Polaznici škole 'Kreativni razvoj'“Ova škola namijenjena je onima koji žele i mogu znatno više nego što im to pruža standard državne škole”, kaže Martin-Tino Časl (47), ravnatelj, osnivač i vlasnik prve privatne osnovne škole Kreativni razvoj, koja je nakon sedam godina podstanarstva izgrađena i svečano otvorena u utorak u Šestinama. Dok obilazimo školu, Časl, koji je diplomirao kemiju na PMF-u, te magistrirao biokemiju i doktorirao imunokemiju, odmah napominje da žele raditi na način primjereniji djeci u 21. stoljeću. Po njegovu mišljenju danas su najvažniji ekonomija i strani jezici, i zato treba ostaviti po strani priču o Heleni i Parisu te podučiti djecu o onome što će im omogućiti uspješno uključivanje u bespoštednu životnu utakmicu.

Za 26 tisuća kuna godišnje u školi 'Kreativni razvoj' djeca uče četiri jezika, dobivaju sve udžbenike i opremu za izvannastavne aktivnosti a čuvaju ih zaštitari 'Djeci 21. stoljeća važniji su ekonomija i strani jezici nego Helena i Paris, i zato treba podučiti djecu u onome što će im omogućiti uspješno uključivanje u bespoštednu životnu utakmicu' Ta suvremeno opremljena i svijetlim bojama dizajnirana škola nalazi se u Ulici Dedići 102, na obroncima Medvednice, odakle puca pogled na zeleni krajolik, Medvedgrad i urbane vile. Prostire se na četiri etaže, sveukupno ima šest tisuća četvornih metara, a okružena je golemim dvorištem gdje su smještena nogometna, košarkaška i rukometna igrališta. Planirani su i voćnjaci, važni za ekološki odgoj, te igralište za manju djecu gdje će biti veliki tobogan. Na ulazu stoji čuvar iz zaštitarske tvrtke Zvonimir Security. Lokacija u Šestinama odabrana je zbog ljepote ambijenta i prostranosti parcele prikladne za parkiralište i igrališta, ali i nižih cijena zemljišta. “Ovakva škola nema efekta ako se nalazi na asfaltu, u gradskoj buci i smradu”, kaže Časl.

Gradnja škole počela je u rujnu prije dvije godine, a arhitekti projekta su Boris Fiolić i Zoran Boševski iz Studija BIF, koji su uglavnom poštovali Časlove želje i viziju škole. “Riječ je o atipičnom školskom objektu kakav u Hrvatskoj nikada nije izgrađen”, kaže Časl dodajući da je želio napraviti školu koja bi mogla zadovoljiti uz državni plan i program i puno ostalih sadržaja radi kojih su prije djeca bila prisiljena odlaziti po drugim školama i ustanovama. “Budući da imamo iskustvo od osam godina rada – sedam godina bili smo podstanari u dječjem vrtiću ‘Različak’ u Mlinovima, a četiri i u III. ekonomskoj školi na Kennedyjevu trgu, uvidio sam što nam treba za organizaciju nastave”, nastavlja. “Naime, naša su djeca cijeli dan u školi: dolaze u 8.30, a odlaze u 17, a neki i u 19 sati, osim nastave imaju tri obroka – doručak, užinu i ručak, te poslijepodnevne sadržaje kao što su nanbudo, ples i stolni tenis. Zbog takvog rudarskog radnog vremena trebamo im pružiti sve na jednome mjestu, jer djeca moraju ostati djeca i moraju imati vremena za igru i obitelj. Učionički dio zaprema samo 50 posto prostora, a ostalo su četiri sportske dvorane: teretana, velika dvorana 33×20 metara, i dvije dvorane od 150 četvornih metara, te vanjski tereni i veliki bazen koji će biti završen na proljeće”, kaže Časl.

Martin-Tino Časl o financijama ne želi govoriti konkretno, pa zagonetno kaže da je projekt procijenjen na nekoliko milijuna eura. Gradnju je počeo novcem iz vlastite ušteđevine, te viškom zarade od škole, ali najvećim dijelom troškovi su pokriveni kreditima Erste Steiemarkische banke. Bilo je i nekih povoljnih okolnosti: zemljište i građevinski materijal kupili su jeftinije, a Grad Zagreb u doba Milana Bandića bio je maksimalno korektan prema njihovoj školi pa nisu trebali platiti doprinos za izdavanje građevinske dozvole na čemu su neizmjerno zahvalni. Prvih pet godina rada, dakle, u doba HDZ-a, od države nisu dobili ni lipe, no zadnju godinu, kao i ostale privatne škole u Hrvatskoj, dobivaju skromnu pomoć od države. “Pomak nabolje je očit, ali ne želim se miješati u politiku”, kaže.

Školarina iznosi 26 tisuća kuna godišnje i obuhvaća sve programe, učenje pet jezika, udžbenike i školske trenirke, tri obroka i slobodne aktivnosti, ali nije jednaka za sve i ovisi o tome kada je dijete došlo u školu. “Naravno da ne može biti jednaka za one roditelje koji su odlučili upisati svoje dijete kad je u školi bio samo moj sin Tino i dvije djevojčice, pa su mi rekli: Ne poznajem vas, ali uvjerili ste me da ste pošten, da dobro mislite i da mi nećete upropastiti dijete i uzeti novac”, kaže. Postoji i popust za drugo dijete koji iznosi četiri tisuće kuna, a za treće je osam tisuća kuna, dok neku djecu čak djelomično stipendiraju.

Časl također ne želi govoriti o djeci koja pohađaju školu jer neki su roditelji izričito tražili da se zataji njihov identitet. No može se reći da su to djeca predstavnika svih stranaka, mnogih sudaca i odvjetnika, te diplomata i stranaca iz svjetskih korporacija. Ipak saznajemo da tu školu pohađaju ili su je pohađali sin Ivića Pašalića, kći Franje Kajfeža, sinovi češkog veleposlanika Jirija Kudele, kći američkog veleposlanika Williama Montgomeryja, unuci generala Antuna Tusa i Mike Špiljka… U školi je dosad bilo djece iz 38 zemalja, a najegzotičnije kombinacije bile su djevojčica rođena u Brazilu, a odrasla u Ankari, čiji je otac Talijan, te dečko rođen na Fidžiju, u obitelji tate Indijca i mame Nizozemke, koji je odrastao u Americi.

Budući da je Martin Časl, koji je istodobno uspješan biznismen s pet postdoktorskih specijalizacija, docenturom iz kemije i profesurom iz medicine, i sam imao sve do fakulteta prosjek ocjena 5.0, razmišljao je kako bi bilo zgodno okupiti sve nadarene klince u jednoj posebnoj školi s programom prilagođenim njihovim potrebama. “Mislim da bi takvi klinci to vratili društvu deseterostruko, jer u gospodarskoj budućnosti nije svejedno hoćemo li biti fizički radnici ili znanstvenici i poduzetnici”, zaključuje. Časl danas ima četiri tvrtke – biokemijsku, graditeljsku, osnovnu školu i gimnaziju. Kako tvrdi, sav njegov biznis vezan je uz znanje jer misli da se jedno od drugoga ne smije razlikovati. To potkrepljuje tvrdnjom da je Lavoslav Ružička dobio Nobelovu nagradu za znanstvena postignuća u organskoj sintetskoj kemiji, a istodobno je zarađivao novac radeći na tome u industriji parfema. Priznaje da se zapravo uopće nije htio time baviti. “Očekivao sam da će me država pratiti i nakon tri godine preuzeti školu, a ja ću se onda nastaviti baviti svojom znanošću. No država nije prepoznala potrebu za kvalitetnim obrazovanjem, a kako nisam mogao ostaviti na cjedilu djecu i roditelje, počeo sam se ozbiljno baviti školstvom”, zaključuje i ističe da je ova škola ušla u povijest jer nitko nikada u Hrvatskoj nije sagradio privatnu školu.

Na pitanje po čemu se osnovna škola “Kreativni razvoj” razlikuje od ostalih, Časl je odgovorio da je njihova škola avangardna u pedagoškom i organizacijskom smislu, ali da ne bi želio previše ulaziti u detalje kako ga drugi ne bi kopirali. No temeljno je da su razredi puno manji nego u klasičnim školama, a ako ipak ima 20 djece, onda su na zahtjevnim predmetima podijeljena u dvije grupe. Engleski jezik se uči od prvog razreda svaki dan po jedan sat, što znači da dijete do završetka osmoljetke odsluša 1400 sati engleskog jezika i završi program jezične gimnazije. Za svladavanje stranog jezika treba tisuću sati, što znači da klinci iz škole “Kreativni razvoj” odlično govore engleski. U drugom razredu dobivaju njemački jezik, prošle godine krenuli su sa španjolskim i kineskim, a od ove godine uči se i talijanski. Svi jezici osim engleskog su fakultativni, a više od pola učenika uči tri, a 20-ak đaka po vlastitom izboru uči čak četiri strana jezika. Među predavačima ima puno izvornih govornika, čije su metode, objašnjava Časl, uspješnije od onih hrvatskih profesora.

Osim na učenju stranih jezika, inzistira se na informatici, a cijela je zgrada umrežena i stavljena pod videonadzor. Naime, škola je već sada pripremljena za doba multimedijskih udžbenika, kada će djeca ići u školu s CD-om i DVD-om i onda na kompjutoru gledati inserte iz povijesnih filmova. Također, u školi “Kreativni razvoj” smatraju da nastavnici trebaju imati individualniji i kreativniji pristup u nastavi i da moraju obaviti sav posao u školi tako da djeca ne trebaju ponavljati gradivo kod kuće s roditeljima. Uz to, zajedno odlaze na skijanje i putovanja u strane zemlje.

Na pitanje da li u školu primaju svu djecu čiji su roditelji spremni platiti školarinu ili postoje određeni psihološki testovi, kojima se određuje tko može postati đak elitne škole u Šestinama, Časl je odgovorio da se sva djeca obvezno testiraju. “U proteklih sedam godina imali smo tri puta veći interes od prostornih mogućnosti pa smo morali napraviti selekciju”, kaže. Da bi se dijete moglo upisati u prvi razred mora proći četverodnevno testiranje, koje je obično u travnju, a sastoji se od testova opće inteligencije, sposobnosti za školu, predznanja hrvatskog i engleskog jezika te matematike. Ti su testovi pokazali da oko 70 posto njihovih učenika spada u kategoriju nadarenih, dakle, u pet posto najpametnijih u populaciji, što se potvrdilo i u njihovu uspješnom školovanju. Po njegovu mišljenju učenici bi osnovnu školu mogli završiti u kraćem roku – za pet, šest godina, jer već prije upisa u prvi razred neki znaju pisati i čitati i znaju tablicu množenja, a govore i engleski jezik pa bi komotno mogli ići u treći razred. “No ta su djeca u emocionalnom i socijalnom smislu šestogodišnjaci i napravili bismo im lošu uslugu kada bismo ih upisali u više razrede”, kaže. Problem nastaje onda kada se u kasnijim razredima uključuju djeca iz redovnih škola, što dovodi do razvodnjavanja prijašnje kvalitete.

Zapitali smo Časla na čemu se inzistira u odgoju djece. Naime, često se spominjalo da su djeca iz te elitne škole pristojna pa nas je zanimalo da li ih se uči kritičkom odnosu prema životu, društvu i svim autoritetima ili se tamo regrutiraju mali poltroni koji na sve klimaju glavama. On je rezolutno protestirao rekavši da nikako ne stvaraju poltrone koji bespogovorno izvršavaju zadatke, jer bi to graničilo s kretenizmom. Dapače, oni ne žele klimavce nego potiču djecu u izražavanju vlastitih stajališta, a na satovima razredne zajednice raspravljaju o kvaliteti nastave i profesora, te o raznim problemima. U školi postoji rimokatolički vjeronauk kao izborni predmet, a predaje ga vjeroučiteljica koja radi po službenom programu. Dosad nije bilo zanimanja za druge vjeroispovijesti, odnosno, za jednog do dva učenika nije se mogla organizirati kvalitetna nastava. “Za etiku je prerano u osnovnoj školi, ali mislim da bi bilo zanimljivo uvesti predmet povijest religija”, kaže.

“Danas je pristojnost iznimno važna”, kaže. “Naime, po osnovnim školama događaju se stravična ubojstva, djeca puše s deset godina, mlađe učenike stariji mlate i reketare, a statistike pokazuju da je svaki treći Zagrepčanin do 16. godine rekreativno uzimao drogu, dok se trećina od njih redovito drogira. Zato djecu učimo lijepom ponašanju – ne smiju se tući niti devastirati prostor, nisu bezobrazni, a za pušenje se ide van iz škole; alkohola i droge nikad nismo imali. Taj ću kriterij pokušati zadržati i dalje, barem u školi, jer za ono što se događa nakon 17 sati ne mogu odgovarati.”

Časl nastavlja da za loše ponašanje djece često krive škole i učitelje, što nije točno, jer su po njemu krivi roditelji koji pokušavaju sve rješavati novcem, a zapravo se uopće ne bave odgojem svoje djece. Škola je kriva jedino po tome što nastavni program nije zanimljiv i što djecu tjera da uče napamet gomilu nepotrebnih podataka poput onog o broju trupaca ispiljenih u Primorsko-goranskoj županiji, dok uopće ne spominje space shuttle i Mjesečev modul. To djecu, naravno, frustrira. Da bi škola “Kreativni razvoj” imala pravo javnosti i imala vjerodostojne dokumente, nastavnici su dužni proći obvezni program, ali mu pristupaju na kreativni način. Odnosno, dijele gradivo na bitno i nebitno! Tako će učiteljica kod famoznih trupaca iz Primorsko-goranske županije iskoristiti priliku i objasniti djeci čime se bavi stanovništvo toga kraja, ali neće zahtijevati da nauče napamet tu glupost, a vrijeme će iskoristiti za nešto što smatra atraktivnijim.

Ove je godine školu “Kreativni razvoj” napustila prva generacija osmoškolaca, međutim, oni su je pohađali tek tri godine i pokazali su šarolike rezultate. “Najbolji pokazuju fantastičan uspjeh u srednjim školama u koje su otišli, što znači da je škola dobro obavila posao”, kaže. “Budući da se pokazala potreba za logičnim nastavkom srednjoškolskog obrazovanja, od iduće školske godine proradit će i gimnazija, te međunarodna engleska i njemačka škola.”

DJECA I UNUCI POZNATIH U ŠESTINSKOJ ŠKOLI
Školu pohađaju ili su je pohađali sin Ivića Pašalića, kći Franje Kajfeža, sinovi češkog veleposlanika Jirija Kudele, kći Williama Montgomeryja te unuci generala Antuna Tusa i Mike Špiljka…

POPUSTI
Za drugo dijete postoji popust od četiri tisuće kuna, a za treće je osam tisuća kuna, dok neku djecu čak djelomično stipendiraju