John MalkovichJubilarni 50. Pula film festival, koji traje od 19. do 24. srpnja, najavljen je kao prekretnica i trebao je proteći u slavljeničkom tonu, ali je već uoči početka zasjenjen nečuvenim skandalima: umjetnička ravnateljica Dijana Mlađenović te Sandi Blagonić, šef press centra, podnijeli su ostavke, iz službene konkurencije izbačene su koprodukcije, a zabranjena su dva filma – reklamna špica redatelja Andreja Korovljeva i dokumentarac o 50. godina pulskog festivala “Magična Arena” Tomislava Mršića, koji će se na kraju navodno ipak prikazati, ali u sklopu retrospektive. Skandal će izazvati i nedolazak Fadila Hadžića, jednog od osnivača pulskog festivala, s najnovijim filmom “Doktor ludosti”, jer mu Ministarstvo kulture nije dodijelilo novac potreban za završetak filma.

Spominjao se i sporan popis od 400 uglednih gostiju, od bivših direktora festivala do režisera i glumaca, čija se imena drže u tajnosti, navodno zbog takve direktive iz Zagreba. Nacional je ipak saznao da stižu Jeremy Irons, Milena Dravić, Dragan Nikolić, Olivera Marković, Srđan Karanović i mnogi drugi. Svi ti događaji ponovno su inicirali pitanja o smislu i budućnosti nekad slavnog pulskog festivala, te izazvali nedoumicu o tome tko odgovara za njegov program i organizaciju – politika ili struka. No jedno je sigurno. Čini se da je Ministarstvo kulture odlučilo dostojno obilježiti jubilej i da novac za organizaciju nije upitan. Proračun je nešto veći od dva milijuna kuna, od čega 1,2 milijuna daje Ministarstvo kulture, 700 tisuća grad Pula, 100 tisuća Istarska županija, a ostatak od 300 tisuća kuna podmirit će sponzori.

Program je bogatiji negoli prethodnih godina, ali svi se slažu da je najvažnija nacionalna selekcija u kojoj će biti prikazano sedam novih filmova hrvatskih autora. To su “Konjanik” Branka Ivande, “Tu” Zrinka Ogreste, “Svjedoci” Vinka Brešana, “Onaj koji će ostati neprimijećen” Zvonimira Jurića, “Ostavština kralja štakora” Krste Papića, “Ispod crte” Petra Krelje i “Svjetsko čudovište” Gorana Rušinovića. Prikazat će se još retrospektiva od 25 najboljih filmova tijekom 50. godina pulskog festivala, te međunarodni program, a održat će se i tribina o filmskoj glazbi na kojoj će gostovati Goran Bregović.

Dijana Mlađenović je u svojoj neopozivoj ostavci, poslanoj desetak dana prije početka festivala, u deset točaka obrazložila svoje neslaganje s centralističkim stavom Ministarstva kulture po kojem ona za sve odluke i prijedloge mora tražiti njihovo odobrenje. Tako je, primjerice, spomenula njihovu neargumentiranu zabranu festivalske špice Andreja Korovljeva, utjecaj Ministarstva na program retrospektive, koji se munjevito mijenjao nekoliko puta, i njihov zahtjev da odobre listu festivalskih gostiju. Kako saznajemo najviše nesporazuma je bilo oko retrospektive, čija se lista munjevito mijenjala nekoliko puta, a na kraju se finalna verzija uveliko razlikuje od njezine. Zatim, podržala je i film “Magična Arena”.

Tedi Lušetić (38), novi direktor novoosnovane javne ustanove Pula film festival, a od ostavke Dijane Mlađenović i umjetnički ravnatelj, inače klarinetist, bivši šef vojnog orkestra i aktualni voditelj marketinga u zagrebačkom kazalištu “Komedija” i “Jarunfesta”, koji se deklarira kao “ljubitelj filma”, napominje da cijeni rad Dijane Mlađenović, ali ne želi praviti dramu oko njezine ostavke. “Mislim da je prenaglo dala ostavku”, kaže on.

Inače, u filmskim krugovima izbor Dijane Mlađenović i Tedija Lušetića na čelna mjesta pulskog festivala izazvao je nemalo čuđenje, jer se smatralo da nemaju dovoljno iskustva niti znanja za tako odgovoran i osjetljiv položaj. Općenito se smatralo da je trebalo izabrati iskusnije ljude, čak su Dijani Mlađenović neki profesori s Akademije dramske umjetnosti otvoreno savjetovali da ne prihvati ponudu jer će izgorjeti. Prije njezina imenovanja pregovaralo se i s Olinkom Višticom i Borisom T. Matićem, osnivačima motovunskog festivala, kojima je to životni projekt, te s redateljem Lukasom Nolom, koji su odbili ponudu. U igri su bili i neki drugi poput Saše Broz, no nitko se nije htio prihvatiti tog posla. Kao problem je iskrsnuo i običaj da se ravnatelji nacionalnih festivala obvezno traže u mjestu održavanja, recimo u Puli, gdje je teško pronaći pet vrsnih filmskih stručnjaka, koji su istodobno i dobri menadžeri. Doduše, pitanje je da li bi ih se toliko pronašlo i u cijeloj zemlji.

O Dijani Mlađenović (34), ambicioznoj Puljanki, kruže kontradiktorne priče. Diplomirala je pravo, no studira i produkciju na Akademiji dramske umjetnosti, a dvije je godine usko surađivala s motovunskim festivalom. Vlasnica je i direktorica kinoprikazivačke tvrtke “Kinematografi Internacional”, a kao kandidatkinju za umjetničku ravnateljicu festivala predložila ju je Željka Udovičić na preporuku profesora s ADU.

Njezini protivnici smatraju da je funkcija umjetničke ravnateljice za nju bio preveliki zalogaj i da se u svemu izgubila. Tvrde da je neugodna osoba koja ne zna komunicirati s ljudima: navodno se zamjerila Krsti Papiću i Vinku Brešanu zbog problema i pritisaka oko redoslijeda prikazivanja njihovih filmova – svi su željeli elitni, prvi program. Bez konzultacije s Ministarstvom kulture angažirala je Ivu Škrabala da sastavi program retrospektive čime se on bavio dva mjeseca. No Ministarstvo kulture nije se složilo sa Škrabalom kao selektorom i morala mu je otkazati, što je njega povrijedilo. Čak se pričalo da je u utorak na zadnjem sastanku Festivalskog vijeća ionako trebala biti smijenjena s te funkcije.

No druga strana kaže da je Dijana Mlađenović zapravo vrlo poštena i odgovorna osoba, koja je htjela bez politikantstva i zakulisnih igara što kvalitetnije obaviti posao umjetničke ravnateljice. Kažu da je izgarala na poslu, ali je zbog naivnosti i beskompromisnog stava naletjela na mine, koje su bacane iz Ministarstva kulture. U skladu sa svojim uvjerenjem podnijela je ostavku, što je ocijenjeno kao častan potez.

Spočitava joj se što je deset dana prije početka festivala navodno zatražila od Ministarstva kulture 200 tisuća kuna za reklamnu špicu Andreja Korovljeva, što su oni odbili s obrazloženjem da nemaju toliko novca. Ali, prema Nacionalovim saznanjima, špicu je zabranilo Ministarstvo kulture nakon što su odgovorni ljudi pročitali scenarij. Na žalost, o tome, kao i za mnoge druge stvari, ne postoje papirnati dokazi. U tom scenariju trebao se pojaviti Titov dvojnik, kao postmodernistički simbol gledatelja, te neki srpski glumci poput Nede Arnerić i Ljubiše Samardžića te Slovenca Radka Poliča. Lušetić tvrdi da su prekasno dobili scenarij te da su zaključili da je previše okrenut prošlosti, a premalo budućnosti. “Danas je za pulski festival važniji John Malkovich nego Tito, jer je to marketinški propulzivnije”, rekao je.

Najveći skandal izazvala je zabrana prikazivanja dokumentarca “Pula povjerljivo” redatelja Tomislava Mršića, koji na kritički način kroz likove i događaje, a kroz koktel arhivskih materijala i izjava glavnih sudionika, prikazuje 50-godišnju povijest pulskog festivala. Film se u početku zvao “Magična Arena”, traje 75 minuta, stručni konzultant je bio Ivo Škrabalo, a snimljen je u koprodukciji tvrtke “Vedis” i HTV-a. Proračun filma bio je 250 tisuća kuna, a u filmu se pojavljuju najznačajniji akteri festivala, od inicijatora Marija Rotara, preko najvećih zvijezda iz svijeta i bivše Jugoslavije do filmskih kritičara, dakle, svi koji su obilježili festival.

Od srpskih glumaca tu su Milena Dravić, Neda Arnerić i Ljubiša Samardžić, koji je rekao da je 1990. gledalište u Areni bilo poluprazno, osim na prikazivanju njegova filma, što je vjerojatno ocijenjeno kao politički nekorektna izjava. Srbe su još prezentirali bivši direktor Dejan Kosanović, scenarist Gordan Mihić i hrvatski režiser Zdravko Randić, koji živi u Beogradu. “Nismo gledali odakle je čovjek nego kakav je trag ostavio na festivalu, a u brojkama to izgleda ovako: od 20 govornika, petero su Srbi”, rekao je producent Veljko Krulčić dodavši da nitko od njih nije nikada negativno govorio o Hrvatskoj. Tako, primjerice, Sloveniju predstavljaju glumci Matjaž Klopčič i Milena Zupančič, a BiH Bata Čengić.

Iako film gotovo nitko nije vidio, i Zagrebom i Pulom odmah su krenule političke diskvalifikacije na račun tog dokumentarca. Kako saznajemo, u Ministarstvu kulture su vidjeli grubi ”šnit” filma i zaključili, dakako u neformalnim razgovorima, “da u njemu ima previše Tita i srpskih glumaca, a premalo Domovinskog rata”, što je bilo dovoljno za zabranu prikazivanja.

“Te političke optužbe obične su budalaštine, najveće koje sam čuo u životu”, rekao je Krulčić. “Ovaj film ne radi nikakvu jugoslavensku nego povijesnu sintezu, ali ne glorificira festival i ne priča o njemu samo pozitivno nego ima kritički odnos, te se pita ima li pulski festival ikakve izglede u budućnosti.”

Krulčić je dodao da su optužbe na račun Tita besmislene i pokazuju totalno nepoznavanje činjenica: “Do 1980. Tito je bio trade-mark festivala i ni jedan povijesni film ne može zaobići njegovu ličnost, jer bi to značilo krivotvorenje povijesnih činjenica. A neki će negativno doživjeti i izjavu Antuna Vrdoljaka, koji je rekao: ‘Tito je bio diktator, ali je diktatura trajala samo do 18 sati, jer je osnovao pulski festival kako bi se mogao navečer zabavljati.’ Također, Zvonimir Berković je negativno komentirao festival ustvrdivši da je apsurdan i da bi ga trebalo ukinuti, što je nekima, očito, zasmetalo”, rekao je.

Krulčić je otkrio da je još prošle godine predložio Antunu Vujiću povijesni dokumentarac o 50 godina festivala. Vujić se složio s idejom i obećao, doduše neformalno, da će Ministarstvo kulture podržati projekt. Kandidirali su se na natječaj Ministarstva, međutim nisu dobili novac, niti ih je itko htio primiti na razgovor.

Scenarist Dean Šoša zaključio je da mu je žao što film nije zaista provokativan, jer bi onda zabrana prikazivanja u Areni imala opravdanje. Ovako, to je, po njemu, besmislen potez, jer je film politički neutralan, a profesionalno korektan. Međutim, zabrinjavaju ga napadi jer pokazuju da se ništa nije promijenilo bez obzira na to da li su na vlasti komunisti, HDZ ili koalicija.

Zapitali smo za mišljenje o filmu i Zrinka Ogrestu, jednog od rijetkih koji ga je vidio, koji je izjavio sljedeće: “Film prikazuje pulski festival onakav kakav je bio – 40 godina jugoslavenski i deset godina hrvatski, i te se činjenice ne mogu zaobići. Mislim da ni po čemu nije sporan. Film je informativan, iskren i autentičan, možda meni kao režiseru prejednostavan i nedovoljno originalan.”

Ni film Fadila Hadžića “Doktor ludosti”, jedina komedija na festivalu, neće biti prikazan na pulskom festivalu. Naime, na natječaju za dofinanciranje Ministarstvo kulture dodijelilo je tom filmu samo 300 tisuća kuna, unatoč tome što je producent tražio oko dva milijuna. To nije bilo dovoljno za završetak filma niti za isplatu honorara ljudima koji su radili na filmu. Više od mjesec dana Hadžić i producent “Alka filma” Jozo Pakljak pokušavali su doći do Vujića, ali – bezuspješno. Vujić se oglušio na sve pozive, kao i Vijeće za film pri Ministarstvu kulture, koje nije odgovorilo ni jednom riječju na pismo koje im je Pakljak uputio. U tom im je pismu pokušao objasniti “da ne čine masakr nad filmom Fadila Hadžića, jednog od osnivača pulskog festivala i najplodnijeg filmskog autora u Hrvatskoj, kojemu je ovo čak 15. film, i da mu omoguće završetak filma”, ali ni na to nije bilo odgovora. Također, bio je spreman na kompromisnu svotu, ali nije došao u pregovaračku poziciju i nitko ga nije upitao koliki je minimalni iznos potreban za završetak filma.

Kaže da je stoga bio prisiljen donijeti antifilmsku, ali proljudsku odluku: odbio je taj novac i s festivala povukao film Fadila Hadžića, jer nije želio sudjelovati u paradi Ministarstva kulture niti prenositi bolesti hrvatskog filmskog sustava na stil rada “Alka filma”. Smatra da je previše uložio u sebe i suvremenu filmsku tehnologiju i da ne želi podržavati neodgovoran i sramotan odnos Ministarstva kulture prema Fadilu Hadžiću, doajenu festivala i čovjeku od 81 godine, koji je uvelike zadužio hrvatsku kulturu.

“Ministarstvo kulture postupilo je nepravedno, a istodobno je Jakovu Sedlaru za film izvan konkurencije dodijelilo istu svotu novca kao nama”, kaže Pakljak. “Ne zalažem se da se drugima uzme ili ne dodijeli novac, nego se zalažem za uspostavljanje pravednih kriterija, koji očito ne postoje. Stvarno je sramotno što će ti ljudi biti u Puli i u hladovini piti pivo, a Fadil Hadžić, koji im je to sve omogućio, neće sa svojim 15. filmom sudjelovati u proslavi jubilarnog pulskog festivala”, zaključio je Pakljak.

Čestitajući festivalu njegov 50. rođendan, Hadžić je rekao da je program definiran i da nema šanse da se njegov “Doktor ludosti” ipak prikaže u Areni. “Riječ je o principu”, rekao je. No Hadžić smatra da je Ministarstvo kulture već prošle godine napravilo sličan gaf s filmom “Fine mrtve djevojke” Dalibora Matanića, koji je također snimljen u produkciji “Alka filma”. I tom filmu, kaže, dodijelili su samo 400 tisuća kuna, što nije bilo dovoljno za završetak filma. “Ta njihova odluka bila je vrlo čudna jer mnogim drugim autorima daju četiri milijuna kuna, a ako se tome pribroje dva milijuna kuna koje dobivaju od HRT-a, budžet se penje do šest milijuna kuna”, kaže i dodaje da postoje i iznimke, koje dobivaju i više. Matanić je film ipak završio, a paradoks je bio u tome što se taj film pokazao najboljim na pulskom festivalu, dobio je brojne nagrade, a prikazan je na čak 20 festivala u svijetu.

“Smatram da u krugovima bliskim Ministarstvu kulture postoji želja da se eliminira ‘Alka film’, jer je ta producentska kuća pokazala da se film u Hrvatskoj može snimiti za puno manji iznos i u puno kraćem vremenskom roku od prosječnih četiri, pet godina, što očito nekome smeta. Riječ je o smišljenoj degradaciji producenta ‘Alka filma’, koji mi je pružio vrlo kvalitetne profesionalne i tehnološke uvjete rada, i koji u Hrvatsku uvodi nove standarde. Mislim da je to nemoralan udar na producenta”, zaključio je Hadžić.

Među filmskim krugovima veliku buku izazvao je i skandal s filmom “Ledina” Ljubiše Samardžića, prvom hrvatsko-srpsko-bosanskom koprodukcijom snimljenom nakon 13 godina. Taj film je ministar Vujić “zabranio” s obrazloženjem da imamo dovoljno hrvatskih filmova i da u Puli nisu potrebne i “neke koprodukcije na papiru”, vjerojatno misleći i na dva filma Jakova Sedlara “Milost mora” i “Jeruzalem”. No neki tvrde da se u slučaju zabrane triju filmova – špice, povijesnog dokumentarca i ovog, zapravo radilo o klasičnoj političkoj cenzuri, “koja pokazuje da se od tih vremena nije puno promijenio mentalni sklop u glavama političara”. Naime, navodno je Vijeće čak osudilo “pokušaj rehabilitacije jugoslavenskog filma preko 50. pulskog festivala”, koja se trebala dogoditi putem neke apstraktne zavjere, koju predvode nezavisni distributeri i bivša umjetnička ravnateljica. Neki producenti čak tvrde da je Vujić očito već počeo skupljati bodove uoči izbora i da se s takvom izolacionističkom politikom pokušava svidjeti i desnici. U Puli smatraju da u Ministarstvu vlada strah da ih se ne optuži za jugonostalgiju i da zbog toga gorljivo žele imati sve pod kontrolom. U Ministarstvu kulture sve optužbe odbacuju.

Što se tiče opstanka i budućnosti festivala, prošlogodišnji slavljenik, redatelj Dalibor Matanić, dao je zanimljivu formulu oporavka festivala u Puli: “Motovunski festival je najbolji putokaz: što minijaturnije i što jednostavnije, uz besplatne projekcije i besplatno pivo na Kaštelu.”

Željka Udovičić, doministrica za kulturu
NACIONAL: Kako komentirate ostavku Dijane Mlađenović i njezin navodni sukob s Ministarstvom kulture? – Mislim da je riječ o pogrešno shvaćenim ingerencijama umjetničke ravnateljice festivala, što se vidi iz formulacije teksta ostavke. Umjetnički ravnatelj samo predlaže program, a Vijeće festivala sastavljeno od 15 članova, među kojima su ministar kulture kao predsjednik, župan, gradonačelnik i predsjednici strukovnih udruženja, odobrava program i financijski plan. Vjerojatno je u tom segmentu došlo do nesporazuma, jer je Dijana Mlađenović mimo festivalskog vijeća donosila odluke. Žalim zbog toga, ali mislim da pravila nisu povrijeđena. Također, nije bilo nikakvog paralelnog programa – svi filmovi koji su završeni dolaze u Pulu. Istina, postojala je razlika u retrospektivi između prijedloga Dijane Mlađenović, međutim, Vijeće je ratificiralo ovaj program.

NACIONAL: Zašto se dokumentarac “Magična Arena” o 50 godina povijesti festivala neće prikazati u Areni i je li točno da je film došao na crnu listu zbog ocjene da u njemu ima previše srpskih glumaca i Tita? – Taj film nije naručen od Ministarstva kulture, a kada je prijavljen na natječaj za dofinanciranje, nije ga odobrilo Vijeće za film i kinematografiju niti savjetnik za dokumentarni film. Znači, nije prošao i zato nije u programu festivala. Što se tiče te navodne osude o previše srpskih glumaca u filmu, to uopće nije točno. Postoje službene recenzije o filmu u kojima nema takvih ocjena.

NACIONAL: Zašto Ministarstvo kulture nije odobrilo novac Fadilu Hadžiću za njegov film “Doktor ludosti” u nezavisnoj produkciji? – Upravo zbog prošlogodišnjeg uspjeha Matanićeva filma “Fine mrtve djevojke”, koji je također snimljen u nezavisnoj produkciji, Ministarstvo kulture odlučilo je sufinancirati takve filmove, ali u postprodukcijskoj fazi. Ove se godine na natječaj za dofinanciranje prijavilo čak 250 filmova – igranih, dokumentarnih, alternativnih, crtanih i nezavisnih, a sveukupni proračun je bio oko četiri milijuna kuna. Komisija je izdvojila pet filmova, koji su dobili novac za postprodukciju, a među njima je i Hadžićev film. Budući da je navala bila vrlo velika, jednostavno mu nismo mogli dati veći iznos. Mislim da filmovi snimani u nezavisnim produkcijama zapravo ne bi trebali računati na pomoć od države, no Ministarstvo kulture ipak ih sufinancira. Producentu sam objasnila da Ministarstvo kulture ne može mimo Vijeća za film donositi odluke i da su prošla vremena kada se sve moglo izmijeniti jednim telefonskim razgovorom. Osim toga, to nije bio natječaj za filmove koji će se prikazati na pulskom festivalu, nego za sve filmove.

NACIONAL: Zašto hrvatsko-srpsko-bosanska koprodukcija Ljubiše Samardžića “Ledina” nije uvrštena u program? – Ministarstvo kulture itekako podržava koprodukcije, ali u nacionalnoj selekciji mogu sudjelovati samo oni filmovi gdje je Hrvatska većinski koproducent, dakle u iznosu od 70 posto. Zato se “Milost mora” Jakova Sedlara prikazuje izvan konkurencije, a “Ledina” nikada nije bila predložena ni u programu Vijeća pa nije mogla biti ni uvrštena. Procedura se mora poštovati.

NACIONAL: Kako komentirate optužbe na račun Ministarstva kulture, koje neki u ovom slučaju optužuju za izolacionističku politiku, osobito u odnosu prema Srbiji? – Ministarstvo kulture ne vodi nikakvu izolacionističku politiku, a o ksenofobiji da i ne govorim. To su zlonamjerne i neistinite priče.