Space shuttle "Columbia"U subotu, 1. veljače, u svemirskom centru “John F. Kennedy” u Cape Canaveralu na Floridi okupili su se brojni znatiželjnici, novinari i članovi obitelji da prisustvuju spuštanju svemirskog broda “Columbia”. Taj se space shuttle nakon 16 dana provedenih u svemiru vraćao sa svoje 28. misije sa sedam astronauta koji su obavili 80 znanstvenih eksperimenata. Na velikom satu u bazi okretale su se sekunde unatrag prema nuli a space shuttle je u 9.16 toga jutra trebao kotačima udariti u pistu. Prije nego što se letjelica pojavi, obično se čuje snažan prasak kad ona, usporavajući let kako bi se kao jedrilica spustila na pistu, probije zvučni zid.

Američki stručnjaci napadaju Georgea Busha da je osobno odgovoran za nesreću jer je 2001. umjesto stručnjaka na čelo agencije stavio financijaša i drastično srezao budžetNo taj je trenutak prošao, a sat je počeo pokazivati koliko kasni planirano slijetanje. Nakon nekoliko minuta službenici NASA-e dovezli su članove obitelji astronauta autobusima do svemirskog centra i ondje im rekli da se dogodila strašna nesreća.

Šesnaest minuta prije planiranog slijetanja, dok je letjelica ulazila u atmosferu iznad Teksasa, ona se jednostavno razletjela. Iako se nalazila na visini od 60 km, gdje je jurila brzinom od 19.000 kilometara na sat, ljudi na tlu čuli su eksploziju i strašan prasak, a kad su se komadi rasprsnute letjelice počeli približavati, buka je bila kao da blizu prolazi brzi vlak. Mnogi su svjedoci vidjeli komade letjelice kako lete kroz zrak. Komadi oplate, dijelovi motora, krila nađeni su na širokom prostoru istočnog Teksasa i zapadne Louisiane. Na jednom mjestu otkriveni su ubrzo i astronautski šljem, grb NASA-e s astronautskog odijela i ljudsko tijelo.

U letjelici “Columbia” nalazio se i prvi Izraelac koji je poletio u svemir, 48-godišnji Ilan Ramon. Njegova baka i majka preživjele su strahote Auschwitza. Kao pilot izraelskog ratnog zrakoplovstva sudjelovao je u ratu 1973. Bio je i u eskadrili izraelskih lovaca F-16 koja je 1981. u iračkoj pustinji uništila nuklearni reaktor. Izabran je 1997. da sudjeluje u američkom svemirskom programu. Zato se preselio u Houston gdje je pohađao školu za astronaute. Zbog njegova prvog svemirskog leta u SAD su ovog mjeseca došli i njegova supruga i četvero djece. Prisustvovali su lansiranju space shuttlea “Columbia” 16. siječnja i stigli u Cape Canaveral da 1. veljače da prisustvuju njegovu povratku.

Tragedija je izazvala veliku žalost i u Indiji zbog 41-godišnje Kalpane Chawle, koja se rodila u gradiću Karnalu u indijskoj sjevernoj saveznoj državi Haryani i od rane mladosti bila fascinirana avionima i letenjem. Upisala je studij inženjerstva, naučila pilotirati, bila pasionirana jedriličarka i padobranka. Početkom 80-ih nastavila je školovanje u SAD-u, uzela američko državljanstvo a 1994. je primljena u školu za astronaute. Prvi put je letjela u svemir 1997., također “Columbijom”. Prije dva tjedna najnakladniji indijski tjednik India Today objavio je njenu fotografiju na naslovnici. Njena majka i dvije sestre stigle su u Cape Caneveral da je dočekaju na povratku iz svemira.

Među petero Amerikanaca neki su već letjeli u svemir. Svih sedmero astronauta bili su prije nekoliko mjeseci na zajedničkom desetodnevnom izletu u šumama Wisconsina kako bi se što bolje upoznali. U 28. misiji letjelice “Columbia” poduzet je niz vrlo korisnih medicinskih, bioloških, tehničkih, fizičkih i kemijskih pokusa, podaci su odmah iz svemira radiovezom poslani na zemlju, tako da je najveći dio znanstvenih dostignuća sačuvan.

Bila je to 113. misija programa letjelica space shuttle, osnovnog programa američke svemirske agencije NASA, koji se, nakon više od 20 godina provedbe, smatrao vrlo uspješnim, iako je i prije ove nesreće 1986. prilikom polijetanja iz Cape Canaverala eksplodirao space shuttle “Challenger”. Odluka o tom programu donesena je 70-ih godina, kad je američki svemirski program bio u krizi pa je smanjen i njegov budžet. Bilo je to neposredno nakon što su Amerikanci postigli najveće uspjehe u svemirskoj utrci s SSSR-om. U ljeto 1969. Neil Armstrong prvi je zakoračio na tlo Mjeseca, a slijedilo je još nekoliko odlaska na Mjesec. Tada se radilo na projektu “Skylab”, letjelici u kojoj su astronauti u orbiti obavljali znanstvene eksperimente. Oba projekta bila su za Amerikance uspješna, ali i skupa. Sve više američkih političara tvrdilo je da sada, kad je Rusima dokazana američka superiornost u svemirskim istraživanjima, više ne treba trošiti toliko novca. Političari su bili posebno neskloni projektu američke svemirske agencije o izgradnji permanentne stanice u orbiti, jer komunikacija raketama s tom stanicom bila vrlo skupa: svako od nekoliko desetaka lansiranje stajalo je po 120 milijuna dolara.

Zato je NASA pokušala izgraditi svemirsku letjelicu koja ne bi bila za jednokratnu upotrebu, poput skupih raketa, nego bi se nakon leta u svemir mogla ponovno spustiti na tlo i ponovno upotrijebiti. No trebalo je riješiti problem upravljanja letjelicom izvan atmosfere. Bilo je odmah jasno da letjelica mora biti kombinacija rakete, satelita i aviona: u svemir bi odlazila kao raketa, u orbiti oko Zemlje ponašala bi se kao satelit, a nakon povratka u Zemljinu atmosferu ponašala bi se poput aviona ili jedrilice, kako bi se mogla spustiti na aerodromsku pistu.

Bilo je čak i prijedloga da letjelicu u svemir nose rakete kojima bi se moglo upravljati, u kojima bi bile posade i koje bi se i same mogle više puta upotrijebiti. Na kraju je prihvaćena ideja da svemirsku letjelicu sa Zemlje podižu dvije snažne rakete koje će se, nakon što letjelica dobije potrebno ubrzanje, odvojiti od nje i pasti na Zemlju. Sama letjelica ima i vlastiti pogon, od kojeg jedan dio služi pri polijetanju, a drugi za manevriranje letjelicom dok je u orbiti te kad se počne spuštati na Zemlju. Letjelica ima dva glavna dijela, u prednjem je prostor za posadu, a u stražnjem prostor za teret, satelite koje će staviti u orbitu, dijelove svemirske stanice ili posebne uređaje, kakav je svemirski teleskop “Hubble”. Letjelica u svemir može ponijeti 30 tona tereta. Budući da u zadnjoj fazi leta 0 mora slijetati poput aviona, ima krila i repni stabilizator.

Svemirska letjelica space shuttle prvi je put poletjela u travnju 1981. Bila je to upravo “Columbia” s iskusnim astronautima Johnom Youngom i Robertom Crippenom. Let je nekoliko puta bio otkazivan zbog problema bilo s računalima pa je, umjesto 10. travnja, letjelica lansirana tek 14. travnja. Ostala je u orbiti dva dana. Iskušane su njene manevarske sposobnosti. Zamijećeno je da su pri lansiranju s oplate neke pločice od otpornog materijala, postavljene da se spriječi zagrijavanje letjelice kad se vraća u atmosferu. Postojala je bojazan da bi letjelica mogla izgorjeti ako su te pločice otpale i s donjeg dijela letjelice, koji će biti izložen golemoj vrućini. Srećom, komplicirana inspekcija donjeg dijela pokazala je da su ondje oštećenja pločica neznatna pa se letjelica 16. travnja sretno spustila u zračnu bazu Edwards u Kaliforniji. Prvi put svemirska je letjelica sletjela u takvom stanju da se opet može upotrijebiti.

Prvi let pokazao je da treba nanovo dizajnirati odijela za astronaute. Kad je ta greška ispravljena, obavljena su još tri eksperimentalna leta, a već peti let space shuttlea bio je komercijalan, jer je “Columbia” 11. studenoga 1983. ponijela u orbitu oko Zemlje dva komercijalna satelita pa je tako NASA počela zarađivati. Uskoro je dobila narudžbe za razne komercijalne, vojne, znanstvene projekte pa je već prve godine bilo zakupljeno 30-ak letova unaprijed. Planirana je izgradnja pet svemirskih letjelica – “Columbia”, “Discovery”, “Atlantis”, “Challenger” i “Endevour” – za sve te poslove.

Sedmim letom space shuttlea u letjelici je prvi put u orbitu ušla žena – Sally K. Ride. Tijekom 11. leta, od 7. do 13. travnja 1984., prvi je put u orbiti uhvaćen pokvareni satelit, popravljen u letjelici i ponovno stavljen u orbitu. U 14. misiji u studenome 1984. prvi su put dva pokvarena satelita iz orbite vraćena radi popravka na Zemlju.

Te bi svemirske letjelice smatrale jednim od najuspješnijih svemirskih projekata da 28. siječnja 1986. nije u 25. misiji lansirana letjelica “Challenger” sa sedam članova posade, među kojima je prvi put bila i jedna učiteljica, Christa McAuliffe. Zbog kvara na pomoćnoj raketi neposredno nakon lansiranja letjelica je eksplodirala i svi su članovi posade poginuli. Letovi su suspendirani a predsjednička komisija utvrdila je tehnički propust koji je potom ispravljen pa su misije nastavljene 29. rujna 1988. a 1990. stavljen je u orbitu teleskop “Hubble”, popravljen u orbiti u prosincu 1993.

Kad se počela planirati izgradnja Međunarodne svemirske stanice u orbiti oko Zemlje, američkim svemirskim letjelicama pripala je ključna uloga zbog velikih kapaciteta prijenosa tereta i mogućnosti da u svemir lete više puta. Dio tereta nosile su i ruske rakete, no space shuttleovi su trebali ukupno 47 puta letjeti u orbitu u sklopu tog projekta. U posljednje vrijeme bili su najviše angažirani u izgradnji i opskrbi Međunarodne svemirske stanice. Posljednji kobni let “Columbije” nije, međutim, bio povezan s tim projektom.

Čim je “Columbia” eksplodirala, zaredale su teorije o nesreći. Prema jednoj, uzrok je oštećenje keramičke oplate letjelice. Jedan od najopasnijih trenutaka svakog svemirskog leta jest onaj kad se letjelica vraća u atmosferu: oko Zemlje kruži velikom brzinom pa zbog trenja letjelice o zrak nastaje visoka temperatura, od koje je štiti oplata od 20.000 keramičkih pločica. Te su pločice posebno raspoređene po trbuhu letjelice i na krilima, gdje je trenje najveće.

Iz jedne od raketa pomoću kojih je 16. siječnja “Columbia” bila lansirana, kad su se odvajale od nje kako bi pale u more, izletio je komad spužvaste oplate i udario u krilo space shuttlea. Stručnjaci NASA-e na snimkama nisu vidjelo da je oštećen veći broj keramičkih pločica. Tomu nije pridavala jer se slično dogodilo nekoliko mjeseci prije pri lansiranju space shuttlea “Endeavour”, koji se poslije bez teškoća spustio.

Analiza podataka koji su s “Columbije” slani na Zemlju neposredno prije nesreće pokazuju, međutim, da je nekoliko trenutaka prije prekida komunikacije između letjelice i kontrolnog centra na Zemlji zamijećeno znatno povećanje temperature u lijevom krilu, a to je možda znak da su keramičke pločice bile ipak teže oštećene. Možda je kakvo malo oštećenje pri lansiranju izazvalo pri povratku u atmosferu ipak preveliko povećanje temperature, zbog čega su otpale i druge keramičke pločice.

Prema drugoj teoriji, mehanička strukturalna greška mogla je biti povezana s problemom visoke temperature. “Columbia” je bila najstarija u floti od pet space shuttlova i imala je najviše letova– čak 28. Svaka letjelica sagrađena je za otprilike stotinu letova, no neki su inženjeri mislilia da bi već sada trebalo provjeriti je li “Columbia” sposobna za daljnje letove, jer je svaki space shuttle i pri lansiranju, a posebno pri slijetanju, izložen visokoj temperaturi. Bilo je čak 2001. mišljenja da se “Columbia” povuče iz svemirskog programa, ali ona nisu prihvaćena pa je “Columbia” podvrgnuta samo generalnoj reparaturi te je nakon godinu dana popravaka 2002. ponovno počela letjeti. Po toj teoriji, da je nesreću izazvao mehanički kvar, možda zbog zamora materijala, “Columbia” ovaj put nije izdržala ulazak u atmosferu, pogotovo ako u nju nije ušla pod ispravnim kutom. Vrlo je znakovito to što je komunikacija između letjelice i kontrole na Zemlji prekinuta usred rečenice pilota space shuttlea. Prije prekida komunikacije nije govorio ni o kakvim tehničkim problemima ili drugim teškoćama, a dotok informacija sa senzora prekinut je s lijevog krila, koje se možda otkinulo.

Detaljna istraga o uzrocima nesreće sigurno će trajati jako dugo. Stanovnici istočnog Teksasa i zapadne Louisiane zamoljeni su da hitno prijave svaki komad razbijenog space shuttlea koji nađu, a za tim komadima tragaju vojska i policija, dok avijacija iz zraka pretražuje teren. Space shuttle je barem stotinu puta kompliciraniji i ima barem deset puta više dijelova nego i najveći putnički avion, a nesreća se dogodila na šest puta većoj visini od one na kojoj lete avioni, pri dvadeset puta većoj brzini, pa se mnogo više manjih komada prosulo po tlu dugačkom oko 400 km. Sve komade bit će vrlo teško naći. Prema nekim informacijama, pronađena su tijela svih sedmero astronauta. Ova nesreća pokazuje da letovi space shuttlea, iako ih je već bilo 113, i dalje ostaju vrlo opasna pustolovina.

Pad “Columbije” dalekosežne će utjecati na američki svemirski program, možda će biti i njegova velika prekretnica. Nakon ove nesreće prekinut će se svi planirani letovi space shuttlea, kao nakon nesreće “Challengera” 1986. Suspenzija letova mogla bi potrajati barem dvije godine, koliko će trebati da se pouzdano utvrdi razlog katastrofe “Columbije” i obave nužne tehničke promjene na preostale tri letjelice.

Možda će ipak biti obavljen jedan let kako bi se s Međunarodne svemirske stanice evakuirali troje astronauta. Njihova zamjena bila je planirana za ožujak, ali to će sigurno biti odgođeno. Oni imaju zalihe do lipnja, a postoji sigurnosna procedura po kojoj oni mogu u 20 minuta iz Međunarodne svemirske stanice prijeći u rusku kapsulu i vratiti se na Zemlju ruskom letjelicom koja bi bila poslana po njih.

Zbog katastrofe “Columbije” bit će suspendirani i ključni svemirski programi, koji se posljednjih godine provode multinacionalno, a poseban udarac doživjet će izgradnja Međunarodne svemirske stanice, jer je bilo planirano još pet letova space shuttleom do nje s dodatnim modulima. Od toga će se zasad morati odustati, pa je neizvjesna budućnost svemirske stanice. NASA tvrdi da taj projekt neće napustiti i da će sadašnju posadu zamijeniti nova. Bit će zaustavljeni i svi ostali projekti povezani s budućim letovima space shuttlea, pa i stavljanje u orbitu nekih satelita.

U SAD-u se već preispituje cjelokupni američki svemirski program. Smjesta su se javili znanstvenici koji tvrde da i ova nesreća pokazuje da je cijena američkog svemirskog programa mnogo veća od probitaka za američku znanost i privredu. Oni dovode u pitanje programa space shuttlea sada kad su od pet izgrađenih letjelica ostale samo tri, “Discovery”, “Endevour” i “Atlantis”. Po tvrdnjama tih dugogodišnjih i mnogobrojnih skeptika, i pad “Columbije” pokazuje da se ljudski životi i novac ne žrtvuju radi presudnih znanstvenih spoznaa, nego u prvom redu zbog američke taštine, želje američkih vlada da SAD bude vodeća svemirska zemlja samo iz simboličkih razloga.

Američki zagovornici svemirskih istraživanja sasvim pak drukčije vide najnoviju situaciju. Oni tvrde da će čovjek i dalje letjeti u svemir jer je to nužnost sadašnjeg trenutka njegovog razvoja, te da nema čovjekove civilizacije bez stalnog osvajanja novih prostora u pojmovnom, ali i u prostornom smislu. Sva velika bila su povezana s rizicima i kad su ljudski životi u pitanju, pa je početak zrakoplovstva bio povezan s mnogo brojnijim ljudskim žrtvama nego osvajanje svemira. Od toga čovjek ne može odustati, možda će ga zbog ovakvih događaja privremeno suspendirati, ali će mu se vratiti zbog same prirode čovjekova općeg povijesnog razvitka. Stoga ni od američkog svemirskog programa ne treba odustati zbog ovog teškog udarca, nego mu treba posvetiti još više novca kako se tragični događaji ne bi ponavljali.

Ovaj će događaj staviti pod povećalo sve one koji bi mogli biti odgovorni za nesreću, od inženjera zaduženih za sigurnosna pitanja space shuttlea do samog predsjednika Busha. Neki svemirski stručnjaci već tvrde da su za nesreću uvelike odgovorni političari, koji su posljednjih godina znatno ograničili budžet američke svemirske agencije. Posebno su republikanci bili protiv NASA-e, tvrdeći da troši prevelik novac. I predsjednik George W. Bush zagovarao je ograničavanja budžeta svemirske agencije, pa je prije godinu i pol smijenio dotadašnjeg uspješnog ali rastrošnog šefa NASA-e Daniela Goldina, vrsnog svemirskog stručnjaka, i umjesto njega imenovao Seana O’Keefea, koji dosada nije imao veze sa svemirom, nego je budžetski stručnjak kojem je dao zadatak da smanji troškove. Ti su troškovi uvelike smanjivani na programima koji su se ticali sigurnosti letova i posade.

Neki bivši zaposlenici NASA-e već su upozoravali da će štednja u toj sferi povećati vjerojatnost nove nesreće, slične “Challengerovoj”. Šef udruge svemirskih znanstvenika i inženjera John Pike 1996. je upozorio da je nova nesreća neizbježna, a bivši zaposlenik NASA-e, inženjer Don Nelson, koji je u NASA-i proveo 36 godina, upozorio je prije dvije godine na opasnosti od nove nesreće najviša državna tijela, navodeći razne sigurnosne incidente pri lansiranju i letovima space shuttlea, koji srećom nosi završili kobno, ali su bili alarmantni, poslao je čak o tome pismo i predsjedniku Bushu, tražeći da se prekinu letovi space shuttlea dok se ne preispitaju sa sigurnosnog stajališta. No iz Bijele je kuće obaviješten da su stručne ekspertize pokazale da je njegova uznemirenost pretjerana. NASA je nastavila s letovima, nastojeći ih obaviti što više – kako bi opravdala svoj budžet.

Kako bi ispravio grešku u dosadašnjem ograničavanju budžeta NASA-e, za koje je i osobno bio odgovoran, predsjednik Bush je odmah nakon nesreće “Columbije” objavio da će znatno povećati njen budžet za dodatnih 470 milijuna dolara.