Juroslav BuljubašićMalo tko će u Splitu znati točno reći što znači kratica SEM. Ali ako upitate tko je SEM (Split Elektromont) svi će znati da govorite o splitskom poduzetniku Juroslavu Buljubašiću, o desetak tvrtki koje je osnovao, njegovim poslovnim partnerima, o suvlasništvu i vrlo uspješnom menadžerskom timu, te posebno, o vlasničkom, upravljačkom i razvojnom modelu koji je u Hrvatskoj prvi lansirao upravo Buljubašić. Juroslav Buljubašić ima 42 godine i 20 godina poduzetničkog staža, bavio se elektronikom i telekomunikacijama, ulagao u kabelske i satelitske sustave, a njegove su se tvrtke bavile inženjeringom, trgovinom, ugostiteljstvom i bankarstvom. On je vrlo često sponzor i mecena mnogih splitskih sportskih i javnih manifestacija, kultno ime splitske poslovne, a iz sjene, čak i političke scene. Buljubašić je osnivač prvoga hrvatskog “Squash cluba”. On je i počasni konzul Republike Čile u Hrvatskoj. Ali, ipak za Juroslava Buljubašića ponajprije se tvrdi da je najveći hrvatski privatni brodar i najglasniji protivnik svih monopola na hrvatskom tržištu. Posebno, zagovornik razbijanja monopola državnog brodara Jadrolinije. Buljubašić ističe kako je u Hrvatskoj teško razbijati stereotipe koji su o brodovlasnicima stvoreni još od Aristotela Onassisa. “Ja nisam ni prebogat ni rastrošan, a ni bahat bonvivan. Ulagao sam u brodove, 1993.osnovao SMC (Split Maritime Company), u vrijeme rata i najžešće prometne izolacije Dalmacije Split sam povezivao s Anconom jer sam znao da privatno brodarstvo mora ima budućnost”. Nakon kupnje velikih stometarskih putničkih trajekata “Kraljice mira” i “Splita 1700”, Buljubašić tvrtke SMC i SMCC od 1998. razvija u suvlasničkom odnosu sa svojim danskim poslovnim partnerom Henryem Jorgensenom. Jorgensen, broker i stručnjak za inženjering u brodarstvu, danas je direktor obiju tvrtki. Međutim, Buljubašić i njegovi partneri spremno su se okrenuli novim ulaganjima u tvrtku SEM-Marina, čiji je direktor i suvlasnik dipl. inženjer elektrotehnike Igor Lučić. Uz SEM-ovu turističku agenciju, na red su stigli katamarani i konkretan program povezivanja jadranskih otoka s kopnom. Brzi katamarani SEM-Marine nose imena otoka i gradova, onako kako ih naši otočani izgovaraju – “Broč”, “For”, “Komiza” i svakodnevno plove za Brač, Hvar, Vis, Šoltu. Međutim, Buljubašić, Lučić i partneri u SEM-Marini odlučili su se na novi potez – kupnju dvaju velikih trajekata “koji će voziti na najrentabilnijim trajektnim linijama za Supetar na Braču i Stari Grad na Hvaru. Tako će Jadrolinija napokon dobiti konkurenciju, tako će SEM-Marina započeti proces koji, s obzirom na primjenu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, EU od Hrvatske već očekuje. A bez razbijanja monopola, prave konkurencije i prestanka upliva države u tržište, Hrvatska se neće moći razvijati”, kategoričan je Buljubašić, za kojeg se zna da u Splitu djeluju nadstranački, kohezivno, ali da mu je najbliža politička opcija ona koju zagovara predsjednik Mesić. “Novi trajekti SEM-Marine”, napominje Igor Lučić, “odjednom će moći prevesti po 120 vozila i do 1200 putnika. I to bez državnih subvencija na lokalnim trajektnim linijama, bez obveze države da investira u nabavu brodova. Pitanje je hoće li politika grčevita zadržavanja monopola u brodarstvu primjenu Sporazuma o pridruživanju EU dočekati nespremna i ostaviti nas bez domaćih brodara”, misli Lučić.

BULJUBAŠIĆ O OPTIČKOJ MREŽI 'Naš Cabel Net je važan zbog prvog slamanja monopola HT-a na fiksnu telefoniju u Hrvatskoj'Juroslav Buljubašić izričito se protivi konstatacijama kako je on jedan od, istina netipičnih, hrvatskih tajkuna. “Nikada to nisam bio. Ne postoji nikakva SEM Grupa, ne postoji Buljubašićevo carstvo, nego samo niz tvrtki koje su se razvijale po poslovnom modelu potpuno suprotnom od onoga koji je dominirao hrvatskom pretvorbom i privatizacijom, u desetogodišnjem divljem i dvogodišnjem improviziranom kapitalizmu. Otkako sam shvatio da svojim tvrtkama ne trebam dominirati i sve kontrolirati, čak ni biti većinski vlasnik, one se razvijaju mnogo brže i više vrijede ”, ističe predsjednik Udruge poslodavaca za Dalmaciju Buljubašić, ponosan na svoje imotske korijene, imotsku Župu i pripadnost Splitu, gdje se rodio, kao i radničkoj obitelji iz koje je potekao. “Split je danas mješavina 30 posto Imoćana, 30 posto Bračana i onih ostalih koji se predstavljaju kao Splićani. Do 1982. radio sam u PTT-u kao elektroničar za telekomunikacije na montaži telefonskih centrala. Sa svojim prijateljem i danas partnerom Srđanom Jurićem osnovao sam SEM Telcom. Zaplivali smo u privatno poduzetništvo kao obrtnici prije punih 20 godina, montirajući telefonske centrale i uređaje. Ali, na tome nisam stao. Od montaže telefonskih uređaja, preko satelitske, a potom i kabelske televizije, postao sam vlasnik brodarskih tvrtki registriranih u Hrvatskoj i inozemstvu, usto turističke i pomorske agencije, je SEM-Marina je i pomorski agent SMC-a i SMCC-a, koje su off shore tvrtke. Početkom 90-ih otvorio sam malu zalagaonicu, koja je prerasla u štedionicu i koja se nedavno sa štedionicom “Banica”, moga partnera i suvlasnika, nekadašnjeg direktora Splitske banke Mirka Vukušića, udružila u Splitsko-dalmatinsku banku. Pregovaramo s fondom i partnerom iz Italije koji se žele uključiti u taj segment našeg poslovanja”, napominje Buljubašić.

Ipak, pravi početak SEM-a, koji je s godinama postao zaštitni znak Splita, bila je sredina 80-ih, kada Buljubašić sa svojim partnerima Borisom Carom, Srđanom Jurićem, Sinišom Poljakom i Vladimirom Dokom stvara Ugovornu organizaciju udruženog rada (UOUR) Split elekromont. SEM je počeo dobivati velike, višemilijunske poslove. “U splitskom brodogradilištu radili smo akustiku, elektroniku, vatrodojavu na dvama najljepšim brodovima koja su ikada izašla iz splitskog škvera- “Amorelli” i “Isabelli”. I tada smo se prvi put sreli s brodarstvom. Kada bih ulazio u nove projekte i kada bih osnivao nove tvrtke, uvijek bih sačuvan prefiks SEM. Stoga su mnogi mislili da je u pitanju SEM Grupa. Imali smo SEM-inženjering, SEM- trgovinu, SEM-ugostiteljstvo, SEM-Marinu, SMC, jer sam registrirajući privatna poduzeća otkupljivao udjele i dionice svojih partnera, nastojeći biti većinski vlasnik. To je u početku davalo dobre rezultate, ali kako se posao širio, teško je bilo u tako različitim djelatnostima ne napraviti pogrešku. Stoga sam promijenio strategiju i krajem 90-ih počeo pronalaziti partnere ili fondove kojima počinjem prodavati udjele i dionice kako bih ojačao pojedina poduzeća”, kazuje Buljubašić. Tako je u većini svojih tvrtki od većinskog postao manjinski vlasnik. “Svi smo robovali shemi da budemo 100-postotni vlasnici. Više nigdje nisam 100-postotni, a u svega nekoliko tvrtki sam većinski vlasnik. Kada je vlasništvo raspršeno, to je izvanredna pozicija. Više suvlasnika, idealno je rješenje za kompaniju”, tvrdi Buljubašić. SEM-Telcom i SEM- SATV bavili su se telefonijom, satelitskom i kabelskom TV. “Kada je u ove tvrtke ušao fond Copernicus, sa sjedištem u Londonu koji u Hrvatskoj posluje kao fond Copernicus-Adriatic i dokapitalizacijom kupio 50 posto, SEM-Telcom postao je Cabel Net”, ističe direktor Srđan Jurić. “Cabel Net je koncesionar distribucije televizijskog i radioprograma u južnom dijelu Splita. Na sustav stare kabelske TV dodana je nova mreža, s optičkim kabelima s ukupno 18.000 priključaka, na koju je moguće priključiti i kabelski Internet”, objašnjava Jurić. “Fond Copernicus financijski nas je podigao i bolje organizirao, pa je Cabel Net po broju priključaka najveći u Hrvatskoj. Naravno, za nekoliko godina će nas prodati”, ističe direktor Jurić, u čijem Nadzornom odboru sjedi i Juroslav Buljubašić.

“Priča s Cabel netom”, ističe Juroslav Buljubašić, “važna je kao prvo slamanje monopola na fiksnu telefoniju u Hrvatskoj, Hrvatskog telekoma. Upravo Cabel net je sada spreman uključiti se u taj veliki posao kao netko tko će drugom fiksnom operateru, pored HT-a, omogućiti pristup do korisnika”, tvrde Buljubašić i Jurić. “HT je uspio samo odgoditi ukidanje monopola jer već 1. siječnja 2003. na hrvatskom tržištu trebao bi se pojaviti i drugi operater kojem HT ne mora iznajmiti svoje kabele”, ističe Jurić. “U tom trenutku Cabel net postaje zanimljiv jer može drugom operateru omogućiti pristup do korisnika fiksne telefonije i monopol nekada državne tvrtke koja je tako lako prepuštena strancima, bit će slomljen”, tvrdi Juroslav Buljubašić. No, pomorski monopol Jadrolinije nije slomljen i SEM-Marina, Buljubašić, Lučić i njihovi partneri spremni su ući i u tu bitku. “Upravo je SEM-Marina proteklih mjeseci otvoreno upozoravala na neregularnosti i zlouporabe u održavanju brzih brodskih linija, dala do znanja Ministarstvu pomorstva, Hrvatskom registru brodova i Jadroliniji da se koruptivnom atmosferom, poticanjem i zaštitom monopola Jadrolinije i stalnim, obilatim subvencioniranjem državnog brodara iz državnog proračuna, od 170 milijuna kuna godišnje, problemi ne mogu riješiti”, napominje Igor Lučić, direktor SEM-Marine koja je upozorila i na izigravanje odredbi natječaja o ugovaranju koncesija za održavanje od države subvencioniranih brzih brodskih linija iz Bola, Jelse, s Elafita i Kvarnera. S obzirom na to da nije prihvaćena ponuda SEM-Marine, čije su ugovorene destinacije uvjerljivo najjeftinije po milji, državni proračun izgubio je nekoliko milijuna dolara. “Samim tim što djeluje na području na kojem Jadrolinija ima monopol, SEM-Marina ima najbolju perspektivu”, tvrdi Buljubašić. “Jadrolinija prebaci 95 posto putnika i tereta u Hrvatskoj. Broj putnika u Dalmaciji, posebno u našoj županiji, neprestano raste. Oko četiri milijuna putnika u sezoni otvara prostor novim hrvatskim brodarima”, tvrdi Igor Lučić, svjestan da najava SEM-Marine za kupnjom dvaju velikih trajekata i održavanjem linija za Supetar i Stari Grad neće s oduševljenjem biti dočekana u Rijeci. “Ako se država odluči po svaku cijenu štiti monopol Jadrolinije, koja danas nije sposobna za tržišnu utakmicu, a potom je za nekoliko godina privatizirati i pred ulazak u EU na brzinu prodati strancu, dogodit će nam se slično što i s HT-om i Deutsche Telecomom. Bez raspisivanja natječaja i dodjele koncesija za svaku liniju, zadržavanjem monopola i prodajom državnog brodara, Hrvatska će ostati bez privatnih brodara”, smatra Igor Lučić. “Odlukom SEM-Marine da kupuje trajekte i konkurira ne samo na najrentabilnijim lokalnim trajektnim linijama povećava se kvaliteta prijevoza, natječajima za nerentabilne linije državi se smanjuju troškovi, a oslobađa je se novih investicija u nabavu brodova, jer je to obveza koncesionara”,ističe Juroslav Buljubašić.

U SEM-Marinu već je ušao fond Capital Indempendent Investment, a pregovaraju i sa Soroševim SEAF Croatia fondom.”Razgovaramo s fondovima, a ne bankama, jer nam je dosadašnje iskustvo pokazalo da fondovi i vlasnici imaju zajednički interes podići, bolje organizirati i ojačati tvrtku i u određenom trenutku naći partnera i prodati je”, uvjeren je Buljubašić. “S Capital Indempendent Investment fondom, koji je ušao i u našu graditeljsku tvrtku Constractum invest, već surađujem na postavljaju satelitskih sustava u BiH, Bugarskoj i Srbiji. Većinski sam vlasnik SEM- inženjeringa, tvrtke za trgovačke i inženjering poslove, koja održava javnu rasvjetu grada Splita. SEM ulazi u dva nova projekta: voda na izvoru rijeke Rude i projekt s vjetroelektranama iznad Omiša. Mjerenja će biti gotova do kraja godine, a potom ćemo s velikim danskim proizvođačem vjetroelektrana ući u izgradnju mini polja s desetak vjetroelektrana. No, država još nije zajamčila otkup električne energije iz jeftinih izvora, što će morati ako želi u EU”, kazuje Juroslav Buljubašić.

Inženjerija, kabelska televizija, satelitski sustavi, brodovi, vjetroelektrane. “Nije mi cilj da budemo najveći. Želimo na različitim područjima začeti i na zdrave noge postaviti neku tvrtku. Poduzetnici nisu dobri menadžeri”, uvjeren je Buljubašić, kojem je žao što Hrvatska kao zemlja s tisuću otoka, nema i tisuću brodara i što nije jedna od vodećih pomorskih država na Mediteranu. “A, mogla bi biti. Pojedini hrvatski brodari rade u inozemstvu, jer su hrvatska zastava i hrvatski registri bili skupi. Ja sam opstao kao najveći hrvatski privatni brodar, možda isključivo zato što živim i poslujem u Hrvatskoj, pa sam i najtvrdoglaviji hrvatski brodar. Drugi su pametniji, jer su im sve tvrtke off shore i brodove drže pod stranom zastavom.

Kada sam katamarane stavio pod hrvatsku zastavu, napravili sam samo silne problem upravi SEM-Marine. Štiteći neke druge interese i monopole, Hrvatski registar brodova ovog je ljeta kazao da katamaran “Broč”, pod hrvatskom zastavom, ne može voziti na međunarodnoj liniji Ancona – Šibenik, pa smo zbog moje odluke izgubili između 300 i 400.000 eura”, navodi Buljubašić koji se nada da će ministar pomorstva Žuvanić, i sam poduzetnik, unijeti više reda.

“Ako nastavimo štiti monopol državnog brodara, Jadroliniju, za koju se grčevito bore svi ministri koji dođu na funkciju i političke stranke jer im služi kao kasica prasica u koju uvijek mogu staviti ruku, će kupiti neki Grk ili Talijan. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju otvara do 2006. prostor za hrvatske brodare. Hrvatska Vlada nije dovoljno pametna da svojim građanima sada omogući ulaganje u razvoj hrvatskog brodarstva, a kada im to omogući, bit će kasno. Politički lobi Jadroliniju drži pod kontrolom kao kadrovski ili financijski resurs. Najjači je riječki lobi koji uvijek radi odlično bez obzira na to koja je garnitura na vlasti. Kad postave novog ministra, napune mu uši da se Buljubašić buni jer bi vozio samo profitabilne linije. Ne, vozit ću i neprofitabilne linije za isti novac koji se daje Jadroliniji”, kazuje Buljubašić. “Ni jedan ministar do sada nije dobio podatak s koliko se novca svaka linija subvencionira, iako je to Vlada utvrdila kao obvezu koja je trebala stići na saborske klupe. Zna se samo da je okvirna suma državnih subvencija Jadroliniji oko 170 milijuna kuna”, ističe Igor Lučić. “Političari iz Dalmacije nisu jedinstveni i dijele se po strankama, ne nastupaju zajedno. A 80 posto prometa Jadrolinije odvija se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svaki od njih podložan je svom sekretaru partije, pa mišljenje koje podrži u Splitu, brzo zaboravi u Zagrebu. Potaći novo organiziranje dalmatinskih poduzetnika, pa makar ono dobilo i političku dimenziju. Problem monopola velik je hrvatski problem”, misli predsjednik Udruge poslodavaca za Dalmaciju. “Ako se naši političari ne trgnu, stat ću na čelo lobija koji će se zalagati za ostvarivanje projekata značajnih za Split i Dalmaciju”, obećava Juroslav Buljubašić.

Političkim moćnicima nije se svidjelo kada su Buljubašić i još nekoliko poduzetnika htjeli kupiti Slobodnu Dalmaciju. “Saslušali su nas, a onda rekli da ako je mi kupimo, ona više neće pisati o nama. Glupost! Tako misle ljudi utopljeni u socijalistički sustav. Normalni poduzetnik ne razmišlja tako. Znači li to da ako Slobodnu kupi ljubljansko Delo, ona više neće moći pisati o Piranskom zaljevu, o kvaliteti slovenske robe u našim trgovinama i sličnom. Hrvatska ne zna zaštiti svoje poduzetnike. Sve će nas pretvoriti u male obrtnike”, tvrdi Juroslav Buljubašić, koji je prodajom svojih udjela i dionica u Hrvatskoj, započeo investirati u Engleskoj, Čileu, Bugarskoj, BiH i SR Jugoslaviji i to u brodarstvo, preradu mesa, kabelsku i satelitsku televiziju.