Nikica GabrićU liječničkim se krugovima posljednjih dana priča da su se Nikica Gabrić, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, i Josip Paladino, ravnatelj Kliničko-bolničkog centra Zagreb gotovo potukli u Ministarstvu zdravstva. Priču o oštrom sukobu dvojice uglednih liječnika Nacionalu su potvrdili i neki bliski suradnici Josipa Paladina, tvrdeći da je do njihova sukoba došlo zato što Nikica Gabrić nije htio podržati njegov projekt bez javne rasprave.
Nakon tog sukoba, po prvi puta se u liječničkim krugovima počelo ozbiljnije, neslužbeno raspravljati o projektu pod radnim nazivom “Istočni češalj”, čije su idejno rješenje prije otprilike tri tjedna Vladi dostavili ravnatelj KBC-a Zagreb Josip Paladino i dekan Medicinskog fakulteta Boris Labar.
Prema projektu spajanja KBC Zagreb i Medicinskog fakulteta na Rebro bi se preselile klinike sa Šalate a ispražnjeni objekti preuredili bi se za potrebe fakultetu ili bi se tamo izgradilo elitno stambeno naselje Riječ je o gradnji novoga, ekskluzivnoga bolničkog centra pri Kliničkoj bolnici Rebro, a nazvan je “Istočni češalj” jer se veći dio gradnje odvijao na istočnom dijelu postojeće bolnice, današnje parkiralište. Projekt, koji bi se odvijao u procesu formiranja nove Sveučilišne bolnice, u Vladu je dostavljen gotovo u potpunoj tajnosti, a donedavno je o svim detaljima projekta bilo upoznato desetak ljudi.
Neki bliski suradnici Joška Paladina neslužbeno su Nacionalu pojasnili da je projekt “Istočni češalj” motiviran stvaranjem bolje organizacije u zdravstvu i pružanjem kvalitetnijih medicinskih usluga, što bi trebalo omogućiti spajanje KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta u Sveučilišnu bolnicu, čije bi središte trebalo biti u današnjoj Kliničkoj bolnici Rebro. No sadržaj projekta pokazuje da “Istočni češalj” nadilazi razmjere individualnog projekta osuvremenjivanja kliničkoga centra i da bi trebao postati okosnicom cjelokupne zdravstvene reforme u Zagrebu.
Novi sveučilišno-bolnički centar trebao bi imati čak 36 operacijskih sala, ali i vrtić za djecu uposlenika, hotel za pacijente i njihove posjetitelje, poslovne prostore i veliko parkiralište. Kako bi nove operacijske sale bile optimalno iskorištene, u novi bi kompleks trebalo preseliti četiri klinike KBC-a Zagreb koje su na Šalati. Riječ je o Klinici za ortopediju, klinikama za pedijatriju i dermatologiju, te Klinici za uho, grlo i nos. Postojeće prostore, koji bi ostali neiskorišteni, obnovilo bi se i prenamijenilo u suvremene nastavne objekte u sklopu Medicinskog fakulteta ili bi se izgradilo
elitno stambeno naselje, čijom prodajom bi se pomoglo financiranje “Istočnog češlja”.
Ovako osmišljen projekt u medicinskim krugovima nije novost. U proteklom je desetljeću bilo ideja o prenamjeni klinika na Šalati i izgradnji novih medicinskih objekata pri KBC-u Rebro, ali nikada nisu realizirane.
Ideja o “Istočnom češlju” formalno se pojavila 15. veljače 2002. na 20. sjednici Upravnog vijeća KBC-a Zagreb, gdje se raspravljalo o idejnom rješenju za Središnji operacijski blok – Rebro, za što je elaborat u siječnju 2002. izradila arhitektica Biserka Gorski iz Zagreba.
U elaboratu stoji da je izgradnja novog centra vođena željom za razvojem i osuvremenjivanjem svih medicinskih djelatnosti, s naglaskom na razvoj kirurških disciplina kroz provedbu programa transplantacije organa, uvođenja dnevne bolnice i dnevne kirurgije za sve internističke i kirurške discipline, te iznajmljivanja dijela operacijskih dvorana za potrebe privatnih institucija.
“Da bi se to ostvarilo”, navodi se u elaboratu, “nužna je i planska prostorna reorganizacija dijela postojećih sadržaja i izgradnja nedostatnih prostora na lokaciji Rebro, i to:
Središnjeg operacijskog bloka u izravnoj povezanosti s organizacijom svih ostalih polikliničko-konzilijarnih i dijagnostičkih djelatnosti,
“Istočne zgrade” nastavno na postojeću zgradu u kojoj će se osigurati sadržaji hitnoga medicinskog prijama u bolnicu,
Zamjenske zgrade za specijalističko-konzilijarne djelatnosti Poliklinike Rebro.”
U prvoj etapi trebao bi se izgraditi Središnji operacijski blok sa 36 operacijskih dvorana koje bi bile raspoređene na četiri etaže, površine 4617, 340 četvornih metara, dok bi ukupna površina zgrade bila 9025, 45 četvornih metara. Površinu od po 45-46 četvornih metara imalo bi 27 operacijskih sala, a njih 934 površinu od po 37 četvornih metara. Na prvom katu bile bi četiri operacijske dvorane za opću kirurgiju, tri za urološke operacije i dvije za plastičnu kirurgiju. Na drugom katu bile bi dvije operativne dvorane dječje kirurgije, jedna za vaskularnu kirurgiju, pet za oftalmologiju s programom transplantacije, te jedna u pripravnosti iz programa transplantacija. Na trećem katu bile bi četiri dvorane za neurokirurgiju, četiri za kardiokirurgiju i jedna u pripravnosti za transplantaciju. Prizemna je etaža predviđena za sadržaje “Dnevne kirurgije” i traumatološke operacije.
Na istoj sjednici Upravnog vijeća KBC-a Zagreb donesena je i odluka o osnivanju “Zaklade kirurškog centra KBC Zagreb”, za čijeg je upravitelja postavljen Josip Paladino, a u nju bi se mogle uključiti i fizičke i pravne osobe. Fizičke bi osobe godišnje uplaćivale najmanje 500, a pravne osobe 5000 kuna.
U to su vrijeme Josip Paladino i Boris Labar počeli ozbiljnije pregovarati s predstavnicima “Clalita”, jedne od najvećih izraelskih tvrtki za zdravstveno osiguranje. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, oni su se u Hrvatskoj pojavili prošle godine, kada su ih spominjali kao moguće donatore i dobavljače suvremene medicinske opreme za jednu od klinika na Šalati.
Tvrdi se da ih je u Hrvatsku doveo Izraelac Juda Diamond koji je nekoć bio blizak izraelskim obavještajnim službama, a u više je navrata surađivao s Vladimirom Zagorcem i tvrtkom “RH Alan” oko nabave oružja, kao i u pregovorima za remont hrvatskih MIG-ova.
Diamond je u ovom poslu bio posrednik, konzultant koji je za “Clalit” tražio mogućnosti kvalitetna ulaganja u Srednjoj Europi.
Predstavnici “Clalita”, Josip Paladino i Boris Labar načelno su dogovorili da bi se projekt “Istočni češalj”, kao i prenamjena kliničkih prostora na Šalati trebali realizirati kao zajedničko ulaganje “Clalita” i nove Sveučilišne bolnice, koju bi činili KBC Zagreb i Medicinski fakultet. Ta bi bolnica bila pod nadležnosti Sveučilišta, a ne Ministarstva zdravstva, a početak realizacije bilo je uvrštavanje ove ideje u Prijedlog zakona o visokim učilištima.
U pregovorima, koje u ime KBC Zagreb vodi bivši zamjenik ministra zdravstva Rajko Ostojić, vodilo se računa da se projekt formira u obliku za koji hrvatski zakonski propisi ne nameću nužnost raspisivanja javnog natječaja.
Tako je već predviđeno da projekt gradi tvrtka “Ingra”, kojoj je na čelu Igor Oppenheim, a sa izraelske strane, u projekt bi se formalno uključila tvrtka “Clalit bioengineering”, sestrinska tvrtka “Clalita”, koja bi osigurala povoljniju nabavu medicinske opreme za novi centar. “Clalit” je, zapravo, u projektu samo posrednik koji ne snosi nikakav rizik, a može zaraditi, prema nekim procjenama, od 2,5 do četiri milijuna eura. Usto bi stekao i vrlo dobre poslovne reference u daljnjim istupima na europskom tržištu.
Tvrdi se da je predviđeno i to da se za osiguranje novca za financiranje projekta pobrine poduzetnik Davor Štern. Kako se i Oppenheim i Štern u poduzetničkom miljeu smatraju bliskima izraelskim poslovnim krugovima, njihovo sudjelovanje u projektu logičan je i predvidljiv izbor. Štern bi sredstva za financiranje projekta pribavio iz Rusije ili iz neke američke banke, a već je napomenuo da bi uvjeti kreditiranja bili jako povoljni. Kredit bi bio odobren na 20 godina, uz poček plaćanja od pet godina, a Vlada bi trebala dati garanciju.
Izgradnja “Istočnog češlja” trajala bi tri, četiri godine, a stajala bi oko 50 milijuna dolara, od čega bi polovica bila namijenjena građevinskim radovima, a ostatak, uz mogućnost odstupanja do 15-ak posto, nabavci medicinskih aparata.
Prema informacijama Paladinovih najbližih suradnika, on i Labar tražili su načelnu podršku predsjednika Republike Stipe Mesića, ministra zdravstva Andre Vlahušića, predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, aktualne zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić, generala Marinka Krešića pa i podršku predsjednika Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Nikice Gabrića.
Lobiranja i pregovori o realizaciji projekta intenzivirani su kada je postalo izvjesno da Milan Bandić, koji je bio jedan od glavnih zagovaratelja ideje o dovršenju tzv. Sveučilišne bolnice pokraj Save na jugu Zagreba, više neće biti gradonačelnik Zagreba. U slučaju uspješna dovršenja, taj bi se projekt vjerojatno prometnuo u svojevrsni spomenik njegovu gradonačelničkom mandatu.
Projekt dovršenja Sveučilišne bolnice bio je jedan od ključnih dijelova zdravstvene reforme, a gorljivo su ga zagovarali Boris Labar, Josip Paladino i Rajko Ostojić, zajedno s brojnim medicinskim autoritetima. Usporedo s krizom gradskih vlasti i Bandićevim odlaskom, počeli su zagovarati novu ideju, tajno se pripremajući se za njenu realizaciju.
Neprijatelji Paladinova projekta tvrde da je sve rađeno u tajnosti zato što projekt “Istočni češalj” ima više manjkavosti. Tvrde da je cijeli projekt nominalno vođen dobronamjernim motivima, ali bi njegova realizacija Zagrebu mogla prouzročiti velike probleme u pružanju zdravstvenih usluga. Odustalo bi se od dovršenja Sveučilišne bolnice pokraj Save, čime bi u vjetar bilo bačeno 306 milijuna njemačkih maraka, koje su Zagrepčani u taj projekt već uložili. Iz Paladinova okruženja potekla je ideja da se taj prostor prenamijeni i da se ondje presele sva ministarstva i Vlada. To bi Vladi, odnosno državnom budžetu, donijelo znatne uštede na područjima održavanja tehničkih službi, troškova za režije i slično. Država bi dovršenje tog kompleksa financirala prodajom svojih mnogobrojnih zgrada u Zagrebu.
Paladinovi oponenti tvrde da je teško igdje u svijetu pronaći centar koji na jednom mjestu ima čak 50 operacijskih sala (36 novih i 14 postojećih) s neadekvatnim brojem ležaja prema predviđenih 2400 operacija mjesečno. Projekt “Istočni češalj”, tvrde oni, vrlo teško može riješiti i problem prometne dostupnosti tom dijelu grada, a i tako ambiciozan projekt zahtijevat će puno veća sredstva od predviđenih.
No čak i najozbiljniji protivnici tvrde da bi Kliničkoj bolnici Rebro dobro došla izgradnja i modernizacija postojećih kapaciteta. Ističe se i da je novi oblik Sveučilišne bolnice dobra ideja, ali bi taj projekt trebalo formirati uz otvorenu javnu raspravu, transparentno i uz izradu studije isplativosti projekta na razini grada Zagreba. Tvrdi se da bi za konačno rješenje trebalo angažirati stranu konzultantsku kuću, koja bi to učinila objektivno, uz prihvatljiv trošak. U tom se smislu ističe pozitivna uloga strane konzultantske kuće u modernizaciji bolnice u Koprivnici.
Nekoliko dana prije pada, Vlada je dobila i okvirni idejni prijedlog za projekt “Istočni češalj”. Predlagateljima je poručeno da bi ta ambiciozna studija mogla biti prihvaćena ako elaborat o isplativosti projekta pokaže opravdanost ulaganja. Najveće zagovarateljice projekta su potpredsjednica Vlade u ostavci Željka Antunović i Snježana Biga-Friganović, koje ne skrivaju svoju podršku projektu Joška Paladina, po mnogima najboljeg neurokirurga u Hrvatskoj. Upravo zbog podrške političke elite, prije nekoliko dana predstavnici “Clalita” predvođeni Rajkom Ostojićem, uz Veljka Đorđevića, najbližim Paladinovim suradnikom, detaljno su razgledali kliničke prostore na Šalati. Nakon toga, predstavnici “Clalita” odlučili su besplatno izraditi studiju o isplativosti projekta, na osnovu čega bi Vlada trebala donijeti odluku.
Trenutačno je teško procijeniti kolika je mogućnost realizacije projekta “Istočni češalj”. Ako u novoj Vladi ne bude Željka Antunović, uvelike su smanjene šanse da projekt bude realiziran u predloženom obliku. Centar kakav je zamislio Paladino Zagrebu i Hrvatskoj bi svakako trebao, ali ako ideja dođe pred realizaciju, trebalo bi uključiti javnost i širi krug stručnjaka. Paladino i njegovi suradnici moraju biti svjesni da se mnogi privatni interesi prepliću kroz reorganizaciju zdravstva, u čemu leži golem dio budžetskoga novca. Neki će njome mnogo dobiti, a neki mnogo izgubiti. I sama investicija od 50-ak milijuna dolara, sladak je kolač za mnoge koji bi se rado uključili u posao. Kako bi ostao “čist” u cijeloj situaciji, Joško Paladino, koji je moralno i profesionalno neokaljana osoba, mora shvatiti da će u svojem naumu uspjeti jedino ako igra potpuno otvoreno. Tako će zaštiti ne samo sebe, nego i ljude koji rade na cijelom projektu. Naravno, prije toga treba dokazati da je njegov projekt zaista opravdan i izvediv.