Škola Intercockpit na aerodromu u Zemuniku zajednička je operacija Lufthanse, Croatia Airlinesa i zadarske zračne luke“Kad mi je bilo šest godina otišla sam s roditeljima u Južnu Ameriku posjetiti rodbinu. Kako su oni živjeli u dijelu koji je prometno bio slabo povezan, unajmili smo cessnu s pilotom. Cijelo vrijeme leta sjedila sam pilotu u krilu, i po prvi put na trenutak upravljala avionom. Poslije toga, sve je u mom životu bilo podređeno jednom cilju – letenju”, kazala je dvadesetjednogodišnja Njemica Liska Lorinz dok smo razgovarali u zgradi zadarske zračne luke. Ona je jedna od desetak mladih Nijemaca, Korejaca i pripadnika drugih nacija koji se u Zadru obučavaju za komercijalne pilote kako bi mogli upravljati putničkim mlažnjacima.

«Odabrali smo Zadar jer pored tehničkih i vremenskih uvjeta mjesto mora biti i turistički atraktivno za studente, instruktore, njihove prijatelje i rodbinu»Škola Intercockpit na aerodromu u Zemuniku zajednička je operacija Lufthanse, Croatia Airlinesa i zadarske zračne luke, u kojoj se obuka provodi na simulatorima i zrakoplovima DA-20, DA-40 i Piper Seminola. U školi se piloti obučavaju za upravljanje komercijalnim zrakoplovima. Praktični dio traje šest mjeseci, a ostalih devet mjeseci teoretske nastave odvija se u Lufthansinoj školi u Bremenu. Obuka traje od svibnja ove godine, a Lufthansa se za partnerstvo s hrvatskim tvrtkama u formiranju zrakoplovne škole zainteresirala još 2000., kada su njeni piloti počeli koristiti zadarski aerodrom prilikom obuke na Airbusima.

Otkad je Liska Lorinz prvi put upravljala cessnom prošlo je petnaest godina, a ona je u jednom trenutku gotovo odustala od pilotske profesije jer nije prošla na jednom od razredbenih ispita. Međutim, prošle je godine ponovno pokušala i uspjela.

Lufthansa ju je, zajedno sa skupinom drugih mladih pilota, poslala u Zadar, jer njezina pilotska škola više nije mogla zadovoljiti potrebe kompanije i slobodnog tržišta. Stoga je još 2001. potpisan ugovor sa zračnom lukom Zadar o održavanju praktičnog dijela obuke. To znači da piloti svojih šest mjeseci praktične obuke, od ukupno 15 mjeseci školovanja, mogu odraditi nad Hrvatskom. Liska Lorinz pripada prvoj generaciji, koja je u Zadar stigla u svibnju ove godine.

U Zadru je smještena u apartmanu u turističkom kompleksu Borik. Ima dvojicu cimera, koji je zovu sestrom. Dvadesetjednogodišnji Robin Baier je iz Wiesbadena, i obiteljski je vezan uz zrakoplovstvo. Njegov otac leti već trideset godina i kapetan je boeinga 747. Drugi cimer, Korejac Suh Jae Kim ima 23 godine i među kolegama je poznat po tome što je već drugog dana u Zadru kažnjen zbog nepropisnog pretjecanja.

Za razliku od njih, kojima je školovanje u Zadru prvi posjet Hrvatskoj, 22-godišnji Nick Heusermann prošle je godine s bratom ronio blizu Pule, ne sluteći da bi se u Hrvatsku mogao vratiti kao student.

Druga skupina studenata smještena je u Sukošanu, a predvodi ih Boris Wrage, 22-godišnjak iz Baden Badena. “Veći dio slobodnog vremena provodim u starom dijelu Zadra i uživam u jeftinoj i dobroj hrani kao i pogledu na zgodne Hrvatice”, naglašava Boris.

Daniel Simon iz Wisbadena je bivši student arhitekture: “Sada mogu definitivno uživati u još jednoj stvari osim letenja, a to su zanimljive i prekrasne građevine staroga Zadra.”

Njihova obuka ustrojena je tako da svaka skupina studenata funkcionira kao mala zrakoplovna kompanija. Uloge se mijenjaju, pa pojedini studenti neko vrijeme obnašaju funkciju šefova svih pilota, organiziraju obuku i plan letenja, čak se brinu za financije cjelokupnog programa.

Lufthansa će do 2005., osim zrakoplova i instruktora, u zadarsku Intercockpit školu uložiti 10 milijuna eura. Hrvatska će biti infrastruktura i tehničko održavanje zrakoplova u Croatia Airlinesu. Teoretski dio obuke će se, kao i do sada, odvijati u Bremenu.

Direktor škole je dugogodišnji Lufthansin pilot Hartmut Fabisch, a za dolazak Intercockpita u Hrvatsku najzaslužniji je Croatia Airlinesov kapetan Josip Gregec.

“S obzirom na europski i svjetski značaj novog pristupa školovanju civilnih pilota, postavilo se pitanje koja će zračna luka u Europi omogućiti školi sve uvjete potrebne za kvalitetno školovanje.

“Osim tehničkih i vremenskih uvjeta, mjesto odabira moralo je biti i atraktivno kao turistička destinacija za studente, instruktore, njihove prijatelje i rodbinu”, kazao je Fabisch o razlozima odabira Zadra, te dodao kako je partnerski i prijateljski odnos dviju kompanija bio presudan da zadarska zračna luka postane središte praktične obuke budućih pilota.

“Osim Croatia Airlinesa, dugogodišnjeg Lufthansina partnera, velik interes za obuku pilota pokazale su kompanije Portugalia, Contact Air, Cyrus Airlines, Hapag Loyd, Aeroloyd i druge. Zbog sve većeg interesa, stvorena je mreža zračnih prijevoznika-partnera pod nazivom Intercockpit Pilot Training Network. Predstavnici zračnih kompanija, inače partnera uključenih u ovu mrežu, održat će zajednički sastanak 13. i 14. studenog u Zadru”, kazao je Fabisch.

Josip Gregec pojasnio je da su istodobno kad se pojavila ideja o formiranju škole Intercockpit, Lufthansini studenti na airbusovima u sklopu obuke počeli, osim pet europskih aerodroma, koristiti i zadarsku zračnu luku. “Tada, točnije tijekom četrnaest vikenda u 2001. u Zadar je prevezeno tisuću i pol putnika, ponajviše pilota studenata, mehaničara, rodbine i prijatelja koji su tada po prvi puta posjetili Zadar i Hrvatsku”, kazao je Gregec.

“Zadarski hotel ‘Kolovare’ bio je popunjen, velika financijska sredstva bila su utrošena u Zadru i županiji, a povrh svega usmenom je predajom prostrujala vijest u Lufthansinim kompanijskim krugovima o kvalitetnim uvjetima koje za školovanje pruža ovaj dio Hrvatske. Godinu dana kasnije potpisan je ugovor sa zračnom lukom Zadar, središtem praktične obuke budućih pilota”, rekao je Gregec, i dodao da će u školi ukupno biti zaposleno stotinjak ljudi, od čega dvije trećine iz Hrvatske.

Ostali zaposlenici bit će razni Lufthansini stručnjaci, poput instruktora obuke Michaela Wolfa, koji se odlučio preseliti u Zadar. Štoviše, njegova supruga Birgit, inače liječnica, odlučila je napustiti Njemačku i preseliti se u Hrvatsku, gdje će sa suprugom započeti novi život. Wolf je oduševljen svime što je do sada vidio i doživio u Zadru, a svoje dojmove vjerno je prenio supruzi Birgit koja se, prema njegovim riječima, ni jednog trenutka nije dvojila oko preseljenja u Hrvatsku.

Intercockpitova škola nailazi i na manje probleme koji joj otežavaju rad. Međutim, direktor Fabisch smatra kako takvi tekući problemi nisu presudni za opstanak škole, iako bi poteškoća mogli biti i u budućnosti. Kao primjer Fabisch navodi slučaj sa sustavom za instrumentalno slijetanje. Takav bi sustav omogućio slijetanje na zadarski aerodrom u svim vremenskim i svjetlosnim uvjetima, a trebao je biti ugrađen još početkom ove godine. Međutim, Nacional doznaje da će sustav za instrumentalno slijetanje biti postavljen tek 2003. godine.

Osim toga, pojavljuju se i banalni problemi s posebnom vrstom goriva za školske zrakoplove. Hrvatska naftna industrija INA ne može ga osigurati, jer je njen supervizor British Petroleum, zbog nesreće s tim gorivom koja se dogodila prije desetak godina u Njemačkoj, preporučio da se navedeno gorivo ne proizvodi. Stoga se u Intercockpitovoj školi danas koristi obično avionsko gorivo

“Veliki su problemi i sa carinskim propisima u Hrvatskoj”, tvrdi Fabisch. Čak i uputstvo za zrakoplov na CD-u ne može iz Njemačke stići bez angažiranja špeditera kojeg treba dodatno platiti, a da se ne govori o dijelovima motora ili cijelim motorima koji na carini u Zagrebu zbog formalnosti znaju ostati jako dugo.