Ako ste nezadovoljni svojim radnim mjestom, ako smatrate da guši vašu kreativnost i sposobnost umjesto da bude poligon za samoostvarenje – bacite se na tržište u potrazi za novim poslom. Pritom pazite: rukom pisani romansirani eseji o postignućima u karijeri već su odavno “out”, a “in” je kompjutorski ispisan kratak, pitak i jasan presjek obrazovanja, poslovnih projekata i uspjeha.

Ako ste realni, treba tražiti plaću kakvu želite, ali potencijalnom šefu ipak treba ostaviti manevarski prostor za pregovore. Ne morate se bojati da ćete time učiniti pogrešan potez: prešućivanje financija više je znak očaja i pomanjkanja samopouzdanja, nego simptom materijalista koji daje prednost novcu, a ne vlastitom napretku. Ako prvi progovorite o plaći, rečeno šahovskim jezikom, pomaknuli ste figuru koja vam osigurava taktičku prednost pred budućim poslodavcem. No ako prebrzo potegnete pitanje financija, prije no što ste definirali svoje radne zadatke i obaveze, gotovo da ste učinili nepopravljivu grešku – otpisat će vas kao neozbiljnog i lakomislenog.

Na poslovni intervjuu na kojemu se procjenjuje vaša inteligencija, znanje i komunikacijske vještine – umijeće “zavođenja” sugovornika jer je on mogući poslodavac – poželjno je izgledati suvereno, odgovorno i samouvjereno. Ako ste žena, u takvim vam formalnim prigodama image mogu narušiti jako visoke pete, napadna šminka, prekratka i pripijena odjeća, prejaki parfemi. Muškarcima se ne preporuča casual izgled, čak i ako je dress code u toj tvrtki neobavezan i lepršav. Odjenuvši odijelo ne pokazujete da ste konformist koji izgleda kao i mnogi drugi, nego da vam je stalo do toga da vas se shvati ozbiljno.

To su samo neki od savjeta stručnjaka grupe Selectio namijenjeni svima koji se spremaju na prevrat u svojoj karijeri, a mogu se pročitati u netom objavljenoj knjizi imperativnog naslova: “Hoću bolji posao.” Vodič za inteligentnu promjenu radnog mjesta osmišljen je u radionici Selectio i rezultat je iskustva troje autora – Nenada Bakića, Vere Čubranić i Ivane Hunjet. Iskustvo su stekli kao lovci na talente u istoimenoj tvrtki, jedinoj domaćoj agenciji koja traga za visokim menedžmentom. Bakića je javnost upoznala prije tri godine kao osnivača web sitea MojPosao – www.moj-posao.net – a u kratkom vremenu uspio je ostvariti svoju misiju: kako biti besplatan, a ne biti i jeftin, o čemu svjedoči i prošlogodišnje najveće hrvatsko Internet priznanje – Premijerova nagrada. MojPosao danas ima bazu podataka i životopisa za više od 11.000 stručnjaka različitih profila, a najviše s područja trgovine, prodaje i marketinga.

Priručnik s obiljem konkretnih primjera i savjeta “Hoću bolji posao” namijenjen je prvenstveno onima koji žele “emigrirati” iz postojeće tvrtke u drugu. Nizom praktičnih rješenja autori nastoje odgovoriti na brojne dileme koje ljude muče kad se odluče na radikalnu promjenu u svojoj karijeri, bilo da žele napredovati u dosdašnjoj tvrtki ili naći posao u novoj: kako se na tržištu rada što bolje “prodati” i kako to učiniti na što mudriji način.

Ili, kako bi to rekao mr. sci. Nenad Bakić, direktor grupe Selectio, objašnjavajući motive pisanja knjige, “Kroz djelovanje web sitea za regrutiranje i naše tvrtke Selectio za pronalazak menadžmenta, shvatili smo da razina komunikacije na tržištu zapošljavanja znatno zaostaje u Hrvatskoj za onom u razvijenom svijetu: kako kod posloprimaca kod apliciranja za radna mjesta, pisanja životopisa, ponašanja na intervju, davanju otkaza te općenito pri upravljanju karijerom, tako i kod poslodavaca u procesu zapošljavanja.”

Posloprimci u knjizi “Hoću bolji posao” mogu saznati kako ”šarmirati” poslodavca; kako mu svoja umijeća i vrline predstaviti ozbiljnima i relevantnima, a mane podnošljivima, a da pritom ne zvuče kao neutemeljeni hvalisavci ili smušenjaci. Kako dobiti ono što želite – priliku za dokazivanje, status i poziciju, plaću i beneficije i pritom ostaviti dojam osobe koja je fleksibilna i spremna riskirati zbog “novih radnih pobjeda”? Kako se što lakše nositi sa stresnom situacijom – kad su vaše sposobnosti i vještine izložene procjeni poslodavca kod kojeg želite raditi, kako da sebe u životopisu dočarate u poslovno najboljem izdanju. Bakić tvrdi: “Nema čarobne formule. Za početak trebate biti konkurentni na tržištu rada: imati motivaciju za radno mjesto za koje se natječete te odgovarajuće znanja i vještine. Diploma je manje bitna. Ključni su dokazani uspjesi ili očit potencijal i snažna motiviranost. U procesu natjecanja za radno mjesto bitno je biti ono što jesi, ali i znati napisati molbu, uključujući i životopis, tako da se ne diskvalificirate.”

A što utječe na fatalni prvi dojam? Bakić smatra kako poslodavci cijene asertivan, ali ne i agresivan stav i objašnjava: “Prvi je dojam vaša aplikacija, koja uključuje životopis, a mora biti napisana prema standardima. Životopis je kao osobna karta. Ne valja pretjerivati u pokušaju impresioniranja poslodavca – aplikacija je samo ulaznica za intervju na kojemu se odlučuje o zapošljavanju. Prvi dojam na intervjuu ovisi prvenstveno o točnosti dolaska, stavu pri pozdravljanju i ulasku u sobu. Poslodavci cijene kandidate koji aktivno sudjeluju u intervjuu i sami postavljati pitanja o radnoj okolini, misiji i viziji tvrtke – tako pokazuju stvarnu zainteresiranost za taj posao.”

Nije dobro na intervju doći ni prekasno, ni prerano, nadovezuje se Vera Čubranić: “Kašnjenje je kao i u svim drugim socijalnim situacijama znak nepoštivanja tuđeg vremena, a preuranjeni je dolazak rizičan jer se dolazi osobi koja ima dobro ispunjeno vrijeme.”

Većina ljudi ima problema s pisanjem životopisa, nastavlja Vera Čubranić i objašnjava kako ga treba sročiti: “Dnevno dobijemo po tridesetak životopisa, a među njima je jako malo dobrih. Kad se ljudi suoče s praznim listom papira, malo ih zna na skučenom prostoru pokazati sve bitne stvari o svojoj stručnosti, a da pritom budu razumljive – bez nepotrebno dugačkih rečenica i kompliciranih stručnih fraza. A solidno napisan CV vaša je reklamna brošura, on govori i o općoj kulturi osobe, njezinoj sposobnosti prezentacije i komunikacijskim vještinama. CV je jako važan jer se, prema nepisanom pravilu, ne čita pet minuta nego dvadesetak sekundi. Ako je životopis kratak i jasan, lakše je steći predodžbu o tome kako se razvijala nečija karijera. Nije dovoljno napisati gdje je netko radio, nego kakvi su mu bili zadaci. Primjerice, direktor prodaje u jednoj tvrtki nema isti opseg i tip posla kao i direktor u nekoj drugoj, ne upravlja istim timom ljudi i slično.”

Kandidati se trebaju čuvati promašaja koji ih izbacuje iz utakmice. Bakić navodi neke od njih: “Nikako ne smijete zakasniti – kasnite li na intervju, skoro ste se automatski diskvalificirali. Plašljivo i nesigurno držanje također spada u rizično poslovno ponašanje jer je zapošljavanje ugovor dviju jednakih strana: poslodavac u posloprimcu traži partnera, a ne preskromnog slugu. Na intervjuu se nikako ne smije koristiti negativni rječnik. Ne smijete blatiti trenutnog poslodavca, a ne smije se spominjati niti plaća kao glavni razlog promjene radnog mjesta. Poslodavci traže motivirane ljude zainteresirane mogućnostima razvoja karijere, a ne zaradom.”

Bakić naglašava da pravila poslovne pristojnosti obavezuju i poslodavce. Naravno, pod uvjetom da su prerasli okvire prvobitne akumulacije kapitala i prestali uživati u statusu goniča robova pa posloprimce ne tretiraju tek kao na oruđe za gomilanje profita. Kako prepoznati poslodavce s ambicijom da izgrade modernu tvrtku u čijim će kolektivnim podvizima biti utkano i niz individualnih? “To su oni”, upozorava Bakić, “koji posloprimce tretiraju kao ravnopravne partnere, a ne služe se trikovima kako bi se kandidata dovelo u nepovoljnu situaciju. Poslodavci i sebe mogu diskvalificirati pitanjima koja nisu u skladu sa zakonom: raspitujući se za nacionalnost, vjeroispovijest ili planiranje potomstva. Trebaju pustiti kandidata za radno mjesto da priča barem sedamdeset posto vremena. Intervjue treba voditi strukturirano: da bi se kvalitetno usporedilo više kandidata, nužno je da se svakome od njih postavljaju ista pitanja i omogući isto vrijeme za razgovor. I jedna važna stvar: preporučljivo je ostaviti pauzu između intervjua da se kandidati međusobno ne susreću. Tako se čuva njihova privatnost – nikome nije ugodno kad na intervjuu za promjenu posla sretne nekoga iz iste branše ili, štoviše, iz iste tvrtke.”

U poslovnim odnosima vrijede fluidna pravila kao i u privatnim vezama, otkriva nam Vera Čubranić: između poslodavca i posloprimca mora postojati kemija da bi mogli uspješno surađivati. Iz repertoara pitanja kojima poslodavci iskušavaju posloprimce neka se redovito ponavljaju. Primjerice: “Možete li nam se predstaviti?” To nije stvar ljubaznosti, pojašnjava ona, nije samo pitanje za opuštanje i nije prilika da prepričate što ste već napisali u životopisu. “Poslodavac je na osnovi životopisa stekao dojam o osobi, a kandidat sad ima priliku reći sve ono čemu možda nije mjesto u životopisu te postaviti temelje za daljnji tok razgovora. To poslodavcu pruža priliku da bolje upozna osobu, a kandidat ima moć da odvede razgovor u željenom smjeru, da se pokaže ne samo kao stručnjak, nego i kao osoba s određenom općom kulturom, koja zna lijepo artikulirati rečenice i koja se izražava na zanimljiv način. Na niz drugih pitanja – jeste li dobar organizator, primjerice – umjesto s ‘da’ ili ‘ne’ korisnije je odgovarati s kratkim primjerima. Jedan primjer vrijedi više nego 40 opširnih rečenica. Jedno od pitanja je i gdje se vidite za 3, 5, 10 godina – odgovor na njega govori o tome da li čovjek zna što želi i kako doći do toga. A tu se teško može muljati – čovjek ili ima viziju ili nema.”

Mnogi se prije odlaska na ogledni intervjuu pitaju hoće li znati dobro odgovoriti na pitanja i raspoznati stupice poslodavaca koje ih mogu prikazati u lošijem svijetlu. Bakićevo iskustvo svjedoči da poslodavci u principu ne koriste kontrolna pitanja – uz pomoć kojih bi otkrili govore li im kandidati istinu ili su samo uspješno svladali lekcije o vlastitoj promociji. “Kandidate se najčešće traži da opišu konkretne situacije, po nečemu specifične, a uostalom, uvijek im ostaje mogućnost da provjere reference.” Neki poslodavci, nastavlja on dalje, koriste testiranje kao metodu provjere. Pri testiranju je moguće u pisani upitnik na koji se odgovara zaokruživanjem ugraditi “skalu laži” koja pokazuje je li kandidat probao svoje odgovore prikazati poželjnijima poslodavcu.

Suprotno raširenom uvjerenju kako ljudi mijenjaju posao zbog materijalnih probitaka, tvrdi Bakić, mnogo je češći razlog traženje većih izazova, bolji razvoj karijere i bolja radna okolina. Na ljestvici razloga koji presuđuju u korist novog posla plaća je tek na 3. ili 4. mjestu. Važnost zadovoljstva poslom pred golom zaradom potvrđuju i istraživanja koja datiraju još ih pedesetih godina prošlog stoljeća. No poslodavci svejedno, upozorava Bakić, “često padaju u istu zamku vjerujući da će postojeće zaposlenike zadržati povećanjem plaća.”

Suprotno tezi kako u današnje doba diplome, iskustvo i prodornost otvaraju sva vrata, tipičan hrvatski poslodavac prilikom konačnog izbora favorizira – motiviranost. To potkrepljuju i rezultati ankete provedene među korisnicima websitea MojPosao: na prvom su mjestu poslodavci izabrali motiviranost i inicijativu, a zatim fleksibilnost zaposlenika. Odmah iza toga cijene poštenje i integritet, čvrstu radnu etiku i sklonost timskom radu zaposlenika. Bakić i sam u ulozi poslodavca preferira suradnike kojima je važnija mogućnost vlastitog razvoja od njihovog trenutnog znanja i vještina. On tvrdi: “Moji suradnici moraju imati svoje mišljenje i moraju imati snage izreći ga. Moraju biti inteligentni i proaktivni. Lojalnost i dugoročnost ostanka u tvrtci također su mi bitni.”

I Bakić dijeli mišljenje stranaca koji su surađujući s hrvatskim tvrtkama stekli dojam kako su jedne od najvećih mana Hrvata nepoštivanje ugovora i apatičnost. “Za mene osobno ugovori moraju biti iznimno čvrsti, ali samo zato da se ne bi nikad pozivalo na njih: poslovna etika mora biti iznad primjene ugovora. U naše dvije tvrtke zaposlenici znaju da često kažemo da ‘imamo samo jedno lice’ i zato obaveze izvršavamo i preko formalnih odnosa definiranih ugovorima. Umjesto ‘apatičnosti’ radije koristim riječ ‘nepoduzetnost’: kako u biznisu, tako i razvoju karijera, stavu na radnom mjestu.”

Nepoštivanje ugovora usko je vezano s nepoznavanjem zakona. Kako se prilikom odlaska na novi posao ne bi našli u zrakopraznom prostoru, autori su knjige u osmo poglavlje uvrstili pravne savjete Krešimira Rožmana, pravnika sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske. Na to ih potaknulo iskustvo sa sitea – mnogim ljudima događa se, otkriva Vera Čubranić, da ne iskoriste svoja prava zato što ih jednostavno ne poznaju, a zakon to nepoznavanje propisa ne priznaje kao olakotnu okolnost. Oni koji hoće bolji posao mogu se informirati o propisima što reguliraju stalni radni odnos, kako se postaviti kada poslodavac traži potpisivanje izmjena ugovora o radu, savjetima kako u skladu sa zakonom uručiti otkaz i drugim pitanjima.

Govoreći o deficitarnim zanimanjima te odnosima snaga na tržištu, Bakić zamjećuje kako u Hrvatskoj postoji manjak kvalitetnih menadžera na svim razinama. “U Hrvatskoj mnogi misle da je dovoljno imati titulu ‘direktor’ i da iz nje automatski slijede svi atributi menedžera, slično kao što je mislio Shakespearov Richard II: dovoljno je zvati se ‘kralj’ i funkcija se obavlja sama od sebe: primjerice, da će u presudnoj bici doći 20.000 vojnika ili će Bog poslati anđele spasioce. Malo je menadžera s razvijenim upravljačkim vještinama i dokazanim uspjesima, a malo je i onih koji su svjesni da uspjeh nije ‘bio sam predsjednik uprave’, nego ‘povećao sam prodaju ili dobit x posto’. Zadnja je generacija svjesna da je menadžerstvo vještina koja se uči. Oni sada imaju 30-35 godina, ali još nemaju puno pravih prilika za igru.”

PRAVILA ZA PISANJE ŽIVOTOPISA
Postoji nekoliko osnovnih pravila koja treba poštivati kako bi životopis izgledao profesionalno i kako bi postigao svoj cilj – privući pažnju poslodavca i dati mu jasne informacije zbog kojih vas želi uključiti u uži izbor i pozvati na intervju.
Životopis mora biti uredno i pregledno napisan na računalu: mnoštvo boja i različitih fontova, nepotrebno istaknuti i podcrtani detalji, kao i razna kreativna zaglavlja nikog neće impresionirati
Životopis ne smije biti predug: ovisno o iskustvu, životopis može biti dugačak jednu, dvije ili više stranica
Životopis mora sadržavati tablični prikaz informacija: tabličan prikaz u kojemu su informacije podijeljene u jasno odijeljene cjeline (osobni, podaci, podaci o školovanju) bolje su prihvaćeni zbog jednostavnosti, preglednosti i jasnoće
Informacije o edukaciji i radnom iskustvu navode se u obrnutom kronološkom redu: najviši stupanj edukacije najrelevantnije svjedoči o vašem zvanju
Pazite na gramatiku i stil pisanja: greške automatski privlače pažnju i bude sumnju da nisu slučajne, nego znak nepoznavanja gramatike i pravilnog izražavanja; dajte nekome da ga pročita CV prije no što ga pošaljete; kolokvijalni izrazi ne spadaju u profesionalnu komunikaciju
Budite iskreni: prosječno znanje koje je u životopisu opisano kao odlično, činit će se zbog vašeg pretjerivanja manje od prosječnog
Izbjegavajte slanje Word dokumenata: kad poslodavac dobije e-mail u čijem je prilogu datoteka s esktenzijom ”.doc”, s pravom može sumnjati da dokument sadrži virus pa ga možda neće ni otvoriti; rješenje je dokument s ekstenzijom ”.rtf”, Rich Text Format
Prilaganje slike: U Hrvatskoj to nije običaj, ali ako znate izraditi takav dokument, pokažite koliko dobro poznajete računalne aplikacije
Životopis nikada nije gotov: mora biti prilagođen konkretnom oglasu na koji se javljate

NAJČEŠĆE POGREŠKE NA INTERVJUU I KAKO IH IZBJEĆI
Kakvim ćete ponašanjem ostaviti loš dojam? Pazite na nijanse koje mogu biti odlučujuće!
Ubrzanost ili usporenost: ubrzani govor na sugovornika ostavlja loš dojam jer nema priliku koncentrirano pratiti izlaganje, a usporeni može pobuditi dosadu
Rastresenost: ukazuje na vašu nepripremljenost ili tremu, pripremite se za razgovor
Nametljivost ili ravnodušnost: preporuča se određena doza samopouzdanja i siguran nastup, ali nametljiv stav stvara negativnu sliku, a ravnodušnost vas ocrtava kao osobu ne odveć zainteresiranu za dobivanje posla
Neiskrenost: neznanje ili nedovoljno iskustvo bit će manje ograničavajući faktor u dobivanju posla od iznošenja nekih neistinitih činjenica – budite ono što jeste
Neurednost: odijelo ne čini čovjeka, ali vodite računa o svom izgledu, dođite na razgovor odjeveni pristojno i uredno
Trema koja je izmakla kontroli: ukoliko i inače imate problema s tremom, javljajte se i na oglase za poslove koji vas možda ne privlače previše, no znate da imate šanse doći na razgovor

KAKO I KADA PREGOVARATI O PLAĆI
Naravno da je plaća važna, ali nemojte dopustiti da poslodavac dobije dojam da vam je pri izboru posla isključivo ona bitna! Nemojte se dati podcjenjivati, cijenite sebe čak i u slučaju da morate odustati od posla zbog premale plaće. Pronađite u svemu dobru mjeru!
Nikada ne pregovarajte o plaći prije nego vam ponude posao. S druge strane, nemojte prihvatiti posao prije nego što se saznali kolika će vam biti plaća
O plaći nemojte raspravljati prije nego što ste prezentirali poslodavcu svoje kvalitete. Nema smisla pregovarati o uvjetima dok poslodavac nije siguran da ste bolji od ostalih kandidata i prije nego što ste sami sigurni da želite raditi za tvrtku i da možete raditi posao za koji se natječete
Nemojte raspravljati o plaći prije samog kraja intervjua: strana koja prva spomene svoje uvjete gubi prednost u pregovorima; nemojte reći točan iznos, već raspon
Otkrijte koliko vam je poslodavac spreman ponuditi: prvi ponuđeni iznos u većini je slučajeva otvoren za pregovore; nastojte otkriti koliki je raspon od ponuđenog do onoga što možete dobiti
Tražite gornji kraj mogućeg raspona: nemojte odmah pristati na minimum onoga što ste predložili. Argumentirano, prema onom što se nudi za vašu struku, prema vašim znanjima i backgroundu, ciljajte na gornju granicu raspona
Nemojte stalno dodavati nove uvjete: dodavanje uvjeta djeluje pohlepno i odbija
Budite spremni zbog premale plaće odustati od posla i poslodavcu to jasno pokažite: ako je početna niska ponuda dio strategije, preuranjen pristanak na ponuđene uvjete daje sliku osobe koja će pristati na bilo što
Ne ostavljajte otvorena pitanja: raspon plaće je početak pregovora; nastojite saznati što točnije koliko često i u kojem postotku vaša plaća može rasti