Objavljeno u Nacionalu br. 374, 2003-01-15

Autor: Nenad Polimac

Najbolji filmovi godine u američkim kinima

Kreativni poraz hollywoodskih 'majora'

Lista deset najboljih američkih filmova godine u izboru Američkog filmskog instituta i dodjela Zlatnih globusa 19. siječnja najreprezentativniji su pokazatelji koji će se filmovi uskoro natjecati za Oscare

Gospodar prstenova: Dvije kule - Peter JacksonGospodar prstenova: Dvije kule - Peter JacksonU prošlotjednom intervjuu za LA Daily News glasnogovornik udruge američkih prikazivača Paul Dergarabedian zadovoljno je komentirao što je “Uhvati me ako možeš” Stevena Spielberga postao 23. film iz prošlogodišnje hollywoodske produkcije koji je zaradio više od 100 milijuna dolara, čime je potučen rekord iz 2000., kad su 22 filma ostvarila taj rezultat. Lanjska filmska sezona uistinu je bila komercijalno poticajna, jer nikad dosad zarada na kinoulaznicama nije iznosila 9,3 milijardi dolara, što je povećanje u odnosu na prethodnu sezonu od 11 posto. Trijezni The Wall Street Journal upozorio je, međutim, da je odlična zarada posljedica povećanja cijena kinoulaznica, ali i ziheraške hollywoodske poslovne strategije, koja sve više pretpostavlja franšize i nastavke originalnim filmskim pričama.

Mali, ali utjecajni Hollywoodsko udruženje stranih novinara koje dodjeljuje Zlatne globuse ima samo 93 člana koje filmske kompanije obasipaju darovima i pozivima na ručkove i večere Sumnju u osobit kreativni potencijal rekordne filmske sezone izrazila je i kritika. Dok je prošle godine nekoliko filmova velikih hollywoodskih kompanija sudjelovalo u natjecanju za priznanja što ih dodjeljuju brojna udruženja kritičara i filmskih profesionalaca – ponajprije “Genijalni um” (“Universal”), “Moulin Rouge” (“Fox”) i “Shrek” (“Dreamworks”) – ove godine to nije uspjelo nijednom njihovu proizvodu. U izborima najboljih filmova dominiraju ostvarenja kompanija srednjeg ranga, kao što su “Miramax” i “New Line”, a za većinu ostalih filmskih proizvođača – koji su imali hrabrosti riskirati s netipičnim i ambicioznim projektima – znaju samo najupućeniji pratitelji hollywoodskih prilika. Jedina dva filma hollywoodskih “majora” koja su rubno spomenuta u tim godišnjim odabirima su “Dreamworksov” “Uhvati me ako možeš” i “Foxov” “Put do uništenja”.

Nacionalno udruženje filmskih kritičara tako je proglasilo najboljim ostvarenjem godine “Pijanista” Romana Polanskog, poljsko-francusko-britansko-njemačko-nizozemsku koprodukcija koja je izborila Zlatnu palmu u Cannesu, a trenutačno u američkim kinima postiže solidne, ali ne i senzacionalne rezultate. Epska drama iz razdoblja holokausta – autentična zgoda o glazbeniku Wladyslawu Szpilmanu koji je šest godine izbjegavao smrt pod nacističkim terorom (sjajno ga glumi mladi Amerikanac Adrien Brody) – najviše se svidjela i udruženju kritičara iz Bostona, a newyorški kritičari preferirali su film Todda Haynesa “Daleko od neba”, koji je mnoge podsjetio na opus legendarnog Douglasa Sirka (“Imitacija života”), samo što je ta retro-melodrama s Juliane Moore u ulozi frustrirane domaćice začinjena subverzivnim gay motivima i međurasnom romansom. Njezina dosadašnja zarada u američkim kinima je skromnih 11 i pol milijuna dolara.

Nacionalno udruženje recenzenata odlučilo se za film “Sati”, prvi hollywoodski projekt Britanca Stephena Daldryja, koji je postigao međunarodni uspjeh prvijencem “Billy Elliott”. U pitanju je ekranizacija romana Michaela Cunninghama ovjenčanog Pulitzerovom nagradom, neobičan omnibus koji počinje 1941., samoubojstvom kultne književnice Virginije Woolf (glumi je Nicole Kidman s umjetnim nosom), i zatim se vraća u 1925., evocirajući nastanak njezine knjige “Gđa Dalloway”. Iduće dvije priče odigravaju se 1951. i u današnje doba, a njihove glavne protagonistice (Julianne Moore i Meryl Streep) kao da iznova proživljavaju sudbinu naslovne junakinje “Gđe Dalloway”, kojoj se u jednom danu ukazala cjelokupna promašenost života. “Sati” su hit u art kinima, međutim, posve sigurno neće privući publiku koja uživa u “Čovjeku-Pauku” i “Harryju Potteru i odaji tajni”. Udruženje filmskih kritičara Los Angelesa izabralo je još najpopulističkije ostvarenje među spomenutima, satiričnu dramu Alexandrea Paynea “O Schmidtu”, koja je prošle godine u Cannesu naišla na neujednačen prijem, ali je zato sada u Americi obasipaju hvalospjevima. U samo 814 kina zaradila je 8,5 milijuna dolara, a tek je na početku distribucije: ukupni utržak mogao bi biti i desetak puta veći, ako film opravda očekivanja i dobije još nekoliko priznanja u natjecanjima koja tek predstoje – za Zlatni globus i Oscara. Glavni protagonisti Jack Nicholson (udovac koji pokušava spriječiti ženidbu svoje kćeri) i Kathy Bates (majka nepoželjnog ženika) već su nominirani za Zlatni globus, a po svoj prilici bit će i među najozbiljnijim kandidatima za Oscara: njihova ljubavna scena u kadi – u kojoj punačka glumica ne skriva svoje bujne grudi – ocijenjena je kao najurnebesniji prizor godine.

Listu najboljih filmova sastavio je i Američki filmski institut, ugledna organizacija u koju je učlanjeno oko 1800 utjecajnih filmaša najrazličitijih profesija. Prošle je godine najavljeno da će dodjela njihove nagrade po spektakularnosti konkurirati Oscaru i Zlatnom globusu, međutim, uslijedilo je razočaranje: na svečanosti se uopće nisu pojavili Denzel Washington, Gene Hackman, Jennifer Connelly, Robert Altman i James Gandolfini, a CBS-ov televizijski prijenos pratilo je samo pet i pol milijuna gledatelja – doista slabo u odnosu na 23 i pol milijuna koliko ih gleda dodjelu Zlatnog globusa. Oscar je bolje i ne spominjati, jer ga je prošle godine gledalo gotovo 42 milijuna Amerikanaca. Budući da je CBS najavio da ove godine nema namjeru prenositi ovogodišnju dodjelu nagrada, Američki filmski institut je sredinom prosinca samo proglasio deset najboljih američkih filmova u toj sezoni, a priznanja će – bez prisutnosti televizije – biti podijeljena na svečanom ručku u losangeleskom hotelu “Four Seasons”. Na toj listi se, na iznenađenje kritičara, nije našao “Daleko od neba”, ali je zato bilo mjesta za humornu melodramu “Sve o jednom dječaku”, koja je većinskim udjelom zapravo engleska produkcija – s francuskim, njemačkim i američkim partnerima. Jedini od velikih blockbustera na popisu deset najboljih je “New Lineov” “Gospodar prstenova: Dvije kule”, a od skupljih filmova tu su još “Miramaxove” produkcije “Bande New Yorka” i “Chicago”. Prvi – gangsterski ep Martina Scorsesea koji se odigrava šezdesetih godina 19. stoljeća – po nekim je procjenama stajao čak 110 milijuna dolara i trebao je imati premijeru još uoči Božića 2001. godine: “Miramax” je kalkulirao da bi prizori nasilja mogli uznemiriti javno mnijenje koje se još nije bilo oporavilo od tragičnih događaja 11. rujna, a i završna verzija – po mišljenju producenata – bila je suviše dugačka (više od tri sata) i tražila je doradu. Film je skraćen 20 minuta – s čime se navodno složio i redatelj Scorsese (možda i stoga što s “Miramaxom” priprema novi film “Pilot”, s Leonardom DiCapriom u ulozi eluzivnog tajkuna Howarda Hughesa) – promijenjen je i “soundtrack”, ali većina kritičara ističe kako su mu dijelovi puno impresivniji od cjeline. Izvanrednom je ocijenjena jedino glavna uloga Daniela Day-Lewisa, koji je prekinuo petogodišnju pauzu kako bi radio sa Scorsesom i sada opet najavljuje dugotrajni glumački počinak. I u pogledu zarade film je iznevjerio očekivanja: samo 45 milijuna dolara bruto skroman je učinak za jednu od najiščekivanijih hollywoodskih filmskih pustolovina posljednjih godina. Jeffrey Wells u svojoj kolumni “Hollywood Elsewhere” na sve čitanijem web siteu “Movie Poop Shoot” tvrdi da je integralna verzija mnogo dojmljivija te da je razmjerni podbačaj “Bandi New Yorka” isključivo krivnja “Miramaxova” kolebanja.

Zato je s “Chicagom” “Miramax” povukao sve prave poteze. Premda je bilo rizično povjeriti ekranizaciju broadwayskog hit-mjuzikla (sredinom osamdesetih to je bio projekt pokojnog Boba Fossea, koscenarista, redatelja i koreografa broadwayske praizvedbe iz 1975.) debitantu Robu Marshallu te za glavne uloge angažirati glumice koje nisu pjevačice (Catherine Zeta-Jones i Renee Zellweger), u oba slučaja nije obavljen loš posao. Devedeset posto američkih kritičara dalo je “Chicagu” pozitivnu ocjenu, pa unatoč tome što najrenomiraniji među njima ističu da se po razini izvedbe film ne može mjeriti s “Cabaretom”, prethodnom ekranizacijom mjuzikla Johna Kandera i Freda Ebab, ali ni prošlogodišnjim “Moulin Rougeom”, Marshallov prvijenac mogao bi zablistati u predstojećim natjecanjima. Već ima najviše nominacija za Zlatni globus, a rezultati u zasad još ograničenoj distribuciji impresivni su.

Uvrštavanje na listu filmova “Sati” i “O Schmidtu” prihvaćeno je bez pogovora, kao i komedije “Adaptacija”, novog zajedničkog rada redatelja Spikea Jonzea i scenarista Charlieja Kaufmana, koji su prije tri godine briljirali satirom “Biti John Malkovich”. Potonji je bio poprilično bizarna filmska ludorija, no “Adaptacija” ga čak i nadilazi. Glavni junak filma, naime, upravo je scenarist Charlie Kaufman (glumi ga Nicolas Cage), frustrirani šmokljan koji pokušava adaptirati non-fiction roman Susan Orlean “Kradljivac orhideja”: dotična književnica autentična je ličnost, no u filmu je igra Meryl Streep, a objekt njezina zanimanja, dilera rijetkim biljkama Johna Larochea, utjelovljuje odlični Chris Cooper. Zbilja i nekoliko razina fikcije neprestano se prelamaju, a situaciju još više zapetljava paralelna radnja: Charlie ima brata blizanca Davida koji uvijek bira liniju manjeg otpora, pa u Hollywoodu bez problema uspijeva prodati scenarij o serijskom ubojici. Na špici filma piše da su scenaristi braća Charlie i David Kaufman, a nekoliko udruženja filmskih kritičara, koja su scenarij za “Adaptaciju” proglasila najboljim u prošloj godini, počastila su priznanjem oba Kaufmana, iako potonji uopće ne postoji.

Izbor filma “Mirni Amerikanac” Phillipa Noycea, nove ekranizacije špijunskog romana Grahama Greenea, koja je unatoč vrlo dobrim kritikama propala u kinima, primljen je bez pogovora, ali su osporavani “Frida”, film o meksičkoj slikarici Fridi Kahlo (glumi je Salma Hayek), i socijalna drama “Antwone Fisher”, redateljski prvijenac glumca Denzela Washingtona. Umjesto njih, prigovarali su kritičari, bolje da su uvršteni “Put do uništenja” Sama Mendesa ili “Uhvati me ako možeš” Stevena Spielberga.

Značajan poticaj za promociju kritičarskih favorita bit će svečana dodjela Zlatnih globusa 19. siječnja, o kojima odlučuje Hollywoodsko udruženje stranih novinara. Njihova priredba – za razliku od neuspjelog showa Američkog filmskog instituta – odlično je organizirana i krcata zvijezdama, pa ne čudi takav odaziv televizijskih gledatelja. Paradoksalno je, kako izvještava Variety, najpoznatiji američki magazin za show business, što je Hollywoodsko udruženje stranih novinara pomalo nakaradna organizacija koja ima samo 93 člana. Njima su dostatna samo četiri članka godišnje da očuvaju svoj status u udruženju, troje ih je starije od 90 godina, a nekolicina ih ima više od 80. Budući da ih je razmjerno malo (članova Američke akademije koji odlučuju o Oscarima je oko šest tisuća), producenti ih neprestano pozivaju na svečane ručkove i večere te obasipaju darovima kako bi promovirali svoje filmove. Zbog toga mnogi smatraju Zlatni globus nagradom upitnog integriteta, no njegov je značaj nesumnjiv, jer, ako ništa drugo, daje još veći prestiž filmovima koje su već izdvojila kao najbolje kritičarska udruženja. Ove godine najviše su nominacija u kategorijama komedije i drame dobili “Chicago” i “Sati”, produkcije kompanije “Miramax”, koja odlično zna kako se treba ophoditi ne samo s ocjenjivačima za Zlatni globus, nego i članovima Američke akademije koji odlučuju o Oscaru: kada su svojedobno “Kućna pravila” i “Čokolada” izborili neočekivan broj nominacija za Oscara, bio je to prije rezultat izvrsne “Miramaxove” promocije nego vrijednosti samih filmova. Također, kada je “Zaljubljeni Shakespeare” pobijedio “Spašavanje vojnika Ryana” u utrci za Oscara, ključni je adut bila “Miramaxova” marketinška strategija. Ta kompanija već dvije-tri godine nije imala jačih filmova za ovakva natjecanja, pa će sada pokušati iskoristiti sve što joj je na raspolaganju. Pa dok se “Chicago” čini favoritom u kategoriji komedije (miljenik publike “Moje grčko vjenčanje” jedini mu je ozbiljan suparnik), “Sati” imaju puno neugodnije protivnike: ponajprije još jedan “Miramaxov” film, “Bande New Yorka”, koji se oslanja na Scorseseovu iznimnu reputaciju, a veliki su favoriti i “Pijanist” Romana Polanskog te već spomenuti “O Schmidtu”.

Zlatni globus ipak je samo predigra za puno prestižnije natjecanje – borbu za Oscara. Nominacije se objavljuju 11. veljače i posve je izvjesno da će među konkurentima za najvažnija priznanja biti i “Pijanist”, “Chicago”, “Gospodar prstenova: Dvije kule”, “Sati”, “Bande New Yorka”, “Adaptacija”, “O Schmidtu” i još poneki. Hoće li pobijediti najbolji? Možda, a možda i oni s najboljim marketinškim strategijama.

10 najboljih američkih filmova po izboru članova Američkog filmskog instituta

Adaptacija – Spike Jonze
Antwone Fisher – Denzel Washington
Bande New Yorka – Martin Scorsese
Chicago – Rob Marshall
Frida – Julie Taymor
Gospodar prstenova: Dvije kule – Peter Jackson
Mirni Amerikanac – Phillip Noyce
O Schmidtu – Alexander Payne
Sati – Stephen Daldry
Sve o jednom dječaku – Chris i Paul Weitz

Nominacije za Zlatni globus

najbolja drama
Bande New Yorka – Miramax
Gospodar prstenova: Dvije kule – New Line
·O Schmidtu – Avery Pix / New Line
·Pijanist – TVP / Le Studio Canal+ i dr.
·Sati – Miramax / Scott Rudin Prods.

najbolja komedija

Adaptacija – Good Machine / Propaganda Films i dr.
Chicago – Miramax
Moje grčko vjenčanje – Good Circle Films i dr.
Nicholas Nickleby – Hart-Sharp Ent. / Cloud Nine Films
Sve o jednom dječaku – Working Title / Tribeca i dr.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika