Objavljeno u Nacionalu br. 353, 2002-08-21

Autor: Dean Sinovčić

Ekskluzivno iz Klagenfurta

Marijo Marić novi Barićev adut

'Želim bar jedno poluvrijeme igrati s bratom u reprezentaciji'

Novi adut "kockastih"Novi adut "kockastih"”Što mislite, hoćemo li Tomislav i ja odigrati zajedno barem jedno poluvrijeme u reprezentaciji?”, upitao nas je Marijo Marić (25), nogometaš i kapetan FC Karntena iz Klagenfurta, koji će u srijedu prvi put biti članom hrvatske nogometne reprezentacije. Izbornik Otto Barić pozvao je njega i njegova četiri godine starijeg brata Tomislava, koji igra u njemačkom Wolfsburgu, koji su obojica napadači, za prijateljsku utakmicu protiv Walesa što će se odigrati u srijedu. Dok smo se s Marijom vozili klagenfurtskim ulicama činilo se da ga više od svega uzbuđuje mogućnost da napokon zaigra u istom timu s Tomislavom. “Nikada nismo igrali zajedno, čak nismo ni trenirali zajedno, možda će nam se sada to konačno ostvariti”, rekao nam je Marijo Marić kojeg, čini se, nije pretjerano smetalo što je debitant u hrvatskoj reprezentaciji i što je Nevenko Herjavec, direktor NK Varteksa i predsjednik Udruge prvoligaških klubova, prigovorio Bariću zašto zove tog Marija Marića koji igra u navodno slaboj austrijskoj ligi. Za pozivanje Tomislava Marića nitko nije rekao ni riječi, ipak je on bio blizu reprezentacije i za vrijeme Mirka Jozića.

MARIĆ O KRITIČARIMA BARIĆEVA POTEZA Mene nema tko gurati, ali postoje činjenice: najbolji sam strijelac austrijske lige a brat je odigrao izvrsnu sezonu u Njemačkoj “Nisam čitao o tome, mene nema tko gurati, nije me nitko ni dosad gurao, pa neće ni odsad. Postoje činjenice o svemu što smo brat i ja napravili. Tomislav se pokazao u njemačkoj ligi, imamo neke rezultate, nikome se ne nudimo. Od mene traže da pokažem mogu li pomoći reprezentaciji ili ne, spreman sam i rado se odazivam. Mislim da ću šansu iskoristiti i tako promijeniti mišljenje svih koji misle suprotno”, odgovorio je Marijo Marić koji posljednjih deset mjeseci igra u FC Karntenu. Od ove sezone je kapetan, a nakon što je prošle godine dao 12 pogodaka, u prvih pet kola austrijske lige postigao je tri gola, čime je uz još dva igrača najbolji strijelac lige. Međutim, da Otto Barić nije jedini koji želi Marija Marića u reprezentaciji pokazao je i nedavni posjet Klagenfurtu izbornika Bosne i Hercegovine Blaža Sliškovića. Marijo Marić rođen je u Heilbronnu kraj Stuttgarta, ali njegovi su roditelji iz Hercegovine i zato je Slišković prije tri tjedna pokušao nagovoriti Marića da zaigra u BiH a ne u hrvatskoj reprezentaciji. “Respektiram reprezentaciju BiH i želim joj uspjeh u kvalifikacijama, ali… Kada sam gledao utakmicu Hrvatska – BiH, naježio sam se dok je svirala hrvatska himna. Tako sam odgojen i zato za mene postoji samo jedna reprezentacija”, bio je Marićev odgovor. Kaže kako je Slišković rekao da ga potpuno shvaća. S druge strane, za Marića je to još jedan dokaz kako Otto Barić ipak nije pogriješio kada ga je pozvao u reprezentaciju.

S obzirom na to da je rođen pokraj Stuttgarta, Marijo Marić počeo je profesionalno igrati nogomet u istoimenom prvoligašu. No kada je 1996. kao 19-godišnjak probao ući u prvu postavu, za Stuttgart su igrali Fredi Bobić, Giovanne Elber, Zvonimir Soldo, Krasimir Balakov i drugi i u takvoj konkurenciji nije imao velike šanse zbog čega je odlučio otići u drugi klub. “Krasimir Balakov jednom mi je rekao: ‘Marijo, najvažnije je igrati, ne moraš biti u prvoj ligi, ali trebaš skupljati iskustvo kako bi sazrio kao igrač, to će ti pomoći u životu’”, kaže Marić koji je poslušao savjet bugarskog reprezentativca i otišao u Mannheim. Nakon toga igrao je u trećoj ligi u Rotlingenu, zatim u prvoligaškom Bochumu, ali kada je Bochum 2001. ispao u drugu ligu, Marić se preselio u austrijski FC Karnten. “U Bochumu sam bio dvije i pol godine, u Rotlingenu dvije godine, tako da nisam puno lutao, vidjet ćemo koliko ću ostati u Klagenfurtu”, odgovara Marić.

Ipak, prelazak iz Bochuma u Karnten izgleda kao silazak s konja na magarca jer će mnogi reći kako su Bochum i njemačka druga liga jači nego Karnten i austrijska prva liga. “Treba katkad napraviti korak natrag da bi se napravilo dva naprijed”, objašnjava svoj postupak Marić koji kaže kako je u Bochumu, dok je bio u prvoj ligi, bio prvotimac, a kad je prešao u drugu ligu, on je ispao iz prve momčadi. “Bilo mi je dosta svega, morao sam otići iz Njemačke. U prvoj ligi bio sam standardni igrač, ispali smo u drugu ligu i više me nigdje nije bilo. Bio sam na klupi, nisam bio standardan i strpio sam se neko vrijeme sve dok nisam shvatio da trener forsira samo mlade igrače i one s amaterskim statusom. Kako sam u najboljim godinama, rekao sam da moram igrati. Otišao sam u Austriju, želio sam se pokazati, boriti i opet stati na noge. Sve je išlo nabolje pa sam dogurao do hrvatske reprezentacije”, dodaje Marić.

Malo je nedostajalo da Marić završi u zagrebačkom Dinamu. Naime, nakon što je na početku prošle sezone vidio da neće previše igrati u drugoligaškom Bochumu te je krenuo u potragu za novim klubom, nazvao ga je Zdravko Mamić i ponudio mu da će se pobrinuti za njega. To je podrazumijevalo potpisivanje za Dinamo pri čemu bi ga Mamić plaćao i nakon toga ga prodao u inozemstvo, ali nakon vaganja ponuda Marić se ipak odlučio za FC Karnten i misli da nije pogriješio. Iako je propustio prvih nekoliko kola austrijske lige, postigao je 12 pogodaka, nakon čega ga je ove godine novi trener Hochhauser postavio za kapetana momčadi. Kao da se opravdava, Marić kaže kako je postao kapetan jer u Karntenu igra nekoliko igrača iz bivše Jugoslavije – Stanko Bubalo, Renato Pilipović, Almedin Hota, Saša Papac i Patrick Jovanović – pa je zbog svojih kvaliteta i poznavanja jezika postao poveznica cijele momčadi. Jednako tako, ne želi govoriti je li u ovom trenutku najbolje plaćeni igrač u klubu, samo kaže kako je jedan od pet ili šest najbolje plaćenih, izbjegavajući spominjanje bilo kakvih iznosa.

Uspoređujući njemačku i austrijsku ligu, Marić kaže kako se vidi da se u njemačkom nogometu okreće veći novac, mogu se kupiti vrhunski igrači, a u Austriji je sve trud i rad. Upravo zbog toga u Austriji su treninzi skoro jači jer se zbog manjka kvalitete mora više raditi. No dok je igrao u Njemačkoj, tri puta su ga zvali u hrvatsku reprezentaciju, dva puta za mladu reprezentaciju (protiv Jugoslavije i Portugala) i jednom u B reprezentaciju. Za mladu reprezentaciju Marić nije igrao, kaže da ga to ne čudi jer je tada igrao u Rotlingenu u trećoj ligi, a za mladu reprezentaciju su igrali Šokota, Balaban, Mikić i ostali. Poziv u B reprezentaciju primio je prije godinu i pol dana dok je bio u Bochumu. “Došao sam u Pulu, na utakmicu protiv Rumunjske, malo povrijeđen, ali sam šutio da bih igrao, te sam odigrao jedno poluvrijeme”, prisjeća se Marić kojem je to jedino dosadašnje reprezentativno iskustvo.

Otac Slavko i majka Dragica ponosni su na svoja dva sina iako Marijo Marić kaže kako ih otac nikada nije pretjerano hvalio, češće je spominjao što ne valja u njihovoj igri. Roditelji su došli u Njemačku prije trideset godina, otac iz Mostara, majka iz Širokog Brijega, upoznali su se u Njemačkoj. Njihovi sinovi su nogometaši, napadači, a Marijo kaže kako mu je vrlo teško opisivati sličnosti i razlike između njega i brata. “Brat i ja imamo istu krv, ali teško nas je opisati kao igrače. Tomislav je smiren, cool u glavi, zna stati na loptu. Obojica dajemo sve od sebe, odlično igramo presing igru, dobro igramo glavom. Slični smo kao igrači, ali se i razlikujemo”, tvrdi Marijo Marić. Otto Barić ističe kako je Marijo gonič, igrač koji tjera suigrače na aktivnost pri čemu se ni sam ne štedi. “Ja sam igrač koji voli trčati, ima snage i kondicije i mislim da su mi jača strana prekidi i presing igra, vjerujem da je Barić na to mislio”, smatra Marić. Možda i viče, kao što je vikao i Eric Cantona, Marićev nogometni idol, ali u svakoj momčadi mora postojati vođa koji će podviknuti kada je potrebno. Uostalom, Marićevo držanje, izgled i velika tetovaža Isusa Krista na lijevoj ruci pokazuju tko je vođa u FC Karntenu.

Igranje s bratom mu je neostvarena želja. Dok je Marijo igrao u Vfb Stuttgartu, Tomislav je igrao u drugoligašu Stuttgart Kickersu. Marijo je mijenjao klubove, a Tomislav je iz druge lige prešao u prvoligaš Wolfsburg, gdje i danas igra. Dok je Marijo na početku prošle sezone tražio klub u kojem će igrati i našao ga u Austriji, Tomislav je odigrao svoju najbolju sezonu. Međutim, ozljeda na kraju sezone spriječila je Tomislava Marića da bude u hrvatskoj reprezentaciji na svjetskom prvenstvu. “Brat nikada nije imao nikoga da ga gura, radio je mnogo, ali nije bilo menedžera. Igrao je u drugoj ligi u Stuttgart Kickersu, bio je glavni strijelac lige, zatim je prije dvije godine počeo igrati u prvoligaškom klubu gdje mu je trebalo godinu-dvije da stvori ime, da bi prošle godine eksplodirao. No vrijeme prolazi i bliži mu se trideseta”, komentira Marijo Marić napominjući kako je Tomislav bio strašno razočaran što nije putovao na svjetsko prvenstvo. Obojicu karakterizira velika volja za radom, što mnogi smatraju dokazom da su njih dvojica poprimili njemačke karakteristike. “Tako smo odgojeni, nikada nam nije bilo lako jer smo uvijek bili stranci. Morali smo se posebno truditi i zato je naša igra takva. Ako nam možda u nekoj utakmici ne ide, tada barem igramo sa srcem i motivacijom da nešto pokažemo”, kaže Marijo Marić.

U Klagenfurtu Marić živi u kući na periferiji sa suprugom Sandrom i dvoje djece, dvogodišnjom kćeri Chiarom i jednogodišnjim sinom Carlom Jurom. Sandra je Njemica s kojom je Marijo Marić zajedno već 10 godina, zajedno su išli u školu. Kada smo ga posjetili u Klagenfurtu, supruga je s djecom bila kod njegove rodbine u Zagrebu, a njihovi telefonski razgovori vode se dijelom na hrvatskom a dijelom na njemačkom jeziku. “Već smo deset godina zajedno pa je i ona naučila nešto hrvatskog”, smije se Marić najavljujući kako razmišlja i o trećem djetetu.

Teško je reći koliko će Marić ostati u Karntenu, po ugovoru mora odigrati još ovu sezonu, ali ugovor ima opciju da ga klub može zadržati još jednu sezonu ako bude zadovoljan njegovom igrom. Predsjednik kluba je kontroverzni Jorg Haider za kojeg Marić kaže kako posjećuje svaku njihovu utakmicu u Klagenfurtu. “Ljudi imaju pogrešnu sliku o njemu i misle da je on protiv stranaca, a u Karntenu igra pet-šest igrača iz bivše Jugoslavije i dva Argentinca”, kaže Marić i dodaje da Haider “drži” taj klub. Klagenfurt ima mali stadion za 10.500 gledatelja, ali ove jeseni počinje se graditi novi stadion za 30.000 gledatelja na kojem bi se eventualno igrale utakmice europskog nogometnog prvenstva 2008. godine, a za izgradnju tog stadiona najzaslužniji je također Haider. Prošle godine FC Karnten je zauzeo peto mjesto u austrijskoj ligi te je time osigurao nastup u Kupu UEFA-e i iako mnogi smatraju da će ove sezone stagnirati, Marić poručuje: “Tek ćemo vidjeti, sjetite se što je prošle godine napravio Chievo u talijanskoj ligi.” Kao dokaz tome Marić spominje i utakmicu prvog kola Kupa UEFA-e u kojoj je Karnten pobijedio momčad Liepajas Metalurgs u Latviji sa 2:0, pogocima Marića i Bubala. “Uprava nas je ispratila sa željom da izgubimo sa što manjom razlikom, a mi smo glatko pobijedili”, priča Marić.

Kada smo ga na kraju pitali je li austrijska liga postala mala za njega i želi li otići u neki ugledniji klub, rekao nam je: “Ne želim se opterećivati, imam menedžera Austrijanca, mislim samo na nogomet, tako smo uvijek živjeli i brat i ja, samo za loptu. Ako će netko cijeniti taj trud, dobro, ako ne, neću se uzbuđivati. Nije novac sve u životu.”

HRVATSKI TRENERI BOLJI SU OD AUSTRIJSKIH, ALI JE AUSTRIJSKA LIGA JAČA
Otto Barić, izbornik hrvatske reprezentacije, odbija kritike zbog pozivanja Marića i Bazine

NACIONAL: Je li austrijska nogometna liga utočište za ostarjele nogometne zvijezde koje žele uzeti posljednji novac poput Argentinca Marija Kempesa početkom osamdesetih ili danas Stefana Effenberga? – To nije slučaj samo u Austriji, može se dogoditi i u Švicarskoj ili Belgiji da neki kvalitetni igrači iz Engleske ili Južne Amerike dođu u takve klubove jer je to želja vlasnika klubova koji smatraju da će s tim zvijezdama imati veći posjet na utakmicama. Austrijska liga je dobra liga, po bodovima UEFA-e je, nažalost, vrednija od hrvatske lige. To se vidi i iz toga što Austrija ove godine ima dva predstavnika u Ligi prvaka, a Hrvatska samo jednog. Druga je stvar što je hrvatska reprezentacija ispred austrijske, govorim o ligama.

NACIONAL: Što se dogodilo u posljednjih 10 godina da je kvaliteta austrijske lige porasla? – Regulacija sustava natjecanja koju sada radimo u Hrvatskoj u Austriji je napravljena prije desetak godina. Austrijanci su četiri-pet godina stvarali mogućnost za ligu od 10 klubova i kroz to natjecanje iskristaliziralo se sedam-osam dobrih kubova. Veliki klubovi iz Beča polako su padali jer je provincija poput Innsbrucka, Salzburga i Graza podizala nogometnu kvalitetu. Klubovi iz Beča, osobito Austria, jer ima strašnog sponzora, multimilijunaša Franka Stronacha i njegovu tvrtku “Magna”, sada pokušavaju vratiti primat bečkog nogometa. Uvođenjem lige sa 10 klubova podignuta je kvaliteta klupskog nogometa, izgrađeni su izvanredni stadioni poput onog u Innsbrucku i Grazu, a takav će na proljeće biti dovršen i u Salzburgu. Naravno, u Beču pokraj stadiona Ernest Happel postoji i dobar stadion Rapida. U odnosu na Hrvatsku imaju dobru posjećenost utakmica, prosječno oko 8500 gledatelja a često i 15 do 20 tisuća gledatelja, što se u Hrvatskoj dogodi jedino kada igraju Dinamo i Hajduk.

NACIONAL: Možete li usporediti kvalitetu trenera u hrvatskoj i austrijskoj ligi? – Mislim da mi imamo bolje trenere, ali naši treneri su često žrtve klubova gdje ih predsjednici vrlo lako i vrlo brzo mijenjaju. Stoga naši treneri ne mogu biti dvije-tri godine u jednom klubu pa se zato njihov pravi rad ne može vidjeti. Imamo puno uprava koje ne mogu pratiti moderne tokove rada i treninga i zato su treneri žrtve. Hrvatski treneri su bili većinom izvanredni igrači i završili su visoke trenerske škole za razliku od austrijskih koji su također bili igrači, ali njihova trenerska škola nije tako kvalitetna kao naša.

NACIONAL: Mislite li da hrvatski igrači koji odlaze u austrijske klubove napreduju ili samo financijski bolje prolaze? – Igrači ne nazaduju zbog tempa koji je jači u austrijskoj ligi. Tempo je veći jer su stadioni puni, često se igra pred 10 do 15 tisuća gledatelja, onda je to često sasvim drugi štimung i igrači mogu dati više nego kod nas gdje ih gleda od 500 do 1000 gledatelja.

NACIONAL: Možete li usporediti godišnje proračune klubova u Austriji i Hrvatskoj? – Austria Beč je izvan austrijskih okvira, njegov ovogodišnji proračun je oko 50 milijuna eura. Slijede klubovi poput Sturma iz Graza koji ima proračun oko 20 do 25 milijuna eura te klubovi poput Linza koji imaju proračun od oko 10 milijuna eura. To je široka lepeza, ali su u prosjeku proračuni austrijskih klubova veći od hrvatskih. Hajduk i Dinamo mogu konkurirati tim proračunima.

NACIONAL: Koji su najvažniji razlozi zbog kojih ste pozvali Marija Marića u reprezentaciju? – Postoje određeni deficiti u našoj igri – teško dajemo pogodak i teško pripremamo šansu za pogodak. Da bismo poboljšali našu igru, tražim radne vezne igrače koji znaju dati loptu i one koji su realizatori. Jedan od tih realizatora je, nadam se, Marijo Marić. Ima 25 godina, u 25 utakmica prošle sezone u FC Karntenu dao je 15 golova i ima jednu kvalitetu koja je strašno važna u nogometu – on je “gonič”. On tjera svoje suigrače na aktivnost, ali se pri tome ne štedi. On ne samo da viče, on i radi. Vrlo je pokretan igrač, izvanredan skakač, a kako dugo u reprezentaciji nismo imali skakače, mislim da će poboljšati igru. On samo mora biti onakav kakav je u svom klubu.

Vezane vijesti

Kranjčar zadobio ozljedu koljena

Kranjčar zadobio ozljedu koljena

Niko Kranjčar je u srijedu za vrijeme treninga zadobio ozljedu koljena desne noge, ali bi trebao biti spreman za Europsko prvenstvo, javlja HNS.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika