Objavljeno u Nacionalu br. 406, 2003-08-26

Autor: Robert Bajruši

INTERVIEW

Igor Štimac - kontroverzni šef splitskog nogometa

Razgovor s bivšim nogometašem i kontroverznim sportskim direktorom Hajduka o promjenama u njegovim stavovima prema aktualnoj vlasti i predsjedniku Stipi Mesiću

No otkako je postao sportski direktor Hajduka, Štimac se javno sukobljava još samo sa svojim maksimirskim alter egom Zdravkom Mamićem. Mesića sada čak potiho i podržava jer se ovaj zauzeo za Antu Gotovinu, a i ne priča o "komunistima na vlasti"No otkako je postao sportski direktor Hajduka, Štimac se javno sukobljava još samo sa svojim maksimirskim alter egom Zdravkom Mamićem. Mesića sada čak potiho i podržava jer se ovaj zauzeo za Antu Gotovinu, a i ne priča o "komunistima na vlasti"Igor Štimac sasvim sigurno nema preveliki broj obožavatelja u Hrvatskoj. Voli ga tek dio navijača Hajduka, dok golema većina javnosti drži da je desničar i nasilnik. Objavljeno je kako je još početkom 90-ih sudjelovao u miniranju srpskih kuća, a kasnije i u nekoliko tučnjava zbog čega je jednu noć prošle godine proveo u pritvoru. Bio je redoviti sudionik desničarskih mitinga, a financirao je obranu vojnih policajaca iz Lore koji su optuženi za premlaćivanja i ubojstva ratnih zarobljenika.

Nakon Tuđmana, Stipe Mesić ima priliku ići dalje s Hrvatskom i on to radi na dobar način Igor Štimac u javnosti je počeo podržavati hrvatskog predsjednika zbog njegova zauzimanja za Antu Gotovinu Liga prvaka je čisti biznis koji nema nikakve veze sa fair-playom i sportom, a izlaz iz financijske i igračke krize hrvatskih klubova vidim u stvaranju Srednjoeuropske lige Potpuno mi je svejedno da li u Hajduku igra Hrvat ili Srbin, ako će klub ostvariti uspjeh kojim će se njegovi navijači ponositi Kao skrbnik od njegove 14. godine, Darija Srnu sam štitio od samozvanih hrvatskih nogometnih menadžera Radnici u splitskom škveru radili bi i bez plaće samo da Hajduk ostvari europski uspjeh, jer za Dalmaciju nije ništa bitnije od uspjeha splitskog klubaNo otkako je postao sportski direktor Hajduka, Štimac se javno sukobljava još samo sa svojim maksimirskim alter egom Zdravkom Mamićem. Mesića sada čak potiho i podržava jer se ovaj zauzeo za Antu Gotovinu, a i ne priča o “komunistima na vlasti”. U razgovoru za Nacional pokušao je pojasniti toliku metamorfozu, što misli o Tuđmanu, Mesiću i Gotovini, zašto bi doveo srpske igrače u Split te zbog čega je njemu – kao deklariranom hrvatskom nacionalistu – današnji Zagreb isto što i jučerašnji Beograd.

NACIONAL: Osjećate li se odgovornim jer Hajduk, dobrim dijelom zahvaljujući vama, posljednjih godina ima status najjačeg uporišta desnice u hrvatskom sportu? – Ne, jer medijska slika Igora Štimca ne odgovara istini. Pravi Igor Štimac nikada nije bio ekstremist niti je mrzio ljude zbog njihove nacionalnosti ili rase. Međutim, onog trena kada sam, kao i mnogi drugi građani, potpisao Deklaraciju za zaštitu digniteta Domovinskog rata počelo me se prikazivati kao kriminalca, zločinca, siledžiju ili porno zvijezdu. Kako ja simboliziram Hajduk, svi oni koji ga se žele dočepati to pokušavaju preko mojih leđa.

NACIONAL: Niste li sami izazvali ovakve reakcije recimo istupom u Splitu gdje ste izjavili da niste sudjelovali u Domovinskom ratu, ali da ćete u sljedećem biti u prvom redu. To je bilo izrečeno na skupu na kojem se Račanu i Mesiću pjevalo “Oj Ivice i Stipane, pojest će vas crne vrane”? – Ovo je još jedan primjer izvrtanja činjenica. Govorio sam u Splitu na predstavljanju knjige o generalu Anti Gotovini o tome kako mnogi zamjeraju nama sportašima jer pričamo o domoljublju, a nismo bili u ratu i na prvim linijama. Tada sam rekao da mi je žao što nisam bio sa svojim vršnjacima na ratištu, ali da ću ako ponovno dođe do rata, sigurno biti u prvim redovima. A u ratu nisam bio jer je od nas vrhunskih sportaša izričito traženo da budemo ambasadori Hrvatske na sportskim poljima, a ne da idemo na bojišnice. Iritira me stav kako netko ne može kazati svoje mišljenje zato što nije bio u ratu. To znači da bi od 4,5 milijuna Hrvata njih svega nekoliko desetaka
tisuća smjelo pričati o ratu.

NACIONAL: Prije nekoliko dana izjavili ste kako u Hrvatskoj ništa ne valja. Doista mislite da nakon 3. siječnja nije došlo ni do kakvog napretka? – Moja su očekivanja bila velika, uostalom bio sam jedan od rijetkih sportaša koji je još 1996. javno kritizirao HDZ. Dio članova tog pokreta uzeo je za sebe ogromna bogatstva, dok mnogi ljudi nisu dobili ni priliku da nešto priskrbe. Nije me briga za SDP ili HDZ. Ali ne volim gledati tužna lica na našim ulicama. Zašto bih ja, koji sam pošteno zaradio sve što imam, trebao osjećati nelagodu kad ulazim u svoj mercedes znajući da me prate ljubomorni pogledi. Mislio sam da će ova vlast učiti na greškama svojih prethodnika, no oni će zbog istih grešaka pasti.

NACIONAL: Zar su doista tako loši? – Oni su govorili da HDZ-ovci kradu, ali ja ne vidim zatvore pune hadezeovaca niti da je neki novac vraćen Hrvatskoj. Nije pala nezaposlenost, PDV je isti, jedino su s autocestom napravili dobar tajming. Sada svatko tko se vozio onim našim cestama kaže “Jebemti, ovi su nešto napravili”. Ali ja mislim da je ta autocesta trebala biti napravljena još prije 5,6 godina.

NACIONAL: Zašto ste potpisali deklaraciju za zaštitu Digniteta Domovinskog rata? – Zato što tako mislim. U zadnje dvije godine dao sam samo 5 ili 6 intervjua, a istovremeno je u javnosti o meni objavljena gomila neistina. Stavljen sam u užasno neugodnu situaciju. Uvjeravam vas da imam gomilu prijatelja koji o meni mogu reći samo pohvale, a istovremeno je u medijima stvorena slika po kojoj sam neprijatelj države i vlasti, BBB-a, nogometa i svega što je dobro. Poistovjećuje me se s desnicom, a kako sam važan u Hajduku, sve rezultira tezom kako je i Hajduk ekstremistički klub. Međutim, istina je da Štimac ne mrzi ni Srbe, ni Muslimane, ni crnce, ni BBB-ovce jer su me učili da volim, a ne da širim mržnju i stvaram neprijatelje.

NACIONAL: Zar se protiv vas ne vode postupci zbog dizanja srpskih kuća u zrak početkom devedesetih, kao i zbog premlaćivanja jednog splitskog ugostitelja? – Protiv mene se ne vodi nikakav proces zbog rušenja srpskih kuća. Sve je to dio operacije kojom sam prikazan kao nasilnik i srbomrzac. Iza svega stoji redakcija Ferala koja me u posljednjem broju nazvala ustašoidnim siledžijom. Zbog svih zlonamjernih tekstova koje su o meni ispisali tužio sam ih i neka na sudu dokažu svoje tvrdnje. A što se tiče premlaćivanja onog ugostitelja, mene su novine i mediji već osudili kao siledžiju. Sve je to uobičajeno za današnju Hrvatsku u kojoj vas mediji osude premda sudski postupak nije završen.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Antom Gotovinom? – On je moj prijatelj i jedan od ljudi koje izuzetno cijenim. Upoznali smo se 1994. i kasnije smo se puno puta ugodno družili. Zbog prirode njegova posla najčešće su ti susreti trajali 15-20 minuta, ali i to je dovoljno da shvatim o kakvom je čovjeku riječ. Ante Gotovina je pošten čovjek koji je dao sve da bi se stvorila slobodna hrvatska država i zato kada vidim što danas prolazi, doista mislim da smo svi krivi za njegovu sudbinu.

NACIONAL: Biste li mu sugerirali da se preda Haaškom sudu? – Nisam kompetentan da generalu Gotovini dajem bilo kakav savjet te vrste. Mislim da on sam najbolje zna što treba raditi i siguran sam da će donijeti najbolju moguću odluku, kao što ih je donosio u ratu kada je protiv sebe imao višestruko jačeg neprijatelja.

NACIONAL: Zašto ste financirali i ovogodišnju Sinjsku alku? – Ja sam donator, a ne sponzor Alke. Te sam novce dao za jedan predivni dio hrvatske kulturne baštine, a ne za ovog ili onog političara iz svečane lože. Uostalom, upravo je zbog političara Sinjska alka došla u financijsku krizu. Za mene ona simbolizira borbu protiv turskog agresora i veličanstvenu pobjedu nad njim. Što misle političari, nije me briga.

NACIONAL: Cijenite li više Stipu Mesića ili Franju Tuđmana? – Tuđmana, jer se s njim ni jedan predsjednik neće moći usporediti. On je imao priliku stvoriti nezavisnu Hrvatsku i iskoristio ju je. Stipe Mesić ima priliku ići dalje s Hrvatskom i on to radi na dobar način, ali Tuđman je imao sreću ostvariti povijesnu želju hrvatskog naroda za vlastitom državom.

NACIONAL: Zašto vi sportaši toliko žalite za HDZ-ovim vremenima? – Ne žalimo za tom strankom, nego želimo veće priznanje sporta koji je najbolji ambasador Hrvatske u inozemstvu. Ni jedan predsjednik, političar ili novinar neće moći biti tako dobar hrvatski ambasador kao što je to bio Goran Ivanišević, Kostelići, nogometna ili rukometna reprezentacija.

NACIONAL: Moj je osjećaj da je za Split bolje da brodogradilište u inozemstvu proda četiri broda nego da Hajduk uđe u četvrtfinale Kupa UEFa? – Niste u pravu, a ako mi ne vjerujete, otiđite u škver i anketirajte radnike. Ti bi ljudi radili i bez plaće samo da Hajduk ostvari europski uspjeh. Morate shvatiti da za Dalmaciju nije ništa bitnije od uspjeha Hajduka. Čim pobijedimo, naši ljudi idućeg dana rade bolje.

NACIONAL: Koji je vaš interes u Hajduku ako nije riječ o zaradi? – Naša je prednost u talentu kojim nadoknađujemo financijske slabosti u odnosu na klubove iz razvijenih zemalja. Na žalost, institucije poput Fife i Uefe dovele su klubove iz Hrvatske i sličnih zemalja u takvu situaciju da nam je nemoguće približiti se ekipama iz bogatijih zemalja. Financijski kolač iz Champions league predviđen je za Juventus i Manchester, a ne naše klubove. Nepravedno je uopće to natjecanje zvati Ligom prvaka kada u njoj nastupaju i četvrtoplasirane momčadi nekih zemalja, dok naši prvaci moraju igrati čak dva pretkola. To je čisti biznis koji nema nikakve veze s fair-playom i sportom. Izlaz za hrvatske klubove je u stvaranju Srednjoeuropske lige u kojoj bi još nastupali Slovenci, Slovaci, BiH, Mađari, Česi, Rumunji i Austrijanci. Takva bi liga marketinški i po gledanosti za sve nas predstavljala spas u situaciji kad nas Champions league doslovno uništava. Prošle godine je Hajduk trebao eliminirati londonski Fulham, ali Englezi su imali takvu podršku sudaca da smo u svaku utakmicu ulazili s golom manjka. To je to o čemu govorim, biznis i novac određuju situaciju u današnjem europskom nogometu.

NACIONAL: Nije li teza o uroti protiv hrvatskog nogometa pretjerana? – Ne radi se samo o sportu, mi smo ugroženi i kao država. Da nije tako, zar bi bilo ratova i tolikih žrtava u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i Kosovu. Kao da Amerika i Europa nisu mogle zaustaviti sva ta ubojstva. Ali nisu imali interesa kao što ga danas nemaju u nogometu.

NACIONAL: Što je s klubovima poput Partizana i Zvezde? – Protivnik sam njihovog sudjelovanja, ali isključivo jer posljednji slučajevi pokazuju da nije zrela situacija za srpsko-crnogorske ekipe. Ako nije moguće spriječiti navijačke nerede na košarci ili vaterpolu, kamo dolazi 500 gledatelja, tko može jamčiti da neće doći do provale nasilja kada se na stadionu okupi 50.000 ljudi.
NACIONAL: Pretpostavljam da ste iznenadili i neke svoje prijatelje kada ste nedavno rekli kako možete zamisliti da neki nogometaš iz Srbije zaigra za Hajduk? – Ako želim da Hajduk ostvari rezultat kojim će se njegovi navijači ponositi, ne mogu biti ograničen nevažnim pitanjima kao što je podrijetlo nekog igrača. Meni je potpuno svejedno je li neki nogometaš Hrvat, Srbin, Musliman, Crnogorac ili Brazilac. Zlonamjerni će gledati nečije podrijetlo, ali mi koji odgovaramo za rezultate, na takve stvari ne smijemo obraćati pažnju. Prema tome, Hajduku će biti interesantan svaki igrač koji može pomoći u realizaciji naših ambicija.

NACIONAL: Zašto mislite da bi Splićani s veseljem dočekali srpskog centarfora dok istovremeno bacaju suzavac na Bajagu i njegovu publiku? – Teško je reći što će netko misliti. Ali ne možemo prihvatiti da ulica i nekakva manjina vode politiku jednog kluba. Mnogi zaboravljaju koliko je droge i alkohola na stadionima, da nije dobro zakonski riješen položaj navijača, a masa može izazvati svašta. Na stadionima najviše viču oni koji kod kuće ne mogu ništa reći, ali plate ulaznicu i misle da mogu raditi što im padne na pamet. Split je čudna sredina u kojoj će vam oprostiti sve osim uspjeha. Zato mislim da sve koji štete Hajduku treba udaljiti od kluba.

NACIONAL: Znam dosta ljudi koji smatraju kako prodajom talentiranih nogometaša vi i Zdravko Mamić uništavate hrvatski nogomet? – Ponajprije uopće ne želim da me dovodite u vezu s tom osobom kojoj ne želim izgovoriti niti ime. Napokon, nas dvojica nemamo ništa zajedničkog jer ja sam u nogomet ušao s terena, a on se s tribina spustio u dopredsjedničku fotelju. Da se razumijemo, prirodna atmosfera Igora Štimca nisu ni sportske kladionice ni njegovi disko klubovi nego nogomet. Imao sam uspješnu karijeru i sada želim stvoriti isto tako uspješan europski Hajduk. Ja nisam menadžer niti imam menadžersku agenciju. Bio sam skrbnik Dariju Srni od njegove 14. godine i to ponajviše zato što sam prijatelj njegovih roditelja i želio sam ga zaštititi od samozvanih hrvatskih nogometnih menadžera. Taj mali je primjer sportaša i za ono što sam radio s njim, trebao bih dobiti kredite. A zato što sam brinuo o jednom momku nije razlog da me se dovodi u vezu s nekim tko u svojoj agenciji ima 60 mladih igrača.

NACIONAL: Na prostorima ex-Jugoslavije dva nogometaša slove kao ekstremisti: vas se proziva zbog hrvatskog nacionalizma, a Sinišu Mihajlovića zbog četništva? – Sve je počelo na posljednjem finalu kupa u Beogradu, kada smo izmijenili nekoliko udaraca i obojica dobili crvene kartone. Glupo je pričati o njemu kao Srbinu kada se zna da mu je majka Hrvatica, žena Talijanka, a on se ženio i kasnije dijete krstio u katoličkoj crkvi. Ali Srbi ga, koliko god nosio Arkanovu sliku, nikada neće prihvatiti.

NACIONAL: Koliko je racionalan dalmatinski osjećaj ugroženosti i teza da Zagreb danas ima status kao nekada Beograd? – Kada je to istina. Zašto ne pišete o parolama poput “Split radi, Zagreb se radi”, koja oslikava stanje duha u Dalmaciji. Istovremeno nas u Maksimiru dočekuju s transparentom “Tovarske svinje, danas je kolinje”, a na karlovačkim naplatnim kućicama BBB-ovci s palicama dočekuju automobile sa splitskim registarskim tablicama. Nije problem u tome što se živi kako se živi, ali dajte nas još nemojte i jebati. U tome je stvar.

NACIONAL: Hoćete li dovesti Ćiru Blaževića u Hajduk? – Ćiro je vrhunski trener i kamo god dođe,l podiže atmosferu. Tip takvog karaktera odlično bi došao Hajduku i ne bismo bili pametna uprava da ga ne držimo potencijalnim trenerom. Ali naš je odličan trener Zoran Vulić i on ima punu podršku svih u klubu. No Ćiro Blažević je stvarno legenda.

IGOR ŠTIMAC
ROĐEN 6. 9. 1967. U METKOVIĆU
Biografija – 1975. počinje trenirati u nogometnom klubu Neretva – 1982. dolazi u Hajduk – 1985. debitira u prvoj momčadi Hajduka u utakmici s Prištinom – 1987. s mladom reprezentacijom Jugoslavije osvaja Svjetsko prvenstvo u Čileu – 1992. prelazi u španjolski Cadiz – 1994. vraća se u Hajduk s kojim se probija do četvrtfinala Lige prvaka – 1995. prelazi u engleski Derby County i biva proglašen igračem godine Nation Wide lige – 1999. kupuje ga engleski prvoligaš West Ham United, za koji igra jednu sezonu – 2002. završava igračku karijeru u Hajduku

U desničarskom miljeu
‘Zbog peticije za generale i dalje me smatraju negativcem’
NACIONAL: Kako ste uspjeli nagovoriti vodeće hrvatske sportaše da potpišu peticiju u korist generala? – Riječ nagovoriti zvuči grubo. Lažno me se optuživalo da sam manipulirao njihovim potpisima, iako je to neistina. Ako netko od njih
tako misli, neka dođe pred mene i kaže da to nije istina. Odgovorno tvrdim, svi su bili suglasni da se u javnost iziđe s takvim pismom i dali svoj pristanak. Danas dolazimo na to da predsjednik Mesić pomaže Gotovini jer vidi da se čovjeka progoni, a ja sam i dalje negativac jer sam organizirao potpisivanje peticije s istim ciljem. Ajde, bogati.

Vezane vijesti

Blažević: 'Markovićevo vrijeme je prošlo'

Blažević: 'Markovićevo vrijeme je prošlo'

Legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević podržao je Malešovo napuštanje sjednice. "Moram reći kako čestitam Hrvoju Malešu na građanskoj hrabrosti.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika