Objavljeno u Nacionalu br. 401, 2003-07-22

Autor: Berislav Jelinić

SUDSKI ZAVRŠETAK OTMIČARSKE AKCIJE AMBASADORA-ZLOSTAVLJAČA

Čučić mora otetu kćer vratiti majci Magali Boers

Davor Sekula, sudac Centra za socijalnu skrb, u ponedjeljak 21. srpnja donio je odluku po kojoj će obje kćeri pripasti Magali Boers, zlostavljanoj supruzi Ljubomira Čučića, koji je mlađu kćer Laru 15. srpnja, bez znanja majke, oteo iz bolnice u Strasbourgu i doveo je u Hrvatsku

Tako se napokon počeo nazirati kraj velike drame kroz koju je posljednjih šest dana prolazila Magali Boers, nakon što je Čučić početkom prošlog tjedna iz bolnice oteo njihovu kćer i odvezao je u HrvatskuTako se napokon počeo nazirati kraj velike drame kroz koju je posljednjih šest dana prolazila Magali Boers, nakon što je Čučić početkom prošlog tjedna iz bolnice oteo njihovu kćer i odvezao je u HrvatskuDavor Sekula, sudac Centra za socijalnu skrb, u ponedjeljak 21. srpnja 2003. oko 13 sati donio je odluku po kojoj Ljubomir Čučić mora vratiti njihovu kćer majci Magali Boers. Sekula je odlučio da će obje njihove kćeri živjeti s majkom, koja će se o njima i skrbiti. On je odlučio i to da će se odluka o tomu smije li ih i pod kojim uvjetima posjećivati Ljubomir Čučić donijeti naknadno. Tako se napokon počeo nazirati kraj velike drame kroz koju je posljednjih šest dana prolazila Magali Boers, nakon što je Čučić početkom prošlog tjedna iz bolnice oteo njihovu kćer i odvezao je u Hrvatsku.

“Maloljetnu Laru otac Ljubomir Čučić je samovoljno, bez sporazuma s majkom, bez otpusnog pisma i mišljenja o zdravlju djeteta, 15. srpnja odveo iz bolnice u Francuskoj i doveo u Hrvatsku, čime je narušio fizičku sigurnost, ali i emocionalnu stabilnost djeteta kojeg je odvojio od majke s kojom je provela veći dio života. Iz mišljenja psihologa slijedi da je majka, obzirom na dob djevojčica i njihovu vezanost uz majku koja se do sada o njima brinula naglašenije od oca, značajniji roditelj upravo zbog emocionalnog i socijalnog razvoja djevojčica. Mala razlika u kronološkoj dobi djevojčica, osobito u situaciji prekida života sa oba roditelja, pojačava potrebu njihovog zajedničkog života i međusobnog ne odvajanja”, stoji u obrazloženju rješenja koje je donio Davor Sekula.

Davor Sekula zaključio je i kako dosadašnje ponašanje Ljubomira Čučića upućuje na njegovu potrebu podređivanja dječjih interesa osobnim interesima. Magali Boers Nacionalu je detaljno opisala kako je to ponašanje izgledalo u stvarnosti: “Medicinska sestra upitala me kada napuštamo bolnicu kako bi sredila papire. Rekla sam joj da sam jako zabrinuta oko odlaska iz bolnice jer se bojim namjera svoga supruga. Objasnila sam joj da u trenutku dok mi razgovaramo naši odvjetnici raspravljaju o tom slučaju pred sudom i da bih, ako je moguće, pričekala do kraja saslušanja. Sestra je tada okrenula leđa mome suprugu koji je sjedio u dječjem ‘kutku za igru’ kako bi nazvala socijalnog radnika. Ja sam bila nekoliko metara dalje u sobi kako bih pokupila torbe. Kad je sestra spustila slušalicu nakon 30 sekundi, vidjela je da su moj suprug i Lara otišli.”

Toga dana, negdje oko 13.30 sati, petnaestak minuta nakon što je liječnik potpisao otpusne papire za njihovu jednogodišnju kćer Laru, Čučić je iskoristio trenutak nepažnje kako bi izvršio očito pomno pripremanu otmicu.

“On je to učinio s predumišljajem jer je parkirao svoj auto pred izlazom iz hitne službe, a ne na običnom parkiralištu bolnice. Liječnik koji je radio u hitnoj službi vidio je auto parkiran tamo i vidio je mog supruga kako smješta dijete u auto i odlazi. Podsjećam da sam se zbog nasilnog ponašanja moga supruga bila prisiljena skrivati od njega od studenog 2002. Lara je tada imala samo 5 mjeseci. Moj se suprug nikad nije stvarno brinuo o njoj. Već je ugrozio njezin život kad me je tukao dok sam s njom bila trudna, a u prvim je mjesecima njezina života s njom boravio vrlo rijetko. Čak i za kratkog perioda u Zagrebu nakon našeg povratka, jedva da je provodio vrijeme s njom i uvijek je tražio pomoć svoje majke ili Julije Turk kad sam Laru ostavljala samu s njim”, kaže Magali Boers.

Iako je sudac Davor Sekula odlučio da Čučić mora vratiti dijete majci, još uvijek je neizvjesno je li on svojim ponašanjem već ugrozio zdravlje njihove kćeri Lare. Njoj su 23. lipnja 2003. u Francuskoj trebali operirati rascjep nepca. Kako se zbog nasilja Ljubomira Čučića prema Magali Boers tada vodio i postupak za posredovanje pred Centrom za socijalnu skrb u Zagrebu, taj je Centar 24. travnja 2003. bio informiran da se njihova kćer Lara 10 dana uoči te operacije mora vratiti u Francusku na predoperativna ispitivanja. Već u to vrijeme, 10. lipnja 2003., Magali Boers planirala je otići u Francusku.

“Prije nego sam otišla izvijestila sam Centar da je razlog mog odlaska tjelesna dobrobit moga djeteta, što je za mene bio apsolutni prioritet, posebno stoga što je operacija trebala biti poduzeta i mnogo ranije i što bi svaka odgoda ugrozila uspjeh operacije i Larine izglede za oporavak”, izjavila je za Nacional Magali Boers.

Dva tjedna prije no što će o svojim namjerama informirati Centar za socijalni rad, Magali Boers i Ljubomir Čučić su 11. travnja 2003. u Parizu, zajedno s odvjetnicima, potpisali sporazum koji na temelju članka 1134 francuskog Građanskog zakona ima zakonsku snagu. Čučić je potpisao da se slaže da mu se kći vrati na operaciju u Francusku, iako je postojalo sudsko rješenja prema komu su se djeca nakon 9. travnja trebala vratiti u Hrvatsku. Prema tom sporazumu njihova druga kći Sara trebala je ostati sa Ljubomirom Čučićem i pridružiti se majci i sestri u Francuskoj dan uoči operacije.

Magali Boers u to je vrijeme proživljavala vrhunac svoje osobne drame. Suočena s posljednjim valom divljačkog nasilja svog supruga potražila je utočište u Autonomnoj ženskoj kući, a nedugo potom odlučila i javno ispričati kako je Ljubomir Čučić godinama zvjerski premlaćuje. Kako su joj obje kćeri bile vrlo traumatizirane onim što su morale gledati, ona je odlučila na put u Francusku povesti i svoju drugu kćer Saru.

Međutim, operacija njene mlađe kćeri odgođena je zato što se ona bila razboljela, a termin operacije pomaknut je na 7. srpnja. Lara je primljena u bolnicu dan prije operacije, a nazočan je bio i Ljubomir Čučić.

“Ja sam bila u bolnici danju i noću, jer je u Francuskoj moguće i preporučljivo da majka ostane s djetetom kako bi se olakšala trauma i jer je dokazano da se dijete tako brže oporavlja. Za cijelog tog perioda hospitalizacije otac je bio prisutan par sati dnevno” , kaže Magali Boers.

Ljubomir Čučić većinu vremena u bolnici ponašao se vrlo uglađeno i nastojao je ostaviti dobar dojam prema bolničkom osoblju. Liječnici ni po čemu nisu mogli prepoznati njegovu nasilničku narav – nju je pokazivao čim bi ostao nasamo sa suprugom.

“U danima prije otpuštanja moje kćeri iz bolnice moj mi je suprug izrekao nekoliko prijetnji. Htio je da javno povučem svoje riječi kako bi on vratio svoj imidž u zemlji. Podsjećam da mi je već mnogo puta ranije prijetio da će me ubiti, ili naručiti moje ubojstvo, ako se ikad s djecom vratim u Francusku ili ako dobijem skrbništvo nad djecom”, kaže Magali Boers.

Zato je Magali Boers pred francuskim sudom odlučila zatražiti hitno saslušanje i ishoditi privremene mjere zaštite za oba djeteta. Odlučila je zatražiti od francuskog suda da djeci privremeno zabrani napustiti Francusku, te da Ljubomiru Čučiću privremeno zabrani da viđa oba djeteta, jer su djeca već bila pokazivala znakove traume i stresa nakon nasilja kojem su svjedočila u Zagrebu. 11. srpnja njemu je u bolnici u Bordeauxu bio uručen poziv za saslušanje pred francuskim sudom.

Ljubomir Čučić nasamo je svojoj supruzi rekao kako ne priznaje nikakvog francuskog suca, već samo odluku Centra za socijalni rad u Zagrebu. Magali Boers stoga je već unaprijed, prije i za hospitalizacije njihove kćeri, bila informirala Ured javnog tužitelja u Limogesu gdje živi i Bordeauxu gdje joj je kći operirana o tomu da postoji mogućnost da Ljubomir Čučić nasilno odvede njihovu kćer. To se 15. srpnja i dogodilo.

Magali Boers odmah je potom telefonom nazvala svog odvjetnika. Gotovo istodobno kada je Ljubomir Čučić oteo njihovu kćer, na francuskom sudu bilo je u tijeku ročište na komu se trebalo odlučiti o privremenim mjerama zaštite koje je Magali Boers bila zatražila za djecu. Nekoliko minuta nakon što je o otmici bio informiran njen odvjetnik, on je taj događaj bio prepričao sucu.

“Očito više nije imalo smisla zahtijevati mjere kojima bi se izbjegla situacija koja se zapravo upravo i dogodila. Odvjetnik Ljubomira Čučića odbio je povjerovati da je to zbilja točno i optužio me da lažem. Morala sam osobno doći na sud i reći sucu da je ovo doista istina i da postoje svjedoci. Nakon toga sam podnijela tužbu protiv svog supruga na temelju koje je javni tužitelj naredio potragu za njim. Kad sam stigla u policijsku postaju podnijeti prijavu, shvatila sam da je nekoliko dana ranije moj suprug u istoj policijskoj postaji izjavio da se boji kako bih ja mogla oteti njegovu kćer nakon njezina otpuštanja iz bolnice. On je francuskoj policiji bio slagao da ja nisam poštovala sudsku odluku od 9. travnja po kojoj su djeca morala biti vraćena u Hrvatsku. No policiji nije rekao da sam ja djecu vratila u Francusku nakon što smo potpisali sporazum u komu se on složio da dijete može otići u Francusku na operaciju. Odmah potom tužitelj je za njim naredio službenu potragu”, izjavila je za Nacional Magali Boers.

Ljubomir Čučić tad je već bio na putu prema Zagrebu. Putovao je barem 17 sati, škodom octavia registarskih oznaka ZG 9468 AE, u vlasništvu Porsche Leasinga koje ju na otplatu prodalo Europskom domu. Čučić ga je dobio od Europskog doma kako bi mogao otputovati na operaciju kćeri jer on nema vlastiti auto. Još jedna pogrešna odluka ljudi u Europskom domu, donesena nakon što je Čučić 3. srpnja na skupštini Europskog pokreta smijenjen sa svoje funkcije i nakon što mu je zabranjen dolazak na svoje bivše radno mjesto.

Čučić je u Zagreb stigao u četvrtak 16. srpnja 2003. Ekipa Večernjeg lista snimila ga je kada je kćer Saru unosio u svoju kuću u Jakovljanskoj ulici 4. “Neka sada Magali vidi kako je to biti bez djeteta. Ljubomir je neće dati ni po cijenu života. Čuvat će je dadilja Julija, kao i dosad, ali uz pratnju osobnog čuvara”, izjavila je tada Barbara Čučić, majka Ljubomira Čučića. Iako nijedan roditelj ne smije dijete odvesti iz bolnice bez pristanka drugog roditelja, Čučić, koji je toga sigurno svjestan, svoj je čin otmice okarakterizirao ovako: “Nisam je oteo iz bolnice, nego sam je samo odveo kući u Hrvatsku, kamo i pripada.”

Istog dana Čučić se zaputio u Centar za socijalnu skrb, dan uoči zakazanog ročišta na komu se moglo odlučiti o tomu tko će dobiti skrbništvo nad djecom. On je tada rukom u formular zapisnika zapisao svoje viđenje situacije te odbio primiti poziv za ročište zakazano za idući dan. Tada je postalo jasno da želi odugovlačiti postupak, a on je time stvorio preduvjete da se odluka o skrbništvu nad djecom donese i u njegovoj odsutnosti.

“Javni tužitelj Bordeauxa pokrenuo je 17. srpnja 2003. službenu istragu protiv mog supruga temeljenu na optužbama za kriminalno djelo. Moj suprug nastoji svim sredstvima stvoriti iskrivljenu sliku stvarnosti. On već ima iskustva s pravnim poslovima i zna kako će stvoriti pomutnju da bi usporio zakonski proces. Zbog toga, nakon devet mjeseci razdvojenosti, nije donijeta nijedna odluka glede djece i oboje još uvijek imamo roditeljsko skrbništvo”, izjavila je koncem proteklog tjedna za Nacional Magali Boers.

Nedugo potom napokon je donesena prva odluka koja bi mogla označiti početak kraja njenih neugodnih iskustava sa Ljubomirom Čučićem. Iako se Čučić ima pravo žaliti na odluku po kojoj mora vratiti otetu kćer, to ne odgađa njeno izvršenje. Čučić kćer mora vratiti odmah nakon što mu rješenje bude uručeno. Zato će biti zanimljivo vidjeti hoće li pokušati izbjeći uručenje tog rješenja.

“Ako Ljubomir Čučić odbije primiti rješenje, Centar za socijalnu skrb mora osigurati urednu dostavu. Tu dostavu vrši službena osoba iz Centra. Ako on prvi puta ne uspije uručiti rješenje, tada će mu ostaviti poruku kada će ponovo doći. Ako i taj puta Čučić neće htjeti primiti odluku, dostavljač može rješenje zalijepiti na njegova vrata i smatrat će se da je dostava uredno izvršena. Ako do toga dođe, Čučić bi trebao kazneno odgovarati zbog nepoštivanja sudskih odluka. Nakon toga službenici Centra morali bi zajedno sa policijom uzeti dijete od Čučića. On mora osigurati predaju djeteta tako da dijete ne doživi dodatne traume”, rekla je za Nacional Ljubica Matijević, zastupnica Magali Boers, koja joj je za vrijeme postupka zajedno sa Nevom Tolle, upraviteljicom Autonomne ženske kuće, pružila izuzetnu podršku.

Magali Boers i dalje je u strahu za fizičku i psihološku dobrobit svoje kćeri Lare. Ona se nada da će Ljubomir Čučić poštovati rješenje Centra za socijalnu skrb, iako je u više navrata do sada pokazao da se od njega teško mogu očekivati razumne reakcije.

Gordana Buljan Flander

Kvalitetu roditeljstva procjenjujemo po tome koliko roditelj reagira na djetetove potrebe i signale, a koliko kroz dijete zadovoljava svoje potrebe. U svakom slučaju, jednogodišnje dijete treba stalnu prisutnost majke kako bi se osjećalo prihvaćeno i voljeno, te na taj način razvilo dobru sliku o sebi i svijetu oko sebe.

Istraživanja su pokazala da je rano djetinjstvo, period od rođenja do 3 godine, najkritičniji i najranjiviji period u razvoju svakog djeteta. U prvih nekoliko godina života osiguravaju se temelji za djetetov intelektualni, emocionalni i moralni razvoj. U toj dobi djeca razvijaju privrženost prema skrbniku (a to je najčešće majka) na osnovi koje grade sve daljnje odnose u životu, uspostavljaju ili ne uspostavljaju harmonične odnose u braku i prijateljstvima. Privrženost je također i baza za kasniji odnos privrženosti s vlastitom djecom. Ukoliko u toj ranoj i ranjivoj dobi dolazi do naglog i neočekivanog odvajanja od majke, dijete može razviti poremećaj privrženosti, osjetiti se odbačenim, nevoljenim, neprihvaćenim. Odvajanjem djeteta od majke dijete gubi tzv. “sigurnu bazu” iz koje može slobodno istraživati okolinu, razvijati svoje kapacitete i povremeno se vraćati u sigurnu bazu majčinog prisustva. Usklađenost majke i djeteta smatra se osnovom za sve aspekte psihološkog razvoja djeteta. Djeca kojoj se to onemogući imaju niže samopouzdanje i samopoštovanje, nižu motivaciju za istraživanje okoline, lošije odnose s vršnjacima, mogu postati ovisni o drugima ili izbjegavati bliske odnose s drugima što sve otežava razvoj adekvatnih emocionalnih veza te dovodi do emocionalne nestabilnosti i osjetljivosti na stres.

Vezane vijesti

Nemoguće postalo moguće: 'Ljubomir Čučić nije oteo djecu'

Nemoguće postalo moguće: 'Ljubomir Čučić nije oteo djecu'

Bivšeg diplomata Ljubomira Čučića sisački Županijski sud pravomoćno je oslobodio svake krivnje, piše Večernji list. Naime, Općinsko državno… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika