Objavljeno u Nacionalu br. 346, 2002-07-03

Autor: Paula Bobanović

Ekskluzivno: Femi Anikulapo Kuti

'U Africi su korumpirane čak i organizacije za borbu protiv AIDS-a'

Femi Anikulapo Kuti, najpoznatiji afrički glazbenik, koji je u nedjelju održao koncert u Zagrebu, sin slavnog pionira afro-beata Fele Kutija, zbog svojih političkih pjesama u stalnom je sukobu s vlastima u Nigeriji: iako vrlo malo zarađuje od nastupa, gostovanje u Hrvatskoj podredio je svojem angažmanu i cijeli prihod koncerta dao za školovanje pasa minotragača

  Najstariji sin legende afro-beata, Fele Anikulapa Kutija, Femi, rođen je 16. lipnja 1962. u Londonu. Već sa 16 godina prekinuo je školovanje i počeo glazbenu karijeru svirajući u očevoj grupi alt-saksofon. Djetinjstvo je proveo u glavnom gradu Ni Najstariji sin legende afro-beata, Fele Anikulapa Kutija, Femi, rođen je 16. lipnja 1962. u Londonu. Već sa 16 godina prekinuo je školovanje i počeo glazbenu karijeru svirajući u očevoj grupi alt-saksofon. Djetinjstvo je proveo u glavnom gradu NiNedjeljnim koncertom održanim na zagrebačkom Jarunu, Femi Anikulapo Kuti, trenutačno jedna od najvećih afričkih pjevačkih zvijezda, promovirao je svoj posljednji album “Fight to Win”. Poput svog mnogo slavnijeg oca Fele Kutija i Femi, uz pratnju vrhunskih glazbenika okupljenih u sastav Positive force, u svojim pjesmama pjeva o politici i problemima u Africi i Nigeriji. Zbog toga je, kao u ostalom i njegov otac, u vječnom sukobu s nigerijskom vlasti, koju otvoreno naziva korumpiranom i režimskom. Razgovor o s Femijem Kutijem o politici, pjesmama i njegovu ocu Feliju vođen je neposredno prije koncerta organiziranog u humanitarne svrhe, jer je sav novac doniran za školovanje pasa minotragača u akciji “Za siguran korak”.
NACIONAL: Kakva je trenutačno atmosfera u Nigeriji? Imate li osobno problema zbog svojih nastupa? – Naravno. Trenutačna vlast predvođena predsjednikom Olusegunom Obasanjom ne podnosi ni jedan oblik otpora, pa joj smetaju i moje pjesme. Neprestano se vrši pritisak na mene i moju obitelj, i pritom se ne biraju sredstva. Prije nekoliko godina, dok mi je majka još bila živa, bio sam na američkoj turneji. Za to vrijeme netko je podmetnuo u moju kuću devet automatskih pušaka s napunjenim šaržerima, koje je policija pronašla “u velikoj akciji”. Akciju je dovršila propagandna mašinerija – novine su odmah objavile da je kuća Femija Kutija leglo šverca oružja i droge, ne bi li prestrašile naše sljedbenike.
'Nisam za oprost dugova Africi jer bi to značilo aboliciju političara koji su ukrali milijune dolara' 'Iako pet godina nastupam gotovo svaki dan, na računu imam samo 22 tisuće dolara: ali ne zato što mnogo trošim nego zato što nešto nije u redu s glazbenim menedžerima i cijelom glazbenom industrijom' 'Organizacije za borbu protiv AIDS-a u Africi će milijun dolara donacije radije potrošiti na dobre plaće nego na liječenje ljudi' Kad mi je umrla majka, poslali su u moju kuću novinara koji je u tom trenutku tražio od mene intervju. Zamolio sam ga da ima obzira prema mojoj obitelji, a idući dan je u novinama osvanuo veliki naslov – Femi proslavio smrt svoje majke. Shvatio sam da se povijest ponavlja i da mi se događaju iste stvari kao i mojem ocu.
Kao što znate, bivši Lagos, a danas Abuja, vrlo je nesiguran grad. Svakog dana na ulici razbojnici ubijaju ljude, a krađe i provale naša su svakodnevica. Jedino sredstvo koje imam za borbu protiv korumpirane vlasti i loše situacije u mojoj domovini je glazba kojom pokušavam svijetu obratiti pažnju na taj problem.
NACIONAL: Strahujete li za obitelj? – Naravno, ali najviše za svog sina koji ima šest i pol godina. Oni dobro znaju da će me uništiti ako se njemu nešto dogodi.
NACIONAL: Vjerujete li da bi globalizacija mogla riješiti probleme u Nigeriji ili smatrate da je to samo oblik novog imperijalizma bogatih nad siromašnima? – Globalizacija ima svojih pozitivnih strana – brži protok informacija, svijet postaje dostupan svakome. No ako govorimo o globalizaciji u službi najbogatijih, onda ona postaje instrument kontrole naših života. U tom smislu ona postaje samo profinjeni oblik imperijalizma. No takva politika vratit će se poput bumeranga i onima koji žive u blagostanju. Zato mislim da je globalizacija korisna samo ako radi na rušenju korumpiranih vlasti i ako pomaže narodu, a ne državi.
Sav novac koji je ova vlast dobila završio je u privatnim džepovima nekolicine ljudi, a narod i dalje živi bijedno. Mislim da Amerika i Europa nemaju pravo to promatrati prekriženih ruku. Umjesto da su tim novcem konkretno pomogli običnim ljudima – dovodeći u svaku kuću struju i vodu, izgradili bolnice, škole i fakultete, oni su dali novac vladajućoj garnituri da s njim radi što hoće. Umjesto da su prosvijetlili narod i pomogli mu da počne razmišljati o tome u kakvoj državi živi, pacifizirali su nas i prisilili da se pomirimo sa situacijom. I što sad? Tjeraju nas u novi oblik ropstva. Kako? Naši malobrojni visokoškolovani ljudi odlaze u zapadnoeuropske zemlje i Ameriku da tamo budu taksisti i konobari u restoranima. I dok ih naš narod treba, u tim zemljama oni postaju teret. Zato mislim da će se situacija morati promijeniti. No sve dok bogati žive lagodnim životom i ne osjećaju to na vlastitoj koži, neće o tome razmišljati. Mislim da će još barem deset godina Afrika klečati pred Amerikom i moliti je da nešto poduzme. Ako se ovakva situacija održi, ni djeca moje djece neće biti u stanju mijenjati stvari nabolje, a siguran sam da će Afrika jednog dana postati ozbiljan teret bogatom dijelu svijeta.
NACIONAL: Nedavno je na hrvatskoj televiziji prikazan dokumentarni film u kojem predstavnici MMF-a i Svjetske banke govore da je mnogo novca investirano u afričke zemlje, ali nema napretka. Kao razlog navode korumpirane vlade, ali ujedno tvrde da ljudi u Africi nisu previše marljivi radnici. Što mislite o tome? – Mislim da je ta tvrdnja u najmanju ruku površna i bezobrazna. Što podrazumijeva korumpirana vlast? To znači da su ljudi koji vode državu paraziti, pa kakav onda primjer daju svom narodu? Gledao sam neki dan na CNN-u Tonyja Blaira. On jako dobro zna da je većina vlada u afričkim zemljama korumpirana. Ima diplomaciju, ima veleposlanstva i siguran sam da ga njegovi ljudi informiraju o stanju u tim zemljama. Točno je da je Nigerija dobila milijune dolara, ali dovoljno je da sletite avionom u Lagos i vidite sav smrad i prljavštinu u kojoj žive naši ljudi. A nitko ne pita gdje je onda taj novac. Nisam ni za kakav oprost dugova jer to znači da one koji su novac ukrali nitko neće pitati gdje su milijuni dolara završili.
Pitam se zašto zapadne zemlje i dalje dijele novac istim vladama koje su se u povijesti pokazale režimskim, umjesto da ih dovedu u neugodnu situaciju i zatraže od njih da polože račune. U takvoj situaciji potpuno je normalno da ljudi nisu zainteresirani za rad i politiku i osjećaju se nemoćni da išta mijenjaju, osim da pružaju pasivan otpor. Nema svjetla na kraju tunela. Nigerija je u katastrofalnom stanju. Kad bi se stvari počele mijenjati ovog trenutka, prvi rezultati vidjeli bi se tek za deset godina. Da sam predsjednik države, bilo bi me stid. Nemamo škole, nemamo bolnice, škole nemaju klupe, stolce ni prozore, na ulicama nema rasvjete. Zašto? Ne trebamo mi novac, nego pomoć da srušimo režim koji koči razvoj i da postanemo razvijena zemlja jer imamo dovoljno potencijala.
NACIONAL: Što mislite, kako bi se to moglo postići? – Afrika s jedne te Europa i Amerika s druge strane moraju sjesti za stol i ravnopravno razgovarati o rješavanju konkretnih problema. Nas nitko ne pita kako se mi osjećamo, što mi mislimo, stalno nam se nameću gotova rješenja i bogati svijet misli da zna što je za nas najbolje, ne poštujući našu tradiciju, naše znanje, iskustvo, kulturu. U Africi je veliki problem AIDS. Zapadna medicina još nije pronašla lijek, a pogledajte kolikim fondovima raspolaže, a našoj tradicionalnoj medicini se neprestano rugaju, govore da smo primitivni. Možda bi baš ona mogla pomoći u rješavanju mnogih bolesti, kao što je kineska akupunktura pomogla mnogima u svijetu. No Afrika još nije nikome zanimljiva.
NACIONAL: Vaš otac umro je od AIDS-a. Znate li možda koliko je danas oboljelih od te bolesti u Nigeriji? – Kako bi se znalo koliki je broj oboljelih, kad se pouzdano ne zna ni koliko Nigerija ima stanovnika? Službeni podaci pokazuju da danas u Nigeriji ima 120 milijuna stanovnika, ali siguran sam da su to samo procjene. Reći ću vam samo to da kad je moj otac saznao da boluje od AIDS-a, rekao je to svom bratu koji je radio u ministarstvu zdravlja. On mu je odgovorio da je to nemoguće jer tu bolest uopće nisu dotad evidentirali, pa otac nije vjerovao da ima AIDS sve do svoje smrti.
Vjerujte mi da su čak i organizacije za borbu protiv AIDS-a korumpirane. Zamislite milijun dolara donacije koji dobiju na račun. Vjerujete li da će sve to potrošiti na liječenje ljudi ili će radije podijeliti dobre plaće? Pa u ljudskoj je prirodi da istog trenutka požele da taj novac bude njihov. A svijet je umirio svoju savjest jer je uplatio novac.
NACIONAL: Kako o tome danas razmišlja prosječni stanovnik vaše zemlje? – Mislim da jednostavno crnci mrze bijelce. Dovoljno je prošetati glavnom ulicom Lagosa i osjetit ćete takvo raspoloženje. Zato mislim da se problemi trebaju rješavati korak po korak. Treba najprije vratiti povjerenje u dobre namjere zapadnog svijeta. Afrika bi mogla postati raj na zemlji i izgledati kao razvijeni svijet samo kad bi za to postojala volja.
NACIONAL: Ubrajate li se u bogatije ljude u svojoj zemlji? – Reći ću vam iskreno – trenutačno na bankovnom računu imam točno 22 tisuće dolara, a već pet godina nastupam bez prestanka. Putujem 350 dana u godini. Kad završi turneja, uzet ću dulji odmor i dobro razmisliti što i kako dalje, jer očito nešto nije u redu ili s menedžmentom ili u cijeloj glazbenoj industriji. Ako sad zarađujem tako teško kad sam na vrhuncu popularnosti, što će biti kad jednog dana moja karijera krene nizbrdo? Moram nešto mijenjati jer cijeli moj i život moje obitelji već je godinama podređen nastupima i putovanjima.
NACIONAL: Napisali ste svojedobno pjesmu “Bang, bang, bang”, u kojoj ste progovorili seksu, ali je vlada zabranila tu pjesmu. Zašto? – Da sam napisao glupu pjesmicu poput “Let’s talk about sex, baby, let’s talk about you and me…”, nitko ne bi reagirao. No napisao sam ozbiljnu pjesmu o tome da ljubav prema bližnjemu počinje kod kuće, koja je imala poruku, pa su je vlasti proglasile nemoralnom. Tim više što ju je napisao Femi Kuti, sin “problematičnog” Fele Kutija.
NACIONAL: Vaš otac je imao 27 žena, što je u Hrvatskoj prilično nepojmljivo. Je li sa svima bio vjenčan? – Ma to su bile njegove prijateljice koje su živjele u njegovoj kući. Ljudi su ih prozvali prostitutkama, pa se on, da bi zaustavio takve klevete, vjenčao s njima.
NACIONAL: Hoćete li i vi krenuti njegovim stopama? – Ne. Imam suprugu Funke, koja pjeva i nastupa sa mnom. S njom imam sina Madea i mislim da se više neću u životu ženiti.

Vezane vijesti

'Bandić ne poštuje zakon'

'Bandić ne poštuje zakon'

Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Davor Bernardić optužio je danas zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da krši zakon jer je odobrio,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika