Mario Ančić, 18-godišnji Splićanin, bivši broj 1 na svjetskoj juniorskoj rang listiMladi splitski tenisač Mario Ančić postigao je prošlog vikenda najbolji rezultat u svojoj profesionalnoj karijeri. Na svom prvom Grand Slamu, Australian Openu, ušao je među 16 najboljih i u osmini finala odlično se nosio s četvrtim igračem svijeta Juanom Carlosom Ferrerom. Iako se usporedbe s Goranom Ivaniševićem i njegovim profesionalnim početkom upravo u Melbourneu nisu mogle izbjeći, nakon igre sa Španjolcem Ferrerom mnogi su teniski profesionalci priznali da su na Australian Openu potvrđene njihove slutnje – stiže novi šampion. Ančić je u Melbourne stigao kao 88. igrač svijeta. Sa svojih 18 godina on je najmlađi igrač među prvih sto svjetskih tenisača. Još lani bio je 300. igrač na svijetu. Prošla godina za njega je bila vrlo uspješna. Osvojio je svoj prvi challenger u Beogradu, a potkraj godine još dva u Pragu i Milanu. Mladi igrač, koji je lani u Wimbledonu najavio svoj prodor i senzacionalnom pobjedom nad Rogerom Federerom, a potom u Indianapolisu i nad velikim Jevgenijem Kafeljnikovom, dobio je priliku da izravno sudjeluje na glavnom turniru Australian Opena. Probojem u četvrto kolo i simpatijama koje je osvojio među ljubiteljima tenisa u Australiji pristupačni mladić sa splitskih Firula to je povjerenje potpuno opravdao. “Naravno da sam zadovoljan svojim igrama. Znao sam da s Ferrerom neće biti lako. On je četvrti igrač svijeta i bio je apsolutni favorit. Moje vrijeme tek dolazi. Iako sam pokazao svoje mogućnosti, spreman sam još mnogo učiti”, rekao je u nedjelju, kasno navečer po australskom vremenu, nakon što se s večere koju su priredili organizatori, u društvu s bratom Ivicom i trenerom Svenom Gronefeldom, vratio u hotel. Nada se da sada poziv Nikole Pilića da zaigra u Davis Cupu protiv SAD-a u Zagrebu početkom veljače više nije upitan: “Ne znam što bih još trebao postići da budem u reprezentaciji i zaigram u Zagrebu protiv Roddicka i Blakea.” Nije mogao sakriti razočaranje odlukama selektora Pilića, koji ga je unatoč odličnim igrama triput izostavio iz Davis Cup reprezentacije.

Prošle godine sam osvojio tri challengera, a Pilić me tri puta izostavio iz reprezentacije: nadam se da će me nakon uspjeha u Australiji ipak pozvati za meč protiv SAD Vjurem da će se sad, nakon što je umjesto Letice na čelu HTS-a izabran Radimir Čačić, stvari u savezu promijeniti na bolje: ne samo u odnosu prema meni, nego i prema drugim igračima Ni selektor Niko Pilić, ni bivši predsjednik HTS-a nisu mi uputili ni telegram čestitki nakon što sam osvojio turnire u Pragu i Milanu NACIONAL: Je li Australian Openu prekretnica u vašoj karijeri i jeste li ipak preko Ferrera mogli među osam najboljih? – Ne mislim da je Australian Open prekretnica u mojoj karijeri, koja se razvija normalno i logično. U mojoj karijeri nije bilo preskakanja. Dobre igre u Australiji nisu došle iznenada nego su posljedica golemog truda. Tri pobjede, a posebno je vrijedna ona protiv Nizozemca Schalkena, i poraz od Ferrera, sasvim su dobar rezultat. Nastup na Australian Openu vrlo je značajan za moj proboj među najbolje igrače. Ako bih ijedan veliki turnir u životu želio osvojiti, bio bi to upravo Australian Open. Igrali smo po vrućini od gotovo 40 stupnjeva Celzija. Pobjednik se doista morati namučiti da osvoji naslov.

NACIONAL: A Ferrero? Jeste li ga mogli pobijediti? – Meč je počeo naopako. Da sam uspio dobiti prvi game na svoj servis, lako je moglo biti 2:0. U takvoj situaciji možda bi bio moguć i drukčiji rasplet. Dobio bih na sigurnosti i snazi. Nisam bio impresioniran time što je Ferrero četvrti igrač svijeta. Zaboravio sam da je bio finalist Roland Garrosa i finalist Mastersa. Nikad nisam zastrašen protivnikom. Imam tu vrstu drskosti i mislim da to nije loše. Poštujem i Ferrera, on je u meču bio favorit, ali nikoga se ne plašim. Odlučio sam se ne predati, igrati svoj tenis i čvrstim loptama stisnuti Ferrera. Odlučio sam igrati najbolje što znam i uživati u tenisu, makar se oprostio od natjecanja. Htio sam da se moj nastup u osmini finala zapamti po dobroj igri.

NACIONAL: Očito, uspjeli ste, ali tek odlučnijom igrom u drugom, posebno trećem setu. Stječe se dojam da ste treći set mogli dobiti? – Kad su kola krenula nizbrdo u prvom setu, malo sam izgubio samopuzdanje. U drugom setu znao sam da nemam što izgubiti i igrao znatno agresivnije. Pokušao sam Ferreru nametnuti svoju igru i u tome u trećem setu uspio. Ali moj servis više nije bio tako ubojit. Posebno drugi, s kojim Ferrero nije imao većih problema. U trećem setu nedostajalo je i sreće da igra prijeđe na moju stranu. No jako sam zadovoljan. Treba što više igrati s velikim igračima, osjetiti njihovu snagu i vidjeti slabosti. Shvatio sam da je jedno s igračima iz top tena igrati na treningu, a drugo na Australian Openu. Ovo je moj veliki uspjeh i veliki korak naprijed. Svjestan sam koliko još moram učiti da se približim najboljima. Moje vrijeme tek dolazi.

NACIONAL: Jeste li se nadali da ćete tako daleko dogurati? – Nisam se preplašio Schalkena. On je bio 16. nositelj Australian Opena, lani je igrao polufinale US Opena sa Samprasom, četvrtfinale Wimbledona s Hewittom, i oba puta izgubio. Ali i ja sam pobijedio Švicarca Federera na Wimbledonu i Rusa Kafeljnikova u Indianapolisu. Igrao sam protiv Schalkena svoj tenis, bez suvišnih obzira. I ispalo je odlično, pobijedio sam ga u pet dugih setova. Meč je trajao 4 sata i uspio sam ga pobijediti nakon njegova vodstva 1:2 u setovima. Bio sam potpuno iscrpljen. Potkraj trećeg seta počeli su me hvatati grčevi. Ali izdržao sam. Ipak se uporan rad na Floridi isplatio. Schalken igra agresivno, kod njega nema poklona. Na kraju meča iscrpljen sam pao na teren. Navijači, hrvatski Australci, koji su mi bili golema podrška, htjeli su me na rukama nositi u svlačionicu.

NACIONAL: Nakon Nijemca Waskea i Nizozemca Schalkena pobijedili ste i australsku senzaciju Petera Luczaka. – Australac, podrijetlom Poljak, rođen u Varšavi, došao je na turnir s pozivnicom, kao 178. igrač svijeta. Ali uspio je pobijediti Mađara Savoltija i poznatog Talijana Renza Furlana pa su apetiti domaćina porasli. U prvom setu nisam igrao dobro. Znao sam da je Luczak čvrst igrač, ali i da je pitanje vremena kad će pred mojim naletima popustiti.

NACIONAL: Kako ste se pripremali za Australian Open? Počeli ste suradnju s novim trenerom, Nizozemcem Gronefildom. – Nakon velikih uspjeha i pobjeda na challengerima u Pragu i Milanu, i nekoliko dana odmora u Splitu, otišao sam na Floridu. Mjesec i pol spremao sam se u kampu Nicka Bolettierija. Uz svog brata Ivicu i oca Stipu, te kondicijskog trenera Ukrajinca Olega Semiraza, na Floridi sam počeo suradnju s novim trenerom Svenom Gronefildom. On je bio trener Stichu, Rusedskom i Haasu. Radi Australian Opena otkazao sam nastup na turniru u Indiji vrijedan 400.000 dolara.

NACIONAL: U priprema u Melbourneu imali ste mnogo mečeva? – U Melbourneu sam trenirao deset dana, jer se trebalo prilagoditi velikim vrućinama. Na Floridi je bilo hladnije, oko 22 stupnja Celzija, u Melbourneu je temperatura bila između 30 i 40. Trenirao sam i igrao s Andre Agassijem, Maratom Safinom i Davidom Nalbadianom, Argentincem armenskog podrijetla, koji igra sve bolje i među prvih je 20 igrača. Safin se ozlijedio i morao odustati, a bio je spreman za dobar rezultat. Igrao sam dobro, dobivao i gubio, ali shvatio sam da se i s najvećim igračima, poput Agassija, mogu ravnopravno nositi.

NACIONAL: Za mnoge je bio iznenađenje vaš odlazak na jednu izložbu u Melbourneu? – U subotu, prije meča protiv Ferrera, organizatori su mi ponudili nekoliko mogućnosti. Mogli su mi organizirati odlazak na plažu, bungee jamping ili odlazak na izložbu Salvadora Dalija. Odabrao sam odlazak na Dalijevu izložbu, to je prilika koja se ne smije propustiti. Kakav bungee jumping! Nakon meča s Luczakom, Ivica, Sven i ja otišli smo u kino. I tako se odmaram, razbistrim glavu. Nisam zaboravio ni knjige. U pauzama učim rimsko pravo, jer me taj ispit čeka na fakultetu u Splitu.

NACIONAL: Sve vas više uspoređuju s Goranom Ivaniševićem? – To je za mene velika čast. Goran je uvijek bio moj uzor. Svaki Goranov savjet rado čujem. Nazvao me nekoliko puta, čestitao mi nakon meča sa Schalkenom. Ovdje me uspoređuju s njim jer je i Goranov veliki uspon počeo na Australian Openu 1989. Tada je uspio iz kvalifikacija doći do četvrtfinala u kojem ga je pobijedio Slovak Mečir. Otišao je stepenicu više nego ja. Ovdje se svi raduju kad im kažem da se Goran vraća i da će sljedećeg tjedna igrati na challengeru u Heilbronnu.

NACIONAL: Vjerujete li da će vas Nikola Pilić pozvati u Davis Cup protiv SAD-a u Zagrebu početkom veljače? – Naravno da očekujem poziv kapetana naše reprezentacije i da ga neću odbiti. Rado ću zaigrati s Ivaniševićem i Ljubičićem protiv Rodicka i Blakea. Nikad nisam odbio igrati ni za reprezantaciju svoje škole, a kamoli za Hrvatsku. Makar me Pilić, unatoč mojim dobrim igrama, nije pozivao na zadnja tri meča protiv Italije, Njemačke i Argentine.

NACIONAL: Zašto vas Pilić nije pozivao? – Ne znam. Pobijedio sam na challengeru u Beogradu, lani u veljači, dok je naša reprezentacija igrala protiv Njemačke u Zagrebu. Svi su se čudili i pitali zašto ne igram. Pilić je više puta izjavio da sam ja nada hrvatskog tenisa, ali ničim to nije potvrdio. Žalosno je da sam ostao po strani i da je naš selektor dopustio da prvi igrač na svjetskoj listi juniora bude doveden u takvu situaciju. Mislim da sam u Argentini, gdje je Goran morao igrati ozlijeđen, trebao imati mjesto u reprezentaciji. I igrati. Vjerujem da sam svojim igrama prošle godine i sada nastupom na Australian Openu osigurao pozivnicu i svoje mjesto u reprezentaciji. Nadam se i drukčijem odnosu HTS-a. Nakon dva osvojena challengera u Pragu i Milanu ni tadašnji predsjednik HTS-a Slaven Letica ni naš susjed s Firula Pilić nisu mi uputili ni brzojav s čestitkama.

NACIONAL: Zašto mislite da će HTS promijeniti odnos prema vama? – Jer je na čelo HTS-a umjesto Letice izabran Radimir Čačić. Duboko sam uvjeren da će se njegovim dolaskom stvari u HTS-u promijeniti nabolje, da će se Saavez više brinuti za mlade tenisače poput Ivane Lisjak iz Čakovca, Grubišića iz Šibenika, Čilića iz Zagreba, Janjića iz Splita, te moje sestre Sanje, koja je sa 14 godina 50. na europskoj juniorskoj listi u konkurenciji igračica do 18 godina.

NACIONAL: Što je od sljedećih nastupa za vas najvažnije? – Najveći mi je izazov upravo nastup u Davis Cupu u Zagrebu. Optimist sam. Zašto ne bismo pobijedili Amerikance, koji jesu strašni i dobro uigrani. Igramo na domaćem terenu i imamo solidne šanse. S Andyjem Roddickom igrao sam dva puta kao junior. Bilo je gusto, ali oba sam puta izgubio. Jednom upravo u finalu Australian Opena, na istom terenu na kojem sam svladao Luczaka. Drugi put na US Openu. Zašto ga ne bih pobijedio u Zagrebu? Ali, najvažnije je da Hrvatska pobijedi. Oni su favoriti na papiru, ali to u Davis Cupu ništa ne znači. Vjerujem u Goranov povratak i u našu pobjedu. Uz Gorana sam uvijek sigurniji i jači. Svima nama mlađima lakše je napredovati kad imamo nekoga tko je već sve to prošao i želi dati savjet. I kao izbornik reprezentacije Goran je postigao odlične rezultate, jer se s njim dobro trenira i atmosfera je odlična.