Objavljeno u Nacionalu br. 379, 2003-02-19

Autor: Sandra Milković

Predstojnik Klinike za ginekologiju alarmira javnost

'U Puli, Varaždinu i Križevcima dramatičan broj malformirane djece'

Ante Klobučar, v.d. predstojnika KLinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh u Zagrebu, uočio je da je u tri hrvatske županije došlo do značajnog povećanja broja rođenja malformirane djece i o tome izvijestio nadležne institucije: nakon što one niu ništa poduzele odlučio je o tome obavijestiti javnost

Ante Klobučar, v.d. predstojnika KLinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh u ZagrebuAnte Klobučar, v.d. predstojnika KLinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh u ZagrebuU tri hrvatske županije uočeno je znatno povećanje broja rođenja malformirane djece. Podaci su alarmantni, a doc. dr. sc. Ante Klobučar, v.d. predstojnika Klinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh u Zagrebu, koji je prvi uočio tu pojavu, uvjeren je da je ona povezana s povećanom radijacijom na tim područjima. Njegovu sumnju, bar kad je riječ o Istarskoj i Varaždinskoj županiji, potvrdili su, kaže, nedavni napisi u medijima u kojima se pretpostavlja da se u slovenskim rudnicima uz hrvatsku granicu deponira opasan otpad. Sumnju izaziva to što ti rudnici nisu više u funkciji ali su zabetonirani, a području na kojem se nalaze zabranjen je pristup.

'U Varaždinskoj, Pulskoj i Križevačkoj županiji rađa se 2-3 puta više malformirane djece nego u ostalim županijama: uvjeren sam da je uzrok tome povećana radijacija'Prema podacima Centra za registriranje kromosomskih i genskih anomalija u djece, svako 43. dijete rođeno u Koprivnici je malformirano. U Varaždinu je to svako 62. rođeno dijete, a u Puli svako 79. Spomenuti gradovi, odnosno, županije – napose Varaždinska i Istarska – u velikoj mjeri odudaraju od hrvatskog prosjeka po broju ljudi koji godišnje obolijevaju od raka štitnjače i leukemije, ali i od drugih zloćudnih bolesti poput raka dojke, želuca i kolona (debelog crijeva).

Ante Klobučar stručnjak je za ginekologiju i porodništvo, odnosno specijalist za perinatalnu medicinu. Autor je mnogih članaka i znanstvenih studija o razvoju fetusa. Uveo je dijagnostičku metodu praćenja električne aktivnosti maternice u trudnoći, čiji je cilj sprječavanje pobačaja i prijevremenih poroda. Ta metoda – elektromiografija maternice – iznesena je na kongresu neurofiziologa u Parizu 1990. i otada je standardizirana metoda kojom se služe sve svjetske ginekološke institucije. Klobučar je vodio trudnoću majke prvih petorki u Hrvatskoj. Član je hrvatskog Centra za registraciju kongenitalnih anomalija.

NACIONAL: Kad ste uočili da se u tri hrvatske županije rađa znatno već broj malformirane djece nego u ostalima? – Na simpoziju perinatalne medicine +u Rijeci 1997. jedna od glavnih tema bile su kromosomske i genske anomalije u nerođenih beba. U prikazu kretanja tih malformacija uočena je njihova veća učestalost u Koprivnici, Varaždinu i Puli.

NACIONAL: Što sve može prouzročiti kromosomske i genske anomalije djece i koje vrste tih anomalija postoje? – Uzroci se dijele na dvije skupine: prirođene (nasljedne) mane, koje nastaju prije oplodnje i prouzročene su već postojećim oštećenjima kromosoma kod jednog od roditelja, i stečene mane, koje prouzročene oštećenjima u trudnoći pod utjecajem faktora koji uzrokuju nakaznost. Ti faktori mogu biti fizički agensi (npr. radioaktivna zračenja), kemijski agensi (teški metali) i infektivni agensi (virusi i bakterije). Trudnice bi trebalo upozoriti da se u najosjetljivijem razdoblju – od 18. do 60. dana trudnoće – ne bi smjele izlagati zračenju i onečišćenju, ali problem je u tome što one i ne znaju da su izložene takvim utjecajima.

NACIONAL: Što je po vašem sudu uzrok povećanog broja malformacija u tri županije? – Činjenica da se na koprivničkom, a pogotovo vraždinskom i pulskom području javlja istovremeno golem nerazmjer u broju malformirane djece i broju oboljelih od zloćudnih karcinoma (poglavito štitnjače i leukemije), u odnosu na druge hrvatske regije s istim brojem stanovnika, upućuje na dvije stvari. Prvo, o slučajnosti ne može biti ni govora i, drugo, prirođene mane kao uzrok malformacija mogu se svesti na minimalnu mjeru. Ne možemo tvrditi da su baš djeca iz triju spomenutih hrvatskih regija sklonija nasljeđivanju anomalija od djece iz drugih krajeva. Postavlja se pitanje što uzrokuje istovremeno i malformacije i zloćudne karcinome. Ja jednostavno ne mogu isključiti da je upravo radioaktivnost uzrok tih pojava. Iako su, nažalost, mnogi izvori radioaktivnosti, ono o čemu se već neko vrijeme priča jesu slovenski bivši rudnici uz hrvatsku granicu koji su zabetonirani i tim je područjima zabranjen pristup. Zašto bi nešto bilo zabetonirano ako se unutra ništa ne čuva? Nedavno su i jedne hrvatske novine pisale upravo o tim rudnicima, sumnjajući da se u njima deponira radioaktivni otpad koji prodire u okolinu. Radioaktivni otpad ne mora nužno potjecati iz nuklearne elektrane; i bolnički otpad može biti radioaktivan i iznimno opasan za zdravlje ljudi i okoliša ako se ne sanira prema strogim normama. Svaka bolnica koja liječi karcinome ima problema s uklanjanjem tog otpada jer je riječ o citostaticima, preparatima koji mogu biti radioaktivni.

NACIONAL: Kako radioaktivnost utječe na plod? – Zračenje snažno utječe na osnovne elemente ploda tako da degenerira djetetov DNK, a pri izloženosti velikoj količini radijacije bjelančevine i polisaharidi se razgrađuju na manje dijelove i gube primarnu funkciju. Oštećena struktura DNK rezultira ubrzanim starenjem, mutacijom, pojavom raka ili smrću. Puno tih anomalija koje se stvaraju u doba trudnoće završava ranim pobačajem jer se plod prestane razvijati ili mu se ne razviju vitalni organi. Kao što sam već rekao, najosjetljivije razdoblje za nastanak stečene mane je između 18. i 60. dana trudnoće. Znanstveno je dokazano da sirenomelija – srastanje nogu – nastane ako je plod bio izložen radijaciji ili nekom kemijskom agensu 23. dan. Dijete bez glave nastaje ako je plod izložen spomenutom utjecaju 26. dan. Transpozicija velikih krvnih žila pri izloženosti 34. dana, a “zečja usna” zbog izlaganja 36. dana trudnoće. U velikoj mjeri ipak je riječ o tzv. lakšim anomalijama kao što su rascjep usne i nepca ili srastanje prstiju. Djeca kod kojih se pojave lakše malformacije prežive, a neke od tih anomalija moguće je i trajno ukloniti nakon poroda. Općenito, negdje oko 50 posto anomalija je korektibilno. Problem je u tome što se lakše anomalije teško uočavaju ultrazvučnim pregledom. Što se teških anomalija tiče, najčešće je riječ o srčanim manama te anomalijama probavnog i dišnog sustava. Takve se anomalije ne mogu trajno ukloniti, a kako bi se djetetu omogućio što normalniji život, ono se podvrgava nizu zahtjevnih operacija.

NACIONAL: Što predlažete trudnicama kad otkrijete anomalije kod ploda? Kad se takva djeca rode, gdje se zbrinjavaju i kakvo je značenje takve djece za obitelj i okolinu? – S obzirom na snažan utjecaj Katoličke crkve u Hrvatskoj, ginekolozi teško ženama uopće priopćuju da s njihovom bebom nešto nije u redu, pogotovo ako je riječ o težim anomalijama i kada je žena u visokoj trudnoći. Javljaju se dva problema. Liječnički poziv temelji se na načelu očuvanja života, pa kad je riječ o plodu kojem se nisu razvili vitalni organi, npr. bubrezi – bez kojih ne bi preživio –mi nismo u stanju pomoći pa je teško sugerirati ženi da zadrži trudnoću. Ako je pak riječ o anomalijama s kojima dijete ipak može živjeti, problem je kako to priopćiti trudnici a da ona psihički ne klone jer je osim fizičkog zdravlja u trudnoći važno i psihičko. Osim toga, neke se anomalije ne vide pri ultrazvučnom pregledu. Ako se žena sama odluči na pobačaj, ona piše molbu Etičkom povjerenstvu koje odlučuje o stupnju rizičnosti takvog zahvata. Žene koje ipak odluče roditi, dobivaju poseban tretman i njegu. Takva djeca se u postporođajnom razdoblju, ako je potrebno, zbrinjavaju u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Problem je u tome što djecu s teškim anomalijama često treba podvrgnuti nizu operacija koje su strahovito skupe. Neke plaća država, a za neke roditelji moraju ići u inozemstvo, što iziskuje enormne troškove koje si prosječna hrvatska obitelj ne može priuštiti. Najčešće takvo dijete, budući da iziskuje mnogo angažmana i njege, postaje centar obitelji. Nažalost, neke anomalije ne omogućavaju život duži od 20-ak godina pa se smrt takvog djeteta strahovito teško podnosi.

NACIONAL: Koje se sve mjere mogu poduzeti u zaštiti ljudi od izlaganja radioaktivnosti? Kako su vaši kolege reagirali na uočeni trend povećanog broja malformacija i kako se zapadne zemlje ponašaju u takvim slučajevima? – Bilo je raznih pokušaja tumačenja zapaženog. Kao potencijalni uzroci navodila su se razna zagađenja i onečišćenja mora, vode ili zraka, ali konkretan izvor zagađenja ne može se detektirati bez pomoći šire društvene zajednice i stručnjaka ne samo medicine nego i ostalih struka kao što su kemičari, biokemičari i fizičari. Nužan je interdisciplinarni pristup. Nažalost, svjetski okoliš već je toliko zagađen da mi u Hrvatskoj, koliko god se eventualno brinuli o nezagađivanju vlastitog prostora, što, na žalost, nije slučaj, ionako trpimo posljedice zagađenja iz susjednih država. Država se mora angažirati na praćenju odlagališta i skladišta otpada. U svijetu, na primjer, postoji Europski centar za registraciju kongenitalnih anomalija (Eurocat) kao vladina savjetodavna institucija koja ima podružnice u gotovo svim zemljama Europe pa i u Hrvatskoj. U EU ta institucija redovito izvještava vladina tijela o kretanju malformacija i eventualnim odstupanjima. Čak nastoji otkriti i uzrok poremećaja te predlaže mjere uklanjanja uzroka. Koliko je hrvatski centar za registriranje takvih pojava aktivan u izvještavanju Ministarstva zdravstva o pojavama anomalija, nije mi poznato.

NACIONAL: Što je učinjeno nakon što je uočen povećani broj malformacija? Komu su liječnici dužni prijaviti takva kretanja i što ste vi poduzeli? – Svi ovi podaci, koji su upućivali na odstupanja, objavljeni su u našoj stručnoj literaturi i u simpozijskim brošurama, ali nitko nije reagirao. Problem nisu bila samo različita tumačenja uzroka tih pojava nego i to što unatoč nerazmjernom broju malformirane djece po županijama, Hrvatska ipak ne odudara od europskog prosjeka pa se nije isticala potreba za alarmiranjem. Osim toga, mi samo šaljemo podatke o broju takve djece, ali i o svim ostalim porodima i pobačajima, u hrvatski Zavod za javno zdravstvo i u Centar za registraciju malformirane djece. I liječnici koji rade u centrima za nuklearnu medicinu šalju podatke o novooboljelima od zloćudnih bolesti u istu instituciju. Očekivali smo stoga da će više instance koje prikupljene podatke i analiziraju upozoriti na neregularnosti.

NACIONAL: Čime ste bili motivirani da ovako alarmirate javnost? – Meni je cijelo vrijeme ta pojava bila u glavi. Očekivao sam da će netko od nadležnih pokrenuti to pitanje ili barem angažirati stručnjake koji bi utvrdili radi li se o prolaznoj pojavi i, ako ne, što je izaziva. Bojim se da je riječ o problemu koji, ako se ignorira, može imati dalekosežne posljedice.

Prema podacima Centra za praćenje kongenitalnih anomalija pri Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, koji obuhvaćaju razdoblje od 1995. do 2000., u Koprivničko-križevačkoj županiji svako 43. novorođenče ima neku vrstu anomalije, što je 2,5 puta više nego u Primorsko-goranskoj županiji gdje je natalitet i do 30 posto veći. Slijedi Varaždinska županija, u kojoj se prosječno svako 62. dijete rodi s anomalijom, a potom Istarska županija gdje je takvo svako 79. dijete. Hrvatska ne odudara od europskog prosjeka smrtnosti dojenčadi, ali u okviru te smrtnosti od svih mogućih uzroka smrti čak 30 posto otpada na smrt prouzročenu malformacijama. U Koprivnici na taj uzrok otpada čak 45 posto. Što spomenuti Centar, kao podružnica Eurocata, čini kako bi upozorio Ministarstvo zdravstva na nerazmjer u pojavi malformacija u novorođenčadi, neki nam u tom centru nisu znali reći a neki nisu htjeli.

U Ministarstvu zdravstva rečeno je da nikakav izvještaj o tome nisu primili. Izvještaje zdravstvenih institucija analizira Nacionalno zdravstveno vijeće no, kako je riječ o tijelu koje se formira po potrebi, od njih također nikakvu informaciju nismo mogli dobiti.

Spomenute županije odudaraju od hrvatskog prosjeka po neobično velikom broju osoba koje godišnje obolijevaju od zloćudnih bolesti u usporedbi s istom pojavom u županijama koje imaju približno isti broj stanovnika. Podaci Registra za rak, pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, sadržavaju broj oboljelih od raka štitnjače i leukemije, kao izravnih posljedica izloženosti radijaciji, za razdoblje od 1998. do 2000. i broj oboljelih od raka dojke, želuca i debelog crijeva koji ne moraju nužno biti izazvani radijacijom. Analiza pokazuje iznenađujuće rezultate. Tako je u Varaždinskoj županiji, u odnosu na Sisačko-moslavačku koja ima isti broj stanovnika, u prosjeku 75 posto više novooboljelih godišnje od raka štitnjače i do 50 posto više oboljelih od leukemije. Također prosječno 37 posto više žena obolijeva od raka dojke i 20 posto više od raka želuca. Da odnos bude jasniji, Splitsko-dalmatinska županija ima 2,5 puta više stanovnika od Varaždinske, a broj oboljelih od raka želuca je gotovo isti. U promatranom razdoblju u Istarskoj županiji, u usporedbi s Vukovarsko-srijemskom, novooboljelih od raka štitnjače ima 25 posto više, od leukemije 62 posto, od raka dojke 88 posto i od raka debelog crijeva čak 105 posto više. Radi što potpunije analize pokušali smo dobiti podatke i stručno mišljenje nadležnih, ali u općoj bolnici Varaždin tvrde da je riječ o “povjerljivim informacijama” koje mora odobriti Ministarstvo zdravstva, iako je riječ o općim statističkim informacijama javne ustanove!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika