George ClooneyProšlog vikenda u SAD-u se počeo prikazivati film “Ispovijesti opasnog uma” (“Confessions of a Dangerous Mind”), redateljski debi Georgea Clooneyja, hollywoodske glumačke zvijezde. A prijem mjesec dana počeo se prikazivati “Solaris” redatelja Stevena Soderbergha u kojem Clooney ima glavnu ulogu. To je remake filma ruskog redatelja Andreja Tarkovskog iz 1972. Oba su filma nekomercijalna, ni jedan od njih nije visokobudžetni akcić koja će autorima i glumcima donijeti stotine milijuna dolara.

George Clooney (41) postao je slavan 1994. ulogom u tv seriji “Hitna služba”. Dotad je glumio u opskurnim filmovima poput “Povratka ubojitih rajčica”. No nakon uspjeha “Hitne službe” redaju se uloge u filmovima “Od sumraka do zore” Roberta Rodrigueza, “Jednog lijepog dana” s Michelle Pfeiffer, “Batman i Robin” i “Mirotvorac” s Nicole Kidman. Film “Daleko od očiju” 1988. bio je ključan u njegovoj karijeri jer se potvrdio kao sjajan glumac, ali i zato što je postao blizak prijatelj a poslije i poslovni suradnik redatelja Stevena Soderbergha. Nakon tog susreta Clooney je glumio u samo jednom izrazito komercijalnom filmu (“Savršena oluja”) dok su ostali filmovi tražili umjetničke a ne komercijalne uspjehe (“Tri kralja”, “Tko je ovdje lud” i “Solaris”). Komercijalni uspjeh doživio je i film “Oceanovih 11”, ali samo zato što je Clooney nagovorio Brada Pitta i Juliju Roberts da gotovo besplatno glume.

“Ispovijesti opasnog uma” ekranizacija su istoimene knjige Chucka Barrisa koju je sam autor nazvao “neautoriziranom autobiografijom”. Barris, kojeg u filmu glumi Sam Rockwell, bio je 60-ih i 70-ih godina jedna od najpopularnijih osoba američke televizije jer je pokrenuo niz nagradnih emisija u kojima su natjecatelji mogli pričati što su htjeli, bez unaprijed određenih scenarija. Danas se Barris smatra pretečom reality showa, od Jerry Springer Showa do “The Osbourns”. Međutim, u svojoj knjizi Barris je objavio da je cijelo to vrijeme ujedno bio i plaćeni ubojica koji je radio za CIA-u i koji je u to vrijeme ubio 33 osobe. Nitko do dana današnjeg nije potvrdio njegove riječi. U filmu Clooney glumi agenta CIA-e koji ga je uveo u posao, Drew Barrymore glumi Barrisovu djevojku a Julia Roberts ljubavnicu koja je bila i krtica u CIA-i.

S Clooneyjem smo se susreli u New Yorku na premijeri filma “Ispovijesti opasnog uma”. Već na prvi pogled jasno vam je zašto ga žene toliko vole, uživo se ne razlikuje od scenske pojave. U braku je bio samo jednom, od 1989. do 1992. žena mu je bila glumica Talia Balsam. Otada je jedan od najpoželjnijih hollywoodskih neženja, hodao je s brojnim glumicama, ali i djevojkama koji nemaju veze s filmom. Ni jedna ga nije uspjela smiriti, iako se svojedobno kladio u 10 tisuća dolara s Nicole Kidman i Michelle Pfeiffer da će se do kraja 2000. oženiti i postati otac.

NACIONAL: Šest godina pokušavalo se snimiti film “Ispovijesti opasnog uma”. U jednom trenutku svi su napustili taj projekt, zašto ste vi ostali uporni? – Zato jer mi se scenarij jako svidio. Charlie Kaufman trenutačno je najbolji scenarist u Hollywoodu. “Adaptation” prema njegovu scenariju pakleni je film. On je napisao scenarij za “Biti John Malkovich”, sjajan film. Nisam se čudio što projekt propada, nikada nisam vjerovao da će Warner Bros. napraviti taj film, stalno su se izvlačili. Nakon šest godina u kojima sam bio predviđen kao glumac u tom filmu i nakon što je potrošeno 5 milijuna dolara na pripreme, činilo se da film nikada neće biti snimljen. Pomislio sam, ako odlučim režirati taj film za mali honorar i ako prijateljski uvjerim glumce da glume gotovo besplatno, mogao bih napraviti film za 30 milijuna dolara. I tako smo na kraju uspjeli.

NACIONAL: Znači da ponekad filmu prijateljstvo koristi više od novca. – Da i ne. Julia Roberts je moja prijateljica i pristala je glumiti pod mojim uvjetima, ali sve glumice s hollywoodske A-liste bile su spremne gotovo besplatno glumiti uloge koje su dobile Julia Roberts i Drew Barrymore. Sve su znale da je scenarij sjajan. Razgovor s Julijom Roberts bio je kratak. Nazvao sam je, ona je pitala: “Zoveš li me zbog uloge u filmu ‘Ispovijesti opasnog uma’?”, a ja sam odgovorio potvrdno. Zatim je pitala “radi li se o ulozi Patricije?”, a ja sam opet odgovorio potvrdno. Na to je rekla “prihvaćam”. Svi su znali za taj scenarij, svaki glumac u ovom filmu kojeg sam nazvao rekao je “želim tu ulogu”.

NACIONAL: Koliko ste novaca dali Juliji Roberts za ulogu u svom filmu? – Ne znam točno, ali ako se dobro sjećam, Julia Roberts i Drew Barrymore glumile su za po 25 tisuća dolara. To je za Juliju Roberts simboličan honorar, stoti dio onoga što ona inače prima po filmu. Posebno su joj se sviđale haljine i otkačeni šeširi koje nosi u filmu. Znate, kad imate Juliu Roberts u filmu, možete se postaviti na dva načina. Možete se pretvarati da nemate veliku filmsku zvijezdu nego običnu glumicu, a možete se i usredotočiti na nju. Ja sam se želio usredotočiti na nju, istaknuti da u filmu imam veliku zvijezdu, prikazati je onako kako je prikazan Humphrey Bogart u “Casablanci”.

NACIONAL: Je li to što George Clooney režira također privuklo glumce? – Scenarij je bio tako dobar da ih nije bilo briga tko režira. Nisu mogli reći da će prihvatiti ulogu u filmu jer sam ja redatelj budući da nikad prije nisam režirao. Istina, svakom sam glumcu objašnjavao što želim od njega, svaka scena bila je nacrtana na papiru kako bi se pokazalo što želim. Imao sam 980 crteža scena koje smo morali snimiti.

NACIONAL: Kako ste i od koga naučili režirati? – Prvo što sam naučio jest da ne smijem sjediti u svojoj prikolici nego da stalno moram biti na mjestu snimanja. Mrzim sjediti u prikolici. Od Joela i Ethana Coena naučio sam kako se koristi kamera, od Stevena Soderbergha naučio sam mnogo o nelineranoj naraciji. Ja sam ljubitelj starih filmova. Najviše su na mene utjecali, a to se i vidi, filmovi Mikea Nicholsa “Kvaka 22” i “Diplomac”, ali i filmovi Alana J. Pakule “Klute”, “Svi predsjednikovi ljudi” i “Svjedoci i ubojice”.

NACIONAL: Znači da i nije čudno što vas uvijek uspoređuju s glumcima iz tih vremena, osobito s Caryjem Grantom. – Pa, ne znam zašto me uspoređuju baš s glumcima iz 60-ih i 70-ih jer su tada oni bili manje filmske zvijezde a više glumci. Ne znam ni zašto me uvijek uspoređuju s Caryjem Grantom. On se vjerojatno okreće u grobu kad me uspoređuju s njim pa vas molim da to više ne spominjete. Na kraju krajeva, valjda je to ipak kompliment pa ga tako i prihvaćam.

NACIONAL: Primate li kao kompliment i kad kažu da ste prisilno skromni? – Prisilno skroman? Nisam imao pojma da me novinari tako ocjenjuju. Znate, mnogi glumci i redatelji nemaju previše povjerenja u ono što rade. Ja volim ono što radim i mislim da imam puno sreće u načinu na koji radim svoj posao. Volim i filmove koje sam producirao.

NACIONAL: Mediji vas opisuju kao finu, pristojnu i komunikativnu osobu. – Već dugo ni s kim nemam problema u komunikaciji. Razlog je to što sam postao slavan u 33. a ne u 21. godini, zato ne moram glumiti frajera. Ne znam kako svi ti mladi glumci podnose slavu jer mnogi ljudi će im reći mnoge stvari kad su slavni i ide im dobro u životu. U tim godinama oni će im vjerovati. Nasuprot tomu, ja sam u tim godinama sebe vidio tek kao darovitog glumca. Bilo je to u vrijeme dok sam glumio u seriji “Činjenice života”. Kad danas sebe vidim u toj seriji, shvaćam da sam bio očajan. Ali sretan sam što nisam postao slavan u svojim dvadesetim godinama.

NACIONAL: Mislite li da biste danas bili drukčiji da ste slavu stekli prije dvadeset godina? – Da sam s 21 godinom glumio u seriji “Hitna služba” i postao slavan, mislim da bih danas bio potpuno drukčiji. Teško je glumcima u tim godinama shvatiti da oni često uopće ne utječu na slavu. U tim godinama vjerojatno bih mislio da sam genijalac i da me moja genijalnost dovela do goleme slave. Istina je da uz talent i određene uvjete treba u obzir uzeti i ogromnu količinu sreće. U Hollywoodu ima mnogo talentiranih glumaca koji su predodređeni za velike uloge a nisu uspjeli u filmskoj industriji. Ipak je potrebno biti u pravom trenutku na pravom mjestu a to sa 21 godinom ne možeš shvatiti kao što ni ja to tada nisam mogao shvatiti.

NACIONAL: Čini se da znate na pravi način iskoristiti prednosti svog uspjeha i slave. – Točno, iskorištavam slavu da bih radio ono što želim, filmove koji mi se sviđaju. Možda će se uskoro situacija promijeniti, ali trenutačno Steven Soderbergh i ja imamo svoju malu filmsku kompaniju “Section Eight” koja je naša kutija igračaka u kojoj uživamo. Snimamo drukčije filmove, pomičemo granice u filmskoj industriji. Vidjet ćemo dokle ćemo tako moći raditi.

NACIONAL: Jedan od takvih “drukčijih” filmova je i “Solaris” za koji ste prije dvije godine govorili da niste sigurni da će biti dobro prihvaćen? – Ma znao sam ja i tada što će se dogoditi, da će jedan dio publike obožavati taj film, dok će ga druga strana mrziti. Na premijeru “Solarisa” došlo je mnogo mojih dobrih prijatelja koji nakon projekcije nisu znali što da mi kažu. Znao sam da im se film nije svidio. No osjećao sam da postoji i druga strana ljudi koji će voljeti taj film. Osjećao sam da moram glumiti u filmu koji neće zadovoljiti svaku vrstu publike. No za pet godina naći će se publika koja će željeti vidjeti taj film i koja će reći kako su tek tada otkrili njegove vrijednosti. Moraš raditi filmove koji ti se sviđaju i pritom se nadati da će se to svidjeti ljudima koji vole film.

NACIONAL: U filmu “Solaris” vidi se vaša gola stražnjica, zbog čega se podigla velika galama, a u filmu “Ispovijesti opasnog uma” pokazujete golu stražnjicu glavnog glumca Sama Rockwella. – Što se tiče “Solarisa”, nisam ni pomislio da će moja stražnjica biti predmet tolikih rasprava. Mislim da je kompanija 20th Century Fox, distributer filma, iskoristila moju stražnjicu u reklamne svrhe. Moja gola stražnjica nema veze sa stražnjicom Sama Rockwella. Nije bilo namjerno, to se nalazilo u scenariju filma “Ispovijesti opasnog uma” i ja sam se samo držao scenarija. Uostalom, “Ispovijesti opasnog uma” snimljene su prije “Solarisa”.

NACIONAL: Kakvi ste kao redatelj, morate li sve imati pod kontrolom? – Da, takav sam, jer morate biti takvi. Bojio sam zidove kad smo imali probna snimanja. U scenama tv showa donio sam hlače statistima iz publike jer sam shvatio da se takve hlače nisu nosile u 60-ima. To ne znači da nećete dati određenu slobodu ljudima koje ste angažirali da rade s vama na filmu. Angažirao sam Sama Rockwella, Juliju Roberts, Drew Barrymore i druge i dao im slobodu u nastupu. Možda sam im trebao dopustiti da kreativnije sudjeluju u nastanku filma, ali ja sam takav.

NACIONAL: Jeste li takvi i u privatnom životu? – Ne znam, jer u životu nemam istu vrstu kontrole koju sam imao kao redatelj ovog filma. Režiranje je posao i zato morate imati potpunu kontrolu nad svim i svačim.

NACIONAL: Budući da vas trenutačno ne zanimaju komercijalni filmovi, znači li da želite raditi filmove koji će stvoriti mit od vas? – U jednom trenutku u karijeri novac vam više ne treba. Tada se zapitate što vam zapravo treba. Odgovor je da želite biti ponosni na ono što ste napravili u svom životu. Jednog ću dana imati 70 godina i sigurno neću biti ponosan na svoje filmove “Batman i Robin” i “Mirotvorac”, no bit će dovoljno filmova na koje ću biti ponosan. Zato želim raditi takve filmove, ali nisam lud da pričam kako glumeći i režirajući stvaram buduću filmsku baštinu. Možete napraviti mnogo dobrih filmova a onda popout O.J. Simpsona ubijete svoju suprugu i nitko više ne želi čuti za vas.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome što ćete raditi kad budete imali 70 godina? – Gledam u svog oca kojeg jako volim i mislim da bih želio biti kao i on koji sada ima 67 godina. Morat ću otići u Italiju gdje sam kupio prekrasnu kuću. Volio bih proputovati Europom, možda nekom jedrilicom ploviti morima EuropeMoja je obitelj podrijetlom iz Irske a ja nikad nisam bio u Irskoj. Kad sam bio mlad, nisam putovao jer nisam imao novaca. Sada kad imam dovoljno novaca, nemam vremena za putovanja i žao mi je što nisam baš vidio mnogo svijeta. Zato pretpostavljam da ću se jednom odmoriti od filma, kuća u Italiji bit će mi baza za putovanja Europom.

NACIONAL: Ako volite Europu, vjerojatno volite i europske filmove? – Upravo tako. U posljednje vrijeme sve više upoznajem europsku kinematografiju. Vidio sam nekoliko sjajnih ruskih filmova, pa njemačkih, poput “Trči, Lola, trči”. Zanimaju me i meksički filmovi kao i mnogi drugi neamerički filmovi.

NACIONAL: Vaš otac Nick Clooney bio je voditelj televizijskih emisija. Jeste li se zato odlučili na snimanje filma o Chucku Barrisu koji je također bio televizijski voditelj? – Odrastao sam upravo na snimanjima game show emisija. Moj je otac radio na jednoj takvoj emisiji 1974. i zato sam znao kako su te emisije nastajale. Ujedno sam shvaćao da je percepcija samog sebe sasvim različita od percepcije ljudi koji te okružuju. A to je i priča ovog filma, priča Chucka Barrisa koji se 1981. probudio misleći da je netko a ljudi oko njega vidjeli su ga na drukčiji način.

NACIONAL: Hoće li vas ovaj film ohrabriti ili obeshrabriti u pokušajima da i dalje režirate? – Želim i dalje režirati, ali činjenica jest da nikada nisam želio postati redatelj. Prihvatio sam se režije ovog filma jer inače on nikada ne bi bio snimljen, a ja sam šest godina bio predviđen za ulogu u tom filmu. Razlog zbog kojeg sam se latio režije jest taj da sam shvaćao priču filma, i to na nekoliko razina. Na razini odnosa s televizijom i na razini odnosa s CIA-om. Shvaćao sam razliku u 50-im godinama kad je Barris bio mlad, u 60-im kada droga i slobodan seks postaju popularni, dok u 70-ima i poslije dolazi do otrežnjenja u godinama Ronalda Reagana. Smatrao sam da sve to shvaćam, da shvaćam film kao metaforu i da mogu tako i snimiti. Moraš imati svoj pogled na film, to je ključno. Steven Sodenbergh ima svoj pogled na film, volio ga ti ili mrzio, kao i braća Coen.

NACIONAL: Tvrdite li i dalje da se nikada nećete oženiti? – Rekao sam to 1994. i ta me izjava prati poput sjene. Evo, sad ću reći nešto sasvim suprotno. Vjenčat ću se večeras. Razmišljao sam o Juliji Roberts, ali od toga neće biti ništa jer je ona udana.

NACIONAL: Vjerujete li ljudima nakon prvog susreta i kratkog razgovora? – Mislim da nitko nikome ne vjeruje nakon nekoliko minuta upoznavanja. Upravo s vama pričam 20-ak minuta i ne znam zašto bih vam vjerovao. Nisam baš osoba koja vjeruje na riječ i mislim da nitko nikome ne treba odmah vjerovati. No to ne znači da se neću korektno rukovati s nekim i biti maksimalno otvoren.

NACIONAL: Je li to zapravo zamka za sve slavne osobe, jer ne mogu i ne smiju vjerovati ljudima koji ih okružuju? – Ja sam drukčiji, nemam tjelesnog čuvara, ne želim da me odvajaju od običnih ljudi. Ne zahtijevam ništa posebno kako ne bih izgubio dodir sa stvarnošću. Kad vidite tjelohranitelja kraj mene, znajte da su mi ga dodijelili a da ponekad ni sam nisam o tome obaviješten. Dolazim na premijeru i odjednom kraj sebe vidim mladića bez vrata, glava spojena s ramenima, koji nešto mrmlja kroz zube. No ja nikada nisam angažirao tjelohranitelja.

NACIONAL: Što kažete na tvrdnje da vaš film “Ispovijesti opasnog uma” sliči na film “Genijalni um”, jer u oba filma gledatelj ne zna je li suradnja glavnog lika s tajnim službama realnost ili mašta? – Želio bih da nešto raščistimo. Akiva Goldsman, scenarist koji je dobio Oscara za film “Genijalni um”, moj je prijatelj. No ja namjerno nisam gledao “Genijalni um” jer sam znao da u priči filma postoje takve sličnosti. Moj je posao bio da se koncentriram na ovaj film i zaštitim ga od nepotrebnih usporedbi. Uostalom ni sam nisam pitao Chucka Barrisa što je istina u filmu, je li on bio ili nije bio plaćeni ubojica CIA-e. Imam svoje mišljenje o tome. Primjerice, ako nije bio CIA-in plaćenik, zašto je to napisao, zašto je lagao. Imao je dovoljno novaca, bio je poznat, zašto bi lagao?

GEORGE CLOONEY
6. svibnja 1961. rođen u Lexingtonu, Kentucky
Tri godine studirao na Northern Kentucky University i pokušavao ući u baseball momčad Cincinnati Reds
1982. se seli u Los Angeles i pohađa glumačku školu
Krajem 80-ih glumi u beznačajnim B filmovima i tv serijama
Značajnija filmografija:
2002. Ispovijesti opasnog uma
2002. Solaris
2001. Oceanovih 11
2000. Savršena oluja
1999. Tko je ovdje lud?
1999. Tri kralja
1998. Tanka crvena linija
1998. Daleko od očiju
1997. Mirotvorac
1997. Batman i Robin
1996. Jednog lijepog dana
1996. Od sumraka do zore
1994. Hitna služba (tv serija)