Objavljeno u Nacionalu br. 397, 2003-06-24

Autor: Željko Rogošić

NAJZAHTJEVNIJI PROJEKT HRVATSKE PODVODNE ARHEOLOGIJE

Američka leteća tvrđava mamac za podvodne turiste

Američki bombarder B-17G potonuo je 6. studenoga 1944. nedaleko od Visa na dubinu od 72 metra: 59 godina poslije Jasen Mesić, savjetnik iz Ministarstva kulture, doveo je na Vis dva preživjela člana posade aviona koji podvodni arheolozi upravo dokumentiraju i uz niz drugih olupina pripremaju za posjete turista ronilaca

Američki bombarder B-17G potonuo je 6. studenoga 1944. nedaleko od Visa na dubinu od 72 metraAmerički bombarder B-17G potonuo je 6. studenoga 1944. nedaleko od Visa na dubinu od 72 metraAmerički bombarder B-17 G potonuo je 6. studenoga 1944. na lokalitetu Rukavac, uz samu obalu otoka Visa, na dubinu od 72 metra. Deset članova posade leteće tvrđave, svi osim kopilota, spašeni su zahvaljujući brzoj pomoći partizanske jedinice koja se nalazila u blizini. Prošlog tjedna, 59 godina poslije, na istom su se mjestu našla dvojica živih članova posade bombardera, 86-godišnji pilot Irving G. Emerson s Floride i 83-godišnji desni bočni strijelac Merle C. Sieling iz San Diega u Californiji. Prošlog je tjedna Odjel za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture, cijeli tim stručnjaka i ronilaca, počeo prikupljati dokumentarnu građu na bombarderu B-17, tehnološki najzahtjevnijem istraživačkom projektu hrvatske podvodne arheologije. Složeni i skupi projekt, koji vodi savjetnik u Ministarstvu kulture i specijalist za novovjekovne olupine Jasen Mesić, u najvećoj mjeri financira Dokumentarni program HTV-a, pa je istodobno s istraživanjem na Visu počelo i snimanje dokumentarnog filma o najvrjednijoj olupini u Jadranu. Stoga su, iako u poznim godinama, Emerson i Sieling stigli iz SAD-a kako bi još jednom svjedočili o ratnim događajima i bili blizu svoga četveromotornog, 25 tona teškog aviona, koji se dobro očuvan odmara na dnu viškog akvatorija. Na ideju o podvodnom istraživanju uz snimanje dokumentarca došao je urednik HTV Anđelko Hundić, kojeg se dojmila priča o potonuću američkog bombardera u knjizi “Tajne Jadrana” Jasena Mesića i podvodnog fotografa Daniela Frke.

“Ovo istraživanje kulturne baštine podmorja po mnogo je čemu posebno”, kaže Jasen Mesić,”na najvećoj je dubini u Hrvatskoj do sada, 72 metra. Hrvatski ronioci prvi put primjenjuju trimix tehnologiju, mješavinu dušika, helija i kisika, što je nužno na velikim dubinama. Postupno uvođenje skupe trimix tehnologije hrvatskim će istraživačima omogućiti da lociraju vrijedna nalazišta na većim dubinama. Roneći do američkog bombardera B-17 pomoć trimix tehnologije, koja iziskuje dugotrajnu stručnu pripremu, na Visu smo pokrenuli novu borbu za zaštitu podvodnih arheoloških nalazišta i novovjekovnih olupina u Jadranu na dubinama većim od 70 metara, na koje su osim inozemnih stručnjaka već ronili i pljačkaši podvodnog blaga. Ova tehnologija približit će Hrvatsku državama EU, što će donijeti veći interes inozemnih i međunarodnih institucija za zajedničko istraživanje podmorja. Projekt je u cijelosti doniran, a u njegovoj realizaciji prvi put sudjeluju živi svjedoci.” Mesić je u prvom istraživanju radi zaštite podmorja na Lastovu sudjelovao još kao student 1993. Zbog sve više otkrivenih i zaštićenih novovjekovnih olupina brodova koji su stradali u Jadranu u brodolomima ili ratnim okršajima Jadran je vrlo privlačan za strane ronioce. Lista olupina na kojoj su dugo radili Mesić, Frka i suradnici već je u turističkoj ponudi ronilačkih centara.

Frka priznaje da je uz istraživanja na austrougarskom bojnom brodu “Szent Istvan” najzahtjevniji zadatak Odjela za zaštitu arheološke baštine bila upravo američka leteća tvrđava B-17. Frka je prvi 1998. od svog prijatelja, slovenskog podvodnog fotografa Boruta Furlana, dobio informaciju da je u Rukavcu na Visu golema olupina na velikoj dubini. “Slovenski ronioci priču su čuli od mještanina iz uvale Rukavac, koji je kao dječak bio svjedok potonuća aviona. Ali nisu znali ništa osim tipa aviona”, kaže Daniel Frka, inženjer prometa, podvodni istraživač i fotograf, vanjski suradnik Ministarstva kulture. “Nakon što sam s njima zaronio do aviona, preko Interneta sam američke udruge veterana iz II. svjetskog rata zamolio za pomoć. Istraživač Scott Burris otkrio je o kojem je avionu i posadi riječ. U II. svjetskom ratu više od 25 američkih aviona potonulo je oko Visa. Dugim pismom odgovorili su pilot i bočni strijelac. To smo pismo Mesić i ja uvrstili u knjigu ‘Tajne Jadrana’. Pozvali smo ih da dođu u Hrvatsku, ali oni kao skromni umirovljenici to nisu mogli sami. Srećom, ideju je prihvatio Anđelko Hundić.”

“Bilo je jutro 6. studenog 1944. kad smo poletjeli iz talijanske baze Amendola. Naše formacije letjele su prema Beču i trebale ga bombardirati. Ali vrijeme je bilo oblačno pa smo krenuli natrag”, pričao je pilot Irving Emerson. “Iznad Maribora pogodila nas je njemačka protuzračna obrana. Moj kopilot je dobio geler u glavu i ostao na mjestu mrtav. Jedan motor odmah je otkazao. Oko 7900 bombi bacili smo na željezničku postaju u Mariboru.”

“Shvatio sam da nešto nije u redu, čim se pilot uputio prema Visu. Sva četiri motora počela su otkazivati. I s trapom je bilo problema. Nismo uspjeli sletjeti na pistu viškog aerodroma nego na morsku površinu”, isticao je bočni strijelac Marrle Sieling. Kada je avion počeo tonuti, Sieling je skinuo uniformu, oružje i opremu i bacio se u more. Čak je izuo i tenisice kako bi lakše plivao, jer je sva ostala posada već bila na splavi. Sielingov sat se zaustavio na točno 13.30. Odbačene tenisice, ”šangajke”, ovih je dana pronašao ronilac. Devet zrakoplovaca i fotograf uspeli su se na splav i spasili su ih partizani. “Kopilota nismo uspjeli izvući, jer su mu noge ostale prikliještene, njegovi su ostaci još u avionu. Partizani su nam navečer priredili slavlje, plesalo se kolo, pili smo vino”, prisjećao se Marrle Sieling, koji je u mirovinu otišao kao mehaničar. Nakon punih 36 godina ponovno se na Visu susreo s pilotom Emersonom. Iznenadni susret na Visu učvrstio je njihovo prijateljstvo, ali i prijateljstvo s roniocima i cjelokupnom ekipom na brodu platformi “Zvonko”, čije je usluge, uz hiperbaričnu komoru i ostalu suvremenu opremu, donirala tvrtka “Submar” iz Malog Lošinja. Svoje uspomene na ratni događaj i prisilno slijetanje u more dvojica ratnih veterana opisat će u HTV-ovu dokumentarcu. Posebno su bili dirnuti gestom hrvatskih istraživača koji su vijencem spuštenim u more i minutom šutnje odali počast stradalom kopilotu i svim poginulim pomorcima i zrakoplovcima.

Iako znaju za još jednu leteću tvrđavu koja je potonula oko Vrsara, Jasen Mesić i suradnici smatraju da je B-17 u viškom Rukavcu najvrjednija olupina. Šesnaetog dana u olupinu je s kamerom ušao ronilac Marino Brzac. Pronađena je sva osobna oprema članova posade, kacige, maske za disanje, instrumenti, oružje, fotooprema, čak i isprave. “Ništa se neće vaditi, sve će ostati u avionu. Svi nalazi su dokumentirani, snimljeni, pa je tako pojačana pravna zaštita lokaliteta kojio će se moći posjećivati. Pravna zaštita, dokumentiranost i učinkoviti nadzor sačuvat će avion od kradljivaca, a dubine će pomoći da ga posjećuju samo istinski zaljublenici u podmorje”, kaže Jasen Mesić, uz kojeg je ronila 16-eročlana ekipa iz Odjela za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture: Mario Jurišić, Krunoslav Zubčić, Marijan Orlić, Daniel Frka i najmlađi Igor Miholjek, uz njih i Nino Puhiera, Marino Brzac iz “Submara”, Neven Lukas, Toni Plančić, Jurica Bezak iz tima “Redtecha”, proizvođača podvodne opreme, te Dražen Ćurković, ronilac Specijalne policije. Prvo izdanje Mesićeve i Frkine knjige “Tajne Jadrana”, tiskane na hrvatskom, njemačkom i talijanskom, potpuno je rasprodano. “Upravo je tiskano drugo izdanje, a ono je prevedeno na engleski, češki i slovenski ”, ističe Frka, najavljujući nastavak “Tajni Jadrana”. Jer u Jadranu je nekoliko stotina potonulih brodova na jedva istraženim lokalitetima, što znači da će se istraživačka podvodna djelatnost u suradnji s turističkim kućama nastaviti.

Mesić i Frka u “Tajnama Jadran” opisali su 24 lokaliteta. “Osnovna je ideja predstaviti Jadran kao podvodni muzej”, ističe Frka, čije su podvodne fotografije oduševile stručnjake. “Za dobru podvodnu fotografiju treba odlično roniti. Važna je prozirnost mora, puno je manje svjetla, bljeskalica hvata samo do dva metra. To je snimanje u ekstremnim uvjetima, uz velik rizik.” Među novovijekim olupinama i za Frku i za Mesića najveći je izazov bio austrougarski bojni brod “Szent Istvan”, dugačak 152 metra, potonuo 1918., pogođen torpedima, osam milja od otoka Premude Ostao je okrenut naopako na dubini od 66 metara. “Prva istraživačka ekspedicija na ‘Szent Istvan’ organizirana je 1995. pod vodstvom Marijana Orlića i Marija Jurišića. Dosad je bilo pet ronilačkih hrvatsko-mađarskih ekspedicija. Zadnja hrvatska ekspedicija istražila je unutrašnjost broda i skinula slova imena broda s krme. Proširile su se glasine da su slova zlatna i da ih se neke skupine pljačkaša spremaju ukrasti. U toj ekspediciji skinuli smo slova s krme. Nisu zlatna, mjedena su, ali imaju pozlatu. Sada su u Povijesnom muzeju Istre u Puli. Dokumentirali smo stanje broda i utvrdili da su brod potopila tri torpeda, a ne, kao što se dotad mislilo, dva”, ističe Frka. Na “Szent Istvanu” svakog se ljeta organiziraju memorijalna i istraživačka ronjenja u kojima sudjeluju Austrijanci, Mađari i Talijani. Frka se rado prisjeća istraživanja grčkog motornog broda “Peltastis”1976., koji je 1968. potonuo kod Klimna.

”Štitimo značajne podvodne arheološke lokalitete, poput pet antičkih koje smo prekrili mrežom, od kojih je najveći kod Cavtata, s više tisuća amfora. U istraživanju kod Lošinja izvađen je kip Apoxiomenos, prvorazredan nalaz ”, ističe Jasen Mesić. “Od atraktivnih novovjekovnih olupina u Jadranu svakako treba spomenuti putnički brod ‘Baron Gautsch’, koji je 3. kolovoza 1914. zapadno od Brijuna naletio na minu. Brod, dugačak 85 metara, izgrađen u škotskom brodogradilištu u Dundeeju, bio je vlasništvo ‘Osterreichische Lloyda’ i prevozio je izbjeglice na liniji Kotor – Trst. Potonuo je na dubinu od 42 metra, najposjećenija je ronilačka turistička destinacija istarske obale. Ispred istarskog Novigrada ronioci često posjećuju potonuli britanski minolovac HMS ‘Coriolanus’. I minolovac je u operaciji oslobađanja Trsta 5. svibnja 1945. ’ naišao na minu. Detaljno su ga istražile naše ekipe. Dugačak je 50 metara i izvrsno mu je sačuvano naoružanje. ‘Coriolanus’ je potonuo na dubinu od 28 metara. Iako je u viškom akvatoriju još nekoliko brodova, poput ‘Vasioliosa’ i ‘Ursus’, pravi dragulj i mamac za turističko ronjenje je fenomenalno očuvani njemački torpedni brod S-57, potonuo kod Pelješca 19. kolovoza 1944. na 40 metara dubine, nakon sukoba s britanskim torpednim čamcima iz baze Vis. S-57 je pripadao klasi S-30 i bio je najbrži ratni brod u II. svjetskom ratu. Odlično mu je očuvana gornja paluba i naoružanje. Jako je zanimljiv, prvo talijanski, potom njemački ratni brod ‘Stella Polare’, koji je 18. ožujka 1944. ’ naišao na minu i potonuo u Kvarnerskim vratima. ‘Stella Polare’ dugačka je 82 metra, Nijemci su taj brod preimenovali u TA-36. Na torpiljarki su odlično sačuvani zapovjedni most i naoružanje”, ističe Mesić.

“Među novovjekovnim olupinama je šest još neistraženih brodova iz I. i II. svjetskog rata u akvatoriju Paga, na dubinama od 70 do 90 metara, što znači da se do njih može samo uz suvremenu opremu i odlično obučene ekipe. Ostat će za istraživanje dva najveća jadranska specijaliteta među olupinama. Jednom ćemo morati istražiti veliki brod ‘Re d’Italia’, koji je potonuo u poznatoj Viškoj bitci iz 1866. Čeka i ‘Garibaldi’, koji je potonuo pred Cavtatom. Ali te su dubine veće od sto metara pa će biti potrebni složeni projekti, duge i studiozne pripreme. Interes za istraživanje i zaštitu kulturnih dobara podmorja bit će sve veći, pa i spremnost sponzora da financiraju takve pothvate nacionalnog i međunarodnog značaja”, zaključio je Jasen Mesić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika