Grad Zagreb je za festival izdvojio čak 1,5 milijuna kuna, a od ulaznica, koje se dobro prodaju po cijeni od 100 kuna, očekuje se prihod od 200 do 300 tisuća kuna“Dovest ćemo u Zagreb pet prvih redateljskih imena svjetskog kazališta”, kažu Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, selektori novoosnovanog Festivala svjetskog kazališta Zagreb 2003. što će se održati u Zagrebu od 15. do 22. rujna na različitim lokacijama, od HNK do Jadran filma. To su trojica najtraženijih redatelja za koje se smatra da su usmjerili kazalište zadnjih 20 godina – Kanađanin Robert Lepage, Francuz Josef Nadj i Litvanac Eimuntus Nekrošius, te dvojica talentiranih autora mlađe generacije – Nijemac Thomas Ostermeier, koji s “Norom” u HNK otvara festival, i Talijan Antonio Latella. Oni će se predstaviti sa šest predstava koje su premijerno izvedene prošle sezone i koje sada gostuju po europskim kazalištima.

Trebao je nastupiti i bečki Burg teatar, ali budući da je riječ o koprodukciji, po strogim austrijskim pravilima kazalište najprije mora odigrati određeni broj predstava kod svih producenata, a tek onda može ići na gostovanja. “Iduće godine svakako”, kažu. Očekuje se i dolazak Jacka Langa, socijalista i nekadašnjeg francuskog ministra kulture, potom prosvjete, a danas zastupnika u Parlamentu.

Grad Zagreb je za festival izdvojio čak 1,5 milijuna kuna, a od ulaznica, koje se dobro prodaju po cijeni od 100 kuna, očekuje se prihod od 200 do 300 tisuća kuna. Usporedbe radi, za Zagrebačko ljeto Grad je dao čak pet milijuna kuna, a od toga za mjuzikl “Kosa” 1,2 milijuna kuna. Tim festivalom, kako kažu u Poglavarstvu grada, zapravo se Zagrebu želi vratiti nakon više od deset godina vladavine neukusa i kiča nekadašnji ugled kulturne i urbane metropole.

“Zagreb živi u kazališnom vakuumu više od 15 godina i publika nema nikakve informacije o tome što se događa na svjetskoj sceni. Znamo puno o novom kazalištu i suvremenom plesu, ali o repertoarnom, odnosno, redateljskom, umjetničkom kazalištu, koje je baza svakog teatra, ne znamo ništa. Posljedica takve situacije je repertoarni kaos u hrvatskim kazalištima, koja funkcioniraju bez koncepta i smjernica. Zato smo odlučili da, po uzoru na manje centre iz susjednih zemalja kao što su Graz, Udine ili Ljubljana, organiziramo festival koji će Zagreb ponovno uvrstiti na svjetsku kartu kulturnih događaja”, zaključuju Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan.

Ta se inicijativa zgodno poklopila s idejom Gradskog ureda za kulturu o osnivanju Zagrebačke kulturne jeseni, te s prijedlogom Vesne Pusić, predsjednice HNS-a, koja je još prije dvije godine upravo u intervjuu koji je dala Nacionalu inicirala pokretanje takvog festivala u Zagrebu. To je jedan od razloga zbog čega je ona u Vijeću festivala, što je u javnosti naišlo na zlobne primjedbe. Inače, kći Vesne Pusić godinama je pohađala dramsku grupu u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Kako nam je rekla Andrea Zlatar, u Poglavarstvu grada zadužena za kulturu, Zagrebačka kulturna jesen objedinjavat će tri nova festivala – kazališni, filmski i muzički, koji će se temeljiti na uvoznim ali i domaćim projektima. Po njezinu mišljenju, filmski festival je najvažniji jer je ta djelatnost najviše marginalizirana u Hrvatskoj, a kazališni je najatraktivniji i možda najelitniji.

U posljednjih 15 godina nije pokrenuta ni jedna nova kulturna manifestacija, a one koje postoje, osim Eurokaza i Tjedna suvremenog plesa, naslijeđene su još iz šezdesetih godina. “To nas je dovelo do kulturne izolacije i gubljenja kriterija”, govori Andrea Zlatar. U međuvremenu su nestale i “Gavelline večeri”, a ne možemo prihvatiti, kaže, velike svjetske izložbe, jer Zagreb nema odgovarajuću infrastrukturu koja bi mogla zadovoljiti njihove stroge zahtjeve. Također, Zagreb ne može prihvatiti velike operne produkcije, jer nadilaze naše skromne uvjete. Bez obzira na to, Zagreb će u Domu likovnih umjetnika i Umjetničkom paviljonu u jesen iduće godine predstaviti dio velebnog postava pariškog muzeja Beaubourga, a jedan od prioriteta bit će gradnja nove operne zgrade kako bi Zagreb napokon mogao držati korak s muzičkim svijetom.

Dubravka Vrgoč, kazališna kritičarka, i Ivica Buljan, redatelj i donedavni direktor drame u splitskom HNK, godinama posjećuju europska kazališta i imaju dobar uvid u to što se događa na europskoj i svjetskoj sceni. Buljan je osim toga režirao u Ljubljani, Moskvi i Bruxellesu. Festival su počeli pripremati prije više od godine dana, a na repertoaru će biti, tvrde, trenutačno najatraktivnije kazališne predstave iz Europe i svijeta, koje se ubrajaju u tzv. redateljski teatar. Zapravo, riječ je o predstavama koje dolaze iz velikih institucionalnih kazališta iz Italije, Njemačke, Švicarske, Kanade i Francuske, dakle, nisu komercijalne, ali također ne kolidiraju s underground scenom koju predstavlja Eurokaz. Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan otklanjaju sukob s Eurokazom i njegovom umjetničkom direktoricom Gordanom Vnuk, napominjući da oba festivala mogu egzistirati u Zagrebu i da Festival svjetskog kazališta nimalo ne umanjuje značaj Eurokaza ili obratno. Po Buljanovu mišljenju, ova gostovanja zapravo sugeriraju repertoarnu politiku i estetiku hrvatskim kazalištima, svojevrsni model po kojem bi i domaća kazališta mogla funkcionirati. “I zato je važno vidjeti originale”, zaključuje Buljan.

“I Graz i Udine donedavno su bili kulturna provincija, a danas su gradovi kulture, da ne spominjem Ljubljanu, koja ima čak pet kazališnih festivala, Sarajevo koje ima MESS, festival koji je poznat izvan granica BiH, a Beograd popularni Bitefom”, objašnjava Ivica Buljan, dodajući da su ti gradovi sve postigli kulturnom politikom.

Predstave koje će se moći vidjeti u Zagrebu tehnički su vrlo zahtjevne, a po estetici različite, njihovi tekstovi variraju od klasičnih do suvremenih.

Kazalište “Ex-machina” iz Montreala prikazat će predstavu “Trilogija zmajeva” u režiji kanadskog redatelja Roberta Lepagea za kojeg se smatra da je najviše utjecao na svjetsko kazalište u posljednja dva desetljeća. Predstava traje nevjerojatnih šest sati u što su ubrojene i tri pauze, a održat će se u prostorima Jadran filma. U milenijskim anketama proglašena je za drugo najvažnije gostovanje u Londonu, odmah nakon “Sna ivanjske noći” redateljskog doajena Petera Brooka. Lepage je do sada napravio nekoliko predstava primjerice “Vinci”, “Polygraphe” i “L’Opium”, a bavio se i operom, rock glazbom, filmom i muzeologijom. Kritičari ga smatraju tvorcem originalne kazališne estetike u koju su uključene tehnologija, umjetničke instalacije, muzika.

Premijera “Trilogije zmajeva” bila je u napuštenom i hladnom hangaru u Montrealu 1987., predstava je na repertoaru bila sve do 1992. a lani je obnovljena i ponovno premijerno prikazana. Glavna priča prati živote dviju žena Jeanne i Francoise, no paralelno se niže još mnogo drugih pripovijesti, ali predstava zapravo govori o temama kao što su multikulturalizam, rat i ljubav, odnosno, o razlikama i sličnostima između Zapada i Istoka.

Iz Litve, iz Vilniusa, stiže kazalište “Meno Fortas” koje će izvesti dvije predstave “Radost proljeća” i “Bogatstvo jeseni” u režiji Eimuntasa Nekrošiusa, uz čije ime kritičari vežu epitete poput magičan i genijalan. Nekrošius, dobitnik mnogih europskih nagrada, nije nepoznat hrvatskoj publici: gostovao je u “Gavelli” prije 15 godina s predstavom “Ujak Vanja”, a lani se na Dubrovačkim ljetnim igrama predstavio s “Otellom”. Predstave se temelje na “Godišnjim dobima” Kristijanasa Donelaitisa, klasičnom djelu litvanske književnosti iz 18. stoljeća, iz kojeg je Nekrošius izdvojio komade o proljeću i jeseni. U predstavi igra devet glumaca, koji se na pozornici, kažu selektori, bore s prirodom i njezinim čudima.

Treći je redatelj i koreograf Josef Nadj, koji je rođen u Kanjiži u Vojvodini, gdje je proveo djetinjstvo, a živi u Francuskoj. U Zagreb stiže sa švicarskim “Theatre Vidy” i predstavom “Nema više neba”, nastalom u spomen likovnom umjetniku Balthusu i kazališnom inovatoru Antoninu Artaudu. Prije 15-ak godina kao mlada nada gostovao je na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu s komadom “Devet nosorogovih koža” o kojoj se tada naveliko pričalo. Nadj je direktor Centre Choreographique National u Orleansu, a prije nekoliko godina počeo je i slikati. Na posljednjoj izložbi “Minijature” prikazao je radove napravljene u kineskoj tinti. U ovoj plesnoj predstavi postoji i jedan kuriozitet: u njoj pleše čuveni i još živahni osamdesetogodišnji francuski plesač Jean Babilee, kojeg su nazvali poslijeratnim Nižinskim i koji je uvijek birao koreografe kod kojih će raditi, te Japanac Yoshi Oida, koji od šezdesetih nastupa u predstavama Petera Brooka.

Za redatelja Thomasa Ostermeiera kažu da je enfant terrible njemačkog teatra. Sredinom devedesetih pokrenuo je u Berlinu kazalište “Baracke” u kojem je predstavljao suvremene dramatičare i zapravo promovirao cijelu garnituru novih imena. Danas je umjetnički direktor i redatelj u berlinskom kazalištu Schaubuhne gdje postavlja nove dramatičare kao što su Sarah Kane i Caryl Churchill. Postavio je i “Supermarket” srpske dramatičarke Biljane Srbljanović. U Ibsenovoj “Nori” mijenja kraj: ona ne napušta muža nego ga ubija, što je u berlinskom društvu izazvalo opore reakcije publike i kritike.

Festival svjetskog kazališta zatvara redatelj Antonio Latella s predstavom “Querelle” koja je koprodukcija kazališta “Nuovo teatro nuovo” iz Napulja i “Teatro stabile d’innovazione i teatro Garibaldi” iz Palerma. Latella je po poznatom Fassbinderovu filmu napravo kabaret u kojem se smjenjuju klasično kazalište, gimnastika, gutači vatre, pjevači i plesači. To će izvesti 25 glumaca u prostorima Jadran filma, a ni publika nije pošteđena toga, kako kažu, “veselog moralnog suicida”.

U pratećem programu prikazat će se dva filma. Laura Betti, popularna talijanska glumica i lijevo orijentirana aktivistica, koja je snimala s Pasolinijem, Fellinijem i Bertoluccijem, predstavit će svoje djelo o Pieru Paolu Pasoliniju. Drugi film dolazi iz kazališne akademije Michelle Kokosowski, pariške šezdesetosmašice, koja je utjecala na umjetničko obrazovanje u Francuskoj.

Boris T. Matić, direktor novog Zagreb film festivala, koji traje od 7. do 11. listopada, još je prije šest, sedam godina imao ideju da u sklopu Kinoteke ili kulturnog centra “August Cesarec” napravi međunarodni filmski festival u Zagrebu. Premda je i tada imao potporu redatelja Rajka Grlića, zbog manjka novca morao se preorijentirati na Motovun. No prošle je godine prošao na gradskom i republičkom natječaju: od grada je dobio 500 tisuća, a od Ministarstva kulture 200 tisuća kuna. Budući da je proračun festivala 1,5 milijuna kuna, očekuje da će ostatak prikupiti od sponzora.

“Sve će se događati u Studentskom centru jer želimo oživjeti taj prostor koji je prije 20, 30 i više godina bio jedan od glavnih kulturnih punktova u Zagrebu ? za rock, kazalište i filmove”, kaže Matić. ”Želio bih klincima izbaciti ideologiju BMW-a i novca iz glave i okrenuti ih urbanoj kulturi, osobito brucošima. Zapravo, htio bih da napravimo ‘Slobodnu republiku SC’ gdje bi publika dolazila već u 13 sati i ostajala do kasno u noć.”

Definitivni program objavit će tek 17. rujna u “Močvari”, a koncepcija će biti posve drukčija od motovunskog festivala, “jer se nisu htjeli replicirati”. Ovo će biti festival prvih ili drugih redateljskih ostvarenja, dakle, debitantskih filmova iz 20 zemalja iz cijeloga svijeta. Festival će otvoriti bosanski film “Gori vatra” Pjera Žalice, koji je nedavno dobio nagradu na festivalu u Locarnu, a kao štos prikazat će se debitantski film Luisa Bunuela “Andaluzijski pas”. Tu će se naći još filmovi iz Brazila, Kine, Tajlanda, Švedske, Koreje, Australije? Dodjeljivat će se i nagrade: za dugometražni film autor će dobiti 3000 eura, a za dokumentarni i kratkometražni po tisuću eura. S po jednim filmom predstavit će se drugi filmski festivali, primjerice, transilvanijski, grčki i francuski, te filmske škole kao što je ona u Lodzu u Poljskoj, po Matiću jedna od najjačih u Europi, ili ona u Kopenhagenu odakle potječe cijeli novi val europskih filmaša.

Jedna od većih zanimljivosti festivala odnosi se na natjecateljski program “Festival prvih”. “Ideja je bila da se mladim ljudima, ali i afirmiranim umjetnicima pruži prilika da se okušaju u drugom, novom mediju, odnosno, da promijene svoj djelokrug rada”, rekao je Željko Zorica Šiš, voditelj tog projekta. Dakle, karikirano rečeno, tu bi se mogao predstaviti renomirani slikar poput Ede Murtića zbirkom poezije, ili muzičar poput Arsena Dedića skulpturom od drva. Zapravo, mogu se očekivati sve forme, od izložbi, instalacija ili predstava pa sve do, kako kaže Zorica, “performancea u našem tijelu”. Tema je reklamokracija, a najvažniji gost bit će čuveni francuski pisac reklama Frederic Beigbeder čija je knjiga “129,99” izazvala prilično kontroverzne reakcije u svakoj zemlji u kojoj se pojavila.

Treći program Zagrebačke kulturne jeseni je “Nebo festival Zagreb”, što će se održati od 14. do 18. listopada, a voditelj je Nebojša Stijačić. Taj se festival žanrovski oslanja na world music pa se tako očekuju gosti poput zvijezda Moryja Kantea, armenskoga glazbenika Djivana Gasparijana, a gledatelji će čuti i vidjeti presjek finske i hrvatske world music scene. Festival je najavljen već prošle godine nastupom tibetanske pjevačice, koja je u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” doživjela prave ovacije, a Hrvatska protest kineskog veleposlanstva.

Na pitanje ima li Zagreb publiku da prihvati takav festival svjetskog kazališta i može li se Zagrebu preko tri nova festivala vratiti nekadašnji ugled kulturne metropole, Ivica Buljan je odgovorio: “Ne smijemo se pitati je li to moguće nego trebamo nešto napraviti.”