Objavljeno u Nacionalu br. 866, 2012-06-19

Autor: Kika Ćurović

Verbalni rat Pariz - Berlin

Hollandeov plan za Europu

Francuski predsjednik vezao je izlazak EU iz krize za mjere poticanja gospodarskog rasta, kao što je obećao prije izbora, a mnogi su to pozdravili

Potez francuskog predsjednika nije mogla odbiti ni Angela MerkelPotez francuskog predsjednika nije mogla odbiti ni Angela MerkelNakon tri godine krize, Europska unija je pred šekspirijanskom dilemom: biti ili ne biti. George Soros i Christine Lagarde, predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda, daju joj ne više od tri mjeseca da izađe iz krize. U protivnom, kažu, prijeti joj krah. "Europski projekt je do sada napredovao metodom malih koraka. Danas nam je potreban veliki korak naprijed. Ili će ga Europa napraviti, ili riskira da se raspadne", poručio je na naslovnici Financial Timesa predsjednik Europske komisije Manuel Barroso, probuđen iz briselske letargije. Manje od dva tjedna prije summita Europske unije, koji se najavljuje kao "sudbonosan", i nekoliko dana prije G-20, na kojem će se i svijet pozabaviti bolesnom Europom, stvari se ubrzavaju.

STUPIVŠI NA VLAST, novi francuski predsjednik, socijalist François Hollande, vezao je izlazak Europske unije iz krize za mjere poticanja gospodarskog rasta, s namjerom da se ublaže stroge mjere iz fiskalnog pakta koje su ga "zakucale". Predizborno obećanje francuskog predsjednika dočekano je raširenih ruku. Konačno, nešto se počelo micati. Nije ga mogla odbiti ni njemačka kancelarka Angela Merkel, unatoč principijelnim rezervama, poput one da se rast ne može financirati novim zaduživanjima usred dužničke krize. Doduše, mjere poticanja rasta najkonsezualnija su tema. One bi prema prijedlogu francuskog predsjednika počivale na četiri stupa: financiranju velikih infrastrukturnih radova, dokapitalizaciji Europske investicijske banke za financiranje privatnih projekata, mobilizaciji neutrošenih europskih strukturalnih fondova (u njima je ostalo 55 milijardi eura) i porezu na financijske transakcije. Bez ovog zadnjeg prihvatili bi ga čak i Englezi, a kamoli ne Merkel.


NO KRIZA S KOJOM JE SUOČENA eurozona nije samo kriza rasta, bankovna kriza ili kriza javnog duga, već i politička kriza u čijem je temelju nedostatak povjerenja u zajedničku valutu, euro. Opća kriza zahtijeva opći remont. Nakon mjesec dana uhodavanja, i između dva kruga parlamentarnih izbora, francuski predsjednik je izašao sa svojim planom spašavanja eurozone koji će službeno predstaviti na summitu Europske unije 28. i 29. lipnja. Hollande nije imao na umu samo spašavanje eurozone, već i svoje zemlje. Kako je istaknuo Le Monde, Francuska je, nakon Italije, najizloženija novim financijskim potresima. Kako bi se stabilizirao euro, Hollande predlaže jaču centralizaciju nadzora nad bankama. Europska centralna banka bila bi zadužena za financijske ustanove i upravljanje europskim fondovima depozitnih garancija koji bi se financirali od taksi koje bi plaćale banke. Tu bi zadaću dijelila s europskim stabilizacijskim mehanizmom s kojim bi raspolagala sredstvima za dokapitalizaciju banaka u problemima. Prema Parizu, ESM bi u Europi imao ulogu koju u Sjedinjenim Državama imaju Federalne rezerve. Hollande inzistira i na jačanju monetarne unije i uvođenju euroobveznica, odnosno na mutualizaciji duga. Drugim riječima, dugove više ne bi jamčila pojedina zemlja, već sve zemlje koje pripadaju monetarnoj uniji. Francuski predsjednik predviđa i stvaranje fondova za amortizaciju starih dugova.

PROBLEM S HOLLANDEOVIM PLANOM spašavanja eurozone je u tome što njemačka kancelarka Angela Merkel ima na njih primjedaba. I to ne samo načelnih. Ona se protivi da Europska centralna banka postane institucija zadužena za bankovnu uniju, u čemu ima potporu i Europske komisije koja bi tu ulogu radije dala europskom bankovnom autoritetu. Nadalje, Berlin smatra da fondovi potpore bankama moraju ostati nacionalni, iako prihvaća da europski stabilizacijski mehanizam može intervenirati u slučaju nužde. Najveća je razlika u pogledu uvođenja euroobveznice i mutualizacije duga, u čemu Hollande ima potporu i Europske komisije. To je crvena linija koju Merkel ne želi prijeći i iz razloga što to zahtijeva promjenu njemačkog Ustava, što joj godinu dana prije izbora ne odgovara. U odmjeravanju argumenata i snaga s Merkel glede mjera za izlazak iz krize eurozone, koje se odnosi više na način nego na cilj, Hollande je potražio saveznike. Našao ga je u talijanskom premijeru Mariju Montiju, liberalu, ideološki bližem Merkel, ali pragmatičaru koga je kriza njegove zemlje prisilila da odustane od principa do kojih je nekad držao dok je bio u visokim međunarodnim financijskim krugovima. Ugledni talijanski financijski dnevnik Il Sole 24 Ore objavio je uoči njihova susreta znakoviti naslov, na njemačkom: Schnell, Frau Merkel (Požurite, gospođo Merkel). Dan prije nego što će otići Montiju, Hollande je primio i trojicu šefova njemačke socijaldemokratske stranke, Merkeličine opozicije. No kako joj se ne bi stalo na žulj, Elizejska palača je diplomatski priopćila da se s njima nije savjetovalo oko krize, nego razgovaralo o općim stvarima. Naime, i Merkel je u pregovorima sa svojom opozicijom jer joj je potrebna dvotrećinska većina i u Bundestagu i u Bundesratu, kako bi se prihvatio budžetski pakt, koji je već usvojilo 25 europskih zemalja. Francuska je pokušava omekšati izvana i izunutra.

ISTI DAN KADA JE HOLLANDE OTIŠAO MONTIJU Merkel je odgovorila na pritiske, upozorivši na opasnost "olakih i mediokritetskih rješenja" (misleći na euroobveznice i bankovnu uniju), i podsjetila da se problem mora rješavati iz korijena, što znači ispraviti greške počinjene prilikom uvođenja eura. Berlin naime smatra da zajednička europska valuta ne može funkcionirati bez jače europske integracije, odnosno stvaranja fiskalne i budžetske unije, koja podrazumijeva dodatno prepuštanje suvereniteta Bruxellesu. A to je put koji vodi, korak po korak, k političkoj uniji, koja, prema Merkel, jedina može postaviti Europu na čvrste temelje. Postalo je jasno da princip 17 nacionalnih budžeta i jedinstvena valuta ne funkcionira. Prilika je to za Merkel da naglasi i potrebu za strukturalnim reformama, "kako bi Europa izašla jača iz oluje kroz koju prolazi". Drugim riječima, za stvaranjem mobilnijeg zajedničkog tržišta rada, manje birokracije i više inovacija, što je recept njemačkog modela odupiranja krizi. Spor Merkel i Hollande nije toliko oko euroobveznica ili bankovne unije, koliko oko institucionalne reforme koja bi iznjedrila jaču političku integraciju, odnosno političku uniju, koju Francuska odbija već 60 godina. Radi se o sukobu dviju koncepcija ili ideologija, liberalne i federalističke, koju zastupa Njemačka, i intervencionističke i etatističke koja je dugo bila svojstvena francuskoj političkoj povijesti. Kako je rekao politolog André Siegrifield: "Engleska je otok, Njemačka narod, a Francuska država." Kriza je međutim prilika da se prevladaju mentalitetne i ideloške razlike. Veliki manevri su u tijeku. Inzistirati na nepomirljivim stavovima nikamo ne vodi. Zato i Hollande i Merkel, čije su zemlje lokomotive Europske unije, nastupaju s tvrdim zahtjevima, koji će u "epskom" usuglašavanju stavova koje tradicionalno prethodi velikim reformama Unije nužno omekšati. Prema Le Mondeu, Hollande ne odbija jaču političku integraciju, ali ako je i kada je nužna. Zauzvrat traži više financijske solidarnosti. Francuzi se naime boje da institucionalne reforme koje zahtijeva politička unija, i koje će uzeti puno vremena dok se ne usuglase, odgode hitne mjere koje zahtijeva kriza. Ustupci se važu na vrlo preciznoj vagi. Recimo, u svom planu poticanja gospodarskog rasta pragmatičar Hollande je uključio princip kompetitivnosti europskog socijalnog modela. U diplomatskom jeziku to je način da se progovori o strukturalnim reformaman, na kojima inzistira Merkel, a da se one zapravo ne spomenu.

U DVA POSLJEDNJA TJEDNA ovog mjeseca, "usuglašavanje stavova" o budućnosti eurozone i Europske unije uopće (sve je jasnije da će se ona razvijati u dvije brzine) odvijat će se u frenetičnom ritmu. Ishod parlamentarnih izbora u Grčkoj, summit G-20, sastanak ministara financija euroskupine i mini summit Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske, prethodit će europskom summitu i jamačno utjecati na njegov ishod. Zaoštravanje odnosa između Berlina i Pariza, nakon Merkeličine kritike olakih i mediokritetskih rješenja i replike francuskog premijera, germanista Jean Marc Ayraulta, da se treba kloniti simplicističkih reakcija, vjerojatno je tek prolazna peripetija u odmjeravanju snaga.

Vezane vijesti

Socijalisti - sve dokle pogled doseže

Socijalisti - sve dokle pogled doseže

Francois Hollande, još uvijek svježi predsjednik u Elizejskoj palači, vjerojatno je u nedjelju navečer duboko udahnuo. Čovjek koji činjenicu da se… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika