Objavljeno u Nacionalu br. 380, 2002-02-25

Autor: Maroje Mihovilović

TELEVIZIJSKI PREDSJEDNIK PROTIV PRAVOG

Martin Sheen je postao vođa američkog antiratnog pokreta

Na čelo američkog pokreta koji se protivi ratu u Iraku izbio je hollywoodski glumac Martin Sheen

Martin SheenMartin SheenHollywoodski glumac Martin Sheen ovih je dana mnogo više angažiran u antiratnim akcijama nego u televizijskim i filmskim studijima. Upravo s drugim poznatim glumcima, među kojima su i Anjelica Huston i Janeane Garofalo, pokreće novu prosvjednu akciju. Nakon što su Sheen i ostali antiratni aktivisti pretprošle subote organizirali masovne prosvjede u američkim gradovima, sada namjeravaju organizirati “virtualni mirovni marš na Washington”. Odlučeno je da se pozovu antiratno raspoloženi Amerikanci da 26. veljače masovno šalju proturatne poruke predsjedniku Bushu, članovima njegove vlade i članovima Senata, elektroničkom poštom, pismima, javljanjem na Internet siteovima, faksovima, telefonom. Parafrazirajući “Marš milijun ljudi” u kojem je prije nekoliko godina mnoštvo crnaca došlo u Washington, akciju su nazvali “Marš milijun modema”. Kao jedan od glavnih organizatora, Sheen je Amerikancima poručio: “Moramo zaustaviti pse rata koji upravo marširaju na Bagdad. Za nekolikor tjedana imat ćemo novu stvarnost: pola milijuna mrtvih i dva milijuna izbjeglica. Trošimo milijarde za taj rat, a mnoga djeca u ovoj zemlji su tako siromašna da dijele školske knjige, mnogo ljudi nema novaca za liječnika, čujemo da vlada nema dovoljno novca da gradi stanove, da ljudima osigura profesionalna znanja kako bi se mogli zaposliti. Te milijarde mogle bi se potrošiti mnogo korisnije nego za taj rat.”

Neki glumački kolege impresionirani Sheenovim autoritetom i ulogom predsjednika u TV seriji žele ga vidjeti na mjestu predsjednika Busha «Bio sam polaskan kad su mi Zeleni ponudili kandidaturu, ali je nemam tu inteligenciju i strukturu ličnosti kakvu treba imati predsjednik», kazao je SheenMasovna okupljanja u velikim gradovima pokazuju da u SAD-u ipak jača antiratni pokret, slično kao prije tridesetak godina protiv rata u Vijetnamu, koji je doduše imao širu podršku, osobito među studentima i drugom mladeži, dok današnji pokret uglavnom podržavaju liberalni i lijevi krugovi. Osim toga, pokret prije 30-ak godina imao je nekoliko snažnih vođa iz raznih sfera – svećenici braća Berrigan, yippieji Abbie Hoffmann i Jerry Rubin, protestni pjevači Bob Dylan i Joan Baez, vijetnamski veteran i invalid Ron Kovic, sveučilišni profesori, pisci, intelektualci i liberalni političari – a današnji pokret protiv rata u Iraku nije dosad iznjedrio nijednog vođu.

No sada to postaje Martin Sheen, danas jedan od najpoznatijih američkih glumaca, popularan zbog uloge fiktivnog liberalnog američkog predsjednika Joshiaha Bartletta u tv seriji “Zapadno krilo”. Uvjerljivo govori na antiratnim prosvjedima i uvijek mu snažno plješću. Dosadašnji angažman gurnuo ga je u prvi plan a upravo njegova uloga u “Zapadnom krilu” sugerira političkoj javnosti da je Sheen čovjek jakog autoriteta i snažnih političkih uvjerenja. Jako suodjeknule njegove riječi na mitingu u siječnju u Los Angelesu: “Mnogi su ljudi bili ušutkani, ali sada je tomu kraj. Poručujemo svijetu da smo mi domoljubno nastrojeni Amerikanci, ali ne podržavamo rat protiv Iraka.”

Mnogi pacifistički vođe iz vijetnamskog razdoblja bili su iz ljevičarskih krugova, bliskih marksističkim idejama. Sheen pak potječe iz izrazito katoličke obitelji. Rodio se 3. kolovoza 1940. u Daytonu u Ohiu kao sedmo od desetero djece oca španjolskog i majke irskog podrijetla. Otac je u SAD iz Španjolske stigao preko Kube, dok je majčina obitelj bila povezana s IRA-om. Pravo mu je ime Ramon Estevez, ali se snažnije identificirao s majčinom obitelji i osjećao se Ircem, pogotovo nakon što mu je majka vrlo rano umrla. Unutar strogog katoličkog odgoja prigrlio je njegovu socijalnu dimenziju i u mladosti se družio s lijevo orijentiranim, socijalno angažiranim svećenicima, koji su snažno djelovali na njegovo političko formiranje 60-ih godina, kad se u Kaliforniji pojavio snažan pokret seljaka useljenika koje je vodio Cesar Chavez, za čiju se borbu Sheen jako zainteresirao.

Otac je želio da se školuje za uobičajeno građansko zanimanje, no on je zarana postao glumac. Zbog toga se otac toliko naljutio da je prvi put sina vidio kao glumca kad je slučajno otišao u kino gledati neki film ne znajući da u njemu i on nastupa. Tada se prereselio u New York ne bi li se okušao u kazalištu, no čim bi rekao da se zove Ramon Estevez, agenti bi, misleći da je kakav useljenik iz Portorika, s njim prestali razgovarati. Imao je problema i kada je u New Yorku pokušao unajmiti stan. Zbog toga je uzeo je ime Martin Sheen, Martin prema newyorškom agentu Daleu Martinu koji se prema njemu dobrohotno odnosio, a Sheen prema biskupu Fultonu J. Sheenu. Dobio je i dokumente na to ime, iako se nikad službeno nije odrekao imena Ramon Estevez pa i danas kaže: “Ja sam u duši i dalje Ramon, a ne Martin.” Kao scenski radnik u Living Theateru radio je s još jednim mladićem koji je također žarko želio postati glumcem – svojim vršnjakom Al Pacinom. Ondje je dobio svoju prvu kazališnu ulogu.

U popularnoj sapunici “Kako se svijet okreće” četiri godine glumio je Roya Sandersa, 1964. dobio prvu veću kazališnu ulogu na Broadwayu u komadu “Never Live Over a Pretzel Factory” a potom glavna uloga u komadu “Predmet su bile ruže”. Ta predstava o ratnom veteranu, koji se ne može složiti s roditeljima, doživjela je velik uspjeh kod publike i kritike, a 1968. je po njoj snimljen i film u kojem se Sheen istaknuo.

Sheen se 1970. se iz New Yorka sa suprugom Janet, kojom se oženio 1961., i četvero djece – sinovima Emiliom, Ramonom, Carlosom (Charliejem) i kćeri Renee, koji su kasnije svi postali glumci – preselio u Hollywood, uvjeren da će dobiti više poslova na televiziji i filmu.

No, osim što je imao sporednu ulogu u filmu “Kvaka 22” Mikea Nicholsa, nije dobivao zanimljivije ponude, pa je nakon tri godine prihvatio ponudu 31-godišnjeg Terrencea Malicka. Prihvatio je glavnu ulogu u njegovu debiju “Pustara” o dvojici mladih ubojica koji su 50-ih terorizirali ljude u zabiti na sjeverozapadu SAD-a. Partnerica mu je bila također nepoznata Sissy Spacek, film je postigao golem uspjeh i Sheen je počeo dobivati brojne uloge. Ulogama u “Apokalipsi sada” Francisa Forda Coppole i “Gandhiju” Richarda Attenborougha postao je filmska zvijezda. Nakon napornog dvogodišnjeg snimanja Coppoline “Apokalipse” na Filipinima Sheen se propio i doživio tako težak srčani udar da mu je svećenik dao posljednju pomast. Iako je postao slavan, nije se okanio socijalnog i političkog angažmana. U skladu sa svojim katoličkim uvjerenjem da treba pomoći bližnjima, od rane mladosti sudjelovao je u radu raznih dobrotvornih organizacija, a od 60-ih godina i u javnim prosvjedima. Njegovi su biografi izračunali da je u 30-ak godina sudjelovao u barem 200 javnih akcija, od prosvjeda protiv nuklearnog oružja i zagađivanja prirode do sindikalnih akcija i demonstracija u korist beskućnika. Čak 70 puta bio je uhićen a 2000. je zbog prosvjeda blizu vojne baze u Kaliforniji bio osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu. A 200.000 dolara honorara za film “Gandhi” darovao je raznim humanitarnim organizacijama, od kvekera do bolnice Majke Tereze, rekavši da “čovjek ne zarađuje na filmu o Mahathmi Gandhiju”. Dok je taj film snimao u Indiji redovito je skupljao siromahe po ulicama, taksijem ih vozio na večere na koje je bio pozivan. Na uskrsnom prosvjedu siromašnih poljoprivrednika u Kaliforniji, kako bi pokazao koliko je ponizan pred njihovim patnjama – kleknuo je i prao im noge.

Sheen je ogorčeni protivnik rata pa je nedavno rekao: “Kad bismo toliko ljudi uključili u miroljubivo rješavanje problema koliko ih imamo u vojsci, na posve nov način sagledali bismo i svijet i same sebe.”

Angažiran je i u antinuklearnom pokretu: “Pitanje nuklearnog oružja jest pitanje svih pitanja. Premda se raspao SSSR i smanjio broj nuklearnih bojnih glava i u SAD-u, još postoje planovi da ih usmjerimo na ciljeve diljem svijeta. Mi nismo izolirana zemlja pa to ne može biti samo nacionalno pitanje. To je ljudsko pitanje koje se svih tiče.”

Pacifistički angažiran, zbog vojnog programa kritizirao je i “General Electric”, tvrtku koja je vlasnica velikih televizijskih studija. Nedavno ga je novinar pitao nije li zbog svojih kritika centara moći u SAD-u trpjela njegova karijera. On je odgovorio: “Nadam se da se to dogodilo, jer ako se boriš za nešto što je zaista vrijedno, to te mora nešto i stajati. Iako sam vjerojatno izgubio stanovit broj poslova, sigurno sam neke poslova i dobio upravo zbog svog aktivizma, jer ljudi su me podržavali dajući mi uloge, i ne spominjući da je i to njihov motiv.”

Ovo što on sada čini samo je nastavak 40-godišnje aktivnosti toga socijalno osviještenog katolika. Zato tako uvjerljivo zvuči kad ovih dana izjavljuje: “Mi Amerikanci idemo u rat jer smo ovisnici o ratu. To mi Amerikanci najviše volimo, to najbolje radimo. Nad tim se zgražam, to me duboko boli. Skupo ćemo to platiti svojom čovječnošću i savješću.”

Njegovoj sadašnjoj političkoj karizmi svakako pridonosi i to što ga mnogi Amerikanci poistovjećuju s likom predsjednika u seriji “Zapadno krilo”. Predsjednika je glumio već i 1983. u mini-seriji “Kennedy” i 1996. u tv trileru “Meduzino dijete”.

Serija “Zapadno krilo” govori o događajima u stožeru fiktivnog demokratskog predsjednika, velikog liberala i intelektualca Jeda Bartleta, bivšeg sveučilišnog profesora i guvernera New Hamsphirea, koji je neočekivano postao predsjednikom i nakon pobjede svoje pomoćnike u predizbornoj kampanji postavio na ključna mjesta u Bijeloj kući.

imao nešto veseliju notu od njegovih prethodnih filmova, opet je imao izuzetno mnogo uspjeha kod publike. Scenarist Aaron Sorkin pomno je proučio život u Bijeloj kući i povijest američkih predsjednikaa scenarij je dovršio 1998., neposredno prije afere Billa Clintona s Monicom Lewinsky. Martin Sheen prihvatio je ulogu jer mu se idealistički lik predsjednika Bartleta jako svidio. Serija se počela prikazivati 1999. i postigla je velik uspjeh. Kritičari su tvrdili da Sorkin idealizira američkog predsjednika, jer Bartlet nije ni razvratan kao Clinton ni primitivan kao Bush. No mnogi gledatelji voljeli bi da oni koji ih vode budu upravo poput Martina Sheena u ulozi predsjednika Bartleta.

Neki Sheenovi glumački kolege, impresionirani njegovim političkim angažmanom, počeli su čak govoriti kako bi se trebao kandidirati za predsjednika. Njegova kolegica iz “Zapadnog krila” Alison Janney, koja glumi njegovu predsjedničku glasnogovornicu, nedavno je rekla: “Zar ne bi bilo divno kad bi Sheen bio naš predsjednik?” On to odbija i objašnjava: “Mnogi kritiziraju predsjednika Josiaha Bartleta iz serije ‘Zapadno krilo’ da nije u skladu s američkom zbiljom, jer je odviše liberalan. Ja bih kao pravi predsjednik bio još liberalniji.”

Zanimljivo je da je Sheenu već jednom bilo ponuđeno da iziđe na predsjedničke izbore, ali kao potpredsjednički kandidat 1996. na listi Zelenih čiji je predsjednički kandidat bio poznati zagovornik prava potrošača Ralph Nader. “Bio sam polaskan kad su mi to ponudili”, rekao je nedavno Sheen, “jer vjerujem u program te stranke, posebno što se tiče brige o okolišu, ljudskim pravima, obrazovanju i zdravstvu, ali ja nemam inteligenciju i strukturu ličnosti kakve treba imati predsjednik.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika