Kuljerić je skladao operu po slavnom romanu 'Životinjska farma' Georga Orwella“Čim sam prije puno godina pročitao Orwellovu ’Životinjsku farmu’, pomislio sam da je to odlična priča, kao stvorena za bajkovitu operu, zapravo, operu basnu, kakvu sam htio napisati”, kaže Igor Kuljerić (55), poznati hrvatski skladatelj i dirigent, nekadašnji direktor Muzičkog biennala i Opere HNK, koji je prvi na svijetu skladao operu po slavnom romanu ”Životinjska farma” britanskog pisca Georgea Orwella. Svjetska praizvedba Kuljerićeve opere, koju je dramatizirao Paolo Magelli, a režirao Leo Katunarić, bit će iduće subote u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Prema mišljenju mnogih bit će to veliki spektakl, središnji događaj 22. Muzičkog biennala.

Operne praizvedbe i u svijetu su vrlo rijetke pa se od ”Životinjske farme” očekuje da će postati veliki hit. Razlozi su brojni: prvi put je uglazbljeno to poznato Orwellovo djelo, koje je objavljeno 1943. i pola stoljeća bilo zabranjivano u bivšim komunističkim zemljama. Dosad je snimljen crtić a u kazalište je postavljena samo u Kini. U operi sudjeluje 200 izvođača, glavnu ulogu svinje Napoleona pjeva mezzosopranistica Martina Tomčić, kći predsjednika Sabora i sve popularnija operna pjevačica, a političke konotacije djela i danas izazivaju kontroverze. Kuljerić je spojio idiome iz potrošačke glazbe s vlastitim zvukom.

“Integrirao sam sve glazbene idiome, od mjuzikla, jazza i popa do opere”, kaže Kuljerić. “To je zapravo persiflaža mjuzikla, na tragu Brecht-Weilovih predstava, koje songom denunciraju laž, ističući poruku i važne emocije poput straha ili očaja. Do te sam ideje došao gledajući Godardov film o studentskoj revoluciji 1968. u kojoj glavni junak kaže: ‘Svi smo mi djeca Marxa i Coca-Cole.’ Tako Major pjeva revolucionarnu pjesmu koja je spoj ‘La Cucarache’ i ‘Clementine’, što simbolizira eklektičnost današnje kulture. Zapravo, dok sam skladao, osluškivao sam zvukove oko sebe i artikulirao ih na svoj način. Danas se opere rade kao spektakli sastavljeni od različitih žanrova. To je veliki trend u Americi.”

U ovoj velikoj operi sudjeluje čak 200 izvođača: 90 svirača u Simfonijskom orkestru, 80 u Zboru Hrvatske radiotelevizije, 11 solista i 19 statista. Vrlo atraktivne kostime napravio je Leo Kulaš, čest suradnik slovenskog redatelja Tomaža Pandura, a zanimljivu scenografiju Miljenko Sekulić. Likovi – Major, Napoleon, Snowball, Squealer, Mollie, Moses i ostali – smješteni su na čudesnom spoju farme i velikog kukuruznog polja, koje je djelomice ograđeno zidovima nalik na one iz konclogora. U drugom dijelu kukuruzište nestaje i zamjenjuje ga gomila starog namještaja, u skladu s metamorfozom Orwellove priče. Libreto diktira formu: događaji su raznoliki i brzo se smjenjuju, poput spotova, ali opera ne nalikuje na patchwork.

Na pitanje zašto je odlučio uglazbiti ”Životinjsku farmu”, Kuljerić je odgovorio da je o Orwellu pročitao svu moguću literaturu, a uz to je proučavao i povijest, koja ga i inače zanima. “Uočio sam da se povijest stalno ponavlja, kao deja vu, i da se velike, plemenite ideje u praksi, kao u pravilu, pretvaraju u svoju negaciju. To nije bio slučaj samo s Oktobarskom revolucijom koja je Orwellu poslužila kao predložak za roman, nego i u mnogim drugim situacijama pa danas možemo zaključiti, kako to kaže Major, lik iz romanu, da je to zakon prirode. I danas se pitam kakav je to mehanizam koji vlada događajima,” veli Kuljerić.

Kaže da je svjestan kako je tema iz Orwellove ”Životinjske farme” o transformaciji vlasti i moći u ružne snove iznimno politizirana i aktualna, ali tvrdi da nije htio napraviti političku operu, iako je već u svojoj prvoj operi “Richard III.” govorio o mehanizmu vlasti. Htio se držati priče. Životinje, koje simboliziraju narod, pobune se protiv uvjeta u kojima žive, dignu revoluciju i promijene društveni sustav, no pojave se druge zle životinje, koje to iskoriste za svoje interese. “Nije moj problem kakve će zaključke opera izazvati, ali ja sam htio progovoriti o povijesnom vrtuljku, koji netko kontrolira ili ne kontrolira.”

Kuljerić je još prije desetak godina napravio prvu glazbenu skicu za operu ”Životinjska farma”, koja se trebala izvesti 1992. u HNK u Zagrebu. Tadašnja verzija bila je mnogo klasičnija, ali je maknuta iz programa jer on nije vjerovao da se u to doba poratne besparice, osobito nakon uludo bačenog novca za ‘Osmana’, može realizirati raskošna opera. Osim toga, nije htio da ga kao tadašnjeg direktora opere HNK optuže za samopromociju. Poslije su mu pokušali dokazati da je ”Životinjska farma” zastarjela, no on se nije složio s tom tvrdnjom.

“Tema iz ’Životinjske farme’ uvijek je aktualna. Još je diktator Staljin, kojeg u romanu utjelovljuje svinja Napoleon, rekao kad se obračunavao s političkim frakcijama: ‘Naša je ljevica kao najgora desnica!’ Ta se poznata Staljinova izjava često citirala, a za nju se i danas, kad se političke opcije preklapaju, mogu pronaći argumenti u praksi, na primjer, radikalni globalizam može se usporediti s fašizmom”, zaključio je Kuljerić.

Ova opera-basna pjevat će se na engleskom jer je Kuljerić zaključio da bi svaki drugi jezik zvučao kao strano tkivo u glazbi. “Glazba nije legla na hrvatski”, kaže. Ali pripovjedač iz videospotova, koji komentira radnju, govorit će na hrvatskom, odnosno na jeziku zemlje u kojoj će opera gostovati. Libreto je prevela Sonia Bićanić, native speaker, koja se po Kuljerićevu mišljenju sjajno snašla i s najtežim konstrukcijama. “Na žalost, solisti i zbor, koji su pod austrougarskim utjecajem navikli na njemački i talijanski jezik u operama, imali su problema s engleskim”, kaže Kuljerić.

Ulogu Napoleona Kuljerić je napisao baš za mezzosopranisticu Martinu Tomčić: “Ona je vrlo izražajna pjevačica, grize, iz nje isijava energija, a to je za ovu ulogu presudno.” Na pitanje zašto je uloge svinja, koje su u romanu najinteligentnije životinje i upravljaju događajima, dao pjevačicama, a ne pjevačima, odgovorio je: “Čuo sam soprane i mezzosoprane, a ne baritone i tenore.”

Po mišljenju Martine Tomčić, ova Kuljerićeva opera odskače od njegova opusa, jer je u glazbenom smislu otišao naprijed pa u njoj nema vrištanja ni sličnih eksperimenata kakvi se vežu uz suvremenu glazbu. “Muzika je privlačna, melodije su pjevne i miješaju se različiti muzički žanrovi, od mjuzikla i jazza do crnačkih i duhovnih pjesama. Mislim da će to biti veliki hit!”, kaže i dodaje da je to strašno ‘nabrijani’ projekt. “Pripreme su trajale kratko, samo mjesec dana, ali svi se žrtvujemo jer uživamo u radu na operi, koja nam se jako sviđa. Moja je uloga vrlo specifična: Napoleon je urnebesno zločest, tašt, diktatorski orijentiran, a ja sam u toj ulozi neprepoznatljiva. Jako sam debela i imam ćelavu glavu, pa ću morati igrati bez seksepila i ženskog šarma, dakle, glas će biti u prvom planu, što je za mene veliki izazov.”

Po mišljenju dirigenta Tončija Bilića, u ovoj Kuljerićevoj operi može se ogledati budućnost hrvatske izvođačke opere. Naime, od 11 solista čak je deset iz Hrvatske. To su mladi umjetnici, kaže, koji će u sljedećim godinama sigurno nositi cjelokupni operni repertoar u Hrvatskoj. Time se opovrgavaju zlonamjerne tvrdnje po kojima u Hrvatskoj nedostaju kvalitetni, mladi operni pjevači. Jedino Majora pjeva gost iz inozemstva, poljski bas Piotr Nowacki, koji je prije dva mjeseca trijumfirao u Ljubljani u ulozi Fausta. Svinju Squealera oživjela je mlada mezzosopranistica Kristina Kolar, a sopranistica Adela Golac-Rilović tumači prasca Snowballa. U ostalim ulogama nastupaju još Helena Lucić, Lucijano Batinić, Voljen Grbac, Antonija Boroša, Martina Silić, Saša Ivaci i Ivo Gamulin.

Redatelj Leo Katunarić jako je ponosan što režira taj Orwellov roman: “Opera je veličanstvena i dopušta fenomenalnu scensku izvedbu. Nije dosadna ni kakofonična, kakve znaju biti suvremene opere, nego je melodiozna i pitka. Solistima je bilo najteže svladati ulazak u životinjske karaktere pa smo se odmah na početku dogovorili da metaforu nećemo izravno prenijeti na scenu nego će likovi biti idealisti kao i svi mi, ali sa životinjskim svojstvima. Dakle, prvenstveno se bavimo ljudskom sudbinom i težnjom prema boljem životu. Svinje utjelovljuju različite vrste laži, od Oktobarske revolucije i Staljina do današnjih tajkuna i političara, koji obećavaju lažnu demokraciju. Dakle, vruća tema, osobito zbog toga što se pokazuje kako vlastodršci postaju ‘jednakiji od drugih’, što je poznata Orwellova misao, i time izdaju nekadašnje ideale.”

Posebno mjesto u operi zauzimaju videosnimke. Scenaristi i redatelji videospotova su Katunarić i Kuljerić, a pomogao im je i Igor Roksandić s HTV-a. “Maestro Kuljerić je iz drugog velikog Orwellova hita ‘1984’ uzeo neke tekstove i napravio ‘Farmu TV’, čije nam vijesti iza svakog prizora objašnjavaju što se dogodilo”, kaže Katunarić. “To je kao u antičkoj drami: ne vidimo revoluciju ni rat uživo, ali o tome doznajemo iz vijesti u kojima se životinje s farme pojavljuju u drukčijem kontekstu. Zapravo, poigrali smo se s Velikim Bratom, drugom Orwellovom opsesijom, i temom o medijskoj manipulaciji. No nismo htjeli ostati na banalnoj opservaciji o medijima kao glavnim manipulatorima, što je općepoznato, nego smo postavili pitanje je li moguće objektivno interpretirati stvarnost ili nije. Taj nevidljivi režiser upravlja svim unaprijed znanim događajima, a vijesti cijelo vrijeme iskrivljuju stvarnost i nude gledateljstvu nerealnu sliku u kojoj se zaista može dogoditi životinjska revolucija i izdaja ideala.”

Objašnjavajući iznimnu važnost ove opere, dirigent Tonči Bilić kaže da se nada kako se maestro Kuljerić neće zaustaviti nego da će nastaviti pisati nove opere: “Ovdje ima toliko gusto napisanog notnog materijala od kojeg bi se moglo sastaviti pet opera. To je doista prava, živa opera, dakle, nije muzejski eksponat ili surogat kakav se često prikazuje pod idejom nove opere. Leži na tradiciji, ali je pronašla melodijski, harmonijski i ritmični jezik, te u svakom pogledu korespondira s našim vremenom.”

Opera-basna ”Životnjska farma” nastala je u koprodukciji 22. Muzičkog biennala, Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” i HRT-a, a Ministarstvo kulture proglasilo ju je prioritetnim zadatkom, iako se taj prioritet nije vidio u financijskoj potpori. “Koprodukcija bi trebala postati model po kojem bi se u budućnosti radile opere. Kod nas se isti naslovi u razmaku od samo nekoliko mjeseci postavljaju na raznim pozornicama i tako razbacuje novac, što je pogrešno”, zaključio je Bilić dodavši da već pregovaraju o gostovanju.