Objavljeno u Nacionalu br. 346, 2002-07-03

Autor: Dean Sinovčić

FESTIVAL U PULI

Vujić: 'Ako je Hrvatska izdržala milijune kuna za Četverored, onda će i 200 tisuća za novi Sedlarov film'

Sedlarov film je navodno 'izdržljiv', ali to je film koji je on napravio bez državnih sredstava, kaže Vujić, a Ministarstvo će financirati njegovo prebacivanje na filmsku vrpcu kako bi na Puli bilo više filmova

NACIONAL: Zašto je Ministarstvo kulture dalo 200 tisuća kuna Jakovu Sedlaru za dovršetak filma “Sjećanje na Georgiju” zbog čega su već počeli napadi na vas? – Ako je Hrvatska u milijunima kuna izdržala Sedlarov “Četverored”, onda će sigurno izdržati i sufinanciranje od 200 tisuća kuna za film, što je 50 posto od cijene prebacivanja gotovog filma na filmsku vrpcu. To je film koji je Sedlar napravio bez državnih sredstava, a ministarstvo će rado poduprijeti takve filmske novosti. Uostalom, to je samo jedan od tri dopunski financirana filma.
NACIONAL: Kada će Ministarstvo kulture prestati s praksom skupog financiranja hrvatskih filmova, koji na kraju ispadaju pretežito jako loši? – Prije nego što prestanemo s tom praksom moramo vidjeti tko je za kakvu praksu. U Hrvatskoj su svi naučili biti dotirani. Cijelo vrijeme želimo, i za to smo napravili pretpostavke, naći alternativne izvore financiranja, kako snimati filmove koji će biti jeftiniji a uspješniji. Postoji paradoks da su jeftiniji filmovi uspješniji od budžetiranih. Najjednostavnije bi bilo nešto prerezati, ali tada bi cijela filmska zajednica uvelike ostala bez produkcije. Ministarstvo kulture je čvrsta točka u svemiru, a to tako ne može biti. Postoji i paradoks da Hrvatska i Slovenija od svih zemalja u tranziciji daju najviše za film. Najlakše je sve tražiti od države, a država ima problem – ako zatvori lanac, bit će optužena da je ubila filmsku umjetnost. I to je moj problem.
NACIONAL: Ima li ministarstvo plan kako smanjiti iznose koji se iz proračuna daju za hrvatski film? – Inzistiram da se pronađe cijena hrvatskog filma te koliko od toga pripada Ministarstvu kulture, koliko televiziji a koliko autorima i producentima. Metaforički rečeno, do sada su producenti bili protočni žiro-račun za financiranje filma, i to je ono što je apsolutno neizdržljivo. To što je netko završio filmski smjer dramske akademije ne znači da automatski mora dobiti više od pola milijuna eura od ministarstva za snimanje filma. Ovogodišnji filmovi koje je ministarstvo financiralo nisu bili dofinancirani na taj način da ministarstvo zbog apsurdnog običaja mora na kraju dati još 50 tisuća eura za dovršetak filma. Do sada se uvijek očekivao veći stupanj dotiranosti i nikakva druga varijanta, a mi to želimo promijeniti.
NACIONAL: Kakav je sadašnji odnos Ministarstva kulture prema filmskom festivalu u Puli? – Stvorili smo niz pretpostavki da čuvajući putanju broda taj brod istodobno i ne potone, znači da imamo i filmove i Pulu. Ne treba Pula ministru kulture nego ljudima koji snimaju filmove. Mnogi žele da se dokine agonija u Puli. No čija se agonija dokida? Ako je Pula prezentacija produkcije hrvatskog filma, onda se pitamo čije smo mi ministarstvo? Mi smo ministarstvo ljudi koji to trebaju.
NACIONAL: Kada će ministarstvo prestati pristajati na ucjene filmaša koji naknadno traže novac za dovršetak filma zbog prikazivanja u Puli iako ih je država već financirala? – Prošle godine smo sredstvima Ministarstva kulture izvukli Matanićev film “Blagajnica hoće ići na more” i na kraju je to ispao jedan od boljih filmova godine, i po gledanosti i po temi i po porukama. Ove godine smo dodatno financirali neke filmove, ali to krije ambivalencije koje se tiču simetrija financiranja. Ako je netko napravio film vlastitim sredstvima, logično je da ministarstvo pomogne da se prebaci na filmsku vrpcu. Ove godine smo Matanićev film pomogli sa 400 tisuća kuna jer smatramo da autor zavrjeđuje pažnju. Ne mogu biti ministar kulture koji neće biti zainteresiran da u Puli bude više filmova. Ne mogu biti osvetnik.
NACIONAL: Kako će ministarstvo reagirati ako se nakon ove Pule, kao i nakon svake, postavi pitanje što će nam taj festival? – To je falša priča jer najnegledaniji film u Puli ima još uvijek znatno više publike od nekih gledanijih filmova u Motovunu. Riječ je o tome da Arena zjapi prazna jer su se promijenila vremena. Nema nomenklature koja tamo dolazi, nema vojske, policije i škola koje su grupno odlazile na projekcije, nema backgrounda velike države koja ima veliku filmsku produkciju, iako ni ova nije mala. No čak i da je ostala stara država, Pula ne bi mogla više tako funkcionirati. Moramo smanjiti pretenzije u odnosu na ono što očekujemo. Mislim da moramo imati festival hrvatskog filma, a Pulu imamo takvu kakav je i hrvatski film.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika