Objavljeno u Nacionalu br. 388, 2003-04-22

Autor: Dean Sinovčić

Otac reality showa i plaćeni ubojica CIA

Medalje sam dobio zato što sam ubijao ljude, a ne za svoje emisije

Chuck Barris (74), američki televizijski voditelj i producent koje smatraju pretečom današnjih reality showa, 1984. objavio je knjigu u kojoj priznaje da je istovremeno radio i kao ubojica CIA: po knjizi je George Clooney snimio svoj film 'Ispovijedi opasnog uma', a Barris je dao ekskluzivni intervju za Nacional

Chuck BarrisChuck Barris“Glazba se promijenila pojavom Beatlesa a televizijske nagradne igre pojavljivanjem Chucka Barrisa”, izjavio je prije nekoliko godina David Schwartz, izdavač knjige “Encyclopedia of TV Game Shows”. Tako je najbolje opisan rad Chucka Barrisa (74) kojeg danas svi smatraju ocem reality show emisija poput “Opstanka”, “Big Brother”, “Osbournes” ali i onih poput “Tko želi biti milijunaš?” i mnogih drugih. Barris je od 1965. do 1980. bio autor brojnih vrlo gledanih nagradnih emisija u kojima su obični ljudi pristajali izvoditi razne gluposti samo kako bi se pojavili pred tv kamerama. Svoja iskustva napisao je u autobiografskoj knjizi “Ispovijedi opasnog uma” objavljenoj 1984. u kojoj je naveo i šokantan podatak: radeći na televiziji istodobno je bio i plaćeni ubojica za CIA-u te je u to vrijeme ubio 33 osobe.

Cijeli život smišljao sam zabavne emisije a državna ordenja dobio sam zato što sam ubijao ljude Ja sam u televizijske emisije uveo spontanost: tada su me svi napadali da sam spustio razinu televizije ali to je temelj svih tih showa poput 'Opstanka', 'Big Brothera'... Clooney je inzistirao da me glumi Sam Rockwell: tada mi se to nije sviđalo, ali danas ne mogu zamisliti nikoga drugoga u toj ulozi Takva knjiga odmah je privukla pozornost hollywoodskih producenata, iako nikada nije dokazano da je Barris doista bio plaćeni ubojica CIA-e. Prije sedam godina počele su pripreme za film prema njegovoj knjizi, ali je odjednom sve propalo. Cijeli projekt spasio je George Clooney koji je odlučio režirati film, za ulogu Barrisa odabrao je mladog Sama Rockwella a brojne poznate glumice poput Drew Barrymore, koja glumi Penny, ljubav Barrisova života, i Julije Roberts pristale su zbog prijateljstva s Clooneyjem gotovo besplatno glumiti u tom filmu, koji se prošlog tjedna počeo prikazivati i u našim kinima a Rockwell je proglašen najboljim glumcem na festivalu u Berlinu.

Uoči intervjua za Nacional Barris je odmah rekao da ne može i ne želi govoriti o poslovima koje je obavljao za CIA-u, ali to uopće ne umanjuje zanimljivost razgovora. Njegova prva hit emisija bila je “The Dating Game” u kojem bi djevojku zavodila tri mladića koji jedan drugoga nisu mogli vidjeti (ili obrnuto), a slijedila je “The Newlywed Game” u kojoj su mladenci jedni drugima postavljali najčešće vrlo intimna pitanja. Nastavio je producirati niz sličnih emisija da bi vrhunac doživio 1976. s emisijom “The Gong Show” koju je osobno vodio i u kojoj bi razni ljudi pokazivali svoje talente, što se najčešće pretvaralo u smijuriju. Nastup svake osobe trajao bi 90 sekundi, a ako je nastup bio grozan, žiri bi udarcem u gong prekidao nastup nakon manje od 90 sekundi, dok bi onaj tko bi preživio bio ocjenjivan ocjenama od 1 do 10. Pobjednik emisije dobivao bi 516 dolara. Gledanost je bila vrhunska, tv kritika je napadala Barrisa i njegove emisije a on je rekao da samo iskorištavao želju svake osobe da se pojavi na televiziji makar na nekoliko minuta.

NACIONAL: Koja vam je najopasnija stvar bila na pameti dok ste pisali knjigu “Ispovijedi opasnog uma”? – Znate, dok sam pisao knjigu “Ispovijedi opasnog uma”, prolazio sam kroz teška vremena. Izgubio vođenje svih svojih televizijskih emisija. U to vrijeme, početkom 80-ih, nastale su promjene u Americi, nisu to bila dobra vremena za bilo kakvu otkvačenost. Pokušao sam snimiti film, ali ni to mi nije uspjelo. Osjećao sam se grozno, u glavi mi je bio pakao te sam uzeo sobu u hotelu u New Yorku u 58. ulici, zatvorio se u nju i napisao knjigu “Ispovijedi opasnog uma”. Pišući knjigu želio sam se odmaknuti od svega na mjesec dana, na papir prenijeti sva svoja razmišljanja, izbaciti ih iz prsa i glave. U hotelu se nisam zadržao mjesec dana nego dvije godine. Nakon dvije godine izišao sam iz sobe s radnom verzijom knjige. Prije toga sam preko Federal Expressa naručio čarape, tri veste, kaput i još neke stvari. Ipak sam tada imao novaca i mogao sam kupiti što sam htio tako da me nije bilo briga koliko će sve to koštati. Bilo je to 1982. Prije šest mjeseci ponovno sam pročitao knjigu i opet sam se dobro nasmijao. Pazite, cijeli sam život žrtvovao kako bih zabavljao ljude, a na kraju sam dobio medalje i državne zahvale zato što sam ubijao ljude. To je apsurdno. To je bila premisa “Ispovijedi opasnog uma”. To je bilo prije više od 20 godina. Otada sam se jako promijenio, vremena su se promijenila i odlučio sam da neću govoriti o CIA-i, o ubojstvima i dobrim me dijelom nije briga hoćete li mi vjerovati ili nećete. Bitno je da pogledate film i nakon toga zaključite da ste se dobro zabavili. Bilo bi lijepo i da pročitate knjigu.

NACIONAL: Ako vas jednog dana nađu mrtvog na dnu rijeke, možemo li pretpostaviti da je to djelo agenta CIA-e? – Možete pretpostaviti što god hoćete. Možete se pitati kako sam dospio na dno te rijeke.

NACIONAL: Koliko ste, dok ste stvarali tv emisije, kopirali druge tv emisije s nagradnim igrama? – Nikada nisam ništa kopirao. Kad sam radio game showove 60-ih i 70-ih, nikada me nije bilo briga kakav je ostatak televizijskog programa. Nisam želio znati što se još emitira, nisam krao tuđe ideje, nisam želio osjetiti tuđi utjecaj u svojim emisijama. Tada sam ja donio promjene jer sam bio prvi a samo sam mislio kako će emisije donijeti uspjeh jer su spontane. Nema odgovora na pitanje kako sam uspio. Dotad su kvizovi na televiziji bili standardizirani – pitanja i odgovori i plaćeni statisti u publici i na sceni. Spontanost koju sam uveo bila je nešto novo i smatram da je to temelj svega onog što danas vidimo na televiziji. To su svi ti reality showovi poput “Opstanka” i “American Idol”, samo što je to sada dosegnulo epske razmjere.

NACIONAL: Što mislite o današnjim emisijama u kojima se spajaju mladići i djevojke, koje također potječu iz vaše emisije “The Dating Game”? – Prije nekoliko tjedana pročitao sam članak u Timeu ili Newsweeku o inspiracijama za emisije u kojima se naslijepo spajaju mladići i djevojke i nabrojali su 25 izvora, ali nisu spomenuli moj “The Dating Game”. Nevjerojatno, jer se zna kako su sve te emisije derivati moje emisije.

NACIONAL: Što vam najviše nedostaje iz starih vremena? – Kada smo počeli stvarati te emisije, svi smo bili siromašni, svi smo tek počeli zarađivati. Mislim na sebe i ljude koji su radili za mene. Bila su to divna vremena. Radio sam za korporaciju, za NBC, i mogu vam reći da nikada ne bih želio biti na čelu neke korporacije. Oblači se kako želiš, dekoriraj svoj ured kako želiš, samo budi profesionalac u poslu koji obavljaš. Bilo je to od 1965. do 1968., kad sam postao direktor vlastite tvrtke koja je imala upravni odbor. Nakon toga sam počeo voditi emisiju “The Gong Show”, od 1976. do 1980, i te četiri godine bile su mi najzabavnije. Nažalost, više ih nema. Sada je vrijeme revizionizma, reality showovi su popularni a u ono vrijeme moji reality showovi proglašavani su slomom civilizacije. Da ne povjeruješ!

NACIONAL: Respektiraju li vas zbog toga? – Nikada me nitko nije respektirao, u televizijskom poslu uvijek svatko gleda samo sebe. Razni intelektualci navodno ne gledaju televiziju a tv kritičari nađu nekoliko emisija koje stalno kritiziraju. Tako su onda našli i mene i moje emisije koje su pljuvali, naročito “The Dating Game”. Sjećam se da je Chicago Tribune u povodu moje emisije objavio naslov “Televizija spala na najnižu razinu”. Nisam mogao vjerovati, zašto im je smetala emisija “The Dating Game”? U emisiji se nije smio spominjati Bog, nije se smjelo spominjati vođenje ljubavi nego se govorilo “whoopee”. A pogledajte današnje emisije, pogledajte “Obitelj Soprano”. Bila su to takva vremena, ali još uvijek mislim da su to bila najbolja vremena. Pitali su me bih li sve napravio isto kad bi se ponovno rodio, a ja sam im odgovorio da bih, iako žalim zbog nekih svojih postupaka.

NACIONAL: Žalite li i zbog toga što ste varali Penny, ljubav svog života? – Varao sam je dok nismo bili u braku pa stoga i ne žalim zbog toga. U ljubavi i ratu sve je dopušteno, kao što je sve dopušteno dok niste u braku, iako smo tada živjeli zajedno. Naravno, da je to ona meni radila, ne bih bio oduševljen. Najvažnije je da sam je uvijek cijenio.

NACIONAL: Što se dogodilo s Penny? – Vjenčali smo se u 80-ima a zatim i razveli. Ne znam da li je još uvijek volim. Prije no što smo se vjenčali bio sam dvaput u braku a nakon Penny sam se još jednom vjenčao i taj brak još traje. Imam kćer s osobom s kojom sam bio u prvom braku. No mislim da sam najsretniji sada, u četvrtom braku.

NACIONAL: Ako ste sada u četvrtom braku, zašto je u filmu prikazana Penny kao ključna osoba vašeg života? – Treba nešto raščistiti. Lik Penny iz knjige i filma spoj je dviju ženskih osoba, ali dominantna Penny, na koju sam mislio dok sam pisao knjigu, jest Penny o kojoj sada razgovaramo. I ona zna da je prikazana u filmu.

NACIONAL: Dobijete li ponekad želju da napravite novu tv emisiju s nagradnom igrom? – “The Dating Game”, “The Newlywed Game”, “The Gong Show” i još pet-šest emisija koje sam napravio bile su sjajne, ali imao sam ideju za još jednu emisiju koja je bila bolja od svih njih. Ona je trebala odgovoriti na pitanje tko bolje poznaje muškarca – njegova supruga ili njegova tajnica – i zvala bi se “Troje su gomila”. Problem je bio u tome što bi u takvoj emisiji ljudi koji sudjeluju bili poniženi, patili bi zbog reperkusija. Emisija bi vjerojatno završila tako što bi supruga plakala, tajnica bi vikala na njezina muža, a to nije bio način da se publika zabavi. I dan-danas razmišljam o toj emisiji.

NACIONAL: Što mislite o reality showu poput “The Osbournes”? – Pred vama je osoba koju su proglasili kraljem lošeg ukusa, ali iskreno vam kažem – ne mogu gledati današnje reality showove ni mnoge druge emisije. Show Anne Nicole Smith je grozan. Nemam ništa protiv nje, pa nije ona pisala premisu emisije.

NACIONAL: Govore li takve emisije što o današnjem društvu? – Da, one govore o tome kakvo je naše društvo. Takve emisije uopće me ne iznenađuju jer nikada nisam precjenjivao intelektualne mogućnosti većine američke publike. Njihova je inteligencija ograničena, ali oni su snobovi koji nikada neće priznati da gledaju bilo moju emisiju, bilo “Osbournove”. Sada je samo pitanje koji je sljedeći reality show koji će otići do kraja. To bi morala biti ona u kojoj će netko biti ubijen, ali će biti tako postavljena da to ubojstvo bude prihvaćeno kao normalno kako bi privuklo mnogo gledatelja.

NACIONAL: Koju emisiju volite pogledati? – Volim “Obitelj Soprano”, ali nisam velik ljubitelj humorističnih serija, kudikamo više gledam sportske prijenose, vijesti i filmove.

NACIONAL: Kakav je osjećaj gledati Sama Rockwella koji vas glumi? – Isprva nisam bio uzbuđen zbog toga kako će me Rockwell odglumiti, bio sam uzbuđeniji dok su u igri bili mnogo poznatiji glumci od njega kao Robert Downey jr., Ben Stiller, Ed Norton i Johnny Depp. No Clooney je inzistirao na Rockwellu, rekao je da neće snimiti taj film ne bude li Rockwell imao glavnu ulogu. Sada ne mogu zamisliti da bi me mogao glumiti bilo tko osim Rockwella. Dva sam se mjeseca družio s Rockwellom koji me je snimao malom digitalnom kamerom. Bio sam na snimanju filma, ali nisam mogao dokučiti kako će sve to skupa izgledati dok nisam pogledao film. Bio sam nervozan i prestrašen prije premijere, ali sam na kraju bio ugodno uzbuđen.

NACIONAL: Zašto ste se 80-ih, objavivši knjigu, preselili u Francusku? – To je bio život iz snova. Uvijek sam želio napisati knjigu boraveći u južnoj Francuskoj, kao što je učinio Hemingway. Prodao sam svoju kompaniju i najbolja stvar pritom je bila to što sam mogao ostvariti taj svoj san. Penny i ja otišli smo u Saint Tropez, sve je bilo predivno osim što nisam napisao nikakvu knjigu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika