Izvanredna skupština Hrvatskog društva dramskih umjetnika koja je održana u ponedjeljak u kazalištu Komedija neslavno je propala za one koji su isforsirali njezino sazivanje. Desničarska grupacija koju su predvodili Anja Šovagović-Despot, Zlatko Vitez, Joško Ševo i Boris Svrtan željela je nasilno srušiti Krešimira Dolenčića s mjesta ravnatelja kazališta “Gavella” kako bi u njemu osvojili vlast, ali u tome nije uspjela. Napadajući ga zbog koprodukcije predstave “Galeb” s Crnogorskim narodnim pozorištem iz Podgorice, oni su očekivali da će izazvati bijes velikog broja kazališnih glumaca i ishoditi Dolenčićevo smjenjivanje. Međutim, intendant riječkog HNK Srećko Šestan koji je vodio sjednicu u ime radnog predsjedništva zaključio je na kraju rasprave kako će Upravni odbor HDDU naknadno donijeti zaključak o kazališnoj suradnji sa SRJ. Na taj je način izbjegao zahtjeve da se pod pritiskom Anje Šovagović-Despot, Zlatka Viteza i njihovih suradnika donese konkretna odluka o Dolenčićevoj sudbini i tako odredi buduća kazališna politika između Hrvatske i SRJ.

Afera je počela prošlotjednim pismom Anje Šovagović-Despot u Slobodnoj Dalmaciji i ostalim medijskim istupima kojima je počela kampanju osvajanja vlasti u svom matičnom kazalištu “Gavella”. Koristeći se nedavnim neodlaskom zagrebačkog HNK u Beogradu te koprodukcijskim nastupom crnogorskog kazališta u “Gavelli”, Anja Šovagović-Despot upustila se u rušenje ravnatelja “Gavelle” Dolenčića, na čije bi mjesto trebala doći ili ona osobno ili njezin kolega Boris Svrtan koji ju je podržao.

Anja Šovagović-Despot u pismu u Slobodnoj Dalmaciji kaže: “Kulturni je skandal u tijeku, afere su na svim razinama, ljudi su duboko frustrirani, nesretni, kazalište je palo u komu i ako mu pod hitno ne damo kisika, umrijet će tiho, jadno, ostavljeno i u suzama.” Objašnjava i povod svog istupa, a to je koprodukcija kazališta “Gavella” s Crnogorskim pozorištem u predstavi Čehovljeva “Galeba” u režiji Paola Magellija u kojoj je prije dva tjedna glumilo i četvero hrvatskih glumaca. Ona osuđuje tu koprodukciju -”dosta mi je poniznog odobravanja i uvlačenja u neku stvar momentalnoj političkoj nomenklaturi” – jer smatra kako je to “direktno upletanje politike u umjetnički repertoar ‘Gavelle’” a već je godinama na djelua “hajka na glumca koji drukčije misli”. Za nju je jedan od najvećih krivaca ravnatelj njezina matičnog kazališta “Gavella” Dolenčić koji stoji iza koprodukcije s crnogorskim kazalištem. Istina, protiv te koprodukcije pobunilo se još pet glumaca iz “Gavelle”, o čemu su u to vrijeme pisale novine, ali Anja Šovagović-Despot tvrdi kako se zapravo radi o desetero glumaca, dok su ostali šutjeli. Kazalište “Gavella” ima 38 glumaca a njih 20 prisustvovalo je sastanku na kojem se raspravljalo o koprodukciji s crnogorskim kazalištem, osim “Galeba”, još za dva Čehovljeva komada, “Ivanova” i “Prosidbu”, i to ne samo u Zagrebu nego i na festivalima u Južnoj Americi. Samo dan poslije u intervjuu u Vjesniku Anja Šovagović-Despot otkriva svoje stvarne namjere: “Znam i vjerujem da sam zajedno s kolegama u angažmanu ‘Gavelle’ spremna to kazalište mnogo bolje voditi.”

Iako su svi znali da je izvanredna skupština sazvana zbog medijske uzbune koju je podigla Anja Šovagović-Despot, predsjednik HDDU Goran Grgić rekao je da je njezin radni naslov ”Što se događa hrvatskom glumištu”. Sjednici su prisustvovali ministar kulture Antun Vujić i Željka Udovičić, njegova pomoćnica za kazališta. U dnevnom redu nije se ni spominjalo pitanje suradnje sa SRJ nego se nakon kratke rasprave o kulturnim vijećima i Zakonu o kazalištu u četvrtoj točki počelo raspravljati o medijskom tretmanu kazališta i glumaca. Povod je bila kolumna književnika Ante Tomića u kojoj je prije desetak dana ismijao glumce koji se suprotstavljaju suradnji s kazalištima iz Srbije i Crne Gore. Nazvao ih je “junacima Domovinskog rata odlikovanih Redom Danice s likom Marijana Badela koji su branili svoj položaj u kazališnom lokalu do posljednje kapi vlahovca”. Osim toga, Tomić je utvrdio da je odbijanje suradnje zato što je netko druge vjere ili nacije “divljački, šovinistički skandal” te “neviđena svinjarija koju treba sankcionirati otkazom”.

Grupa okupljena oko Anje Šovagović-Despot i Zlatka Viteza željela je pod krinkom nezadovoljstva medijskim tretmanom i Tomićevim tekstom na sjednici HDDU progurati temu suradnje sa SRJ. Glumci razljućeni Tomićevim tekstom trebali su se okomiti i na Dolenčića. Taj naum u početku nije davao loše rezultate. Osim 24 člana skupštine došlo je dosta glumaca koji nisu članovi, ali koji su imali isti tretman kao i članovi. Među njima, nažalost, nije bilo poznatih poput Pere Kvrgića, Mustafe Nadarevića, Alme Price, Vanje Dracha, Branke Cvitković i mnogih drugih. Vitez je rekao da je na djelu lov na glave onih glumaca koji nisu željeli suradnju s jugoslavenskim kazalištima, da se forsira novo političko bratstvo i jedinstvo i da politički moćnici forsiraju regionalno povezivanje. Podržali su ga Duško Valentić, Joško Juvančić i Martin Sagner, a posebno Hrvoje Hitrec koji je rekao da se iz Bruxellesa vuku konci oko kulturnog povezivanja Hrvatske i SRJ. Našao se tu i Slobodan Praljak pitajući bi li musliman iz Irana mogao sada režirati u Americi. Boris Svrtan rekao je da je “Gavella” odbila suradnju sa slovenskim kazalištem a prihvatila s crnogorskim, spominjao je Goebbelsa i Staljina te Dolenčića optužio da mu je “Gavella” zapravo sinekura. Anja Šovagović-Despot samo je još jednom pročitala pismo objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji.

I dok se u kazalištu “Komedija” pljeskalo govornicima, Dolenčić je demantirao Svrtana tvrdeći kako nije odbijena suradnja sa slovenskim kazalištem nego kazalištem iz New Yorka, i to zbog nedostatka novaca. Samo je Barbara Nola, koja je glumila u koprodukciji, uzela mikrofon i rekla kako je zgrožena napadima na one koji su odbili surađivati s crnogorskim kazalištem, ali i napadima na one koji su glumili u koprodukciji. I kada se činilo da bi Upravni odbor trebao presuditi Dolenčiću, predsjedavajući Srećko Šestan mirno je rekao da će se Upravni odbor HDDU naknadno pismeno izjasniti. Presuda Anti Tomiću je “rigoroznija”, tražit će se reakcija Suda časti Hrvatskog novinarskog društva. Anja Šovagović-Despot i njezini istomišljenici ostali su osupnuti, počelo se tražiti donošenje konkretnih zaključaka, neki su tražili da se više ne igra predstava ”Što je muškarac bez brkova” prema knjizi Ante Tomića, ali sve je palo u vodu. Šestan je izjavio da je za sve kasno tako da na skupštini nije iznesen ni prijedlog da se na godinu dana prekine davanje novinskih intervjua, na što je pobunjenička četvorka nagovarala sve ostale glumce. Međutim, glumci su se tome odmah usprotivili.

Glumica koja je pokrenula kampanju protiv Dolenčića prvakinja je “Gavelle”, u tom kazalištu prima najveću plaću, ali unatoč visokim primanjima u posljednjih je pet godina u matičnoj kući glumila tek u dvije premijerne predstave – “Mjesec dana na selu” iz siječnja 1998. i “Višnjik” iz svibnja 1999. Zbog trudnoće i rođenja sina Josipa opravdano je neko vrijeme izostala, ali ostatak vremena zanemarivala je matično kazalište odbijajući uloge u barem pet predstava, a u međuvremenu je snimila glazbeni CD “Ko će mi zabranit” te diljem Hrvatske i u inozemstvu promovirala knjigu Nenada Ivankovića “Ratnik”, o haaškom optuženiku Anti Gotovini, za što je dobivala vrlo dobre honorare.

Uglavnom, imala je vremena za štošta osim za svoje matično kazalište u kojem se na kraju sukobila s nekolicinom kolega. Mnogi glumci ne vole raditi s njom, zbog čega se proteklih godina nije pojavljivala ni u hrvatskim filmovima.

Zanimljivo, ali Anja Šovagović-Despot je do jučer imala ne samo poslovne nego i bliske privatne veze s Dolenčićem. Osim što je glumila u predstavama koje je on režirao, ona je i kuma Dolenčićevu prvom djetetu. Sada, međutim, Anja Šovagović-Despot tvrdi kako je Dolenčić “dekoncentriran čovjek za vođenje tako ozbiljnog posla kao što je ‘Gavella’” te da je on “najpodobniji za manipulaciju”, zbog čega su političke garniture njime i manipulirale. Optužuje ga kako nije pet nego deset glumaca iz “Gavelle” bilo protiv koprodukcije s Crnogorcima te da se u “Gavelli” uloge dijele po privatnim ključevima, političkim vezama te prijateljskim i ljubavničkim linijama.

Međutim, Anja Šovagović-Despot posljednja je osoba koja bi trebala govoriti što bi netko trebao raditi kad već sama nije radila gotovo ništa u vlastitom kazalištu a bila je plaćena bolje od drugih. Kad su joj to u posljednjih nekoliko godina spominjali novinari, ona je mirno odgovarala: “To je činjenica, no u to sam vrijeme radila neke druge predstave izvan matičnog kazališta, a snimala sam i film ‘Ispod crte’ u režiji Petra Krelje.” Bilo bi pošteno da stoga napusti “Gavellu”, na što je ona odgovorila: “Otkaz ne želim dati jer ga nemam kome dati.” Možda bi mogla za savjet priupitati svog brata Filipa Šovagovića koji je u sličnoj situaciji suradnje s drugim kazalištima korektno dao otkaz u “Gavelli”. Naravno, čemu dati otkaz kazalištu u kojem se želi osvojiti vlast.

Niz je predstava u “Gavelli” u kojima je Anja Šovagović-Despot odbila glumiti zbog raznoraznih razloga a da pritom nije sankcionirana ni na koji način, ponajmanje financijski. Radi se o predstavama “Ah, Nora, Nora”, “Fedra”, “Kroatenlager”, “Kuća &Vrt” i “Bakhe”. Najviše se pričalo o predstavi “Fedra”, kad je redatelj Eduard Miller nakon njezina odbijanja uloge izjavio da ni u Albaniji ne postoji slučaj da glumci odbijaju uloge a dobivaju plaću. Anja Šovagović-Despot tada je rekla, objašnjavajući kako joj se tekst “Fedre” nije svidio, “to što mi dajete neću, a to što hoću, vi ne razumijete. Onda ništa. Ne igram”. Za tekst “Fedre” rekla je da joj se ne sviđa jer je prostački. Zbog uloge u predstavi “Ah, Nora, Nora” došla je u sukob s redateljem Paolom Magellijem, svojim dugogodišnjim prijateljem koji je na kraju dao ulogu Kseniji Pajić. Anja Šovagović-Despot jednostavno smatra kako su samo glavne uloge rezervirane za nju i ako nije tako, ona neće raditi. S druge strane, nikada nije uskočila kao zamjena kad neka od njezinih kolegica nije mogla odigrati neku ulogu.

Krešimir Dolenčić bio je šokiran istupom svoje kućne prijateljice. Iako je odbijao novinare koji su ga opsjedali, za Nacional je pristao odgovoriti na ove napade. Tvrdi da se ne može točno reći koliko se glumaca “Gavelle” protivilo koprodukciji s Crnogorcima. On kaže kako je sastanku o tome prisustvovalo dvadeset osoba a u općem nadvikivanju on je predložio pojedinačno pismeno izjašnjavanje o koprodukciji. To je odbijeno jer su neki glumci mislili da će Dolenčić te potpise iskoristiti u druge svrhe. “Cijela priča dobila je prevelik politički značaj u javnosti a zajedno s nekim istupima i negativan prizvuk. To je potkrijepljeno mnogim napisima o hrvatskom glumištu i glumcima koji su se vrlo loše i paušalno bavili tom temom, kao i slučajem HNK. Dodajte tome teoriju urote klana ljudi koje vode privatni interesi, nasolite općim nezadovoljstvom stanjem u kazalištu i dobili ste dobru odskočnu dasku za privatne ambicije”, smatra Dolenčić. On je poznat kao redatelj koji je režirao kazališne predstave u Hrvatskoj, Americi i Kini. Dobitnik je nekoliko nagrada, u estradnom miljeu poznat je kao redatelj triju velikih dobrotvorno-humanitarnih akcija “Dajmo da čuju”, “Festival jednakih mogućnosti” i proslavu 30. godišnjice Doma sportova za Petrovu bolnicu. Što se tiče političkih manifestacija, pet puta je režirao proslavu Dana državnosti i tri velika skupa za generala Gotovinu u Zagrebu, Splitu i Zadru, ali ističe da za to nije dobio ni kunu. Dolenčić je ravnatelj “Gavelle” od 1993. i nije želio izravno odgovarati na sadašnje napade Anje Šovagović-Despot “jer je to ispod ljudskog dostojanstva, neke su veze važnije od sitnih stvari”. Što se tiče “optužene” koprodukcije, Dolenčić kaže kako je nastala “kao moje prepoznavanje šanse da s dobrim redateljem i menedžerom ‘Gavella’ s još jednim kazalištem ima odličan repertoar i festivalski proizvod”. Redatelj je predstave Paolo Magelli dok je menedžer Giorgio Ursini, direktor i menedžer nekoliko svjetskih festivala. Anja Šovagović-Despot Giorgia u medijima ovih dana naziva “izvjesnim Đorđem” koji je zainteresiran za koprodukcije zemalja na Balkanu na kojima bi se nešto i zaradilo. No ne spominje da je zahvaljujući tom istom “izvjesnom Đorđu”, odnosno Giorgiu Ursiniju, baš predstava “Mjesec dana na selu” u kojoj ona glumi lani nastupila na festivalima u Meksiku i Madridu.

I dok je zapostavljala svoju glumu, Anja Šovagović-Despot bila je sve aktivnija u političkim nastojanjima da se haaški optuženik Ante Gotovina promovira kao “heroj, a ne zločinac”. Ona je potpisala zahtjev da Hrvatska odbije izručenje generala Gotovine te da Vlada od haaškog tužiteljstva zatraži obustavu kaznenog progona protiv generala Gotovine, što je pokrenuo HIP Miroslava Tuđmana. Aktivno je sudjelovala u promociji knjige “Ratnik” Nenada Ivankovića. Naime, potkraj prošle i ove godine autor knjige je zajedno sa svojim istomišljenicima putovao diljem Hrvatske, pa i u inozemstvo (Munchen) kako bi promovirao knjigu. Pritom su ga pratili Anja Šovagović-Despot i njezin suprug Dragan Despot koji bi na takvim skupovima čitali odlomke iz knjige. Sve to nikome nije zabranjeno, ali dok je Anja Šovagović-Despot izbjegavala uloge u matičnom kazalištu, ona i suprug dobivali bi navodno 3000 kuna po nastupu na promociji knjige. Ovakva angažiranost posebno se isplatila kad je ljetos Anja Šovagović-Despot nastupila u Kninu u povodu oslobođenja Knina i Dana domovinske zahvalnosti i kad je navodno dobila 10 tisuća kuna.

Prije tri godine Anja Šovagović-Despot objavila je glazbeni CD “Ko će mi zabranit”, čiji naslov očito ima autobiografskih elemenata jer ona kaže “nema toga koji meni nešto može zabraniti, taj se nije rodio”. Glazbeni se nastupi ne plaćaju loše pa je nakon takvog političko-glazbenog angažmana vrlo smiješno kad sada Anja Šovagović-Despot optužuje Krešimira Dolenčića da se “njegovi interesi kreću prema estradno-političkom miljeu”, iako se zapravo njezini interesi kreću u tom smjeru.