Tjednik Nacional imao je veliku čast da bude među dvadesetak europskih medija koji su dobili pozivnicu da dođu u Tokyo, upoznaju impresivan Ghibli muzej i Ghibli studio u kojem nastaju fantastični dugometražni animirani filmovi te se sretnu s velikim redateljem Hayaom Miyazakijem koji vrlo rijetko daje intervjue. Prvi dan bio je određen za obilazak studija animacije u kojem su nastali briljantni animirani filmovi kao što su “Princeza Mononoke”, “Spirited Away” i niz drugih. Studio je izvan središta, u Mitaki, mirnom dijelu grada bez staklenih nebodera u kojem se nalaze nizovi niskih kuća. Autobus koji je doveo grupu novinara zaustavlja se u maloj ulici, naša ljubazna domaćica Mikiko Takeda, menedžerica Ghibli studija koja se brine za međunarodnu promociju, poziva nas da upoznamo mjesto gdje nastaju Ghiblijevi filmovi. Još u autobusu razgovarao sam s kolegama iz Portugala i Njemačke koje poznajem otprije i svi smo nestrpljivo očekivali da vidimo taj famozan supermoderni studio u kojem se proizvode najbolji animirani filmovi u svijetu. Izlazimo iz autobusa, a umjesto high-tech zgrade, uniformiranih čuvara, velikog parkirališta za zaposlene – pred nama je skromna katnica koja izvana ne odaje da se unutar njenih zidova skriva moćan animirani studio svjetskog ugleda. U grmu ispred ulaza, gotovo skrivena, stoji ploča na kojoj piše “Studio Ghibli” i koju ne bih ni primijetio da nisam bio upozoren. U vrijeme našeg posjeta studio je bio u mirovanju jer se trenutačno ne radi na novom projektu – njihov će sljedeći film biti najavljen na tiskovnoj konferenciji u prosincu – a kad sam nešto kasnije istoga dana pitao Miyazakija o njihovu sljedećem projektu, bio je poprilično tajnovit: “Nemamo običaj davati informacije prije službene objave. To mi baš svaki put zabrani moj producent i predsjednik studija Toshio Suzuki! Mogu vam reći da bi film trebao biti spreman za japanska kina 2004. Japan prolazi kroz razdoblje ozbiljne recesije. Naša je želja da napravimo film koji će postaviti prava pitanja i dati prave odgovore kako bismo ljudima pružili nadu u bolju budućnost. To je cilj našeg sljedećeg filma, a to nije nimalo jednostavan zadatak. Eto, sada sam vam rekao i više nego sam kanio.”

Iako se u studiju trenutačno ne radi ništa, ljubazni domaćini angažirali su animatore koji su nam na kompjutorima pokazali digitalnu obradu crteža iz filma “Spirited Away”. Odmah su napomenuli da se u njihovu studiju, za razliku od Pixarova, sve radi rukom, crteži, likovi, pozadine, a tek potom dolazi na red digitalna obrada pokreta i kolorizacije. Unutrašnjost studija jednostavna je i skromna poput same kuće: desetak radnih stolova s kompjutorima, nimalo glamurozan interijer, prostor poput nevelike novinske redakcije. Tik uz taj studio nalaze se još dvije omanje kuće u kojima su Ghiblijevi radni prostori.

Studio za proizvodnju animiranih filmova Ghibli utemeljio je 1985. Hayao Miyazaki s kolegom i partnerom Isaom Takahatom i mentorom Yasuaom Otsukom i danas je vodeći japanski animacijski studio i uz Disney najveći i najmoćniji u svijetu. Naziv studija dolazi od talijanske riječi “ghibli” (vruć pustinjski vjetar), a ime ističe želju Miyazakija i suradnika da poput vjetra pometu prljavštinu i korupciju iz japanske animacijske industrije koja je svijet osvojila plitkim televizijskim šundom. Do danas studio je producirao 12 dugometražnih animiranih filmova u režiji Miyazakija i Takahate, a uz kinofilmove proizvodi i televizijske i video naslove, tiska knjige, slikovnice i stripove za djecu i odrasle prema vlastitim filmovima, a čitavoj je produkciji zajednička vrhunska kvaliteta te autorska osviještenost. Glavna pokretačka snaga Ghibli studija je Hayao Miyazaki, animator i umjetnik kojega stručni krugovi smatraju najvećim autorom animiranih filmova današnjice i jednim od najvećih uopće. Njegov najnoviji film “Spirited Away” – koji će se u hrvatskim kinima pojaviti u prvoj polovici 2003. – na Berlinskom filmskom festivalu osvojio je Zlatnog medvjeda kao prvi animirani film kojemu je tu uspjelo na A festivalu igranoga filma. Već 20 godina Hayao Miyazaki na čelu je ne samo japanske nego i svjetske animacije, čovjek kojega nazivaju posljednjim velikanom animacije, čija filmografija otkriva nedostižnu autorsku viziju, moralni integritet, zanatski perfekcionizam, pripovjedačko majstorstvo i bezgraničnu maštu u službi plemenitih ideja. Miyazaki je pjesnik animacije, njegovi su filmovi žanrovski spektakli epskih razmjera, uspio je stvoriti komercijalni dugometražni animirani film istančane intelektualnosti, osviještenog autorstva, plemenitih poruka i umjetničkih dosega za djecu i odrasle. Hayao Miyazaki – rođen 1941. u Tokyju iz kojega je morao pobjeći s roditeljima pred američkim bombardiranjem – autor je mnogih tv serija i kratkih filmova, a u filmografiji ima i osam dugometražnih animiranih filmova, od čega je šest nastalo pod okriljem Ghibli studija. Kao osviješteni autor, Miyazaki u svojim filmovima promiče poruke o potrebi razvijene ljudske civilizacije i postindustrijskog doba da živi u skladu s prirodom (“Princeza Mononoke”); očuvanja našeg planeta od onečišćenja i nuklearne katastrofe (“Nausicaa of the Walley of the Wind”); važnosti prijateljstva, obitelji, dječje mašte i razigranosti (“My Neighbour Totoro”); besmislenosti rata (“Grave of the Fireflies”); važnosti očuvanja tradicije, suživota s prirodom, radne discipline (“Spirited Away”). O značaju Hayaa Miyazakija kao animatora, filmaša i umjetnika najbolje govore izjave njegovih slavnih obožavatelja i štovatelja. Akira Kurosawa za života je govorio: “Miyazaki je veliki autor i bezgranično ga poštujem. Ne vidim po čemu je moj rad vrjedniji od njegova i uvijek mi je žao kad shvatim da mnogi to još ne razumiju.” Michael Eisner, predsjednik studija Disney, kaže: “Zapravo to ne bih smio reći, ali Miyazakijev film ‘Moj susjed Totoro’ moj je najomiljeniji animirani dječji film. Moja su ga djeca gledala nebrojeno puta iako ne razumiju ni riječ japanskog.” Braća Wachowski, autori “Matrixa”, imaju samo birane riječi o Miyazakiju: “Miyazaki stvara fantastične filmove već puna dva desetljeća. Kad pogledate film kakav je ‘Princeza Mononoke’, jasno vam da je ste vidjeli remek-djelo.” A John Lasseter, redatelj “Priče o igračkama” i jedan od utemeljitelja digitalnog animacijskog diva Pixara, priznaje: “Miyazaki je stalni izvor inspiracije za mene. Toliko mu se divim da je Ghibli studio bio model prema kojem sam stvarao našu kompaniju Pixar. Kad god imamo problem s nekim našim filmom, pogledamo Miyazakijeve filmove i bez problema pronadjemo rješenje.”

Nakon silnih uspjeha koje su postigli sa svojim filmovima u Ghibli studiju odlučili su izgraditi i svoj muzej. O tome Miyazaki kaže: ”Željeli smo da na jednom mjestu svi oni koji vole naše filmove mogu na trenutak postati dio svijeta koji smo stvorili u svojim filmovima, ali i da upoznaju animaciju i doznaju kako nastaju ideje i likovi naših filmova.” Muzej Ghibli je poput najmaštovitijeg filma iz kojega nikada ne biste željeli izaći. Rađen je po mjeri običnog čovjeka, i djece i i odraslih, u njemu se posjetitelj osjeća kao u najljepšoj bajci. Slogan muzeja je “Izgubimo se zajedno!”, a imate li imalo mašte, to će vam uspjeti. U muzeju Ghibli sve je posebno, originalno, drukčije, u njemu bi se veliki austrijski arhitekt i umjetnik Hundertwasser – koji je nesumnjivo utjecao na Miyazakijev koncept muzeja i čije se knjige mogu pronaći u muzejskoj knjižari – osjećao kao kod kuće. Sama zgrada arhitektonsko je remek-djelo s dušom i jedan od najoriginalnijih, najzabavnijih i najosebujnijih muzeja na svijetu, a osmislio ga je čovjek koji nije ni arhitekt ni dizajner interijera: Hayao Miyazaki idejni je tvorac, projektant i dizajner interijera ovog maštovitog prostora.

Muzej je otvoren 1. listopada 2001. nakon tri i pol godine rada, u dijelu Tokyja koji se zove Mitaka City, 20-ak km od središta grada. Među krošnjama visokih zelenih stabala parka Inokashira – čiji besprijekoran izgled, očuvano zelenilo, čiste i uređene staze, geometrijski podšišane krošnje drveća i grmova i prekrasna jezera, baš kao i svi ostali savršeno uređeni tokyjski parkovi i vrtovi, odaju neraskidivu povezanost Japanaca s prirodom i disciplinu koja im omogućava život vrijedan divljenja – nalazi se pitoreskna zgrada muzeja Ghibli. U maloj kućici dočekuje vas golemi Totoro, lik iz animiranog filma “Moj susjed Totoro”, jedan od najomiljenijih animiranih dječjih likova iz Miyazakijevih filmova, no slijedi iznenađenje jer to nije ulaz. Totoro samo upućuje na glavni ulaz 50-ak m desno kroz koji otvara vrata u zemlju čudesa. Na zastavi s grbom su tri sokola, divlja svinja i Totoro. Muzej je zamišljen kao virtualni svijet fantastičnih Miyazakijevih animiranih filmova. Miyazakijev svijet fantazije ovdje je dobio trodimenzionalni oblik, no muzej Ghibli nije tematski park poput Disneylanda gdje se posjetitelju masno naplati ulaznica za ono što je zapravo raskošan luna-park. U muzeju Ghibli posjetitelj sam bira što želi vidjeti i raditi i to nije samo mjesto zabave i uživanja nego prava edukativno-obrazovna pustolovina u kojoj podjednako mogu uživati i učiti i djeca i odrasli. Nije moguće doći nenajavljeno u muzej i kupiti ulaznicu na ulazu nego se ona mora unaprijed rezervirati. Time se želi izbjeći nepotrebna gužva te omogućiti posjetiteljima, a posebno djeci, da uživaju u muzeju bez ometanja. Broj prodanih ulaznica ograničen je na 2400 dnevno, a odjednom u muzeju ne smije biti više od 600 posjetitelja. Iako su ulaznice rasprodane mjesecima unaprijed, a potražnja raste – nakon Japana, Tajvana, Hong Konga i Južne Koreje od ovoga se ljeta ulaznice mogu rezervirati i u SAD-u, Kanadi, Francuskoj i Italiji – dnevni limit posjetitelja neće se povećavati.

Za novinare koji su bili u Tokyju posjet je bio organiziran u utorak kad je muzej zatvoren. Ulaznice su napravljene od originalnih 35-milimetarskih filmskih rola s projekcija Miyazakijevih filmova u kinima, tako da svaki posjetitelj muzeja u trajno vlasništvo dobiva tri kadra. Naoko kaotičan raspored prostorija i nabacani izložbeni predmeti itekako imaju smisla. Na prvom katu posjetitelj prolazi kroz pet soba nakrcanih skicama i ilustracijama na zidovima, knjigama, radnim stolom, igračkama i svim pojedinostima koje se mogu vidjeti u radnoj sobi animatora. Kad prođe kroz svih pet soba, posjetitelj dobije predodžbu o tome kako nastaje animirani film. Te su sobe, kao i ostale prostorije u muzeju, natrpane originalnim Miyazakijevim skicama i crtežima, a u jednoj od njih posjetitelj može prelistavati i originalne radne knjige prema kojima su nastali najpoznatiji Miyazakijevi filmovi “Nausikaa”, “Moj susjed Totoro”, “Princeza Mononoke” te posljednji “Spirited Away”. Miyazaki sve svoje filmove radi bez scenarija: jednostavno kadrove iscrtava u knjizi snimanja, uz njih dodaje dijaloge i kratak opis onoga što se u prizoru događa. Kako nam je rekla naša domaćica Mikiko Takeda, Miyazaki kao vrlo tvrdoglav autor gotovo nikada ne odstupa od onoga što je zacrtao u knjizi snimanja. Osim crteža i skica prema kojima su nastali Miyazakijevi filmovi u muzeju se mogu vidjeti i fantastični crteži hiperproduktivnog Miyazakija koji su nastali pod očitim utjecajem Leonarda Da Vincija i Julesa Vernea. Tako su izloženi crteži utvrde koja se nalazi u srcu vulkana, gusarske podmornica koja izvana izgleda poput otoka, bojnog broda koji izgleda poput svjetionika i ostalih čudesnih izuma precizno razrađene mehanike koji bi jednoga dana mogli biti oživljeni u animiranom filmu. U jednoj od prostorija nalaze se razne naprave pomoću kojih su ljudi kroz povijest stvarali pokretne slike, a posebno je zanimljiv izum Miyazakija i njegovih suradnika koji statične animirane likove na vrtuljku koji se okreće pomoću stratoskopskog svjetla pretvaraju u animirani film. U podrumu muzeja u maloj kinodvorani prikazuju se kratki animirani filmovi u produkciji studija Ghibli, a projektor se nalazi u tramvajskom vagonu. Posjetitelji muzeja mogu vidjeti i najnoviji Miyazakijev kratki film “Lov na kita”. Svaki je strop iscrtan živahnim freskama koje prikazuju likove Miyazakijevih filmova i čudesne svjetove u kojima žive. Prozori su oslikani poput crkvenih vitraja na kojima se također prepoznaju likovi iz Ghiblijevih filmova, a kad kroz prozorska stakla prodiru sunčane zrake, zidovi i kameni podovi muzeja okupani su prekrasnim bojama. U muzeju se nalazi i ogromna verzija Mačke-autobusa, još jednog popularnog dječjeg lika iz filma “Moj susjed Totoro”, u kojemu se djeca mogu “voziti” dok je odraslima to zabranjeno. Središnja prostorija muzeja natkrivena je staklenom kupolom u kojoj se kupa žuti kit, a čitava je prostorija isprepletena spiralnim stubištima, visećim mostovima koji ne vode nikamo, terasama koje izlaze iz zidova i liftom koji podsjeća na prošla vremena. Na krovu muzeja zaraslom u travu nalazi se mala šetnica u zelenilu, a otvorenim prostorom dominira nekoliko metara visok čelični Vojnik Robot, još jedan popularan lik iz Miyazakijevih filmova. Iz muzeja je nemoguće otići a da očarani onim što ste vidjeli ne potrošite gomilu novca (ako ga imate) u dućanu u kojem vas čekaju kalendari, ručnici, igračke, satovi, DVD-i (možete kupiti i fantastično trostruko DVD izdanje Miyazakijeva remek-djela “Princeza Mononoke” za samo 280 kuna, koje se ne može nabaviti nigdje drugdje u svijetu) i sav ostali merchandising iz Ghiblijevih filmova koji se ekskluzivno može kupiti samo ovdje te da se na kraju ne okrijepite u slikovitoj kavani “Slamnati šešir” gdje se poslužuju isključivo jela od sastojaka uzgojenih na farmama zdrave hrane. Novinarima je poslužen ručak od seoske povrtne juhe, sendviča od integralnog prepečenog kruha s pohanim svinjetinom i teletinom dok je za piće bilo ponuđeno japansko pivo i jak crni čaj.