Objavljeno u Nacionalu br. 365, 2002-11-13

Autor: Ilko Čulić

Glazba

Urbani neofolk album koji će izliječiti britansku scenu

David Gray ima žicu za pisanje dobrih pjesama, tako rijetku u vremenu industrijske proizvodnje pop-hitova, a ima i iskustvo iz propalih dealova s velikim kompanijama kojima je dokazao da se komercijalni almbumi još mogu snimati bez igranja po njihovim pravilima

David Gray – ‘A New Day At Midnight’ (Iht – Dancing Bear)

Velike diskografske kuće nerijetko zapošljavaju kompletne timove tragača za mladim talentima i malo je vjerojatno da se od njihova pogleda može dugo skrivati značajniji autorski potencijal. Međutim, posao lovaca na talente završava s danom potpisivanja prvog ugovora. Darovite newcomere potom preuzimaju programski urednici i financijski direktori koji svojim kalkulacijama mogu upropastiti i najbolju priliku. Manchesterski kantautor David Gray je već 1992. imao deal s utjecajnim nakladnikom Hut, a treći album “Sell, Sell, Sell” iz 1996. snimio je za EMI, ali iz svega toga nije izvukao ništa više od pozitivno intoniranih kritika u britanskom tisku. Srećom, Gray je već tada bio potpuno siguran u svoje sposobnosti, pa je četvrti album “White Ladder” objavio preko vlastitog labela Iht Records. U improviziranom kućnom studiju pripremio je materijal za “lo-fi” album koji je pokraj raskošno produciranih bestselera zvučao kao obična demo snimka. No “White Ladder” se ubrzo popeo do vrha irske top-liste, a kad je distribuciju je preuzeo Warner, ostvario je još veći uspjeh na domaćem terenu. U završni račun upisano je više od dva milijuna primjeraka prodanih u Britaniji, dok je u Irskoj “White Ladder” proglašen najtiražnijim albumom svih vremena. Naravno, David Gray se nakon zauzimanja takvih pozicija više nije mogao oslanjati na jeftinu kućnu produkciju, no čini se da je s petim albumom “A New Day At Midnight” postavio okvir u kojem će biti dovoljno mjesta za njegov profilirani urbani neofolk identitet blizak Badly Drawn Boyu i Beth Orthon, kao i za novostečeni status vodećeg britanskog songwritera.
Uz pomoć svestranog producenta Iestyna Polsona, Gray je pronašao ključ za povezivanje klasične britanske folk-rock tradicije i nekih dostignuća elektronskih inovatora iz techno generacije, što povremeno upućuje na zaključak da je s jednakom pažnjom slušao stare ploče Richarda Thompsona i radove svojih prijatelja iz Orbitala. Međutim, forma je u ovom slučaju ipak manje važna od sadržaja. Od izvrsne uvodne pjesme “Dead In The Water”, preko “Caroline” i “Last Boat To America” do finalne klavirske kompozicije “The Other Side”, album “A New Day At Midnight” potvrđuje sve procjene o iznimnoj autorskoj i interpretatorskoj vrijednosti iznesene nakon “White Ladder”. U sljedećih nekoliko mjeseci bit će zanimljivo promatrati hoće li pojavljivanje ovakvog albuma na vrhu nacionalne top-liste imalo utjecati na ozdravljenje otočke pop-rock scene, koja još trpi posljedice neumjerenog medijskog napuhavanja brit-popa u drugoj polovici 90-ih. Svojedobno razvikani albumi Oasisa nakon upoznavanja s “A New Day At Midnight” doista zvuče kao zbirke početničkih pogrešaka, no to još ne znači da je Gray postavio nekakve nedostižne standarde. On jednostavno ima žicu za pisanje dobrih pjesama, tako rijetku u vremenu industrijske proizvodnje pop-hitova, a ima i dragocjeno iskustvo iz propalih dealova s velikim kompanijama kojima je definitivno dokazao da se komercijalni albumi još mogu snimati bez igranja po njihovim pravilima.

Youssou N’Dour – ‘Nothing’s Vain’ (Nonesuch – Dancing Bear)

Od svjetske premijere lika i djela Youssoua N’Doura protekla su skoro dva desetljeća, ispunjena brojnim pokušajima europeizacije njegove kompleksne “mbalax” glazbe. Nakon dobitnih kombinacija odigranih s Peterom Gabrielom i Neneh Cherry, senegalski “world music” superstar na prethodnom je albumu “Yoko” bez problema odigrao ulogu “afričkog Erosa Ramazzottija”, ali dodatno približavanje euro-pop mainstreamu nije mu donijelo priželjkivanu višemilijunsku nakladu. U takvim okolnostima povratak korijenima nametnuo se kao najsigurniji izbor i N’Dour je za sljedeću akciju pripremio cijeli arsenal zapadnoafričkih instrumenata (balafon, kora, tama, sabar). Pjesme su ipak ostale u srednjostrujaškom afro-pop formatu, pa “Nothing’s Vain” malo teže podnosi usporedbu s prvacima nove “africane” i povratničkim albumom Salifa Keite.

Saint Etienne – ‘Finisterre’ (Mantra – Dallas)

U diskografiji londonskog indie-pop-dance trija Saint Etienne otprije se nalaze dva jako dobra albuma, prvijenac “Foxbase Alpha” s nezaboravnom obradom “Only Love Can Break Your Heart” Neila Younga i folk intonirani “Tiger Bay” iz 1994. Ljubitelji francuskog nogometa poslije toga su zadržali reputaciju umjereno uspješnih hitmakera, ali njihov četvrti i peti album zasjenile su atraktivnije kompilacije remikseva i remasteriranih starih singlova. Sarah Cracknell, Bob Stanley i Peter Wiggs ipak se nisu predali, a rezultat njihove upornosti je povratak u vrhunsku formu s albumom koji otkriva sličnosti s Morcheebom i utjecaj kurentnog electro-pop revivala. Bez ultimativnih hitova, ali s nekoliko jakih aduta za uvrštenje u širi izbor ponajboljih ovogodišnjih pop izdanja.

Santana – ‘Shaman’ (Arista – Menart)

Čudotvorna formula iskušana na albumu “Supernatural” dovela je Santanu do daleko najvećeg uspjeha u karijeri i moglo se pretpostaviti da će biti primijenjena barem u još jednom studijskom projektu. No od pompozno najavljenih gostovanja Macy Gray, Dido Armstrong, Michelle Branch, P.O.D i Ozomatlija na koncu se jedva mogao sastaviti reprizni program HTV kvalitete. Na višoj razini ostalo je samo efektno otvaranje s obradom afro-funk klasika “Adouma” (Angelique Kidjo), a prilično zanimljivo zvuči i Sealova vokalna asistencija u “You Are My Kind””. Stariji simpatizeri vjerojatno će se razveseliti zbog neočekivanog pojavljivanja Santanina prvog bubnjara i Woodstock veterana Mikea Shrivea, ali to je ipak preslaba utjeha za groznu završnicu s Placidom Domingom.

Zvjezdice:
David Gray –
Youssou N’Dour – 3
Saint Etienne –
Santana – 2

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika