Obamu zabrinjava stopa nezaposlenosti u SAD-u koja je u svibnju bila 8,2 posto, jer to ugrožava njegov prolaz na drugim izborimaPred odlazak na summit skupine 20 najrazvijenijih zemalja svijeta (G-20) u Los Cabos (Cabo San Lucas, Baja California Sur), u Meksiko - njemačka kancelarka Angela Merkel, znajući što je ondje čeka - ogradila se da nema brzih rješenja za europski financijski rašomon i da krizu u eurozoni moraju riješiti svi skupa - zajedničkim snagama. Merkel je u Meksiko otputovala priznajući da su “sve oči uprte u Njemačku, iako svi znaju da njemačka snaga nije bezgranična”. Njemačku kancelarku, koja je krajnje obazrivo krenula na put preko Atlantika, krajnje oštrim usporedbama dočekali su neki Amerikanci; ekonomist Nouriel Roubini, koga sve više smatraju futuristom, jer je predvidio kolaps tržišta nekretnina, a onda i veliku financijsku krizu 2008., uz svog kolegu s Harvarda Neila Fergusona upozorio je kako se Njemačka sve više ponaša kao 30-ih godina. "Nijemci bi se trebali prisjetiti kako je europska bankarska kriza dvije godine prije 1933. izravno pridonijela slomu demokracije, ne samo u njihovoj zemlji, nego i na europskom kontinentu", upozorili su u nimalo prijaznoj “dobrodošlici” Amerikanci Roubini i Ferguson u članku u Financial Timesu.

ROUBINI JE JOŠ NAPISAO da bi za njemačke porezne obveznike bilo “jeftinije” da Grčku ne izbacuju iz eurozone. Pritom su i Ferguson i Roubini podsjetili da prosperitet Njemačka duguje upravo euru, jer je zajednička europska valuta omogućila njemačkim izvoznicima kudikamo konkurentniji tečaj nego što ga je imala marka, pa je tako ostatak eurozone - postao destinacija za 42 posto njemačkog izvoza. Ako Grčka doživi kolaps, upozorio je Roubini, “sprema se stampedo na banke Portugala, Španjolske i Italije”. Zato je “štedljivoj” njemačkoj kancelarki, kao što su to prije učinili i drugi američki ekonomisti od formata George Soros i Joseph Stiglitz, preporučio da poveća potrošnju. Savjetovao je da - nagradi svakog Nijemca vaučerom od najmanje 1000 eura za godišnji odmor, potom da strateški snizi poreze i poveća plaće, jer ”Europi je potreban rast, a ne daljnje stezanje remena”.

I DOK SU KRITIKE AMERIČKIH EKONOMISTA bile posve izravne i upućene na znanu adresu u Berlinu - one nešto kodiranije, uoči skupa G-20 - uputio je “svim” Europljanima američki ministar trezora Timothy Geithner: "Svijet će imati šansu da na sastanku skupine G-20 u Meksiku čuje od njih samih kuda namjeravaju dalje", rekao je Geithner, očito ispuštajući da dijeli bilo kakve savjete iz Washingtona, jer pamet treba sačuvati za domaći teren, a odgovornost za eventualni financijski krah u Europi - po svaku cjenu izbjeći. Naravno, ovo je izborna godina u Americi. Merkel je, međutim, dobro pročitala kratkoročne američke političke kalkulacije. Odmah je uzvratila tražeći da SAD i Japan smanje svoj javni dug i urgirala kod Pekinga da napokon prihvati fleksibilnije tečaje. U Meksiku je zapravo njemačka kancelarka raspakirala svoju diplomatsku prtljagu upirući prstom u financijske neposlušnike, obrazlažući da se svijet mora globalno oduprijeti “strasti” da proizvodi ekonomski rast s potrošnjom preko deficita. U Meksiku su još odzvanjale njene riječi iz Berlina - “uzrok za bolesnu svjetsku ekonomiju nije isključivo u eurozoni”, iako bi neki htjeli da se sad samo o tome priča. Merkel je i došla u Los Cabos kako bi se progurao “liderski plan” skupine G-20 o konsolidaciji proračuna - koji se u Meksiku trebao usvojiti kao zajednički dokument. Europljani, međutim, u Meksiko nisu stigli na valu istog zagovaranog konsenzusa o tom pitanju. Prije nego što je zrakoplov Luftwaffea dotaknuo pistu u Los Cabosu - francuski predsjednik François Hollande i talijanski premijer Mario Monti zajedno su pozvali Njemačku da potpiše pristanak na zajednički dug eurozone. Ali Merkel je ostala pri svome i u Los Cabos došla s jasnim stavom da Njemačka ne može sve to nositi na svojim plećima. Bez pretjeranog apetita nastavljene su priče o euroobveznicama, fondovimaa stabilnosti, europskim depozitnim osiguravajućim fondovima, ali zasad bez novih milijardi njemačkih eura za izbavljanje dužničkih ekonomija. Svi ti financijski paketi, rekla je Merkel, “izvan su njemačkih kapaciteta”. U Meksiku je postalo jasno da Njemačka želi ojačati političku uniju, jer Europa nije dovoljno politički ujedinjena, uz logičan oslonac na financijski pakt koji je narastao na 17 zemalja eurozone. Merkel je došla sa stavom da je Njemačka uvjerena da je takva Europa “njena sudbina i njena budućnost” i da, nedvojbeno, “ako padne euro - pada i Europa”.

I BARACK OBAMA došao je sa svojim križem u Los Cabos. Još uvijek lider nominalno najjačeg gospodarstva na svijetu, on zna da je dužnička kriza u Europi toliko narasla da izravno prijeti opasnim prelijevanjem u Ameriku. A to može ugroziti njegov reizbor 4. studenoga. Američke novine pišu da je to europski crni oblak što ga loš vjetar s Mediterana može donijeti do Amerike već potkraj ljeta.

Putin i Obama nastojat će ojačati bilateralne vezeSASTANAK U MEKSIKU došao je samo dan nakon “biti ili ne biti” izbora u Grčkoj. Ako se sljedećih dana u Ateni ne poboljša politička klima - eto repova oluje i preko oceana. U Los Cabosu svi kao da su pokazali ovisnost o toj vrsti meteorološke prognoze. Obama je javno pritisnuo Europu da poduzme “odlučne korake kako bi stimulirala svoj razvoj”, ali to je lakše reći nego izvesti. Uoči skupa G-20 više je puta o tome razgovarao telefonom s britanskim premijerom Davidom Cameronom, premjerom Italije Montijem i njemačkom kancelarkom Merkel, i to uoči objave da će 100 milijuna eura biti potrošeno na spašavanje španjolskih banaka. S druge strane, Obamu zabrinjava stopa nezaposlenosti u Americi, koja je u svibnju iznosila 8,2 posto; ni jedan američki predsjednik još od Jimmyja Cartera nije dobio druge izbore ako je stopa nezaposlenosti prelazila 7,2 posto. Dok je u Meksiku govorio o Europi, Obama je tužno mislio na Ameriku. Mitt Romney već uvelike optužuje Obamu da je “usvojio europske pozicije o državnoj potrošnji, što će dovesti do kronične nezaposlenosti”. Bez europskog konsenzusa na vidiku u Los Cabosu aktualni američki predsjednik izgledao je kao netko tko se bori s vjetrenjačama, ne znajući za smjer oluje. Obama je u Meksiko došao sa starim problemom: američki predsjednik nije kroz Kongres uspio progurati 447 milijardi dolara novog poticajnog paketa za potrošnju. Tako ni recept koji stalno ponavlja Europljanima ne dolazi baš od “kredibilnog liječnika”, jer propisani lijek, zbog blokade Kongresa, još od prošlog rujna ne može primijeniti kod kuće. A sastanak G-20 svakih šest mjeseci na drugoj prestižnoj globalnoj adresi nije panaceja za sve probleme. Uostalom, iako je kriza eurozone zasjenila sve druge teme u Meksiku, pa i to da se sve okretalo oko četiri prisutne superrazvijene europske zemlje, Britanije, Francuske, Njemačke i Italije - fokus nije bio samo na njima. U toj su skupini od 2008. i Brazil, Indija, Južna Afrika i sve više Turska, odnedavno 16. ekonomija na svijetu, koja žuri u prezaduženu Europu, poprilično oslobođena takvih financijskih stega. Nekako na marginama razgovora o novcu, ili kako je to formulirao domaćin skupa G-20, predsjednik Meksika Felipe Calderón, razgovora koji se trebao usredotočiti na održivi razvoj zemalja, bio je najavljen susret na vrhu između Vladimira Putina i Obame. Dogovoreno je da to bude najvažniji sastanak nakon što je Putin odbio doći na NATO-ov summit u Chicagu prošlog mjeseca. I nakon što je Obama odbio poziv za sastanak APEC-a (Azijskopacifičke skupine zemalja) u Vladivostoku u rujnu. Rusi i Amerikanci u Meksiku su se koncentrirali više na ono što ih spaja preko američko-ruskog bilateralnog povjerenstva koje radi u 20 radnih skupina, nego na ono što ih razdvaja. A ovog časa najviše ih razdvaja Sirija. Ipak, Putin i Obama trebali su dati i zajedničku izjavu o produbljenju bilateralnih veza. Rusi su u Meksiko došli tražeći da Amerikanci budu za “konstruktivne odnose” i da se obje strane nadovežu na ono “pozitivno” što su proteklih godina postigli predsjednik Dmitrij Medvjedev i predsjednik Obama. Pozitivan trend u rusko-američkim odnosima nastavlja se oko Afganistana: od rujna 2009. oko 2400 letova američkih zrakoplova obavljeno je u sklopu te suradnje, pri čemu je prevezeno 250.000 vojnika i više od 52.000 tona robe. Ruskim prugama u Afganistan je odvezeno i 39 NATO-ovih kontejnera. Ali na dnevni red stigla su i američko-ruska razmimoilaženja, kao što je moguće usvajanje antiruskog zakona u Kongresu (Magnitsky Act), što bi vjerojatno proizvelo “osvetnički čin” - usvajanje “antiameričkog zakona” u Moskvi. Već notorno pitanje o američkom raketnom obrambenom štitu ostavljeno je za vrijeme nakon američkih izbora, kad će Obama, bude li izabran, prema vlastitom priznanju moći “biti fleksibilniji” prema Putinu.

SVE U SVEMU, OVAJ NOVI SAJAM globalno najmoćnijih političara bio je odabrani skup s više od 16.000 posjetilaca. Tu su, naravno, bili lideri iz Argentine, Australije, Brazila, Francuske, Indije, Indonezije, Italije, Japana, Južne Afrike, Južne Koreje, Kanade, Kine, Meksika, Njemačke, Rusije, SAD-a, Saudijske Arabije, Turske, Britanije. Njima pripada više od 90 posto globalnog društvenog bruto proizvoda (GDP), oko 80 svjetske trgovine, a i dvije trećine svjetskog stanovništva. Ostali su se činili tek pukim statistima.