Nina Sablich i Goran VišnjićAmerička televizijska stanica NBC prikazala je prije dva tjedna dvije epizode iz serije “Hitna služba” u kojima se pojavljuje Nina Sablich, hrvatska glumica u Los Angelesu, koja glumi liječnicu Gordanu Horvat. Ona poznaje Luku Kovača (Goran Višnjić) još iz Hrvatske te, kad se već našla u bolnici, biva uključena u operativne zahvate. U nekim scenama u te dvije epizode Nina Sablich i Goran Višnjić razgovaraju na hrvatskom a ti dijalozi prevode se na engleski. Tako se proširuje važnost lika koji glumi Goran Višnjić i Hrvatske, zemlje iz koje dolazi.

Po nekoliko epizoda 'Hitne službe' koncentrira se na jedan od glavnih likova: posljednjih nekoliko epizoda posvećeno je upravo Višnjiću i ja sam glumila u dvije do njih U epizodama u kojima sam glumila Višnjić emocionalno različito reagira, a dotad je pretežno bio utučen: nakon epizoda primila sam dosta mailova s porukom 'Hvala bogu da smo napokon vidjeli Gorana kako se smije' Nina Sablich poprilično je nepoznata glumica u Hrvatskoj. Nikada nije studirala na Akademiji dramskih umjetnosti, prije 12 godina pojavila se u filmu Dejana Šorka “Vrijeme ratnika”, kao što se pojavljivala i u rijetkim kazališnim predstavama. Ipak, uz pomoć velikog hollywoodskog producenta Branka Lustiga uspjeli smo doći do Nine Sablich koja nam je u razgovoru opisala svoju karijeru i ulogu u seriji “Hitna služba”.

NACIONAL: Kako ste dobili ulogu u dvije epizode serije “Hitna služba”? – Moj menadžer me nazvao i rekao mi da je raspisan natječaj za ulogu djevojke iz Hrvatske, stare između 24 i 30 godina, koja dolazi u Ameriku jer ima velikih problema sa svoje dvoje djece koja su bolesna. Uloga je bila jako dramatična. U tom trenutku tvrdilo se kako je ona ujedno šogorica Luke Kovača kojeg glumi Goran Višnjić. Dobila sam poziv da dođem na audiciju, što je za mene već bio mali uspjeh jer se u Hollywoodu teško uopće dobiva poziv za audiciju osim ako nemate odličnog menadžera. Odmah sam rekla kako moram dobiti tu ulogu. Moj menadžer me prijavio na audiciju ali prvih nekoliko dana nisam dobila nikakvu obavijest. Uzela sam videovrpce sa snimkama svojih uloga, navela preporuke ljudi koji su gledali moje nastupe u kazalištu i na filmu i poslala te pakete na adresu producenata “Hitne službe”. Tri dana nakon što sam poslala te kasete nazvao me casting direktor i rekao da dođem na audiciju. Tada sam bila sigurna da je uloga moja.

NACIONAL: Kako je izgledala audicija i je li joj prisustvovao Goran Višnjić? – Otišla sam na audiciju i vidjela da se radi o tri velike i dramatične scene od kojih su dvije bile na engleskom i jedna na hrvatskom. Bila sam jako sretna kad sam pet minuta prije audicije doznala da će Goran Višnjić s nama čitati sve te scene, jer sam željela da se odmah vidi moj odnos s Višnjićem, da se vidi postoji li “kemija”. Na audiciji je bilo dosta glumica iz Hrvatske i ponešto iz Bosne i Srbije, ukupno 13, čekale smo u maloj sobi. Pozdravila sam se s Višnjićem jer smo se svojedobno upoznali u Zagrebu, nekoliko smo se puta vidjeli, više puta i u Americi. On je upoznao i mog muža, ali nismo održavali kontakte. Višnjić je već tada bio na putu da postane poznat a ja nisam osoba koja će mu čuvati psa samo da bude u kontaktu s njim.

NACIONAL: Kako ste doznali da ste dobili ulogu? – Čim sam nakon audicije stigla kući, već me na telefonskoj sekretarici čekao Višnjićev poziv: rekao mi je da sam ušla u uži izbor od tri glumice i da sam ja njegov izbor. Na novoj audiciji proširila sam svoj glumački repertoar, nakon čega me kod kuće opet dočekala Višnjićeva poruka na telefonskoj sekretarici koju još uvijek čuvam: “Stara, dobila si ulogu, vidimo se, poslat ćemo ti scenarij.” Bio je oduševljen.

NACIONAL: Je li vaše poznanstvo s Višnjićem bilo presudno u dobivanju te uloge? – Kad sam došla na snimanje epizode “Hitne službe”, Višnjić mi je rekao da je producentima serije preporučio neke djevojke, ali se mene uopće nije mogao sjetiti. No uoči same audiciju pitali su ga pozna li Ninu Sablich, na što me se sjetio i rekao: “Bože, pa naravno da je znam.” Očito je on preporučio djevojke iz Hrvatske koje su mu stalno za vratom u Los Angelesu. No rekao mi je da se nisu dovoljno dobro pripremile za audiciju i ulogu u “Hitnoj službi”.

NACIONAL. U čemu se sastojala uloge liječnice Gordane Horvat koju ste glumili? – Ja sam mislila kako sam dobila ulogu šogorice Luke Kovača, zbog koje sam išla na audiciju. No došlo je do promjene. Jedan dan prije početka snimanja epizode dobila sam scenarij, počela ga čitati i vidjela da nema moje uloge, nema šogorice. Vidjela sam da postoji uloga liječnice Gordane Horvat koja je izgledala super, ali ja nisam radi te uloge išla na audiciju. Nazvala sam producente i pitala koju ću ja ulogu sutra igrati. Iz produkcije su mi rekli: “Znate, promijenili su vam ulogu, vi ste kirurg iz Hrvatske.” Rekli su mi da su bili jako zadovoljni mojim nastupom na audiciji zbog čega su kreirali novu ulogu za mene. Tako sam postala dr. Gordana Horvat koja službeno dolazi u Ameriku a ujedno sam prijateljica od Luke Kovača jer smo zajedno studirali na medicinskom fakultetu u Zagrebu.

NACIONAL: Izgleda da se u novije vrijeme scenaristi sve više bave likom Luke Kovača koji sada dobiva sve više prostora u “Hitnoj službi”. – Scenaristi pokušavaju napraviti po nekoliko epizoda u kojima se koncentriraju na jedan od glavnih likova. Točno je da je posljednjih nekoliko epizoda posvećeno upravo Višnjiću. U tim epizodama Višnjić emocionalno reagira na razne načine, dok je dosad pretežno bio utučen. Poslije tih epizoda u kojima sam glumila primila sam mailove gledatelja u kojima su pisali: “Hvala bogu da smo nakon toliko vremena vidjeli Gorana kako se smije.” Naime, u jednoj velikoj sceni nas dvoje pričamo, šalimo se, sjećamo studentskih dana, tako da mi gledatelji pišu kako sam ga ja jedina uspjela nasmijati, već im je dojadio sa scenama u kojima je namrgođen. Pokušavam svima objasniti da se i privatno Višnjić voli šaliti.

NACIONAL: Postoji li mogućnost da se ponovno pojavite u nekoj od epizoda “Hitne službe”? – Producenti su ostavili mogućnost da se ponovo pojavim u nekoj epizodi “Hitne službe”. U posljednjoj sceni operiram dječaka iz Hrvatske i pogledam Višnjića kroz staklo, čime pokazujem da je operacija uspjela. To je kraj moje druge epizode. Sada je moja sudbina u rukama pisaca serije.

NACIONAL: Jeste li sada u stalnom kontaktu s Goranom Višnjićem? – Češće smo se čuli telefonom, vidjeli smo se na velikoj zabavi u povodu 200. epizode serije “Hitna služba”. On je vrlo zauzet i nakon 200. epizode otputovao je na snimanje novih epizoda na Havaje. Na snimanju serije isprva se nisam snašla jer sam se osjećala ubačenom u mašineriju. Razmišljala sam o svojoj glumi a Goran mi je rekao: “Ma, opusti se, ovo je samo televizija.” U životu nisam snimila previše filmova, ali biti na snimanju “Hitne službe” nešto je sasvim različito. Svi na snimanju bili su dragi, obiteljski ljudi koji su se stalno zafrkavali do posljednje sekunde, dok redatelj ne vikne “akcija”. Tada bismo se svi uozbiljili.

NACIONAL: Jeste li morali učiti liječničku terminologiju za potrebe serije? – Na snimanju serije rade dva prava liječnika s kojima su me upoznali i kojima sam rekla da u prvoj epizodi moram obaviti jednu operaciju. Odgovorili su mi kako će mi sve objasniti 15 minuta prije snimanja scene. Odgovorila sam: “Molim, samo 15 minuta?!”, da bi doista prije snimanja te scene do mene došao jedan od liječnika i rekao mi: “Ovu žicu provuci ovuda, ovdje daš injekciju, tu pridržiš pacijenta i to ti je to”. Blijedo sam ga gledala a onda sam se počela smijati. Čak su mi dali pravu injekciju koju sam trebala dati pacijentu u trbuh. Naravno, nije se davala injekcija u trbuh nego u malu spužvicu na trbuhu, ali da sam promašila spužvicu, injekcija bi ušla u njegov trbuh. Zato su mi govorili: “Nina, nastoj pogoditi spužvicu.” Pomislila sam: “Pa vi niste normalni.”

NACIONAL: Kada i kako ste se preselili iz Zagreba u Ameriku? – Prvi sam put bila u Americi 1990. u sklopu razmjene studenata. Kad sam se vratila u Hrvatsku, počeo je rat i nisam mogla ponovo otići u Ameriku. Dva sam se puta pokušala upisati na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali nisam uspjela. No uvijek sam znala da ću kad-tad doći u Ameriku. Htjela sam savršeno naučiti engleski, doći u Ameriku i postati internacionalna glumica. Poštujem Zagreb i Hrvatsku, ali puno je ljepše kad se za nekoga kaže da je internacionalni glumac U Ameriku sam došla na Akademiju dramskih umjetnosti 1997. i u tri godine studiranja nisam razmišljala o definitivnom ostanku nego sam se namjeravala vratiti u Zagreb. Međutim, na drugoj godini fakulteta sam se zaljubila, udala i ostala u Los Angelesu.

NACIONAL: Je li Sablich prezime vašeg supruga, s obzirom da vas u Hrvatskoj znaju kao Nina Turkalj? – Ja sam rođena kao Martina Sabljić Turkalj, moja je majka Zorica Turkalj, slikarica. Sabljić je prezime mog tate a zadržala sam to prezime kao Sablich jer je to u Americi lakše izgovoriti od Turkalj. Znači, Nina Sablich je moje umjetničko ime. Moj suprug Anthony je pravi Amerikanac koji ima irske, engleske i portugalske krvi. Njegovo prezime je Sheritt, koje sam ja uzela, ali se ono nalazi samo na mojim dokumentima.

NACIONAL: U razgovoru s njim shvatio sam da govori hrvatski. – Anthony je na vlastitu želju, a da ja to nisam zahtijevala, počeo učiti hrvatski. Budući da moja mama ne govori engleski, on je rekao da onda on mora naučiti hrvatski kako bi razgovarao s mojom mamom. Prije pet godina upisao je školu stranih jezika na Beverly Hillsu, naučio je hrvatski i opsjednut je padežima. Sada može pričati s mojom mamom. Dva puta smo bili u Hrvatskoj, prvi put to je bilo prije tri godine kad su i njegovi roditelji došli. Vidio je Hrvatsku od Istre do Dubrovnika i toliko se zaljubio u Hrvatsku da je u njoj htio ostati živjeti.

NACIONAL: Čime se vaš suprug bavi? – On je također glumac i ujedno operni pjevač koji na svom glasu radi od svoje desete godine. Vrlo je mlad, pet godina mlađi od mene. U tim godinama teško se dobivaju filmske uloge, ali njega svašta zanima pa radi i kao snimatelj i kao web dizajner.

NACIONAL: Dok ste živjeli u Hrvatskoj, imali ste samo jednu značajniju ulogu, u filmu “Vrijeme ratnika” redatelja Dejana Šorka. – To je bio muški film u kojem su Josip Genda i Kruno Šarić glumili glavne uloge a Sanja Marin i ja bile smo žensko osvježenje u filmu. Glumila sam konobaricu u lokalu.

NACIONAL: Među podacima o vama na Internetu nalaze se i citati izjave Rade Šerbedžije i producenta Branka Lustiga koji se pohvalno izražavaju o vašoj glumi. – Šerbedžiju znam od svoje šeste godine jer sam odrasla s Danilom i Lucijom, njegovom djecom. Nisam ga dugo vidjela, on je tu preporuku za mene napisao prije dvije godine. S gospodinom Brankom Lustigom kontaktirao sam uz pomoć Branka Ivande s kojim sam radila kazališnu predstavu u Teatru &TD. Ivanda, koji je predavao na fakultetu u Los Angelesu, govorio mi je “javi se Lustigu ako ideš u Los Angeles”. Tako sam se i javila Lustigu, on me vidio u kazalištu u Los Angelesu, u predstavi u kojoj sam imala veliku ulogu i dao mi puno komplimenata na moj rad.