Hrvatska ekologija prolazi kroz teške trenutke: ministrica Holy uvenula je na položaju zbog gospođe Heidi, ne one koja bere cvijeće po alpskim visoravnima, nego neke manje bajkovite, koja se uplašila da će je promjena vlasti otpuhati s radnoga mjesta u državnoj firmi. Kad je riječ o taktici spašavanja zabrinute Heidi - kakvu je primijenila ministrica Holy - može se zaključiti da se odluka o političkome interveniranju u nečiju korist putem e-maila pokazala iznimno nesmotrenom. Iskustvo poučava da pametan dužnosnik ne ostavlja tragove, ako već ne mora. I telefon je na konspirativnom planu krajnje nepouzdana tehnika, što je shvaćao i Sanader kad je - previđajući, doduše, da bi ga mogli snimati i kamerom na zidu - iz svoga mobitela stručno izvadio bateriju dok se u restoranu nešto dogovarao s mađarskim saveznikom. Gospođa Holy mogla je lijepo interventnu osobu - Valčića iz HŽ-a - zamoliti za uredski sastanak, na mobitelu aplicirati Sanaderov program ili naprosto ga spremiti u ladicu pod fascikle, i predočiti slučaj zabrinute Heidi bez većega straha da će stvar doći do uhoda u nekoj opipljivoj formi koja se može iskoristiti kao potvrda o neprincipijelnome interveniranju.

Dobroćudna i lakovjerna

Suviše dobroćudna i lakovjerna ispala je, nažalost, ta kratkotrajna ministrica Holy. Doista je vjerovala kako zalaganjem za zabrinutu Heidi ne krši nikakve kodekse, nego samo pomaže jednome krhkome biću koje se boji vuka. Suočila se, međutim, sa surovom spoznajom da se u politici dobre namjere mogu kvalificirati kao zločin. Događa se to češće nego što se misli. Čini se da je Mireli Holy s blagim zakašnjenjem palo na pamet kako se na pitanju pomoći zabrinutoj Heidi protiv nje zapravo vodi operacija. Neke ekološke udruge naslutile su to prije abdicirane ministrice. Ona je - svakako u dogovoru s Milanovićem - isprva priložila ostavku s benignom intonacijom lišenom bilo kakvih primjesa buntovništva, vjerujući da time naprosto plaća politički logičan ceh svojim dobročinstvenim* porivima. Pod utjecajem primjedbi iz ekološke sfere, ubrzo je - međutim - kod nje proradio crv sumnje. Zašto je taj nesmotreni mail* Valčiću uopće došao u javnost, i kako je došao u javnost ?
O tome će možda nešto reći policija, na temelju prijave protiv nepoznatih manipulatora s dokumentima koju je gospođa Holy podnijela kad je shvatila dimenzije igre. Odletjela je u trenutku kad su joj od *smećarske mafije* počele stizati prijetnje ubojstvom. Na prvi pogled nije djelovala posebno autoritativno, no očito je bila nekakva prijetnja uhodanome monopolističkome sustavu zarađivanja na hrvatskom otpadu. Više od tisuću primjedbi stiglo je na njezin prijedlog novoga Zakona o otpadu; spalioničari*, kolektori, preprodavači, razni profiteri na državni račun iznikli pod okriljem Vinka Mladinea i Marine Matulović-Dropulić, nisu ga voljeli. Osim toga, po definiciji se nalazila u latentnome sukobu s hrvatskim konstruktivističkim sindikatom - kolokvijalno poznatim kao *građevinska mafija* - koji s razdvajanjem ministarstva graditeljstva i ministarstva okoliša nije više mogao računati na apsolutnu blagonaklonost države prema izgradnji nakaza u zelenim zonama. Marina MD, bivša šefica jedinstvenoga ministarstva koje je - djelujući po modelu komedije apsurda - "usklađivalo" potpuno suprotstavljene interese (profitersku građevinu i prirodu), na tim je dozvolama stekla ime i imanje. U tom uhodanom destruktivnom sustavu, koji je godinama cvjetao pod HDZ-om, Mirela Holy doživljavala se kao logična smetnja.

Dakako, smetala je i nekim "obnoviteljskim" planovima Radimira Čačića. Čini se da se protivila uništavanju rijeke Omble (HE), mastodontskom projektu Plomin tri (TE), pojedinim golf-nebulozama i drugim srednjoročnim velikim idejama koje bi mogle drastično ruinirati ekološki vrijedne i zaštićene zone. Ako i nije ostavljala dojam beskompromisne junakinje po osobnoj definiciji, ili hrvatske ekološke Jeanne d'Arc, situacija i kontekst djelovanja gurali su je u taj položaj. U svakom slučaju, mnogim "strukturama" i "poduzetnicma" bilo je važno hitno ograničiti rast utjecaja osamostaljenoga ministarstva okoliša - odnosno u začetku eliminirati ekološke prepreke "projektima" povezanima sa smećem i drugim stvarima - i bilo bi analitički potpuno besmisleno odlazak Mirele Holy promatrati odvojeno od situacije u kakvoj se on odigrao.

Zakašnjela ljutnja

Kod Zorana Milanovića primjećuje se naknadna zabrinutost zbog brzine kojom je smijenio Mirelu Holy, kao da je reagirao za nijansu prenaglo. Na njezinu primjeru odmah je požurio demonstrirati pravedničke kriterije svoje vlade, i olako se pritom lišio jednog važnog institucionalnog činioca koji je za njega mogao funkcionirati kao brana voluntarističkome ekspanzionizmu u savezničkim i drugim redovima. Je li grijeh Mirele Holy doista bio takvih dimenzija, da je zbog njegova kažnjavanja vrijedilo žrtvovati daljnji razvoj nadzorne funkcije ministarstva okoliša ? Svakako ne. Jasno je to danas i premijeru, koji je - provodeći kontrolu štete - obznanio da konspiratori svih boja nemaju razloga za radovanje nad odlaskom gospođe Holy, jer doći će nakon nje netko još jači i pošteniji.

Vidjet ćemo, rekli su slijepci. Što se tiče gospođe Holy, i kod nje je proradila spoznaja da je teren olako prepustila protivnicima. Najavila je kako će u Saboru dobro paziti na to što se radi u njezinu bivšem ministarstvu. Naknadna ljutnja za svaku je pohvalu, ali efekti su upitni.