Na 1400 kvadrata otvorit će se uz bogat glazbeni i zabavni program ekskluzivni noćni klub s cabaretom, restoran i bistro s terasomU Dubrovniku se iduće subote otvara elitni i ekskluzivni, višenamjenski klub “Labirint” Ivana i Hrvoja Čermaka, naftnog magnata i umirovljenog generala i njegova sina. “Labirint” se nalazi u ulici Iza Dominikanaca u istočnom dijelu Grada. Klub se prostire na 1400 četvornih metara, naslonjen je na zidine, a oblikom i razvedenošću prostora podsjeća na pravi labirint. U adaptaciju i uređenje tog prostora, koji slovi kao jedan od najljepših spomenika nulte kategorije u Gradu, utrošeno je više od milijun i pol eura. Projekt je napravio zagrebački arhitekt Hrvoje Lovošević koji je adaptirao i Čermakov dvorac u Zagorju Klokovec. Budući da u Dubrovniku nema atraktivnih mjesta za noćni provod, cijeli grad bruji o novom klubu i iščekuju otvorenje.

Na svečano otvorenje kluba “Labirint” pozvani su mnogi gosti iz političkog i kulturnog života Dubrovnika i Zagreba, a u programu će nastupiti grupe Brešković Bross i Swingers, Nikita, imitator Boris Kosmač s dvije plesačice, komičar Edo Vučić i žongleri. Središnji dio programa bit će premijera pop-dance mjuzikla “The Myth of Labirinth” u režiji Ivice Krajača, a u koreografiji Larise Lipovac. Mjuzikl će se igrati svakog dana točno u ponoć tijekom tri ljetna mjeseca, a turiste će još zabavljati orkestri Jacques & Soul Friends i Krik, pijanist afroameričkog podrijetla Laurent Hilarion iz Pariza, grupa Kocka šećera i Ivana Kindl.

Oko tri sata ujutro trebao bi se održavati kabaretski show, ali organizatori još nisu pronašli dovoljno sofisticiranu plesačicu. Kažu da nikako ne žele priučenu striptizetu iz tranzicijskih zemalja, koja će skidanjem grudnjaka izazvati vrištanje publike, nego umjetnicu razodijevanja. Ulaznice će se naplaćivati i stajat će oko 250 kuna, a za tu cijenu gledatelj će moći pogledati mjuzikl, popiti piće i dobiti kao suvenir reklamni CD s 11 pjesama iz mjuzikla “The Myth of Labyrinth” u izvedbi Dine Dvornika, Nikite, Ervina Baučića, Ivane Kindl i drugih.

”Željeli smo Dubrovniku i turistima, osobito strancima, ponuditi ekskluzivni noćni klub, no tek ćemo nakon ljetne sezone znati jesmo li pogodili formulu i hoće li to publika prihvatiti”, kaže Hrvoje Čermak, generalov sin, generalni menadžer “Labirinta”, te filmski snimatelj koji je prošle godine na Maldivima u Indijskom oceanu u produkciji “Orka filma” snimio dokumentarac o morskim psima. “Inzistirat ćemo na kategorizaciji od pet zvjezdica i na vrhunskoj kvaliteti, od kulinarskih specijaliteta do zabavnog programa. Budući da Dubrovnik kao budući univerzitetski i kongresni centar nema noćnog kluba, odlučili smo da ‘Labirint’ radi cijele godine. U jelovnik smo uvrstili i specijalitete od divljači za koje pretpostavljamo da će bolje ići izvan sezone.”

Firma “Tifon” Ivana Čermaka pobijedila je prije nepune tri godine na javnom natječaju grada Dubrovnika i zakupila prostor “Labirinta” na deset godina. Na pitanje kako je odlučio proširiti svoj biznis s nafte na ugostiteljstvo, Ivan Čermak je odgovorio da se ne namjerava širiti na kulturni turizam jer misli da nije dobro poslovati na nekoliko različitih područja. “Kako na našim pumpama postoje i ugostiteljski objekti, dakle već smo radili na ta dva kolosijeka, noćni klub ‘Labirint’ u Dubrovniku došao je kao logičan nastavak našeg rada. U njemu će prvenstveno biti naglasak na ugostiteljstvu, što je uz naftu sasvim dovoljno.”

Prije nego što su započeli s radovima morali su dobiti brojne dozvole od dubrovačkih konzervatora i zaštitara kulturne baštine. Oni su bili najrigorozniji, kako je rekao Lovošević, oko zaštite njihovog čuvenog kamena. “Dubrovački kamen njima je svetinja”, kaže. Prostor je bio jako devastiran. Služio je desetak godina kao gradsko smetlište, odlagalište glomaznog otpada i skupljalište narkomana. Stoga se najprije moralo temeljito očistiti prostor, a tek onda započeti adaptaciju. Radovi su trajali više od godinu dana, a generalni izvođač radova bio je dubrovački “Vuliks”.

Šezdesetih i sedamdesetih godina na tom je mjestu bio jedan od najpoznatijih noćnih klubova u bivšoj Jugoslaviji. Kako se prisjeća Ivica Krajač, “Labirint” je u vrijeme najveće slave bio stjecište najpopularnijih estradnih zvijezda iz cijelog svijeta. U “Labirintu” su gostovali i pjevači iz Meksika čiji je melos tada bio u trendu, te pobjednici s festivala u Sanremu, tada najrazvikanijeg u Europi. Nastupao je i Krajačev sastav “4 M”, žongleri i mađioničari. Bio je i jedan od prvih klubova u socijalizmu koji je promovirao striptiz. Klub je s takvom kabaretskom koncepcijom prestao raditi u osamdesetima, a potom je životario kao običan klub sve do rata 1991.

“To je fantastičan prostor i sve je drugo nebitno”, kaže arhitekt Lovošević. “U uređenju je trebalo poštovati tradiciju Dubrovnika i pomiriti specifičnosti drevnog grada s onim što donosi suvremeno vrijeme. Za mene je sam ulazak u Dubrovnik bio veliki izazov, osobito činjenica da sam u taj veličanstveni prostor mogao ugraditi i nešto svoje. No pazili smo da intervencije budu minimalne i da ništa ne bude nametljivo.”

Kad se uđe u klub, prvo se stepenicama siđe u atrij obrubljen kamenim zidinama gdje se nalazi nekoliko stolova od crnog kovanog željeza, a zatim se može otići na neku od šest lokacija na kojima su tri različita sadržaja – restoran, noćni klub i bistro terasu. Restoran ima zatvoreni i otvoreni dio, a uređen je u tradicionalnom stilu u kombinaciji drveta u dvije boje – pijeska i trešnjinog drveta. Mediteranski štih postignut je kamenim podnim pločama nabavljenima iz Italije, kao i veći dio namještaja. Dubrovačka graditeljska tradicija vidi se i po elementima od kovanog željeza.

Kako je rekla direktorica kluba Svetinka Svirčić, na meniju će biti kontinentalna i mediteranska jela, s naglaskom na steakovima, ali bit će i biranih ribljih specijaliteta, jela od divljači, primjerice veprovine i srnetine te prepelica. U dvije kuhinje rade četiri kuhara, a glavni kuhar je Tomislav Korljan iz Dubrovnika, prije šef kuhinje u hotelu Belvedere i u Vili Dubrovnik. Svi kažu i to da na meniju neće biti ni ćevapčića ni pljeskavica. Glavni barmen bit će Miho Čagalj, Dubrovčanin koji je prije dvije godine na Svjetskom natjecanju barmena u pripremanju koktela u Brazilu u oštroj konkurenciji između 46 zemalja osvojio sjajno četvrto mjesto.

Prostrana bistro terasa na drugoj etaži ima 120 sjedećih mjesta i s nje puca veličanstven pogled na staru dubrovačku luku, otok Lokrum i Grad. Od 20 sati tu će uživo svirati bend, koji će se mijenjati svakih 15 dana, a “fajrunt” će ovisiti o dopuštenju dubrovačkih vlasti. Osim pića i koktela na jelovniku će se naći manji specijaliteti, tzv. slasni zalogaji, poput brusketa, guščjih jetrica i voćnih kupova. Puškarnice u zidinama uređene su kao mali kafići, u njima su postavljeni kameni stolići i jastučići.

Moderni noćni bar ima 200 četvornih metara, pravokutnog je oblika, a zajedno s galerijom ima 200 mjesta. Klubom dominira šank. Na jednom kraju smještena je pozornica, a na drugom okrugli plesni podij. Lovošević kaže da je interijer dizajnirao tako da “u drevnim zidinama svatko može vidjeti svakoga”. Kao kontrast crnom podu i tamnom stropu dizajnirao je crvene kožne fotelje koje u klub unose život.

Ivica Krajač, umjetnički direktor kluba, otkrio nam je da je s Ivanom Čermakom, prijateljem iz mladosti, o adaptaciji kluba “Labirint” u Dubrovniku počeo razgovarati još prije sedam, osam godina. Po njemu bi program trebao biti osmišljen po uzoru na glasovite francuske cabarete Moulin Rouge, Lido i Crazy Horse. No u Parizu su takvi klubovi pravi giganti, kaže. Primjerice, u Lido stane 1200 ljudi, a na pozornici nastupa 250 prvoklasnih izvođača, što znači da tri noćna programa tokom jedne večeri vidi čak 3600 ljudi. Labirint je puno manji i ne može konkurirati Lidu, ali može imati sličan program.

“Zato smo odlučili postaviti pop-dance mjuzikl, jedinstven u svijetu, koji bi bio isključivo plesni – bez glumaca i pjevača, bez dijaloške forme”, kaže Krajač. “Okupili smo ženski plesni ansambl ‘The Labyrinth Queens’, Kraljice labirinta, sa šest plesačica, dok će sedma istodobno i pjevati. Tu glavnu ulogu igrat će na početku sezone Nikita, zatim Mila Elegović-Balić i na kraju Ivana Kindl, koje će uživo pjevati i plesati. Zbog naziva kluba ‘Labirint’ tema se sama nametnula: odabrao sam drevni grčki mit o Tezeju, kretskom kralju Minosu, Minotauru i Arijadni koja je pomoću svoje niti pomogla Tezeju da nađe izlaz iz labirinta i tako mu spasila život. Ideja je naišla na veliko odobravanje, a kako ciljamo na strance, odlučili smo da se izvodi na engleskom jeziku.”

Legenda je jednostavna: kretski kralj Minos imao je prelijepu ženu u koju se zaljubio bog mora Posejdon. Da bi je obljubio, magijom ju je pretvorio u kravu, a sebe u bika. I rodio se Minotaur – pola čovjek, pola bik. Onda je ljubomorni i razočarani Minos uz pomoć Dedala sagradio labirint i unutra sakrio svog nakaznog posinka. Zapravo, htio je sakriti vlastitu sramotu pred svijetom. U međuvremenu se atenski kralj Egej, koji nije imao nasljednika, na nekom od putovanja morem oženio mladom princezom koja je rodila Tezeja. Egej je stavio svoje sandale i mač pod ogroman kamen i rekao princezi da pošalje Tezeja njemu u Atenu onda kada će on dovoljno narasti i ojačati da uzmogne podići taj kamen. Na putu do Atene Tezej načuje da je Egej morao svake godine žrtvovati Minotauru 14 nevinih djevojčica i dječaka. Odlučio je obračunati se sa snažnom nakazom. Prije odlaska u labirint princeza Arijadna daje mu klupko vune koje mora odmotavati kako bi na povratku znao naći izlaz. Tezej pobijedi Minotaura, a na povratku prema Ateni posada se toliko napila od sreće da je zaboravila na jarbol podići bijelo jedro kao znak pobjede. Kad je Egej s Akropole vidio crna jedra, prepuklo mu je srce od tuge i bacio se s klisure u more koje se od tada naziva Egejskim morem.

Prema toj Krajačevoj ideji, Amerikanac Wolf-Maria I. Crowley napisao je tekstove pjesama, a osam poznatih hrvatskih skladatelja poput Jasenka Houre, Dine Dvornika, Duška Rapoteca-Ute i Mire Buljana, napisali su muziku. Zanimljivo je da i muške uloge igraju – žene. I Minotaur, čovjek-bik, također je žena i bori se s Tezejem. Krajač je priznao da ga je za to inspirirala popularna pjesma “Dirty” Christine Aguillere koja se u spotu bori u boksačkom ringu s drugom ženom. “To je baš zgodno i erotično”, pomislio je. Na videozidu u pozadini pozornice tokom cijele predstave vrtjet će se zanimljiv videomaterijal s tematikom iz grčke mitologije u trajanju od sat i pet minuta koliko traje i mjuzikl.

“To je prvi u povijesti hrvatsko-američki mjuzikl i svi koji su čuli songove uvjereni su da su ih skladali poznati američki autori”, kaže. “Muzika je pisana u stilu američke i engleske pop-dance produkcije, primjerice, Mariah Carrey ili Christine Aquillere, a mlada pjevačka garnitura, koja će pjevati songove na CD-u, za mene je bila nevjerojatno otkriće”, zaključuje Krajač, dodajući da su osim poznate zagrebačke koreografkinje Larise Lipovac radili i njezin asistent Drago Asić, kostimografkinja Lada Gamulin i majstor svjetla Deni Šesnić.

Larisa Lipovac je trenutno vrlo tražena koreografkinja. Nekada je bila ritmička i sportska gimnastičarka, te šesterostruka prvakinja Hrvatske, a usavršavala se kod najvažnijih plesača svijeta – Pine Bausch u Njemačkoj, a u New Yorku je završila četverogodišnju Baletnu akademiju – AAADC. Za ovaj mjuzikl kaže da je vrlo zahtjevan jer svaka od 11 pjesama ima različitu koreografiju i nema ponavljanja. “To je show spektakl brodvejskog tipa, s jako naglašenom kabaretskom crtom”, kaže. “To kod nas nitko ne radi, tek se u zadnje vrijeme, kao s ‘Kosom’, počinje javljati taj tip predstava. Zato smo organizirali audicije i od 60 prijavljenih plesačica izabrali one koje su pokazale najveći talent za takav komercijalni show.”

Za iduću godinu namjeravaju adaptirati i kulu sv. Luke na sjevernoj strani atrija. Ondje će napraviti disko klub na tri kata sa staklenim podovima. Hrvoje Čermak kaže da bi se svakog dana svirala drukčija muzika, primjerice, pop, funky i drugo, čime bi se zadovoljili različiti afiniteti, a u planu imaju i različita gostovanja. Otvaranjem diska klub “Labirint” zaokružio bi ponudu.