvoja. “Tako je bilo i prije 20 godina. Uz zvuk fanfara, Summit zemlje u Rio de Janeiru 1992. završio je doista usvajanjem Deklaracije iz Rija (Rio Declaration on Environment and Development) i tzv. Agendom21 – uputom za dosezanje samoodržive budućnosti u 21. stoljeću, ali je izostala implementacija zbog neispunjenih obećanja za financiranjem”, podsjeća Deen. Navodi da bi se u Riju 20 godina kasnije moglo dogoditi isto, te citira bivšeg šefa UN-ove Konferencije za trgovinu i razvoj (UN Conference on Trade and Development - UNCTAD) Gamanija Coreu, koji je prije dva desetljeća rekao: “Dogovorili smo veliku nulu.”

U spomenutom neksusu između tražene nove kolektivne odgovornosti čovječanstva i stvarnih mogućnosti, zapravo interesa politike, dijalog se ipak nastavlja. Ne zna se samo čiji će duh pobijediti: na posao uvijek usredotočenog New Yorka ili za karneval svake vrste uvijek spremnog Rio de Janeira. A ono čega se mnogi boje jest ponavljanje povijesti. Svih ovih 20 godina prisutan je primjetan jaz između obećanja i ispunjenja poduzetih obveza. Najnovija kriza u eurozoni, predviđaju stručnjaci, mogla bi utjecati na to da summit u Riju ostane u sjećanju samo kao lijepo okupljanje. U iščekivanju hoće li recesija 2013. opet pogoditi Ameriku, ali i rastuće Kinu, Indiju i Brazil, u Riju bi se opet mogla dogovoriti samo velika nula. Ne slučajno Ban Ki-moon ovih dana ponavlja kako treba tek dosegnuti progres u implementaciji. Rio+20 treba i napredak u međunarodnom razumijevanju, treba investicije i razmjenu tehnologije. Brojke naravno pokazuju i kako su lijepe riječi jedno a ostvarenje snova drugo. Jednostavno, novca je sve manje. Odavno je “propao” i UN-ov plan po kojem su se bogate industrijalizirane zemlje obvezale da će izdvajati 0,7 posto od svog bruto društvenog proizvoda (GDP) za siromašne. Taj “Monterrey Accords”, koji je trebao pomoći da se realizira osam glavnih milenijskih razvojnih ciljeva (MDG), nije sasvim ostvaren. U međuvremenu, onečišćeni zrak i nedostatak čiste pitke vode ostaju uzrokom 13 posto svih smrti u zemljama u razvoju. Summit u Brazilu će to konstatirati – ali bez fondova teško da će se išta promijeniti. Kao primjer, GCF fond (Green Climate Fund - GCF), usmjeren na financiranje razumijevanja klimatskih promjena i borbe s njihovim posljedicama, trebao je skupiti 100 milijardi dolara do 2020. godine, ali je zasad skupljeno samo 10 milijardi. Stručnjaci tvrde i da je samo 14 posto od prikupljenih sredstava otišlo zemljama u razvoju, onima koje su najviše pogođene klimatskim promjenama. Zbog toga se Treći svijet – oni najsiromašniji - ne želi na početku ovog ljeta upuštati u bilo kakvu političku romansu na summitu u romantičnom Rio de Janeiru.

Vezane vijesti

'Neuspjeh Rija+20'

'Neuspjeh Rija+20'

Susret na vrhu UN-a o održivom razvoju Rio+20 završio se u petak usvajanjem izjave koja otvara put zelenom rastu planeta, više ekološki i socijalno… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika