Stjepan Fiolić“Najbolje se osjećam kad me ljudi doživljavaju kao mesara. Iako neki misle drukčije, politika nije moje zanimanje, unatoč mom dugogodišnjem članstvu u HDZ-u. Svjestan sam da mi je upravo bavljenje mesom omogućilo sve moje druge javne aktivnosti, a duboko vjerujem da i svaki interes javnosti za moj rad svoje ishodište ima u uspješnosti mojih mesarskih aktivnosti. Ja sam bio i ostao turopoljski mesar i na to sam jako ponosan.”

ČLAN HDZ-a OD NAJVEĆEG POVJERENJA 'Fiolić je jedan od članova HDZ-a od najvećeg povjerenja: u njegovom je čardaku dogovorena strategija Sanaderove struje prije ovogodišnjeg Sabora HDZ-a' Tako se Nacionalu predstavio Stjepan Fiolić, poznati turopoljski poduzetnik, lokalni mecena i zaljubljenik u nogomet, koji je kupnjom proizvodnih pogona velike farme za tov junadi i silosa za doradu i skladištenje žitarica u slavonskom mjestu Vrbanja Drenovci neizravno najavio novu veliku poslovnu ekspanziju Mesnica Fiolić.

Iako se taj turopoljski mesar zahvaljujući kvaliteti svojih mesnih proizvoda odavno pročuo na cijelom području Zagreba i okolice, Stjepan Fiolić javnosti je poznat i kao član Središnjeg odbora HDZ-a, čiji je utjecaj u toj stranci vjerojatno veći nego što je sklon javno priznati.

Upravo je u Maloj Mlaki nedaleko od Zagreba u Fiolićevu čardaku 15. lipnja 2002. u strogoj konspiraciji održan sastanak većeg broja vodećih hadezeovaca odanih predsjedniku stranke Ivi Sanaderu, na kojem je dogovorena strategija političke likvidacije najmračnijeg hrvatskog političara Ivića Pašalića iz HDZ-a.

Premda Fiolić to Nacionalu nije htio potvrditi, jer se 50-ak najutjecajnijih hadezeovaca nominalno ondje okupilo radi proslave rođendana Ive Sanadera, činjenica da se tako važan sastanak održao upravo u Fiolićevoj kleti svrstava ga među ljude u koje vrh HDZ-a ima najveće povjerenje.

Međutim, Stjepan Fiolić nesumnjivo bi žrtvovao sve svoje političke aktivnosti ako bi morao birati između političke i mesarsko-poduzetničke karijere. Umjesto o politici, u svom uredu u kojem dominiraju golemi portreti njegove majke Marije, oca Nikole, kćeri Nikoline i sina Marija, s puno većim zanosom Nacionalu objašnjava kako će za nekoliko tjedana na posebno izrađeno postolje ispred sjedišta svoje tvrtke u Hrašću postaviti 3,5 tone teškog bika od bronce.

Fiolić je prije nekoliko dana kupnjom silosa u Vrbanji stekao većinsko vlasništvo nad silosima kapaciteta 10 tisuća tona, sušarom kapaciteta 45 tona na sat, podnim skladištem za sjemensku robu kapaciteta 3 tisuće tona te vrijednom opremom za doradu sjemenske robe.

Mesnice Fiolić neprestano se razvijaju već 18 godina. Fiolić je prvu mesnicu otvorio još 1985. u zagrebačkom naselju Središće, nedugo nakon što ga je otac Nikola uspio uvjeriti da će mu biti pametnije baviti se mesarskim zanatom i tako unaprijediti tradicionalno uspješan uzgoj stoke u obitelji, nego otvoriti automehaničarsku radionic.

“Sredinom 80-ih Središće je bilo zagrebačko naselje u kojem su stanovali brojni tadašnji vojni kadrovi, a oni su si tada mogli priuštiti kvalitetnu prehrambenu robu, tražili su je i mi smo im je omogućili. Tako je počelo. Nakon toga uvijek smo težili imati i razvijati vlastitu proizvodnju. Radili smo mnogo i kvalitetom ljude privikavali na svoje proizvode”, kaže Stjepan Fiolić.

Četiri godine nakon otvaranja prve mesnice u Zagrebu Fiolić je 1989. u Hrašću izgradio prvu klaonicu s pogonima za preradu u kojima je zaposleno prvih 20-ak ljudi, a otvorene su i dodatna tri prodajna mjesta u okolici. Već u to vrijeme Fiolić je nastojao osigurati proizvodnu samostalnost. Iz tvrtke, za razliku od brojnih drugih poduzetnika, nije izvlačio dobit nego ju je ulagao u razvoj tvrtke. Danas Mesnice Fiolić zapošljavaju 174 radnika, a u sjedištu u Hrašću proizvedu 2200 tona mesnih prerađevina godišnje.

Fiolić je tvrtku koncipirao tako da u svakom trenutku može potpuno kontrolirati kvalitetu svih dijelova unutar svog poslovnog sustava. Tvrtka sama na 500 hektara državnog zemljišta koje ima u najmu proizvodi sirovine za stočnu hranu, ima pogone za pripremu i skladištenje hrane, farme na kojima uzgaja stoku te pogone za klanje i preradu. Mesnice Fiolić danas imaju i maloprodajnu mrežu od 15 prodavaonica za distribuciju mesa i mesnih prerađevina, kao i dobro organiziranu veleprodaju s voznim parkom dostavnih vozila.

Fiolićeva je tvrtka i većinski vlasnik farme Dubravica koja zapošljava još 128 radnika i godišnje proizvodi 15-20 tisuća tona stočne hrane i uzgaja 25 tisuća grla stoke, tzv. tovljenika. Odnedavna je u sastavu tvrtke i nešto manja farma Drenovci – Soljani, koja godišnje uzgaja do 1500 tovne junadi.

“Mi želimo konkurirati kvalitetom i jako smo ponosni što ništa ne uvozimo. Naši ljudi u mesnici radije kupuju manju količinu kvalitetnog mesa nego veću količinu jeftinog koje nije kvalitetno. Sve što naša tvrtka proizvodi u cjelini je hrvatski proizvod”, kaže Stjepan Fiolić.

Nerado govori o vrijednosti svoje tvrtke. Neki dijelovi tvrtke nedavno su kupljeni, pa se još dugo moraju otplaćivati. “Treba biti realan. Mogu ja, doduše, prodati dionice tvrtke, no ja ne razmišljam na taj način. Da bih opstao, moramo i dalje mnogo i naporno raditi. U obje farme mnogo smo morali investirati pa mi je teško govoriti o njihovoj vrijednosti. Tako je s cijelim sustavom. Ja mogu misliti da je vrijednost velika, ali tvrtka vrijedi onoliko koliko netko za nju želi platiti. No takve me kalkulacije ne zanimaju. Mnogi su mi govorili da se takva ulaganja neće isplatiti i da tržišne okolnosti proizvođačima ne idu na ruku. Da se to ne isplati, sigurno ne bismo kupovali takve farme. Duboko vjerujem da je jedino domaća proizvodnja kvalitetne hrane i njen plasman na tržište, ponajviše putem turizma, siguran put prema izlasku Hrvatske iz gospodarske krize”, kaže Fiolić.

Pozorno prati kako će Vlada riješiti brojne apsurdne situacije na proizvodnom području kojim se on bavi. Ističe da Vlada potiče proizvodnju nekih neisplativih proizvoda, poput pšenice, Hrvatska mora uvoziti svinje, što je s obzirom na hrvatske uzgojne potencijale apsurdno.

Ponajviše želja da pokuša afirmirati i u praksi nametnuti svoje poglede na taj dio gospodarskih aktivnosti Fiolića je navela da se politički aktivira u HDZ-u još prije 12 godina. Zajedno sa strankom proživljavao je njene uspone i padove, a danas s optimizmom gleda na izglede HDZ-a na budućim izborima.

“Ja sam u HDZ ušao još 1990. i u njemu sam i danas. Ali nikada nisam bio naglašeno politički aktivan. Na prvom mjestu mi je moja tvrtka, a potom i interesi lokalne sredine u Maloj Mlaki koja me je i izabrala za vijećnika u Gradskoj skupštini. Nikad nisam bio sklon političkoj promociji kroz govore, busanje u prsa i pjevanje nacionalističkih pjesama. Zato ne mogu reći da mi je članstvo u HDZ-u pomoglo ili odmoglo u poslovnoj karijeri. No nakon promjene vlasti znalo se dogoditi da sam gubio javne natječaje iako sam imao najpovoljnije ponude. No zahvaljujući trudu koji svi u tvrtki ulažemo to ne utječe na naše poslovanje. Nisam ja ničija politička žrtva”, kaže Fiolić.

On vjeruje da Hrvatsku, ali i njegov HDZ očekuju bolji dani. Tvrdi da su recepti za gospodarski oporavak prilično jednostavni te da će on dokazati ispravnost svojih tvrdnji dodatnim zapošljavanjem ljudi u svojoj tvrtki. “Iako vjerujem u uspjeh HDZ-a na sljedećim izborima, morat će se ljudima reći da ih i sljedećih godina čeka mnogo teških iskušenja. Država će se što prije morati početi voditi poput poduzeća. Kad zapošljavam ljude, ne obećavam ništa osim plaće ako dobro poslujemo. Sve je drugo prodavanje magle, poput one koju su prodavali oni tobože beskrajno odani članovi HDZ-a koji su otišli iz stranke odmah po gubitku vlasti ili kad su izgubili sinekure. Poslije posljednjih raslojavanja stranke i pozitivnog odjeka nakon odlaska nekih članova vjerujem da je HDZ jači nego ikad”, kaže Stjepan Fiolić.

Unatoč optimizmu svjestan je da će njegova stranka teško sama formirati novu vladu. Stoga kao najpoželjnijeg partnera doživljava HSS. Ta bi stranka, po njegovu sudu, uz HDZ mogla najbrže potaknuti gospodarski oporavak Hrvatske. HSS mu odgovara i po drugim temeljnim vrijednostima.

Fiolić je čvrsto vezan za Turopolje i nastoji očuvati tamošnju tradiciju i kulturno naslijeđe. Zato je prije nekoliko godina kupio staru turopoljsku kuću, koju je potom prevezao na drugu lokaciju i potpuno je restaurirao. Potom je za nju nabavio tradicionalni namještaj. “Ispred kuće dao sam izraditi tri biste svojih predaka, djeda Alojziju, pradjeda Petra i strica Stjepana. Osim njih u dvorištu je i bista Alojzija Stepinca, kao i nešto veći sakralni spomenik. Mnogo držim do svoje obitelji, koja mi je i stvorila preduvjete za uspješno bavljenje mesarskim zanatom. Zato sam, kad smo se prije godinu dana selili u nove upravne prostorije, zamolio svog kućnog prijatelja slikara Smiljana Popovića da izradi portrete članova moje obitelji, majke Marije, oca Nikole, kćeri Nikoline, sina Marija i supruge Katice, koji se nalaze na istaknutim mjestima u mojoj kancelariji”, kaže Fiolić.

On je još 1994. u Maloj Mlaki podigao kapelicu, kao obiteljski dar mjestu i obiteljski spomen na njegove djedove stradale u Drugom svjetskom ratu na Bleiburgu i u logoru na Kerestincu. Postavio je u mjestu i bistu Svetog Jurja, a potom i bistu Alojzija Stepinca.

“Kao što svaki Zagrepčanin voli svoj grad, tako i ja volim svoje selo, iako je ono danas formalno dio Zagreba. Ponosan sam što sam Turopoljac, uvijek ću ostati u Maloj Mlaki, ali i sretan sam što me tek 15-ak minuta vožnje automobilom dijeli od središta Zagreba. To je divna kombinacija, koja mi omogućava da u slobodno vrijeme kao veteran igram nogomet u svom seoskom klubu, gdje sam predsjednik, ali i da povremeno odem u lov u obližnjim lovištima”, kaže Fiolić.

Njegova tvrtka zasad nema ambicija razvijati prodajnu mrežu izvan Zagreba. Nedavna kupnja novih proizvodnih pogona u Slavoniji daje naslutiti skori porast broja prodajnih mjesta Mesnica Fiolić u Zagrebu.