Dražen Budiša i Mladen GodekSaborski zastupnik HSLS-a Mladen Godek protekle dvije godine u političkim krugovima uživa status neformalnog vođe liberalne frakcije Budišine stranke. Točnije, imao ga je, budući da je Dražen Budiša ovih dana najavio da će Godeka i još petoro stranačkih kolega udaljiti iz HSLS-a zbog njihove potpore politici vlade Ivice Račana. Bio je to definitivni kraj devetogodišnje suradnje dvojice političara koje je ujedinila potreba za svrgavanjem HDZ-ova režima. No, kada je to ostvareno, Budiša je postao protivnik vladajuće koalicije, a Godek jedan od njezinih najistaknutijih parlamentaraca.
U saborskim ga kuloarima zovu “koalicijskim Šeksom” zbog običaja da beskompromisno brani Vladinu politiku. Ali Godek je i jedini zastupnik koji se u veljači prošle godine imao hrabrosti suprotstaviti bjesomučnim napadima desničara na Vesnu Pusić, nakon njezine izjave da je HDZ pokušao podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga, sve se više distancirao od svoje stranke: odlučno je zastupao stajalište kako Ante Gotovina treba otići u Haag, podržavao je Budišinu političku abdikaciju te je podupirao Vladu u izglasavanju Sporazuma o NE Krško. Dva mandata je bio gradonačelnik Koprivnice, jednog od rijetkih hrvatskih gradova u kojima HDZ nije nikada bio na vlasti. Sada je član disidentske frakcije HSLS-a koja je odlučila podržati novu Račanovu Vladu, a do sljedeće izborne kampanje može ga se očekivati kao člana LS-a ili HNS-a. Kada govori o razlazu s Budišom, potpuno je odlučan: “Kao političar možda sam u zadnjim događajima mogao postupiti drugačije, ali kao čovjek nisam”.
Sudionik ste jedne od najzanimljivijih anegdota u ovom sazivu SaborLa. Koliko mi je poznato, zbog vašeg puknutog šlica zamalo su u pitanje došle ustavne promjene? - Što mogu, dogodila se tragedija i tijekom izjašnjavanja o ustavnim promjenama puknuo mi je šlic na hlačama. Kako sam bio 102. na redu u izjašnjavanju, morao sam nekoliko sati, sve do kasno u noć, nepomično sjediti u čudnoj pozi držeći aktovku u krilu. Sada me zbog toga zezaju, umjesto da cijene žrtvu koju sam podnio za razvoj demokracije u Hrvatskoj. Mladen Godek je po zanimanju pravnik. Između 1967. i 1982. bio je sudac u Koprivnici, a zatim se15 godina bavio odvjetništvom. U HSLS-u je od 1990., i u dva je mandata bio gradonačelnik, a između 1993. i 1997. i zastupnik u Županijskom domu Sabora. Kao daljnji rođak Frana Galovića, za sebe kaže da bolje recitira njegove pjesme od Zlatka Viteza i Zlatka Crnkovića. Obožava šah, zbog čega je naučio ruski i njemački. "Danas sam u malo čudnoj situaciji, jer mogu čitati šahovsku literaturu na tim jezicima, a ne znam ih govoriti", kaže Godek. Bio je i predsjednik NK Slaven Belupo, što je svojevrsna kompenzacija za neuspješnu sportsku karijeru. "U mladosti sam mislio da ću postati poznati nogometaš ili šahist, a na kraju sam ispao politička zvijezda sumnjiva sjaja", pojašnjava Mladen Godek. NACIONAL: Sada kada ste se definitivno razišli, što mislite o politici Dražena Budiše? – Budiša se počeo mijenjati nakon poraza na predsjedničkim izborima koje je teško pretrpio. Do tada je bio prilično dobar oporbeni političar, ali dolaskom na vlast počeo je raditi brojne loše stvari. Sliku o sebi je upotpunio svojim posljednjim istupima, posebno onima na HTV-u kada je ustvrdio da bez njega nitko od nas, tzv. disidenata, danas ne bi sjedio u Saboru. Tom izjavom je pokazao kako kraljevski shvaća vlastitu ulogu po načelu “HSLS – to sam ja”. To je u političkom smislu ružno jer je netočno, ali je i moralno upitno, jer govori da Budiša smatra kako svi moraju bespogovorno slijediti sve političke budalaštine koje radi u posljednje vrijeme. Njegova najveća pogreška je što nije uspio objasniti hrvatskoj javnosti zašto je uopće isprovocirao izlazak HSLS-a iz Vlade. Naša stranka nije bila zakinuta ni u jednom programu koji bi eventualno onemogućili koalicijski partneri. Upravo je suprotno, jer su u nekim slučajevima glasovi pojedinih haeselesovaca spriječili određene vladine inicijative. Po mom dubokom uvjerenju, Budišina politika ne koristi Hrvatskoj, isto tako je loša i za HSLS koji je sada ispod izbornog praga. A u lošu situaciju je stavio i stranačke ministre, njihove zamjenike i pomoćnike kao i dio zastupnika kojima je iznenada stigla naredba da napuste dosadašnje položaje. Na kraju, to nije dobro ni za Dražena Budišu koji ovakvim potezima definitivno gubi šanse da ostvari svoj životni cilj, a to je dolazak na položaj predsjednika republike.
NACIONAL: Zašto je HSLS od samog dolaska na vlast bio glavni rušitelj koalicije? – Dovoljno se sjetiti brojnih neurotičnih Budišinih istupa i sve će vam biti jasno. Neprestano su se stvarale afere, od slučaja generala Stipetića, preko raznoraznih kritika zbog navodne zapostavljenosti HSLS-ovih kadrova u vlasti, sramotnog načina kako je iz stranke isključen ministar Alojz Tušek, iako je samo provodio zakon, ili ostavka na predsjednički položaj uz izjavu da se više nikada neće baviti politikom. Što kazati o Budišinu napadu na Gorana Granića koga je optužio da provodi komunističke metode, i to u trenutku kada su Granićev rad jednodušno podržali i poslodavci i sindikati? Na kraju, o Budišinoj principijelnosti govori i to da je donedavno izjavljivao kako je mjesto zamjenika premijera protuustavno, a onda je sam preuzeo tu navodno nelegalnu sinekuru.
NACIONAL: Zašto ste glasovali za potpisivanje Sporazuma o Krškom? – Prvenstveno kao pravnik jer sam smatrao da je s pravnog gledišta ovaj sporazum koristan za Hrvatsku. Zahvaljujući tomu Hrvatska je sada vlasnik polovice Krškog. A što se tiče zbrinjavanja otpada, tu bismo obvezu ionako morali preuzeti na temelju ranijih dogovora sa slovenskom stranom. Doista ne vidim što je sporno u ovom sporazumu, ali unatoč svemu, u petak, pet dana prije glasovanja, pristao sam biti suzdržan. No toga dana, negdje iza 20 sati, okupio nas je Budiša i tražio da ne uđemo u saborsku dvoranu, dodajući kako se neće dogoditi ništa dramatično i da on preuzima odgovornost za taj naš potez. Zrinjka Glovacki-Bernardi, koja je na sjednicu došla iz bolesničkog kreveta, upitala je: “Ali Dražene, tako se ponašaju oporbene stranke, a kome smo mi to oporba?” Na to joj je pitanje duhovito odgovorio Ivo Škrabalo:”Pa našoj Vladi, Zrinjka”.
NACIONAL: Kako je tada reagirao Budiša? – Skoro, pa nikako. Govorio je da nismo oporba, kako naš postupak neće ništa značiti…, te je prebacio priču na transkripte i neke druge teme. Pritom je prešutio udio liberala u nastanku Sporazuma o Krškom koji je potpisao Goranko Fižulić, a u Saboru su ga branili Goran Granić i Hrvoje Vojković, a Vladom je predsjedavao Dražen Budiša. Znate li vi kojoj stranci pripadaju svi ti ljudi? Našoj.
NACIONAL: Što se dalje događalo? – U srijedu se glasovalo, no tada je već bilo očito da pod okriljem “Sporazum o Krškom”, odlučujemo o padu ili opstanku Vlade. U tom trenutku promijenio sam dotadašnji stav jer sam shvatio da ću u suprotnom sudjelovati u rušenju vlade i njena programa. Toga dana smo mi, zastupnici HSLS-a, glasovali jesmo li za nastavak reforme započete 3. siječnja 2000. ili nismo. Ne mogu shvatiti logiku izazivanja novih izbora u trenutku kada nismo sigurni možemo li uopće prijeći izborni prag, a sada imamo 23 zastupnika, zamjenika i pomoćnika premijera Račana i 20-tak ministara i njihovih pomoćnika.
NACIONAL: Je li Budiša izričito zatražio da ne ulazite u sabornicu? – Da, i on je vodio sjednicu Kluba zastupnika jer mu je to dopustila Đurđa Adlešić.
NACIONAL: No vi i vaši istomišljenici ste proglašeni otpadnicima, a Budiša je u potpunosti preuzeo stranku? – To je jedan u nizu ružnih poteza koji više govore o Budiši nego o nama. Nisam otpadnik nego političar koji je u cijelosti poštovao programska načela HSLS-a, ali i izborne osnove na kojima smo dobili trećesiječanjske izbore. Što se tiče Budišine teze da nas je on uveo u Sabor mogu ga podsjetiti da nisam izabran na njegovoj, već na zajedničkoj listi liberala i socijaldemokrata kojoj sam, valjda i osobno, donio poneki glas.
NACIONAL: Prvi veći unutarnji sukobi u HSLS-u nastali su u veljači 2001., kada ste podržali Vladinu odluku o suđenju Mirku Norcu, čemu se suprotstavio dio stranke, posebno liberali okupljeni oko Ivice Škarića i Joška Kontića? – Tragedija HSLS-a je u tome da su u ovu stranku mnogi članovi ušli gotovo slučajno ili zbog simpatija za neke njezine osnivače. Uostalom, i Budiša je ušao u socijalno-liberalnu stranku nakon što je vjerojatno procijenio da su mu u njoj šanse da postane predsjednik puno veće nego drugdje. Jer sasvim sigurno je bilo lakše zamijeniti Slavka Goldsteina u HSLS-u nego Franju Tuđmana na čelu HDZ-a. Najbolju definiciju problema naše stranke dao je jedan mladi novinar koji je rekao da “Budiša naprosto nije liberal”. Moji prvi sukobi s Budišom bili su upravo oko slučaja generala Norca kada sam s pravnog gledišta pokušao prikazati cijeli problem, međutim, on to naprosto nije bio u stanju razumjeti.
NACIONAL: O čemu se konkretno radilo? – Morate uzeti u obzir da sam ja 15 godina bio sudac, a zatim još toliko odvjetnik i da mi je pravni aspekt ovih priča sasvim jasan. Ni jedan pravnik vam ne može reći nešto drugo od ovoga što ja govorim. Da se razumijemo, postoji bezbroj nevino optuženih ljudi u povijesti pravosuđa, ali oni su svoju nevinost dokazivali isključivo na sudu. Osobno se ne slažem s nekim dijelovima optužnice protiv Gotovine, ali jedino mjesto gdje se ona može pobiti je Haag. Ne može ulica odlučivati tko je kriv. Gotovina ili Norac trebaju otići na sud i tamo dokazati da ih se krivo tereti. Sve ostalo vodi anarhiji.
NACIONAL: Slažete li se s tezom Ive Škrabala da HSLS-om vladaju pristaše nacionalističkih stranaka? – Apsolutno, jer je nakon pobjede nad Jozom Radošem na ovogodišnjoj konvenciji stranke, Budiša pokazao političku nemudrost. Svaki pametan predsjednik bi respektirao činjenicu da u stranci postoje dvije različite struje, pa među njima treba balansirati. Umjesto toga, Budiša je u Malo vijeće iz redova saborskih zastupnika imenovao Doricu Nikolić, Željka Glavana, Antu Grabovca, Marija Kovača i Joška Kontića. Čak četvero među njima su prošle godine glasovalo za nepovjerenje Vladi, a na sve to, Budiša predsjednikom Velikog vijeća imenuje desno orijentiranog Hrvoja Zorića.
NACIONAL: Jeste li podršku novoj vladi uvjetovali time da dosadašnji ministri Goran Granić, Jozo Radoš, Hrvoje Kraljević i Andro Vlahušić zadrže dosadašnje položaje? – Mi nećemo inzistirati ni na čemu. U krajnjoj liniji podržat ćemo ovu vladu bez obzira na njen kadrovski sastav, a jedino smo dobili obećanje da će nam iz Banskih dvora biti dostavljene buduće smjernice rada. Nećemo inzistirati da svi naši ministri trebaju ostati u vladi, iako mislimo da je riječ o dobrim stručnjacima koji bi trebali zadržati svoje položaje. Osobno ću dati glas ovoj vladi čak i ako, recimo Radoš ili Vlahušić ne dobiju mjesta u njoj.
NACIONAL: Čini se kako zbilja volite ekipu Ivice Račana. Uzme li se u obzir izražena apatija većine građana i razočaranost dosadašnjim rezultatima, odakle crpite povjerenje u premijera i njegove suradnike? – I ja sam razočaran zbog neučinkovitosti o kojoj izvještavaju mediji, pa je logično da ni građani nemaju bolje mišljenje. Osobno sam puno toga obećavao u predizbornoj kampanji i sram me je zbog vlastitih neispunjenih najava. Dosta mi je toga da me nazivaju “foteljašem”, kada ja to nisam. Odgovorno tvrdim da mi je puno draži kauč od fotelje. Uostalom, koju to alternativu vidite na našoj političkoj sceni.
NACIONAL: Možda HDZ-HSLS, koji su na dosta mjesta potvrdili da im ništa ne nedostaje kad su zajedno? – Možda, ali sebe ne vidim u takvoj kombinaciji. HDZ je punih 12 godina bio moj politički neprijatelj, a do danas me nisu uvjerili da su se promijenili. U redu, isključili su Ivića Pašalića, ali to je još uvijek samo borba unutar stranke, a ne dokaz da je HDZ prihvatljiva politička opcija. Za sada je HDZ listom protiv svih Vladinih projekata, čini mi se da Sanader ili Krpina ne shvaćaju u kakvoj je situaciji njihova stranka ostavila Hrvatsku, i da mi sada nužno moramo vući nepopularne mjere. Najveća krivica ove vlade je da nije bila svjesna u što ulazi, a kadu su vidjeli nisu imali hrabrosti narodu reći kakva je situacija. Da bismo iz toga izašli, moramo odstraniti bolesno tkivo društva kako bi ono zdravo moglo dalje živjeti.
NACIONAL: Mogu li preostali liberalniji članovi poput Đurđe Adlešić ili Ivana Čehoka poništiti desničarsku politiku unutar HSLS-a? – Ti su me ljudi razočarali, ali ne želim biti njihov sudac. Najviše me razočarao Vilim Herman čije postupke nikako ne mogu razumjeti niti s moralnog niti s logičnog stajališta. Herman mi je i osobno vrlo blizak i ne želim utjecati na njega, ali doista ne shvaćam što to radi. S druge strane, Ivan Čehok je uz mene bio najdosljedniji Budišin kritičar i nije mi jasno kako je sada došao do zaključka da su posljednje odluke Dražeana Budiše dobre. Kad to shvati volio bih da i meni objasni. A što se tiče Đurđe Adlešić, nju krasi izuzetan politički instinkt koji joj je u dosadašnjim krizama uvijek omogućavao da se nekako izmigolji. U takvim stvarima ona neizmjerno nadmašuje čak i Budišu. Međutim, ovaj put će morati odlučiti na koju će stranu otići. Ako ostane u HSLS-u morat će se odreći važnog položaja predsjednice Odbora za nacionalnu sigurnost, a bojim se da bi njezin odlazak u oporbu štetio Đurđi Adlešić na funkciji gradonačelnice Bjelovara.
NACIONAL: Zašto izbjegavate govoriti o pripadnicima desne struje u HSLS-u? – Zato je oko toga nemam nikakve dileme. Hrvatska politička scena treba i ljevicu i desnicu, ali ljudi s takvim opredjeljenjem nemaju što raditi u liberalnoj stranci. Oni stranku odvlače u desno, a meni tamo nije mjesto.
NACIONAL: Jesu li točne najave da se vi i većina disidenata dvoumite između prelaska u HNS i LS? – Treba se znati da mi nismo organizirano podržali Vladu, već smo se samo telefonski posavjetovali oko toga što ćemo napraviti. Tek kada je Budiša decidirano rekao da HSLS napušta koaliciju, postalo je očito da smo sada svi u istom loncu. Konačno, Budiša je upotrijebio izraz da će nas se “izbaciti” iz stranke, kao da smo smeće, a ne ljudi. Iako je izvjesno da će nas doista eliminirati, ja se još uvijek osjećam članom HSLS-a. Kada do toga dođe, svi ćemo morati razmisliti što ćemo dalje raditi. Meni je od ostalih stranaka najbliži LS, a po načinu istupanja u Saboru, predsjednica HNS-a Vesna Pusić.
NACIONAL: Ako vam je najbliža Liberalna stranka, zašto ste ostali uz Budišu, a niste prišli Vladi Gotovcu i njegovim ljudima? – U to sam doba bio gradonačelnik Koprivnice i osnivanje nove stranke sam doživljavao kao politički pogrešan potez. Smatrao sam da je važno održati HSLS na okupu, jer sam zaključio da će u suprotnom doći do znatnog gubitka popularnosti. Isto mislim i danas, trebamo spasiti stranku, a preduvjet za to je odlazak Dražena Budiše.
NACIONAL: Žestoko kritizirate čovjeka s kojim ste niz godina blisko surađivali? – Nas dvojica smo se upoznali 1993. i ubrzo smo se zbližili, čak smo prešli “na ti”. Pod mojim vodstvom HSLS je dva puta za redom dobio izbore i vladao Koprivnicom, međutim, u jednom trenutku HDZ je krenuo u rušenje tadašnjeg dogradonačelnika SDP-ovca Zvionimira Mršića, a ja sam podnio ostavku jer nisam pristao na eliminaciju svog najbližeg suradnika. Koprivnica je u to vrijeme predstavljala test suradnje između Račana i Budiše, odnosno, postala je temelj međusobnog povjerenja na relaciji SDP-HSLS. Ili kako mi je nakon ostavke, a znajući da sam pasionirani igrač šaha, Budiša duhovito pojasnio moju misiju u svemu tome: “Znaš Mladene, morali smo žrtvovati konja da bismo dobili Partiju”. Konj sam, naime, bio ja. Kasnije je Dražen Budiša sve to zaboravio, kao i podatak da je Koprivnica jedno od rijetkih mjesta u kojima je na predsjedničkim izborima dobio više glasova nego Stipe Mesić, konkretno pobijedio je s 55,45 glasova. Umjesto da shvati da je sjeverna Hrvatska regija u kojoj je imao najveću potporu, on se okružio desničarima s juga, gdje može računati na nekoliko posto glasova.
NACIONAL: Dojam je da ste uz Matu Arlovića glavni vladin odvjetnik u parlamentu? – Ne bih sebe nazvao odvjetnikom već prije svega političarom koji vjeruje da koalicija dobro radi svoj posao. Ja sam katalizirani liberal koji vjeruje u prava pojedinca bez obzira na njegovu nacionalnost, rasu, vjeroispovijest ili političko opredjeljenje. Sadašnje vlasti misle na sličan način i ja ih podržavam.
NACIONAL: Puno ljudi je ipak i dalje u nedoumici. Po čemu je to današnja Hrvatska bolja od one prije 3. siječnja 2000.? – Ima niz prednosti, od korektnije političke klime i boljeg međunarodnog položaja pa do otvaranja neophodnih gospodarskih reformi. Danas se slobodnije diše i živi, no problemi su, s jedne strane u prevelikim obećanjima danim za vrijeme predizborne kampanje, i drugo, Vlada nije u stanju prikazati svoje rezultate na pravi način. Do sada su postignuti uspjesi na makroekonomskom planu, a njih običan čovjek ne osjeća na vlastitom novčaniku. Naravno da mi je jasno kako nismo ispunili sve što smo željeli, ali nije istina da vladajuća koalicija ne radi dobro posao zbog kojeg su je građani izabrali.