Željko KerumŽeljko Kerum vlasnik je velikog trgovačkog lanca i najuspješniji splitski trgovac koji već 13 godina uspješno razvija posao na području srednje Dalmacije. No proteklih dana je 42-godišnji Kerum potvrdio da je trenutačno jedan od najvećih hrvatskih ulagača i doista rijetkih poduzetnika koji osiguravaju stalan posao i novo zapošljavanje u gospodarski opustošenom Splitu te malim mjestima na obali i otocima. Kerum je samo u proteklih mjesec dana otvorio tri velika trgovačka centra u Visu, u Makarskoj i na Čiovu, kod Trogira, za 5 milijuna eura kupio je splitsku robnu kuću “Standa” i čuveni hotel “Central” na splitskoj Pjaci, te zajedno s tvrtkom “Buchler” kupio nedovršeni dubrovački trgovački centar DOC “Lapad”. Tako je tvrtka “Kerum”, nakon otvaranja hotela “Neva” u Podstrani, nadomak Splitu, svima ozbiljno dala do znanja da želi postati i respektabilna hotelijerska kuća. “Shvatili smo da osim u trgovinu trebamo ulagati i u razvoj posebnog tipa hotela, niza malih i srednjih obiteljskih hotela. Samo u posljednjih godinu dana u objekte na superatraktivnim lokacijama uložili smo oko 15 milijuna eura”, kaže Željko Kerum s kojim smo razgovarali u splitskoj ACI marini, u kojoj je matična luka njegove velike, 18-metarske komforne jahte tipa “Fair Line”, izgrađene po posebnoj narudžbi u Engleskoj. U splitskoj ACI-marini veća od Kerumove jahte samo je “Veselka”, nova jahta Gorana Ivaniševića. Iako rodom iz zaseoka Kerumi, pokraj Muća, Željko Kerum otvoreno priznaje kako je more Vlajima uvijek najveća prepreka i patnja. Ali on se te barijere brzo riješio: “Ne mogu bez mora. Ono me smiruje i najbolje se osjećam kad na jahti zaplovim prema Hvaru ili Visu. Na moru se opustim i lakše donosim odluke”, priznaje Željko Kerum, dok se osoblje njegova hotela “Neva” iskazalo kad je u njemu nedavno odsjeo Dalaj-lama.
Željku Kerumu, veli, dan bi trebao trajati 48 sati: “Stalno vozim sto kilometara na sat, već 13 godina. Ali uz takvu brzinu mora se voziti oprezno i u najboljem automobilu”, ističe Kerum. Trenutačno vozi “Mercedesov” SL kabriolet. “Sve je počelo kad sam kao mehaničar ostao bez posla u nekadašnjem splitskom građevinskom divu ‘Melioracija’, preko koje sam kao strojar 1983. radio u Iraku. Gradili smo vojne baze. Prvi put u životu osjetio sam što znači imati novac. Kao 23-godišnji mladić za godinu dana rada zaradio sam 60.000 DEM. Shvatio sam kako novac treba ulagati. Kad posla za mene u ‘Melioraciji’ više nije bilo, pitao sam oca hoće li mi dopustiti da u obiteljskoj kući u Splitu otvorimo dućan. I tako sam 1989. otvorio prvi dućan. Bilo je to doba premijera Ante Markovića kad su se napokon mogle registrirati privatne tvrtke.” Propast velikih sustava dala je poticaj Kerumu: “Ljudi gotovo nisu imali gdje kupovati pa mi je krenulo dobro i otvorio sam i drugi dućan. U prve tri godine otvorio sam pet dućana i postao prvi splitski trgovac. U Splitu je bilo više od tisuću malih trgovina, ali nitko nije otvarao velike. Ja sam prvi u Splitu otvorio veliki prodajni Kerumov trgovački centar u Lori na 9000 četvornih metara. Šest godina u Splitu nisam imao konkurenciju. Nitko se nije usudio uložiti u trgovačke centre.”
'Nakon što sam stvorio maloprodajni lanac trgovina, krećem u razvoj malih i srednjih obiteljskih hotela na superatraktivnim lokacijama' Danas tvrtka “Kerum” ima pet trgovačkih centara i 29 velikih marketa i corner dućana. Kerumova prodajna mjesta različitih su veličina i kapaciteta, ali najvažnije je da su sva na najatraktivnijim gradskim lokacijama. Kerumove trgovine uvijek su ili u središtu gradova, primjerice u Splitu i Zagrebu, ili su na samoj morskoj obali, na Braču, Hvaru, Visu, Trogiru, Makarskoj Baškoj Vodi, Čiovu i drugdje. “Investicije na Hvaru i Visu ocijenjene su kao dobri poslovni potezi, koji su važni za otočno stanovništvo. Moji su planovi usmjereni prema Dubrovniku i uređenju velikog supermarketa u DOC Lapadu, koji smo, zajedno s tvrtkom Buchler, kupili za 21 milijun kuna, te prema Zagrebu, u kojem želim napraviti pravi veliki trgovački centar. Nisam pobornik gigantskih prodajnih centara, jer u njima se dnevno mora obrnuti pola milijuna eura. To se teško može dosegnuti, ali 100 tisuća eura dnevno je moguće.” Godišnji je promet Kerumove tvrtke 800 milijuna kuna a svake godine poveća se za 30-35 posto. “Nije me uplašila pojava konkurentskih trgovačkih kuća. Bilo bi bolje da su došli i prije. Ne bih se uspavao i sam radio pet godina. Na hrvatskom tržištu još nema dovoljno konkurencije. Iako nije najsretnije rješenje što su u Hrvatsku došli strani trgovački sustavi, dobro je što nije došao samo jedan nego njih deset. Stoga nitko neće imati monopol. Svatko će imati 2-3 posto tržišta, nekoliko tvrtki 7-8 posto i to je dobro. Nema bojazni za hrvatske trgovce”, uvjeren je Kerum.
Za Keruma se u Splitu rado ističe da je atipičan hrvatski poduzetnik. “Kako mislite, atipičan? Tvrtka ‘Kerum’ sve svoje obveze plaća na vrijeme, sve poreze, sva davanja za socijalno i mirovinsko osiguranje naših radnika. Ako tipičan hrvatski poduzetnik vara državu i zaposlenike, ja sam doista atipičan.” Kerumu ni jedna inspekcija, od radne do porezne, nikad nije našla prekršaj: “Profesori Ekonomskog fakulteta u Splitu studentima tumače gradivo na primjerima ‘Kerumova’ uzornog knjigovodstva. Zvali su me i da govorim studentima, ali nisam ja neki teoretičar.”
Kerum je u svojim dućanima i trgovačkim centrima zaposlio 700 ljudi. Prije nekoliko dana u stečajnom je postupku za 3 milijuna eura kupio robnu kuću “Standa”, dio nekoć moćnog “Jadrantekstila”, koji je opustošio Miroslav Kutle, i ondje zaposlio 60 radnika. U njegovom vlasništvu je velik broj nekretnina na oko 30.000 četvornih metara. Kerumov kapital procjenjuje se na 40 milijuna eura.
Sada želi ulagati u hotelijerstvo. Kupuje postojeće i gradi nove hotele. Osnovao je novu tvrtku “Neva Kerum”: “To je tvrtka za moju djecu. Imam kćer Nevu kojoj je 13 godina i sina Joška kojemu je 12 godina. Prvi u nizu hotela je ‘Neva’, sa 6 apartmana i 14 soba (48 ležajeva), koji smo napravili u Postrani. U izgradnju i opremanje uložili smo 2 milijuna eura. U stečajnom postupku za 2 milijuna eura kupili smo hotel ‘Central’ na splitskoj Pjaci. Stari hotel, koji je u derutnom stanju potpuno ćemo rekonstruirati i obnoviti u skladu sa zahtjevima konzervatora pa će se uklopiti u splitsku povijesnu jezgru. ‘Central’ će opet imati svoju kavanu u kojoj se prije Drugog rata splitska intelektualna elita okupljala oko tzv. stola mudraca. Ta investicija iznosit će oko 5 milijuna eura. U uvali Trstenik gradimo hotel s pet zvjezdica sa 40 soba. Parcela je kupljena, sve su dozvole osigurane, projekt je gotov. Investicija je oko 4 milijuna eura. Kupio sam i veliku parcelu na Čiovu, gdje ćemo graditi 50-ak luksuznih apartmana uz plažu Copacabanu, u Donjem Okrugu. U jednoj od uvala Rogoznice kupio sam zemljište i već se radi na projektu izgradnje marine i apartmanskog turističkog naselja. U Supetru namjeravam sagraditi jedan hotel a u Hvaru još jedan. U ovoj fazi u hotelijerstvo namjeravam uložiti oko 20 milijuna eura.” U sklopu tvrtke “Neva Kerum” bit će šest obiteljskih, lijepo uređenih hotela srednje veličine s prvorazrednom uslugom. “Ne bi trebalo biti iznenađenje ako se odlučim i na kupnju hotela sa 300 soba. Ne želim se uspoređivati s turističko-hotelskim megasustavima. U njima nije budućnost hrvatskog turizma i hotelijerstva. ‘Kerum’ je zdrava tvrtka, ima svoj razvojni koncept i u lancu malih i hotela srednje veličine možemo zaposliti 150 ljudi.”
“Kerum” zadnjih godina, posebno u ovoj posljednjoj u kojoj je investirao oko 15 milijuna eura, ne kupuje gotove sustave ili nekadašnje velike tvrtke: “Proizvodni ciklus treba početi od nule. Mi možemo stalno ulaziti u nove investicije, jer smo lani unatoč tako velikom ulaganju imali profit od 15 milijuna kuna. Zavrti li se Željku Kerumu pred očima od tolikih milijuna? Kaže da se zna opustiti, živjeti normalno, družiti se s prijateljima i šaliti, najčešće na svoj račun. Strast su mu automobili: “Lani sam vozio ‘mercedes CL’ sa 400 KS. Strašan auto. Imao sam i vozio sve klase, uključujući i SL. Obožavam jeepove i kabriolete. Prvi kabriolet imao sam 1992., crveni ‘mercedes SL’.” Tada su u Hrvatskoj bila samo četiri takva. I sada vozim ‘mercedes SL’ kabriolet. Krasan auto, 230 km/h. Ali prodat ću ga, previše je elegantan, kao da je ženski. Volio bih imati ‘mercedes maybach’ od 6,5 metara duljine. Na svijetu ih je zasad napravljeno samo 3000. Taj automobil ne može dobiti svatko. Proizvođaču treba napisati životopis i molbu. To sam učinio, napisao sam molbu i čekam. Ne znam, vjerojatno ga neću dobiti, iako imam 20 njihovih kamiona.”
Kerum se odlično snalazi i na jahti: “Jako volim more. Poznato je da je nama Vlajima more veliki kompleks. E, zašto sam se ja izliječio. Tvrtke ‘Kerum’ imaju 15 nekretnina upravo na moru. Ja bez mora ne mogu živit. Uvijek će mi biti malo mora. Živim na moru, vikendica mi je na Čiovu. I obiteljska kuća na splitskom Trsteniku mi je uz more. I, na kraju, imam brod. Istina je da mene more opušta i liječi. Često sam isplovim brodom. Pogled na more i mene nervoza odmah prođe. Imao sam dosad tri motorne jahte, svaki put je jedna bila veća od druge. Onda sam prešao i tu barijeru od 12 metara i sada imam jahtu tipa ‘Fair Line’ od 18 metara. Kupio sam je prije nepunih godinu dana. Ima 1400 KS i rezervoar koji treba napuniti za 20.000 kuna. To je dovoljno za deset sati vožnje. Jahta ‘Kerum’ napravljena je u jednoj tvornici blizu Londona, manevarske mogućnosti su joj goleme, udobna je i prostrana.” Jahta ima tri kabine (dvije su dvoležajne), kupaonicu, kuhinju i prostrani salon, kokpit i naravno na gornjoj etaži zapovjedni most. U njoj se komotno može smjestiti 6 ljudi. Koštala je 6,5 milijuna kuna, bez PDV-a. “Za jahtu ove veličine hrvatski propisi predviđaju zapovjednika i dva člana posade. Ja sam zapovjednik. Moj sin Joško želi biti član posade. Na moru nas je zaustavio lučki kapetan Mate Zenčić iz Jelse, stari morski vuk i najrevniji lučki kapetan. Iako smo prijatelji, pred Zenčićem nisam imao popusta. Zavezao me i pitao: ‘Gdje vam je posada?’ Moj sin Joško spremno je odgovorio: ‘Barba, ja sam posada! Ja sve znam!’ Ali kapetan Mate je reagirao po službenoj dužnosti i to jako cijenim. Napisao je prijavu, ispisao kaznu, iako smo prijatelji. I ja sam kaznu platio”, kaže Željko Kerum.
Najradije plovi prema Hvaru i Visu. “Volim i akvatorij Brača, Šolte i Drvenika. Često plovim s prijateljima. Igramo briškulu i trešetu. Tu sam najjači. I u šahu sam dobar. Tenis ne igram, ali nije isključeno da ću početi. U Muć idem rijetko, ali morat ću. U balotama sam dobar, ali rijetko ih igram. U Muću je prekrasno. Želim tamo, u Ogorju, napraviti veliku farmu rasnih konja, farmu krava i ovaca. To je moja davna želja, ali dosad nisam stigao. Sada kad sam se upustio u izgradnju hotela, hoću da moji gosti uživaju u zdravoj hrani. Odlučio sam postati najkvalitetniji hrvatski stočar. Točno će se znati što će krave i ovce jesti. Uzgajat ćemo konje raznih pasmina, od ponija do arapa. Ja sam se, takoreći, rodio na konju. Iako smo imali kuću u Splitu, odrastao sam na selu. Moja majka bila je najbolji ekonomist kojega poznajem. Otac je radio u inozemstvu i kupio je kuću u Splitu, u vrijeme kad je malo tko to mogao. Majka nije htjela živjeti u Splitu, nego je kuću iznajmila, a na selu, 30-ak kilometara od Splita, držala je stoku i bavila se poljoprivredom. Hvala Bogu, uvijek smo pristojno živili. Moje je djetinjstvo bilo prekrasno”, napominje Kerum koji je uvijek volio konje. “Godinama smo imali po dva. Osnovnu školu završio sam u Ogorju, a srednju u Splitu. Iz matematike sam uvijek imao peticu, a iz svega ostalog dvojke, čak i iz tjelesnog i glazbenog. Moj djed je imao mlin u kojem se mljela pšenica za sve ljude u široj okolici. U naše selo struja je stigla tek 1969. pa je mlin bio značajan gospodarski kapacitet toga kraja”, priča Kerum i ponosno ističe da su podrijetlom iz njegova kraja, iz Ogorja, veliki splitski karikaturist, nedavno preminuli Tonči Kerum, Goran Karan, Dino Rađa, pokojni političar Tihomil Rađa, splitski poduzetnik Tiho Rađa, nogometaš Ivica Mornar.
Velika mu je čast što je prošlog vikenda u svom hotelu “Neva” mogao pozdraviti Dalaj-lamu. “Učinili smo sve što je u našoj moći da se presvijetli Dalaj-lama što ugodnije osjeća. Posebno smo pripazili na njegovu vegetarijansku prehranu”, ističe Željko Kerum, čovjek kojemu je skrivena želja kupiti najpoznatiju zgradu zagrebačke “Name”, onu u Ilici, i preurediti je u veliki trgovački centar.