Da podmićivanje policije nije smatrao normalnim načinom rješavanja problema u svojem životu, Antonio Beus imao bi veće šanse ostati živGojko Beus, osumnjičen da je šef mafijaškog klana krijumčara cigareta u Hrvatskoj, ogrezao u kriminal i protuzakonite metode, potplatio je policajce da prijavu protiv njegova sina zbog vožnje bez dozvole bace u koš. Da podmićivanje policije nije smatrao normalnim načinom rješavanja problema u svojem životu, njegov šesnaestogodišnji sin Antonio Beus imao bi veće šanse ostati živ. Antonio Beus preminuo je 24. veljače od posljedice prometne nesreće što ju je sam izazvao jureći u majčinom automobilu Žitnjakom bez položenog vozačkog ispita. Ta vožnja – koja je završila kobno po njega, a četvorici njegovih prijatelja uzrokovala teške ozljede – nije bio prvi mladenački eksces Antonia Beusa.

Policiji je otprije poznao kako Antonio Beus prkosi zakonu i dopušta si ono što njegovi vršnjaci ne bi smjeli ni u snu. U njegovu kvartu javna je tajna da je mladi Beus često sjedao za upravljač automobila premda zbog nije imao pravo niti polagati vozački ispit. Zna se i da je policajce, kad bi ga uhvatili u protuzakonitoj jurnjavi, potkupljivao sa stotinjak kuna ili se pozivao na oca. Kad je vozeći tko zna koji put automobil bez dozvole susreo nepotkupljivog policajca, koji se nije dao impresionirati ni novcem ni njegovom genealogijom, u pomoć mu je uskočio otac.

Gojko Beus u nezakonitim i opasnim automobilskim avanturama malodobna sina nije vidio ništa sporno. Umjesto da barem iz pedagoških razloga suoči sina s njegovim neodgovornim ponašanjem, on je iskoristio svoje policijske veze da se slučaj zataška. A njegov je sin i dalje neometano nastavio vožnju sve do 23. veljače kada je oko 2 sata ujutro na Žitnjaku u pogibeljnoj vožnji u Renaultu Laguni svoje majke Višnje odjurio u smrt. Nepuna dva dana kasnije liječnici na Odjelu za neurokirurgiju zagrebačkog Kliničko bolničkog centra Rebro objavili su da je podlegao teškim ozljedama.

Policijska rekonstrukcija pokazala je da se Beus vozio prebrzo te je zbog skliskog kolnika sletio s ceste. Vozilo mu se u jednom trenutku zanijelo, a ubrzo potom i prednjim bočnim dijelom udarilo u obližnje drvo. Udarac je bio strašan. Od siline udara vozilo je odbačeno na metalne stupiće između kolnika i obližnjeg drvoreda. Pokosio je metalne stupiće i više se puta okrenuo na cesti. U tom stravičnom okretanju svi su Beusovi kolege ispali iz automobila. Teško ozlijeđeni ostali su ležati na cesti do dolaska hitne pomoći. Antonio Beus ostao je u vozilu iz koga su ga uspjeli izvući tek vatrogasci razrezavši lim. Već je tada nakratko prestao davati znakove života, ali ga je hitna pomoć uspjela reanimirati.

Dramatična pogibija mladog Antonija Beusa tih je dana praćena u medijima, a tragičan dojam gubitka mladog života šesnaestogodišnjeg mladića pojačavala je i njegova djevojka Iva koja se na sahrani pojavila u vjenčanici. Kako bi prisustvovao sprovodu, Antonijev otac Gojko Beus privremeno je pušten iz pritvora. Desetak dana poslije otkrilo se da Antonio Beus nije poginuo samo zbog neobuzdanog mladenačkog temperamenta ili jednog kobnog previda roditelja čiji je automobil bio ‘posudio’ bez njihova znanja.

To je otkrio u četvrtak 6. ožujka na stranicama Jutarnjeg lista jedan anonimni policajac iz Velike Gorice. Policajac je, ne želeći otkriti svoj identitet, ispričao priču o riskantnoj zabavi mladog Beusa. On je posvjedočio da je 14. rujna 2002. navečer oko 22 sata u tom automobilu bio zaustavio Antonija Beusa koji je vozio prema zračnoj luci Pleso. Policajac ga je izdvojio iz prometa i napisao prijavu, ali nedugo potom nazvao ga je jedan njegov kolega i tražio od njega da stornira prijavu protiv Antonija Beusa. On je to odbio učiniti, a potom je policajac koji ga je bio zvao stigao na mjesto događaja i ponovio mu svoj zahtjev. Policajac koji je zaustavio Beusa to je odbio učiniti i slučaj je trebao ući u normalnu policijsku proceduru.

U policiji nitko ne želi reći je li taj događaj ikada ušao u policijsku evidenciju, tko je intervenirao za mladog Beusa i tko se pobrinuo da prijava završi u smeću umjesto kod prekršajnog suda.

“Zagrebačka policija provodi ozbiljnu i opsežnu istragu o tomu je li tko uklonio podatke o eventualnom prijavljivanju Antonija Beusa zbog prometnog prekršaja. U ovoj fazi istrage ne mogu otkriti nikakve detalje, ali podaci o njegovu ranijem prometnom kažnjavanju trenutno ne postoje u policijskoj evidenciji”, izjavila je za Nacional glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova Zinka Bardić.

Ta intervencija u korist Antonija Beusa vjerojatno je bila jedna od mnogih što su ga amnestirale od odgovornosti i omogućavale mu da bez ikakve kazne i dalje vozi automobil. Prema informacijama koje je Nacional dobio u razgovoru s poznanicima Antonija Beusa, on je svoju dozu adrenalina tražio u brzoj vožnji. Obiteljski automobil po kvartu u Žitnjaku vozio je skoro dvije godine. Navodno se često vozio i do grada. Unatoč tome što je vozio bez dozvole, uglavnom nije imao problema s policijom.

“Antonio mi je često govorio kako bi, ako bi ga zaustavili u kvartu, dao policajcima stotinjak kuna i izgladio situaciju. Nekad je znao reći i da je dovoljno reći da je sin Gojka Beusa te bi ga policija odmah pustila bez naknadnih pitanja”, izjavio je za Nacional jedan Antonijev poznanik koji Nacionalu nije htio otkriti svoje ime.

Osjećaj da je zbog tajnih veza njegova oca i policije zaštićen od uobičajenih prometnih kazni, prije nekoliko dana Antonija Beusa stajala je nažalost i života. Da je mladić ranije bio kažnjen, vjerojatno mu ne bi palo na pamet ponovo sjesti u automobil i riskirati još strože kažnjavanje.

Brisanje prometnog prekršaja Antonija Beusa iz rujna 2002. iz policijske evidencije nije jednostavna operacija. Oni koji to čine izlažu se velikom riziku i neugodnostima jer je policijska prekršajna evidencija postavljena tako da se točno može vidjeti tko je i s kojeg mjesta intervenirao kako bi se neki ranije unijeti podaci izmijenili ili izbrisali. Tko je to unutar policije učinio, vrlo je tijesno povezan s Antonijevim ocem Gojkom Beusom ili nekim njegovim još utjecajnijim suradnikom iz zagrebačkog krijumčarskog miljea.

Antonio Beus postao je žrtvom ne samo mladenačkog buntovništva, korumpiranih policajaca, nego i neodgovornog ponašanja svojih roditelja koji su blagonaklono podržavali njegove automobilske izlete. Nakon razvoda svojih roditelja, Antonio Beus nastavio je živjeti s majkom Višnjom i dvije sestre Anom i Lorenom. S djevojkom Ivankom hodao je više od godine dana, bio je sklon društvu starijih. Njegov je otac Gojko Beus razdvojenost pokušavao nadoknaditi novcem i materijalnim pogodnostima. Kako je i sam pripadao ljudima koji smatraju da se status u društvu mora demonstrirati vanjskim sjajem – novcem i skupocjenim automobilima – nije protestirao kada je saznao da mu se sin u godinama presudnim za sazrijevanje dokazuje za volanom, a smatrao je i prirodnim zahtijevati od svojih policijskih poznanika da njegovog sina poštede prekršajnih prijava.

Pitanje je bi li Gojko Beus i mogao drugačije djelovati na sina kad je i svojim primjerom svjedočio da poštivanje zakona ne smatra svetom obavezom u svom životu. Sredinom prošle godine uhićen je s grupom suradnika zbog krijumčarenja cigareta i službeno optužen za mafijaško udruživanje. U policiji Beusa smatraju dosad najviše rangiranim krijumčarom cigareta u Hrvatskoj koga su uspjeli uhvatiti. Premda Gojko Beus, rođen 2. svibnja 1962., do sada službeno nije nijednom osuđen, u policiji o njegovim nezakonitim aktivnostima postoji podeblji dosje. Prve kriminalne akcije Gojka Beusa stare su 15-ak godina; protiv njega je pokrenuto više kaznenih postupaka zbog razbojništva, pa čak i za sudjelovanje u jednoj otmici.

Najšira je javnost za Beusa prvi puta čula u ožujku 1999. kada je uhićen u kući koju je iznajmio u Starom Čiču gdje je pronađena veća količina krijumčarenih cigareta. Policija je tada tvrdila da je te cigarete Beus krijumčario iz Bosne i Hercegovine. Opirao se hapšenju, a kada su ga policajci uspjeli uhvatiti, svjedočili su da im je otvoreno nudio mito u zamjenu za slobodu. Računica je pokazala da je Beus samo u toj pošiljci oštetio državni proračun za 3 milijuna kuna, a sam bi ubrao profit od oko 2,3 milijuna kuna.

Beus, koji ima dvojno državljanstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ubrzo je bio pušten, a policija je nastavila pratiti njegove aktivnosti. U veljači 2002. za njim je bila raspisana i tjeralica, opet zbog sumnji u krijumčarenje cigareta. Policija je u to vrijeme već raspolagala vrlo preciznim podacima o Beusovim krijumčarskim vezama. Znalo se da krijumčari cigarete preko tvrtki registriranih na Cipru i u BiH te da u Hrvatskoj ima više tvrtki koje se bave legalnim poslovima uvoza preko kojih navodno pere novac zarađen krijumčarenjem.

Prijavljivala ga je dubrovačka, splitska i zagrebačka policija, a ilegalna skladišta imao je širom zemlje. U Metkoviću u jednom njegovom ilegalnom skladištu pronađeno je oko 500 kutija prepunih šteka domaćih i stranih cigareta. Kako su svu krivnju na sebe bili preuzeli niže rangirani krijumčari, Beus nije bio optužen.

Beus je posljednji put uhićen pred ljeto prošle godine. Tada je policija nakon višemjesečnog tajnog praćenja i prisluškivanja razgovora uspjela zaplijeniti 90.670 kutija cigareta koje na tržištu vrijede više od milijun kuna. Tada je uhićeno nekoliko osoba iz njegove grupe, a neki su još u bijegu. Optuženi su za udruživanje u mafijašku organizaciju, za koju vjeruju da je vrlo aktivna i u inozemstvu. Policija vjeruje i da je Beusova grupa važna karika u krijumčarskom lancu iz Srbije i Crne Gore prema zemljama Zapadne Europe, prije svega Italije.

Prošlog je ljeta Gojko Beus postao suvlasnikom tvrtke u Češkoj. On je 17. lipnja 2002. stekao suvlasništvo u tvrtki Jetomi u kojoj je nominalno povezan s bivšim hrvatskim nogometnim reprezentativcem Igorom Štimcem i Alanom Kurjakom, sinom poznatog liječnika Asima Kurjaka, ali i Tonijem Brkićem kojeg hrvatska policija već traži zbog krijumčarenja cigareta. Ta je tvrtka posve neaktivna, a služi tek kao paravan da bi Beus i ostali suvlasnici u Hrvatskoj i Češkoj uživali različite carinske povlastice.

Odlazak u pritvor u ljeto prošle godine za Beusa je bio početak drame. Zbog dobre koordinacije policije i državnog odvjetništva nije uspio izići iz pritvora kao što mu je to bilo ranije uspijevalo. Ulagao je puno napora kako bi našao način da što prije iziđe iz pritvora, a navodno su mu neki odvjetnici ponudili i da će ga izvući za 100 tisuća eura. Boravak u zatvoru narušio je njegovu imovnu moć, a proživio je i privatnu tešku krizu. Trebao je još jednom postati otac, u izvanbračnoj vezi s mnogo mlađom Danijelom Turk, ali je ona zbog komplikacija u trudnoći koncem prošle godine izgubila dijete.

Iako je bio pritvoren, Gojko Beus i njegovi još utjecajniji poslovni partneri iz krijumčarskog miljea nisu izgubili veze u policiji. To najbolje pokazuje i činjenica da je u rujnu 2002. netko utjecajan sredio njegovom sinu Antoniju da ne bude kažnjen iako je vozio automobil bez dozvole. Zbog tih ‘poslovnih’ veza sin mu je na koncu neizravno i izgubio život. Bez obzira na ishod sudskog postupka u komu je optužen za mafijaško udruživanje, Gojko Beus je zbog načina života već platio najveću moguću cijenu.