Objavljeno u Nacionalu br. 865, 2012-06-12

Autor: Daniel Patrik Brčić

Država pred kolapsom

Međunarodni monetarni fond dolazi u Hrvatsku

Druga opcija je talijanski scenarij, što znači premijer kao Mario Monti i tehnička vlada koja će provesti potrebne reforme

Hoće li Zoran Milanović biti prisiljen pozvati MMF, tek treba vidjeti, vremena je sve manjeHoće li Zoran Milanović biti prisiljen pozvati MMF, tek treba vidjeti, vremena je sve manjeZvati Međunarodni monetarni fond ili ne, pitanje je koje se opet aktualizira u stručnoj javnosti. Do danas od početka krize svakih nekoliko mjeseci ponavlja se ista priča. Bivša HDZ-ova vlada bila je protiv, tvrdeći da može sama, pokazalo se da ne može, pa je optuživao SDP u predizbornoj kampanji da će ga zvati, što su s Iblerova trga odbscivali. I još odbacuju, premda je prema svim ekonomskim pokazateljima sve gore. Može se očekivati da će promijeniti mišljenje kad vide da turistička sezona, koliko god bila odlična ili rekordna, neće biti dovoljna da se zemlja izvuče iz recesije koja je zavladala. Među ekonomskim stručnjacima od početka za MMF su bili Željko Lovrinčević i Ljubo Jurčić, dok je guverner HNB-a Željko Rohatinski isprva bio protiv, pa dvije godine za, čak je rekao da je pogriješio što nije inzistirao na dolasku Fonda 2009.


Loše gospodarske vijesti sustižu jedna drugu. U posljednja dva tjedna tri su bitne ekonomske statističke brojke obilježile dan u medijima. Prvo da je industrijska proizvodnja u travnju pala više od devet posto, pa da je bruto društveni proizvod (BDP) u prvom tromjesečju zaronio za 1,3 posto, čime je Hrvatska službeno u recesiji, a pred Tijelovo objavljeni su podaci o potrošnji koja je također u travnju pala za 7,2 posto. Oporavka nema nigdje na horizontu, a kako je u istom mjesecu i pao izvoz, a nezaposlenost i dalje raste, očekivanja za drugi ovogodišnji kvartal nikako ne mogu biti dobra. U tom razdoblju očekuje nas još, doduše, objavljivanje ekonomskih fundamenata koji čine BDP za svibanj i lipanj, ali sadašnje tendencije pokazuju da će pad BDP-a biti i veći nego u prva tri mjeseca, kad je bio niži za 1,3 posto. Nakon toga sve ovisi o turističkoj sezoni. U ta dva mjeseca ljetne špice trebalo bi zaraditi,
ali i potrošiti, dovoljno ne samo da se pokrije prvih šest mjeseci nego i uprihoditi dovoljno da se ima do kraja godine. Sedam milijardi eura, koliko se službeno može očekivati, sigurno neće biti dovoljno. Unatoč najavama da će sezona biti više nego dobra.

U neslužbenim razgovorima s više ekonomskih stručnjaka može se čuti da se polako kristalizira kao jed(i)na opcija ove Vlade zvanje u pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Kao druga, predviđa se takozvano tehničko rješenje problema. O predviđanjima gospodarskih kretanja do ulaska Hrvatske u Europsku uniju koje će biti za godinu dana, za Nacional je govorilo više ekonomista. Tako Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb kaže da se može očekivati da će BDP padati u sva četiri ovogodišnja tromjesečja, nešto manje u trećem zbog utjecaja turističke sezone, a da će na godišnjoj razini pad iznositi od 1,5 do dva posto. "Pitanje je i što će biti u prvom kvartalu 2013. jer, ne bude li snažnijeg zapošljavanja, upitan je rast. Tada bi rast BDP-a bio tek u drugom tromjesečju kad će se osjetiti utjecaj ulaženja u Uniju", kaže Lovrinčević i napominje da je glavni problem konkurentnost.
"MMF ima isti recept kao i svi koji dolaze k nama. Temeljna promjena tržišta rada, smanjenje rashodovne strane proračuna i pokretanje investicija. Pozivanjem Monetarnog fonda došlo bi do smanjenja cijena zaduživanja na međunarodnom tržištu. Trenutačno plaćamo više od sedam posto na razdoblje do pet godina jer nam nitko neće dati na dulje. MMF bi donio i sigurnost stranim investitorima kojih sada još uvijek nema pa se očekuje od državnih tvrtki da same pokrenu val investicija, a ni one nemaju sredstava pa će se, primjerice, Hrvatska elektroprivreda uskoro zadužiti za 500 milijuna eura, a vidjet ćemo po kojoj cijeni", rekao je Lovrinčević napomenuvši pritom da sigurno neće biti ispod cijene državnog duga.

Iako Hrvatskoj MMF ne treba radi likvidnosti, Hrvatska narodna banka ima sasvim dovoljno međunarodnih pričuva (više od 11 milijardi eura), utjecaj stand-by aranžmana s MMF-om donio bi sigurnost u zadržavanje kreditnog rejtinga na sadašnjim razinama jer bi se tako obvezali na provođenje reformi, tvrdi Lovrinčević i dodaje da bi se utjecaj dogovora s Monetarnim fondom osjetio tek sljedeće godine. "Druga opcija je ići putem Italije. Tehničko rješenje pod pritiskom stranih financijskih krugova, a to znači premijer kao talijanski Monti koji će provesti potrebne reforme. I ta je opcija svakim danom sve izglednija jer je teško očekivati da će ova vlada to napraviti, a nezadovoljstvo će rasti", rekao je Željko Lovrinčević. S druge strane, neovisni ekonomist Velimir Šonje kaže da MMF nije bauk i nosi više koristi nego štete. "Mi nismo u lošoj financijskoj situaciji kao krajem 2008. i 2009., ali ako se kriza u eurozoni produbi i produži, vrlo lako bismo se mogli naći i u goroj situaciji. Unatoč tome ne bi trebalo imati dilema zvati MMF ili ne. Ako jesen ne donese smirivanje, kraj godine je rok kad bi najkasnije trebalo zvati Monetarni fond", kaže Šonje i dodaje da se radi o vatrogasnoj mjeri koja neće donijeti kratkoročno snažniji rast investicija u realni sektor i povećanje zaposlenosti, ali će utjecati na raspoloženje međunarodnih ulagača.
Ekonomist Damir Novotny pak kaže kako se djelovanje MMF-a zadnjih godina promijenilo pa je u grčkom slučaju pružao tehničku pomoć EU-u u refinanciranju dugova Atene. "Potreban je novi val privatizacije. Rasta bez toga neće biti. Zašto se ne bi privatizirale kompanije poput Končara, Đure Đakovića ili HEP-a u koje bi došli ozbiljni ulagači i dokapitalizirali te tvrtke", kaže Novotny.

Na pitanje što bi bilo s privatizacijom kad bismo imali aranžman s MMF-om tvrdi da bi Fond sigurno tražio brzu privatizaciju poduzeća, a ponajprije elektroprivrede.
Predstavnici MMF-a bili su ove godine u Hrvatskoj, no to su bile tek redovite konzultacije. Tada, početkom veljače, došli su odmah po izglasavanju ovogodišnjeg proračuna. Predstavnici MMF-a su razgovarali s većinom domaćih makroekonomista, a u svojoj službenoj izjavi su upozorili da rast domaće potražnje više nije moguć, što je postalo očito još u ožujku, nadalje da izostanak strukturnih reformi usporava oporavak i Vladi su preporučili smanjenje potrošnje na izdvajanjima za zdravstvo i subvencije, zamrzavanjem ili smanjivanjem plaća, zamrzavanjem mirovina, otkazima u javnom sektoru, a napominju i da treba mijenjati Zakon o radu. Bila je predložena i "interna devalvacija" koja bi se provela nižim cijenama i plaćama. Što se tiče promjena Zakona o radu, njima bi se trebala omogućiti fleksibilnost i niži troškovi zapošljavanja i otpuštanja, a i otvorio prostor za otkaze u javnom sektoru i povećanje efikasnosti javnih službenika te daljnje unapređenje poslovne klime ukidanjem parafiskalnih nameta. Nakon MMF-a u Hrvatsku su došli predstavnici kreditnorejtinških agencija Fitch, StandardPoor's i Moody's. I oni su bili blagonakloni, uz napomenu da sljedeći put neće biti ako reformi ne bude.

Što bi točno značio dogovor s MMF-om za nas, kakav bi rezultat imale tražene reforme? U Hrvatskoj, prema podacima Nezavisnog hrvatskog sindikata, u javnim službama ima 180.000, a u državnim službama 65.000 zaposlenih, što je 245.000 ljudi, odnosno prema ukupnom stanovništvu znači oko 6 posto. Rumunjska ima stand-by aranžman od 2009., prema kojem će ukupno morati otpustiti oko 25 posto zaposlenih koji primaju plaću iz proračuna, pa bi MMF od Hrvatske mogao tražiti da bez posla ostane oko 60.000 ljudi. Iz prošlosti imamo iskustva s MMF-om. Vlada Ivice Račana potpisala je stand-by aranžman s MMF-om, koji je istekao 2006. Prema tom aranžmanu, krenule su privatizacije Ine, HT-a te je bila planirana privatizacija i HEP-a. Do isteka dogovora, koji je prije svega omogućio lakše i jeftinije zaduživanje u inozemstvu, smanjen je i broj zaposlenih u javnom i državnom sektoru. Tada su ceh platili zaposlenici MORH-a, ali te 2006. počelo je i masovno zapošljavanje u ministarstvima, javnim poduzećima... Sve dobro učinjeno za trajanja stand-by aranžmana tada je potpuno izbrisano, tako da sada opet sve treba učiniti nanovo jer je otada novozaposlenih taman koliko ih je sada višak. Hoće li stalni pad privrednih aktivnosti ipak natjerati vladu Zorana Milanovića da pozove MMF u pomoć, treba tek vidjeti, ali vremena je sve manje. Ako Grčka iziđe iz eurozone, a Španjolci još ekonomski padnu, treba očekivati red pred blagajnom Monetarnog fonda, a njihove rezerve nisu beskrajne. Iz Ministarstva financija za Nacional su rekli kako ne samo da trenutačno ne razmišljaju o pozivanju Fonda, nego im nije u planu ni povlačenje novca na koji imamo pravo. Zasad nam ne treba, tvrde u Linićevu ministarstvu.

MMF i Rumunjska - nastradao javni sektor

Što se tiče Rumunjske, dolazak MMF-a najviše je pogodio zaposlene u državnom i javnom sektoru. U Rumunjskoj, koja je dogovorila pomoć od MMF-a, EU-a, Svjetske banke i EBRD-a od 20 milijardi eura, 2009. je ukinuto oko 70.000 radnih mjesta koja se financiraju iz proračuna. Ta se akcija nastavila i preklani pa je posao izgubilo još dodatnih 125.000 zaposlenih, a do 2015. bez posla treba ukupno ostati 326.000 radnika. U Rumunjskoj je u javnom sektoru zaposleno gotovo 1,4 milijuna ljudi, što je oko 6 posto ukupnog stanovništva.

Povuci-potegni između Beograda i MMF-a

Srbija se s MMF-om 2009. u svibnju dogovorila da se državni aparat sa 700.000 ljudi smanji za 25 posto, jer je, po Fondu, previše da svaki treći prima plaću iz proračuna. Od tada je Beograd od dogovorenih 2,9 milijardi eura povukao 1,3 milijarde. Srbija se obvezala da će smanjiti izdatke za isplatu plaća javnih zaposlenika. Prošle godine su počeli problemi između MMF-a i Srbije, a nastavljeni su i ove godine jer se Beograd neće držati preporuka koje kažu da se treba smanjiti rashodovna strana proračuna. Privredni rast ove će godine umjesto očekivanih 1,5 biti 0,5 posto, a to će za posljedicu imati povećanje jaza u državnoj blagajni za oko 30 do 35 milijardi dinara, a minus će umjesto dogovorenih 4,25 posto, ako se ništa ne poduzme, biti 5,3 posto. Povećanje poreza na dodanu vrijednost, smanjenje subvencija i smanjenje ukupne mase plaća - receptura je MMF-a za srednjoročni program koji bi smanjio zaduženost Srbije. MMF predlaže povećanje PDV-a za dva posto jer bi to bilo dovoljno da se pokrije novonastali manjak od oko 30 do 35 milijardi. U nedavno objavljenoj studiji o poreznoj reformi tvrdi se da, ako bi se PDV s 18 povećao na 20 posto, a osnovna stopa s 8 na 10, to bi donijelo nešto malo više od 40 milijardi dinara dodatnih prihoda. To kreatorima fiskalne politike otvara prostor da nižu stopu PDV-a povećaju za samo jedan postotni poen. Kao u svim zemljama, i u Srbiji su podijeljeni treba li nastaviti suradnju s MMF-om. Budući da je Srbija još uvijek bez vlade, na taj će se odgovor čekati još neko vrijeme.

Poljska i MMF - zamjena uloga

Poljska je pak jedina državi Europske unije u kojoj nije bilo pada BDP-a u vrijeme najdublje krize 2009. Te je godine s MMF-om dogovorila tzv. fleksibilnu kreditnu liniju kojom je povećala rezerve poljske središnje banke za oko trećinu, ili za oko 20 milijardi dolara. Godinu dana kasnije obnovila je pregovore kako bi zadržala pristup "elastičnom" kreditu od 20,53 milijarde dolara, iako ga ne koristi. Taj tada potpuno novi tip kredita MMF je osigurao za zemlje koje nisu zapale u velike teškoće tijekom globalne ekonomske krize, ali bi im se moglo dogoditi da su im privremeno potrebna dodatna sredstva, mimo uobičajenih pozajmica MMF-a, prije svega za stabilizaciju nacionalne valute. Poljsku je taj kredit koštao 53,3 milijuna dolara. Kreditna linija nije nikada dirana, a na kraju su zamijenjene uloge, jer je u prosincu prošle godine poljska vlada odlučila posuditi MMF-u 6 milijardi eura kako bi se Monetarni fond dokapitalizirao.

Otišao MMF iz Mađarske, a stigli novi porezi

U ljeto 2010. došlo je do prekida pregovora između predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda, Europske unije i mađarske vlade premijera Viktora Orbána. Mađari nisu dovoljno smanjili proračunski deficit. Uzrok problema u pregovorima s MMF-om i dužnosnicima Unije jest visina proračunskog deficita koji je trebao iznositi 3,8 posto BDP-a, a u prvih šest mjeseci ne samo da je projicirani manjak narastao, nego je trenutačno na 119 posto predviđenog za 2010. godinu. Dotad su Mađarsku u Monetarnom fondu doživljavali kao "uspješnu" jer su smanjili mirovine, podigli životnu dob za umirovljenje, zamrznuli plaće u javnom sektoru i srezali programe poticaja. Orbán je pokušao s daljnjim smanjivanjem proračunske potrošnje i uvođenjem poreza na gotovo sve gospodarske sektore, od financijskog preko telekomunikacijskog pa sve do maloprodaje. Čak je uveden i porez na nezdravu hranu, a i mirovinski sustav je nacionaliziran. To sve nije bilo dovoljno, iako su više puta MMF-ovci i Orbán sjeli za pregovarački stol, nisu se uspjeli dogovoriti o još jednom stand-by aranžmanu.

Vezane vijesti

Španjolska zove u pomoć

Španjolska zove u pomoć

Španjolska treba oko 40 milijardi eura dodatnog kapitala koji bi se ubacio u nekoliko banaka kako bi im se omogućilo da izdrže teške gospodarske… Više

Komentari

registracija
15/6/12

alians, 16.06.12. 11:36

bilo bi smijesno da nije zalosno.....
zemlja koja je nekad slovila kao evropska.....dvadeset godina unazad.....na koljenima moli za ulazak u EU.....zalosno je sto i do dabn danas gradani ne vide greske u koracima.....jos danas se isti pale na domoljublje.....ne da smo za protektorat.....mi smo jos i gore od toga.....zalosno ali istinito...?????


registracija
6/9/11

Vlaisavljević, 16.06.12. 12:50

Milanović će se ubrzo proslaviti s glupim izjavamaa kao i Kiro.Izgleda da i mi ljevičari nemamo više za koga glasati.Sadašnji banditi samo pričaju....dok država propada...kao ljevičar svakim danom sve više uviđam da zapravo između ADZe bandita i SDPe bandida i nema velike razlike.


registracija
23/12/11

jebokomunjare, 16.06.12. 18:23

a jel dolaze zadjaba ili ih morate Platit?


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika