IlustracijaSuradnik u neprofitnoj ustanovi Independent Institute Anthony Gregory piše za Huffington Post o apsurdnom američkom ratu protiv lakih droga koji se nastavlja unatoč većinskom mišljenju javnosti da bi marihuana trebala biti legalizirana. Prema jednoj anketi, 56% njih smatra da bi se marihuana trebala zakonski regulirati jednako kao alkohol i duhan, dok samo 36% smatra da bi njezin status trebao ostati kakav jest. Stručnjaci su zamijetili i da broj onih koji su u korist legalizacije stalno raste. Tako i treba, kaže Gregory koji cijeli rat protiv droga smatra "čudovišnim" nasrtajem na Povelju prava, građanske slobode i ljudska prava pojedinca.

Stavljanje problema s narkoticima u domenu kaznenog prava samo je poslužilo "posebnim interesima čuvara zakona" i umnožilo birokratski aparat, istodobno raspirujući ratove bandi i donoseći profit narkobossovima. Kriminalizacija marihuane počiva na slabim temeljima i hrani se rasističkom fobijom od pripadnika afro i hispanoameričkih manjina, a propaganda šalje javnosti oprečne poruke o utjecaju marihuane na mladež – od toga da će od nje postati nasilni do toga da će biti previše letargični da bi služili vojsku.

Najbenignija rekreacijska droga

Marihuana je možda i "najbenignija rekreacijska droga poznata čovječanstvu": dok alkohol ubija desetke tisuća, a duhan stotine tisuća Amerikanaca godišnje, marihuana izravno ne ubije niti jednog. Prema terapeutskom indeksu kojim se utvrđuje smrtonosnost supstance marihuana je, procjenjuju znanstvenici, između 100 i 4000 puta manje kobna od alkohola. Dakako da štetni učinci postoje; redoviti konzumenti skloni su gubljenju vremena i neproduktivnosti, ali isto se može reći i za konzumente alkohola i ljubitelje "mnogih drugih aktivnosti poput praćenja sportova i igranja videoigara". Uistinu slobodno društvo, međutim, s takvim se pojedincima ne obračunava šaljući po njih policiju i stavljajući ih u zatvore.
Odgovoran način izlaženja na kraj s problemom droga, lakih ili teških, su "institucije zajednice" u civilnom društvu.

Pet moćnih lobija koji se bore protiv legalizacije marihuane

"Privatne organizacije mogle bi obeshrabrivati upotrebu. Vlasnici nekretnina mogli bi zabraniti nepoželjno ponašanje na svom posjedu. U međuvremenu, oni koji traže pomoć mogli bi je dobiti od liječnika, crkve, obitelji i prijatelja bez straha od progona." Gregory vjeruje da bi legalizacijom marihuane jenjalo i ozračje neumjerenosti koje je okružuje, kako histerija njezinih protivnika tako i romanticizam zagovornika. Ljudi koji štete sebi i drugima pretjeranom konzumacijom bili bi tretirani jednako kao i alkoholičari, no za povremene korisnike marihuana bi izgubila kako "privlačnost zabranjenog voća", tako i stigmu koju joj nameću dežurni dušebrižnici.

Izdaja liberala

Kakve god bile posljedice legalizacije marihuane u SAD-u, ne mogu biti lošije od današnje situacije, predviđa Gregory. Rat protiv droge koji Washington širi i izvan granica zemlje – točnije, prema Latinskoj Americi – doveo je do eksplozije nasilja u Meksiku, gdje je u posljednjih pet godina u ratovima narkokartela ubijeno gotovo 50,000 ljudi. Sam taj broj trebao bi poslužiti kao dovoljan argument za legalizaciju.

O ljekovitim učincima marihuane štošta su znale još drevne civilizacije, a opisali su ih i starogrčki mudraci poput Homera, Herodota i Teokrita: korisno sredstvo protiv bolova, upala i mučnina, marihuana je donijela olakšanje brojnim pacijentima od kojih je neki umjesto najštetnijeg načina korištenja pušenjem unose u organizam putem hrane ili udisanja para. Međutim, legalne ambulante za liječenje marihuanom u pojedinim saveznim državama našle su se na udaru za vrijeme administracije Billa Clintona, kada su na njih krenule federalne racije. George W. Bush obećao je 2000. da će prekinuti s racijama, ali obećanje nije održao, već je pojačao racije. Isto se ponovilo i s Barackom Obamom čija je administracija od kraja 2009. godine provela preko 170 racija specijalaca na ambulante u devet saveznih država.
Ankete pokazuju da 74% Amerikanaca želi prekid tih racija; među njima su i dvije trećine republikanaca. Rat protiv marihuane najočitiji je primjer totalnog nesuglasja između politike američkog predsjednika i glasa javnosti. "Kada je Obamina administracija otvorila web stranicu na kojoj bi javnost pokretala peticije upućene vladi o raznim pitanjima, najpopularniji zahtjev bio je onaj za legalizacijom trave." Vlastodršci su u potpunosti ignorirali taj apel, a nisu bili ni prvi liberali koji su na taj način "izdali Amerikance".

Licemjerni i nemoralni rat

1937. godine Franklin D. Roosevelt potpisao je Zakon o porezu na marihuanu, što je bio početak žestokog i trajnog rata koji su, pokretani "paternalističkim progresivizmom", jednako gorljivo vodili i demokrati i republikanci. 2005. godine liberali na Vrhovnom sudu odobrili su kazneni progon na federalnoj razini ljudi koji konzumiraju marihuanu iz medicinskih razloga. Poznato je da su posljednja tri predsjednika SAD-a pušila travu, pa ipak su sva trojica kažnjavala druge zbog njezine konzumacije. Taj "licemjerni i nemoralni rat" mora završiti, odlučan je Gregory, a s time se očito slaže i sve veći broj Amerikanaca, nudeći tračak nade i zdravog razuma u cijeloj toj paranoičnoj situaciji.

No, "zatvorski i policijski lobiji žele nastaviti taj katastrofalni križarski pohod" jer se na njega oslanja cjelokupan rat protiv droga koji Administracija za suzbijanje droge i anti-droga propagandisti žele po svaku cijenu produljiti, ako treba, i umjetnim napuhavanjem problema. Rat protiv marihuane rat je protiv "slobode pojedinca, javnog zdravstva, standarda zajednice i stranih zemalja". Američki građani morat će biti odrješitiji žele li stati na kraj tom besmislenom ratu i započeti pravu pobunu protiv cjelokupnog "prohibicionističkog mentalnog sklopa i kulta apsolutne moći".

Pripremila: Diana Robaš